REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-2618/2024-7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Goranke Barać-Ručević članice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ZT, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnik Maro Ogresta, odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu Boženka Mostarčić i Maro Ogresta u Zagrebu, protiv tuženika Hrvatska poštanska banka d.d., OIB 87939104217, Zagreb, Jurišićeva 4, kojeg zastupa punomoćnik Branimir Škurla, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Bekina, Škurla, Durmiš i Spajić d.o.o. u Zagrebu, radi isplate iznosa od 127.285,99 Eur-a, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tužiteljice protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-3481/2022-3 od 29. veljače 2024., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-891/2019-46 od 4. srpnja 2022., u sjednici održanoj 17. rujna 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Odbija se prijedlog za dopuštenje revizije tužiteljice u dijelu postavljenih pravnih pitanja.
II. Odbacuje se prijedlog tužiteljice u dijelu u kojem je podnesen radi povrede ustavih i konvencijskih prava.
III. Odbija se tuženica sa zahtjevom za naknadu troškova sastava odgovora na prijedlog.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:
„Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
„I. Nalaže se tuženiku s osnova neisplaćenog bonusa za 2013. godinu isplatiti tužiteljici bruto iznos od 959.036,26 kn sa zateznim kamatama tekućim od 30. travnja 2014. godine do isplate, i to za razdoblje od 30. travnja 2014. do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku 15 dana.
II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka sa zateznim kamatama tekućim od donošenja presude do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku 15 dana.“.
2. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužiteljice i potvrđena je presuda suda prvog stupnja glede odluke o glavnoj stvari, dok je rješenjem istog suda preinačena glede odluke o troškovima postupka.
3. Protiv presude suda drugog stupnja prijedlog za dopuštenje revizije podnosi tužiteljica zbog pitanja:
„1. Primjenjuje li se Odluka o utvrđivanju plaća i drugih primanja predsjednika i članova uprava trgovačkih društava (NN br. 83/09, 3/11, 3/12, 46/12, 22/13, 25/14 i 77/14 - u daljnjem tekstu: Odluka) na ugovor sklopljen između člana uprave i trgovačkog društva u većinskom vlasništvu Republike Hrvatske kao prisilni materijalnopravni propis (ius cogens), na način da izravno zadire i mijenja važeći ugovor sklopljen između člana uprave i nadzornog odbora trgovačkog društva u većinskom vlasništvu Republike Hrvatske, s obzirom na zakonsku osnovu donošenja Odluke (čl. 31. st. 2. Zakona o Vladi RH) i odredbe Odluke koje nisu važile za 2013. poslovnu godinu kada je tužiteljica imala ugovoreno pravo na isplatu bonus plaće (točka V. Odluke - „Narodne novine“, broj 77/14.).
2. Postoji li bitna povreda odredaba parničnog postupka kad pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, a osobito ako presuda nema uopće razloga ili u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama (čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP- a), što se ovdje dogodilo.
3. Je li ostvarena bitna povreda postupovnog prava koja ugrožava pravnu sigurnost i jednakost svih pred zakonom, kao i povreda ustavnih i konvencijskih prava parnične stranke na pristup sudu i pravičan sudski postupak koji uključuje pravo na obrazloženu drugostupanjsku odluku (čl. 375. st. 1. ZPP-a u vezi s čl. 18. i 29. st. 1. Ustava), u okolnostima u kojima prvostupanjski sud u prvostupanjskoj presudi, a drugostupanjski sud pri odlučivanju o tužiteljičinoj žalbi u pogledu njezinih odlučnih žalbenih razloga protiv prvostupanjske presude, ne odgovore na tvrdnje i shvaćanja tužiteljice (ne daju razloge o odlučnim navodima stranke ili ih ignoriraju), iznijetih tijekom prvostupanjskog i drugostupanjskog postupka?
4. Je li time drugostupanjski sud odstupio od ustaljene prakse Vrhovnog suda da u obrazloženju odluke drugostupanjski sud treba ocijeniti žalbene navode koji su od odlučnog značenja (čl. 375. st. 1. ZPP-a).
5. Povrjeđuju li nižestupanjski sudovi temeljna ljudska prava parnične stranke kada ne poštuju pravna stajališta Ustavnog suda, u konkretnom slučaju njegove odluke broj U-I-928/2000 od 22. studenoga 2006. i U-II-6323/2014 od 25. travnja 2017.
6. Je li antirecesijska mjera Vlade Republike Hrvatske iz Odluke Vlade Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 83/09 do 25/14 i 77/14), koja se odnosila na trgovačka društva u vlasništvu odnosno većinskom vlasništvu Republike Hrvatske, valjana pravna osnova da se na njoj izravno utemelje pobijana i prvostupanjska presuda, odnosno je li ta mjera pravni propis ili tek poslovna uputa vlasnika trgovačkog društva nadležnim tijelima u trgovačkim društvu za gospodarsko postupanje na tržištu rada?“,
za koja ističe da udovoljavaju uvjetima dopuštenosti iz čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP).
4. Istovremeno prijedlog podnosi i u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. Zakona o parničnom postupku.
5. Na prijedlog je odgovoreno.
6. U bitnom presude sudova nižeg stupnja baziraju se na dvije ključne činjenice:
- da je za isplatu beriva izvan plaće bila potrebna odluka Nadzornog odbora tuženica,
- da je tužiteljici na ime bonusa isplaćeno 61.770,44 Eur-a, i time isplatio 17.089,99 Eur-a više nego što bi tužiteljici pripadalo (vidi točke 27. i 28. obrazloženja presude suda drugog stupnja),
to je posve jasno da o odgovoru na niti jedno od postavljenih pitanja u reviziji ne ovisi odluka u ovom sporu u kojem tužiteljica potražuje isplatu bonusa pa time nije niti ispunjen barem jedan od kumulativno postavljenih uvjeta iz čl. 385.a st. 1. ZPP-a da bi se u ovoj pravnoj stvari dopustilo podnošenje revizije.
7. Pri tome nije od utjecaja što se vodi parnica po tužbi ovije tuženice protiv tužiteljice, kako to slijedi iz odgovora na prijedlog, radi povrata isplaćenog bonusa, gdje će se svi argumenti izneseni u prijedlogu za dopuštenje revizije moći isticati, ali su u ovom postupku s obzirom na činjenična utvrđenja, koja se u ovoj fazi postupka ne mogu osporavati, bez ikakvog značaja.
8. Stoga je odlučeno kao pod točkom I. izreke primjenom odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP- a.
9. Postupajući po odredbi čl. 385.a ZPP-a, revizijski sud je ocijenio da u prijedlogu za dopuštenje revizije, kao i prilozima koje je tužiteljica dostavila uz prijedlog u smislu odredbe čl. 387. st. 3. ZPP-a, nije učinila vjerojatnim da bi joj bilo povrijeđeno temeljno ljudsko pravo u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ovog Zakona. Naime, ovaj sud ocjenjuje da je u postupku pred nižim sudovima tužiteljici bilo omogućeno da se izjasni o zahtjevima i navodima tuženice, iznosi činjenice i predlaže dokaze, te na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. U svojim presudama niži sudovi su odgovorili na sve odlučujuće navode tužiteljice. Njihove presude su detaljno obrazložene, te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tužiteljica nije imao pravično suđenje, čime nije učinila vjerojatnim da bi joj u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava bilo povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo u smislu postojanja pretpostavki iz odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP- a.
10. Također nije u pravu tužiteljica kada se poziva na povredu prava mirnog uživanja vlasništva, jer prije svega nije svaki zahtjev za isplatu istovremeno i automatski vlasništvo u smislu Ustava RH ili konvencijskog prava niti je svako priznavanje takvog zahtjeva automatski povreda mirnog uživanja vlasništva, to tim prije što je u postupku utvrđeno da je utuženi bonus tužiteljici isplaćen.
11. Zbog svega gore navedenog odlučeno je kao pod točkom II. izreke primjenom odredbe čl. 389.a. st. 4. ZPP-a jer tužiteljica nije učinila vjerojatnim da joj je povrijeđeno ustavno ili konvencijsko pravo.
12. Odluka o troškovima postupka donesena je primjenom odredbe čl. 155. u svezi s čl. 166. ZPP-a jer je ocijenjeno da odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije bio nužan i koristan u ovoj fazi postupka.
Zagreb, 17. rujna 2025.
Predsjednik vijeća:
dr.sc. Ante Perkušić
