Republika Hrvatska
Poslovni broj Gž-1113/2025-2
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Rijeci, po sucu tog suda Alenu Perhatu, u pravnoj stvari tužiteljice ŠG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Marku Ivici, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika B2 Kapital d. o. o. iz Zagreba, Radnička cesta 41, OIB: 57509775367, zastupanog po punomoćniku Zvonimiru Buterinu, odvjetniku iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice izjavljenoj protiv presude i rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj 137 P-1710/24-8 od 27. ožujka 2025. godine, dana 17. rujna 2025. godine,
r i j e š i o j e
I Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj 137 P-1710/24-8 od 27. ožujka 2025. godine, uz istovremeni ispravak te odluke u uvodu, tako da se u riječi „presuda i rješenje“ brišu riječi „presuda i“, te u izreci, tako da umjesto riječi „presudio je“ treba pisati „riješio je“.
II Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj 137 P-1710/24-8 od 27. ožujka 2025. godine.
III Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda odbačena je tužba tužiteljice s tužbenim zahtjevom koji glasi:
„Proglašava se nedopuštenom ovrha na novčanim primanjima koju tužitelj provodi protiv tužitelja kod Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje na temelju Izjave o suglasnosti za zapljenu primanja od 13. rujna 2022. godine, ovjerene kod javnog bilježnika Gordane Frković-Ljubica Jožinec pod brojem OV-13990/2002 i ukidaju se sve do sada provedene radnje.
Nalaže se tuženiku vratiti tužiteljici u roku od 8 dana iznos od 1.200,00 eura, uvećan za zakonsku zateznu kamatu.
Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužiteljici troškove ovog parničnog postupka.“
2. Rješenjem suda odbačen je zahtjev tužiteljice za određivanjem privremene mjere zabranom Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje daljnjeg ustezanja mirovinskih primanja tužiteljice temeljem Izjave o zapljeni plaće od 13. rujna 2002. godine, ovjerene pod brojem OV-13990/2002, kao i prijenosom zaplijenjenih sredstava tuženiku. Istim rješenjem naloženo je tužiteljici da u roku od 15 dana isplati tuženiku na ime parničnog troška iznos od 281,25 eura.
3. Protiv te presude i rješenja pravovremenu žalbu podnosi tužiteljica, iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku («Narodne novine» br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, u nastavku teksta: ZPP), te predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, ili da se ta odluka preinači.
4. Tuženik u odgovoru na žalbu osporava žalbene navode kao neosnovane i predlaže da se žalba odbije, te podnosi zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka.
5. Žalba nije osnovana.
6. Sud prvog stupnja na temelju sadržaja priložene dokumentacije u bitnome utvrđuje da je predmet ovog postupka zahtjev tužiteljice opisan u izreci pobijane presude.
7. U vezi toga utvrđuje da je tužba radi proglašenja ovrhe nedopuštenom propisani put pravne zaštite samo onda kada ovršni sud rješenjem uputi ovršenika na parnicu, a da je jedan od takvih slučajeva propisan odredbom članka 51. stavak 1. Ovršnog zakona u postupku u povodu žalbe ovršenika protiv pravomoćnog rješenja o ovrsi, te da tužiteljica nije odlukom (zaključkom) suda upućena na pokretanje parničnog postupka, pa utvrđuje da je predmetna tužba nedopuštena, kao i naznačena privremena mjera, slijedom čega pozivom i na odredbu članka 178. stavak 2. i 5. Ovršnog zakona odbacuje predmetnu tužbu, kao i zahtjev tužiteljice za određivanje privremene mjere.
8. Odluku o parničnim troškovima temelji na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a.
9. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 365. stavak 2. ZPP-a, utvrđeno je da u provedenom postupku i prilikom donošenja pobijane presude i rješenja nije počinjena neka od tih povreda.
10. Nije ostvarena niti bitna postupovna povreda iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, jer pobijane odluke nemaju postupovnih nedostataka na koje ukazuje žalba, te se u svemu mogu ispitati.
11. Pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da je predmetna tužba nedopuštena, i to iz slijedećih razloga.
12. Naime, iz sadržaja prvostupanjskog spisa proizlazi da je ovdje tuženik podnio dana 14. veljače 2023. godine zahtjev Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Područna služba u Zagrebu radi ovrhe na novčanim primanjima ovdje tužiteljice, temeljem Izjave o suglasnosti zapljene primanja ovjerene od strane javnih bilježnika Gordane Frković-Ljubice Jožinec iz Samobora pod brojem Ov-13990/2002 od 13. rujna 2002. godine (u nastavku teksta: Izjava), dakle na temelju javnobilježnički ovjerovljene isprave čiji pravni učinak (rješenja o ovrsi) je bio propisan odredbom članka 178. stavak 1. Ovršnog zakona («Narodne novine» br. 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05 i 67/08).
13. S obzirom na naznačeni datum podnošenja gornje Izjave Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Područnoj službi u Zagrebu, postupak zapljene mirovine po pristanku tužiteljice kao dužnika reguliran je odredbom članka 202. sada važećeg Ovršnog zakona («Narodne novine» br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24, u nastavku teksta: novi OZ), a odredbama tog Zakona nije propisan postupak pravne zaštite ovršenika (pravna sredstva ovršenika) u slučaju pokretanja ovrhe temeljem izjave o suglasnosti o zapljeni primanja, a to stoga jer su odredbom članka 210. novog OZ-a propisana pravna sredstva koja ima ovršenik u slučaju izravne naplate koja se vodi na temelju isprava navedenih u članku 209. stavak 1. novog OZ- a, a među ispravama na temelju kojih se provodi izravna naplata, i to kod Agencije, kako je propisano odredbom članka 209. stavak 1. novog OZ-a, nije navedena i predmetna Izjava kao ovršna isprava, pa tužiteljica nije ovlaštena na podnošenje pravnih lijekova propisanih odredbom članka 210. novog OZ-a, te posljedično tome u konkretnom slučaju nema mjesta niti primjeni odredaba o žalbi protiv rješenja o ovrsi iz članaka 50. i 53. novog OZ-a.
14. Međutim, budući je ovršenik tužbu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom ovlašten podnositi samo u slučaju kada ga na to uputi ovršni sud, a takva odluka suda u konkretnom slučaju nije donesena u odnosu na tužiteljicu, to ona nije ovlaštena na podnošenje predmetne tužbe radi proglašenja naznačene ovrhe nedopuštenom, a posljedično tome niti na podnošenje zahtjeva radi povrata iznosa od 1.200,00 eura uvećanog za zakonsku zateznu kamatu, sve to neovisno o tome što ista nema mogućnost podnošenje pravnih lijekova primjenom odredbe članka 210. novog OZ-a, već tužiteljica svoja prava može ostvarivati drugim pravnim putem.
15. Stoga je pravilno sud prvog stupnja postupio kada je odbacio predmetnu tužbu, a pravilno je pobijanim rješenjem odbačen i navedeni zahtjev tužiteljice za određivanje privremene mjere, jer je osnovna pretpostavka za eventualno udovoljenje tom prijedlogu, u smislu odredbe članka 346. stavak 1. novog OZ-a, da je tužiteljica učinila vjerojatnom postojanje svoje tražbine, a koja pretpostavka iz navedenih razloga (odbačaja tužbe) nije ostvarena.
16. Pri tome su neosnovane tvrdnje tužiteljice da je sud prvog stupnja formalističkim pristupom onemogućio istoj ostvarenje njezinih prava, te da pobijana presuda ne uzima u obzir pravo tužiteljice na djelotvornu sudsku zaštitu, kao i ostali navodi kojima ista osporava pravilnost i zakonitost pobijanih odluka, a to stoga jer su pobijana presuda i rješenje izraz i posljedica pravilne primjene materijalnog prava.
17. Pravilna i zakonita je i odluka o parničnim troškovima, jer se temelji na pravilnoj primjeni odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a.
18. Stoga je žalbu tužiteljice valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu, u skladu s odredbom članka 368. stavak 1. ZPP-a, uz istovremeni ispravak te odluke u skladu s odredbom članka 342. stavak 1. ZPP-a, jer je očitom omaškom u pisanju pogrešno naznačena vrsta odluke kojom je odbačena predmetna tužba (presuda umjesto rješenje), dok je primjenom odredbe članka 380. točka 2. ZPP-a na jednaki način odlučeno i o žalbi tužiteljice izjavljenoj protiv pobijanog rješenja.
19. Pozivom na odredbu članka 155. stavak 1. ZPP-a odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka po žalbi, jer taj trošak nije bio potreban za vođenje parnice.
U Rijeci, 17. rujna 2025. godine.
S U D A C :
Alen Perhat
