REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-1188/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse člana vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja OV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Igoru Svilaru, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženice OTP banke d.d., Split, Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833, koju zastupaju punomoćnici, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Žurić i Partneri d.o.o. Zagreb, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž- 709/2023-2 od 12. kolovoza 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-2128/2019-25 od 5. siječnja 2023. i rješenja Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-709/2023-2 od 12. kolovoza 2024. kojim je ukinuta presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-2128/2019-25 od 5. siječnja 2023. u toč. III. i IV. izreke, u sjednici održanoj 17. rujna 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-709/2023-2 od 12. kolovoza 2024. u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja odbija se.
II. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije protiv drugostupanjske presude u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava odbacuje se.
III. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-709/2023-2 od 12. kolovoza 2024. odbacuje se.
Obrazloženje
1. Protiv drugostupanjske presude i rješenja tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije s time da je u prijedlogu postavio pitanja koja smatra važnim za odluku u sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kao i za razvoj prava kroz sudsku praksu, a koja glase:
"I. Je li tužitelj, kao korisnik kredita i potrošač, prihvaćanjem ponude i izračuna konverzije i sklapanjem Dodataka Ugovora o kreditu kojim su sukladno Zakonu o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ broj 102/2015.) izmijenjene ugovorne odredbe koje se odnose na jednostrano promjenjivu kamatnu stopu s retroaktivnim učinkom, dao slobodan i informiran pristanak na izmjenu nepoštene odredbe ugovora o kreditu kojom je ugovorena kamatna stopa koja se mijenja jednostranom odlukom banke čime se odrekao prava na isplatu novčane tražbine temeljem tih nepoštenih odredbi?
II. Je li sklapanjem dodatka, tj. sporazuma o konverziji kredita na temelju čl. 19.a. do 19.i. Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ broj 102/2015.), kojim su nepoštene ugovorne odredbe o jednostranoj promjeni kamatne stope zamijenjene valjanim ugovornim odredbama i to na način kao da je među strankama od početka bilo ugovoreno ono što je ugovoreno dodatkom, tj. sporazumom o konverziji, a sve uplate koje su izvršene temeljem nepoštenih ugovornih odredbi iskorištene su za namirenje obveza korisnika kredita koje proizlaze iz odredbi valjanog dodatka, tj. sporazuma o konverziji, nastala nova pravna osnova na temelju koje je prestalo pravo korisnika kredita zahtijevati isplatu temeljem nepoštenih ugovornih odredbi?
III. Je li sklapanjem sporazuma o konverziji sukladno Zakonu o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju prestala pravna osnova potrošača (tužitelja) potraživati povrat novčanih sredstava plaćenih temeljem odredbe osnovnog ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli u CHF, koja je suglasnom voljom stranaka uklonjena i zamijenjena novom odredbom o valutnoj klauzuli u EUR s retroaktivnim djelovanjem od trenutka zaključenja osnovnog ugovora (ex tunc)?
IV. Predstavlja li sporazum o konverziji CHF kredita sklopljen u skladu s odredbama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ broj 75/09, 112/12, 143/13, 9/15, 78/15, 102/15), valjanost kojeg sporazuma tužitelj ne osporava, novu pravnu osnovu temeljem koje je tuženica, sve iznose u otplati CHF kredita, koji je sklapanjem sporazuma o konverziji denominiran u kredit s valutnom klauzulom u EUR, osnovano naplatila i upotrijebila za zatvaranje EUR kredita, slijedom čega je otpala osnova za potraživanje tužitelja zbog ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF, jer je kredit denominiran u kune s valutnom klauzulom u EUR?".
2. Nadalje, tuženik još u prijedlogu navodi da su mu postupanjem nižestupanjskih sudova grubo povrijeđena prava zajamčena Ustavom Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14 - dalje: Ustav) i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 - dalje: Konvencija) i to pravo da zakonom ustanovljeni, neovisni i nepristrani sud pravično i u razumnom roku odluči o njegovim pravima i obvezama iz čl. 29. st. 1. u vezi s načelom zakonitosti zajamčenom čl. 5. Ustava, te pravo na legitimna očekivanja tužitelja u ispravnost postupanja nadležnih sudova i akata koje su ti sudovi donijeli, u smislu čl. 1. Protokola br. 1. Konvencije, te pravo na zakonitost pojedinačnih akata državne uprave i tijela koje imaju javne ovlasti iz čl. 19. Ustava.
3. Na prijedlog za dopuštenje revizije nije odgovoreno.
4. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a st. 1. i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23
– dalje: ZPP), a imajući na umu obrazloženje pobijane presude i sadržaj postavljenih pitanja za zaključiti je da navedena pitanja nisu važna za odluku u ovom sporu. Naime, pitanja se odnose na sporazum o konverziji CHF kredita, a ne na ništetnost ugovornih odredbi o promjenjivosti kamatne stope i valutne klauzule. Prema tome, nije riječ o pitanjima koju ima u vidu odredba čl. 385.a st. 1. ZPP.
5. Slijedom navedenog, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP, riješeno je kao u toč. I. izreke.
6. U odnosu na prijedlog tuženika za dopuštenje revizije protiv drugostupanjske presude, u dijelu koji je utemeljen na odredbi čl. 385.a st. 2. ZPP, stav je ovoga suda da tuženik nije učinio vjerojatnim da su mu u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđena temeljna ljudska prava zajamčena Ustavom i Konvencijom, a kako to tvrdi u prijedlogu za dopuštenje revizije.
7. Slijedom navedenog, na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP, riješeno je kao u toč. II. izreke.
8. Protiv rješenja drugostupanjskog suda kojim je ukinuta prvostupanjska presuda u toč. III. i IV. izreke prijedlog za dopuštenje revizije je nedopušten (čl. 400. ZPP).
9. Stoga je, na temelju odredbe čl. 389.a st. 1. ZPP riješeno kao u toč. III. izreke.
Zagreb, 17. rujna 2025.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
