Republika Hrvatska

Trgovački sud u Osijeku

Osijek, Zagrebačka 2

Poslovni broj: P-180/2025-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

TRGOVAČKI SUD U OSIJEKU, po sucu pojedincu Dubravki Kuveždić, u pravnoj stvari tužitelja CIVIL ENGINEERING CONSULTANCY d.o.o. Zadar, Otona Ivekovića 36, OIB 42060982893, koje zastupa punomoćnik Josip Bašić, odvjetnik iz Zadra protiv tuženika Baranjski vodovod d.o.o. Beli Manastir, Alojzija Stepinca 7, OIB 15843910109, koje zastupa punomoćnica Margareta Krivić, odvjetnica u Osijeku, radi isplate iznosa od 30.349,29 eura nakon zaključene glavne i javne rasprave održane 2. rujna 2025. u nazočnosti zamjenika punomoćnica tužitelja Vedrana Pajića, odvjetnika u Osijeku i zamjenika punomoćnica tuženika Drage Aćimovića, odvjetnika u Osijeku, te objavljene presude 17. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

"1. Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos od 30.349,29 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 20. svibnja 2024. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine.

2. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka, uvećane za zakonske zatezne kamate."

II. Tužitelj je dužan tuženiku nadoknaditi parnični trošak u iznosu od 1.250,00 eura (tisuću dvjesto pedeset eura) sa zakonskom zateznom kamatom od 17. rujna 2025. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj tužbom i tijekom postupka tvrdi da su tužitelj i tuženik 12. travnja 2021. sklopili Ugovor o uslugama upravljanja projektom "Projekt poboljšanja vodnokomunalne infrastrukture na području aglomeracije Beli Manastir". Prema uvjetima tog Ugovora tužitelj je bio obvezan ispuniti usluge upravljanja projektom Projekt poboljšanja vodnokomunalne infrastrukture na području aglomeracije Beli Manastir" u svemu prema provedenom postupku javne nabave dokumentaciji o nabavi Prilog 1 (projektni zadatak) i Prilog 2 (ponuda izvršitelja),a tuženik da izvršitelju plati ugovorenu cijenu od 726.978,00 kuna za izvršene usluge. Ovaj Ugovor je obuhvaćao pružanje usluga nadzora, koordinacije, upravljanja troškovima, praćenja izvršenja obveza izvođača te izrade završnih izviješća. Tužitelj nabraja aktivnosti iz Ugovora s periodima u mjesecima. Navodi da je nalog za početak izvršenja usluge izdan 29. travnja 2021. Ugovorom su predviđene aktivnosti upravljanje radovima na izgradnji sustava odvodnje aglomeracije Beli Manastir i aktivnosti nadogradnja postrojenja i pročišćavanje otpadnih voda Beli Manastir s izgradnjom solarne sušionice mulja. Aktivnosti izgradnje sustava odvodnje aglomeracije Beli Manastir su dovršeni, a aktivnosti nadogradnja postrojenja za pročišćavanje otpadnih voda Beli Manastir s izgradnjom solarne sušionice nisu dovršeni, jer je 20. svibnja 2024. izvođač raskinuo ugovor zbog neispunjenja obveza od strane naručitelja.

2. Tužitelj navodi da je bio ugovorno angažiran za upravljanje projektom u kojem je izvođač radova bilo društvo ERSA INSAAT PROJE TURIZM SANAYI ve TICARET A.S. iz Turske, a naručitelj Baranjski vodovod d.o.o. Raskid ugovora sa izvođačem je doveo do nemogućnosti daljnjeg izvođenja radova a time i do onemogućava tužitelja da izvrši svoje obveze uključujući nadzor, koordinaciju, upravljanje troškovima i izradu završnih izviješća. Tužitelj zbog je zbog prekida radova pretrpio štetu, jer nije mogao izvršiti dio svojih usluga koji su bili izravni uvjetovani izvođenjem i dovršetkom građevinskih radova. Do raskida tužitelju je plaćeno ukupno 66.137,27 eura, a neplaćeni iznos koji predstavlja preostali dio ugovorene usluge, koji nije mogao biti izvršen zbog prekida radova iznosi 30.349,29 eura.

3. Tužitelj navodi da je 12. srpnja 2024. tuženiku dostavio dopis kojim ističe da protekom roka i trajanja ugovora i završetkom svih ugovorenih radova nakon raskida ugovora sa društvom ERSA je izvršena njegova ugovorom definirana usluga. 19. srpnja 2024. tuženik se protivi takvom tumačenju te navodi da je tužitelj još uvijek obvezan ispuniti uslugu na aktivnosti 2 te da se do prosinca 2024. očekuje odabir novog izvođača radova i nastavak gradnje. Kako u tom razdoblju nisu izvršavane nikakve usluge po ugovoru niti je u prosincu 2024. tuženik sklopio novi ugovor za aktivnost 2, a kako je od prestanka izvršavanja usluge proteklo duže od 90 dana tužitelj je 17. veljače 2025. pozivom na članka 15. Ugovora aktivirao pravo na raskid Ugovora uz stavljanje primjerenog roka od 60 dana. Kako se protekom tog roka ugovorne usluge nisu nastavile raskid ugovora s tuženikom je nastupio 22. travnja 2025.

4. Tužitelj nadalje navodi da sukladno članku 15. stavak 3. Ugovora u slučaju raskida Ugovora tužitelj ima pravo na naknadu svakog gubitka ili štete koji je pretrpio, a šteta se ogleda u neizvršenom dijelu ugovora u iznosu od 30.349,29 eura, koja je nastupila raskidom tuženikovog ugovora s izvođačem 20. svibnja 2024. Tužitelj predlaže da sud temeljem članka 15. Ugovora i članka 374. ZOO-a donese presudu kojom se nalaže tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 30.349,29 eura zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 20. svibnja 2024. do isplate po točno navedenoj kamatnoj stopi i nadoknaditi parnični trošak.

5. U odgovoru na tužbu tuženik se protivi tužbenom zahtjevu u cijelosti, te navodi da ne osporava navode tužitelja da je predmetni ugovor sklopljen 12. travnja 2021., da su obveze tužitelja obuhvaćale usluge pružanja nadzora, koordinacije, upravljanja troškovima, praćenje izvođenja obveza izvođača, te izrade završnih izviješća. Ugovor se sastojao od aktivnosti kao što tužitelj u tužbi navodi sa navedenim trajanjem radova, ali navedeni rokovi na koje se poziva tužitelj su bili indikativno određeni odnosno člankom 5. je navedeno da je njihovo očekivano trajanje, a ne točno određen i konkretan rok izvršenja usluge. Tuženik ne osporava da je društvo ERSA KONSTRUKCION raskinuo ugovor s tuženikom, ali osporava da je do navedenog došlo radnjama tuženika, jer isti nije bio posljedica postupanja tuženika nego samostalna odluka izvođača ERSA INSAAT PROJE TURIZM SANAYI ve TICARET A.S. Tuženik osporava navode da raskid Ugovora s izvođačem ERSA predstavlja nemogućnost daljnjih izvođenja radova s obzirom da je tuženik u nekoliko navrata obavijestio tužitelja da će Aktivnosti 2 biti nastavljene s novim izvođačem. Tuženik osporava navod tužitelja da je doveo do diskontinuiteta izvođenja radova budući da je ugovor i dalje aktivan za Aktivnosti 4, 5 i 6, a što je tužitelj obzirom na svrhu usluge – upravljanje projektom mogao i morao nastaviti. Navodi da su neosnovani navodi tužbe da je tuženik svojim postupanjem, zakašnjelim plaćanjem i propuštanjem da osigura kontinuitet izvođenja radova doveo do nemogućnosti izvršavanja usluga tužitelja, te da tužitelj zbog toga trpi izravnu štetu u utuženom iznosu. Tužitelj nije naveo od čega se sastoji izravna pretrpljena šteta, te smatra da je tužitelj neosnovano raskinuo Ugovor usred provođenja aktivnosti izvršenja usluga bez valjanog razloga. Predlaže da sud u cijelosti odbije tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan, te ga obveže na isplatu prouzročenih parničnih troškova.

6. U cilju utvrđivanja činjenica rad donošenja odluke o osnovanosti tužbenog zahtjeva pročitani su: Očitovanje tužitelja od 12. srpnja 2024. na Aneks Ugovora, Dopis ERSA - Obavijest o raskidu Ugovora od 20. svibnja 2024., Nalog za početak izvršenja usluga od 29. travnja 2024., Dopis tuženika od 19. srpnja 2024., Pisana izjava o raskidu Ugovora od 17. veljače 2025. s povratnicom, dopis ERSA na postupanje od 24. svibnja 2025., Ugovor o uslugama upravljanja projektom "Projekt poboljšanja vodnokomunalne infrastrukture na području aglomeracije Beli Manastir" zaključen između tužitelja i tuženika 12. travnja 2021., Kartice partnera (str. 34-44 spisa), Privremene situacija (str. 45-95 spisa), Očitovanja tuženika od 26. ožujka 2024., 29. ožujka 2024.,15. svibnja 2024. i 20. svibnja 2024., Aneks Ugovora o uslugama upravljanja projektom "Projekt poboljšanja vodnokomunalne infrastrukture na području aglomeracije Beli Manastir" od 10. srpnja 2024., Očitovanje tuženika od 9. kolovoza 2024., Odgovor na pisanu izjavu o raskidu Ugovora od 12. ožujka 2025. i 32. Privremena situacija br. 141/1/2 od 19. srpnja 2024.

7. Tijekom postupka između stranaka nije sporno:

- da je između Baranjski vodovod d.o.o.. kao naručitelja i CIVIL ENGINEERING CONSULTANCY d.o.o. Zadar kao izvršitelja zaključen Ugovor o uslugama upravljanja projektom "Projekt poboljšanja vodnokomunalne infrastrukture na području aglomeracije Beli Manastir" od 12. travnja 2021. za ugovorenu cijenu od 726.978,00 kuna/96.486,56 eura

- da je izvođač radova ERSA KONSTRUKCION dopisima od 20. svibnja 2024. i 24. svibnja 2024. obavijestio tuženika da raskida Ugovor o izvođenju radova nadogradnja UPOV-A Beli Manastir, uključujući izgradnju solarne sušionice mulja na projektu "Projekt poboljšanja vodnokomunalne infrastrukture na području aglomeracije Beli Manastir" s danom 20. svibnja 2024.

- da je tužitelj dopisom od 17. veljače 2025. obavijestio tuženika da raskida ugovor pozivom na odredbu članka 15. Ugovora, a koji će stupiti na snagu u roku od 60 dana od primitka, a kojeg je tuženik primio 19. veljače 2025.,

- da je tuženik tužitelju ponudio na potpis Aneks ugovora o uslugama upravljanja projektom "Projekt poboljšanja vodnokomunalne infrastrukture na području aglomeracije Beli Manastir" od 10. srpnja 2024. kojim se mijenja članak 5. Ugovora zaključenog između stranaka od 12. travnja 2021., a kojeg je tužitelj odbio potpisati, te tražio pojašnjenje-

8. Tijekom postupka je sporno da li je tužbeni zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 30.349,29 eura zbog raskida Ugovora s tuženikom osnovan, jer tuženik tvrdi da nije odgovoran za raskid Ugovora.

9. Iz članka 5. stavak 1. Ugovora zaključenim između tužitelja i tuženika 12. travnja 2021. je vidljivo da su očekivani (indikativni) datum početka izvršenja usluge travanj 2021. te očekivani (indikativni) datum izvršenja usluge svibanj 2024., te da je izvršitelj suglasan i u obvezi prilagoditi se s izvršavanjem usluge stvarnim rokovima početka i završetka realizacije projekta tj. izvršitelj se obvezuje uslugu obavljati prema ugovorenim rokovima između naručitelja i izvođačima radova. Iz stavka 3. ovog članka je vidljivo da se rok iz stavka 1 može produžiti iz točno navedenih razloga, a iz stavka 5 da promjenu roka iz stavka 1 ugovorne strane moraju ugovoriti dodatkom ovom Ugovoru.

10. Iz dopisa tuženika od 19. srpnja 2024. kojim pojašnjava zahtjev za sklapanje Aneksa Ugovora je vidljivo da tuženik navodi da su rokovi iz članka 5. Ugovora o početku i završetku usluga indikativno navedeni, te da su moguće izmjene tijekom izvršenja Ugovora. Također navodi da su predmet usluge upravljanja iz točke 2.1. projektnog zadatka za Aktivnosti 1,4,5 i 6 ugovor je i dalje aktivan, za Aktivnost 2 ugovor je raskinut, do prosinca 2024. očekuje se odabir novog izvođača radova i nastavak izgradnje, dok je Aktivnost 3 izvršena. Tuženik također navodi da je putem Ugovora o dodjeli bespovratnih sredstava rok dovršetka projekta AG Beli Manastir produžen do prosinca 2025. da tuženik nudi tužitelju zaključenje Aneksa ugovora o upravljanju projektom.

11. Iz Aneksa ugovora u uslugama upravljanja projektom "Projekt poboljšanja vodnokomunalne infrastrukture na području aglomeracije Beli Manastir" od 10. srpnja 2024. (u daljnjem tekstu Aneks) je vidljivo da je člankom 2 predviđena izmjena članka 5. Ugovora zaključenim između stranaka 12. travnja 2021. po kojem se očekivani (indikativni) datum završetka izvršenja usluge navodi prosinac 2025.

12. Iz članka 15. Ugovora od 12. travnja 2021. je vidljivo da izvršitelj ima pravo raskinuti Ugovor pismenom obavijesti naručitelju uz ostavljanje primjerenog roka od minimalno 60 dana, između ostalog, ako naručitelj obustavi napredak usluga ili bilo koji njegov dio za više od 90 dana iz razloga koji nisu navedeni u ugovoru ili koji se ne mogu pripisati kršenju Ugovora ili neobavljanju usluga od strane izvršitelja.

13. Sud je ocijenio neosnovanim tvrdnje tužitelja iz podneska od 17. veljače 2025. da je Ugovor sam po sebi završio ispunjenjem odnosno da se trenutne okolnosti mogu ocijeniti kao obustava napretka usluga budući da je tužitelj spriječen u pružanju ugovorene usluge nepostojanjem ugovora sa izvođačem za izgradnju UPOV-a, te da su ispunjeni uvjeti iz članka 15. Ugovora. Pri donošenju odluke sud je imao u vidu da su stranke ugovorom od 12. travnja 2021. člankom 5. ugovorile očekivani (indikativni) datum početka izvršenja usluge i indikativni datum završetka izvršenja usluge svibanj 2024., te da se izvršitelj obvezuje usluge obavljati prema ugovorenim rokovima između naručitelja i izvođača radova.

14. Okolnost da je između ERSE kao izvođača radova i tuženika ugovor raskinut 20. svibnja 2024., po mišljenju suda ne predstavlja opravdani razlog za raskid Ugovora od strane tužitelja tuženiku, jer se tužitelj obvezuje usluge obavljati prema ugovorenim rokovima između naručitelja i izvođača radova. Kako je tuženik tužitelju ponudio Aneks kojim se mijenja očekivani (indikativni) datum završetka izvršenja usluge za prosinac 2025., sud je mišljenja da je raskid ugovora izjavljen od strane tužitelja 17. veljače 2025. neosnovan, te da nisu ispunjeni uvjeti iz odredbe članka 15. Ugovora zaključenim između tužitelja i tuženika 12. travnja 2021. na koje se tužitelj poziva u tužbi.

15. Prema odredbi članka 374. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022. i 155/2023., dalje ZOO) kada je ispunjenje obveze jedne strane u dvostrano obveznom ugovoru postalo nemoguće zbog događaja za koji odgovara druga strana, njezina obveza se gasi, ali ona zadržava svoju tražbinu prema drugoj strani s tim što se smanjuje za onoliko koliko je ona mogla imati koristi od oslobođenja od vlastite obveze. Prema stavku 2 istog članka ona je dužna ustupiti drugoj strani sva prava koja bi imala prema trećim osobama u vezi s objektom svoje obveze čije je ispunjenje postalo nemoguće.

15. Polazeći od nesporne činjenice da je između stranaka Ugovorom od 12. travnja 2021. ugovorena vrijednost radova u iznosu od 726.987,00 kn/96.486,56 eura, te da je ukupna vrijednost izvršenih usluga 66.137,27 eura (32. privremena situacija br. 141/1/2 od 19.7.2025. str. 21 spisa), koja je tužitelju plaćena od strane tuženika, sud zaključuje da vrijednost neizvršenih usluga tužitelja predstavlja iznos od 30.349,29 eura. U skladu s odredbom članka 374. stavak 1. ZOO-a tužitelj nije izvršio uslugu iz Ugovora zbog događaja za koji smatra da je odgovoran tuženik, te se tužiteljeva tražbina prema tuženiku smanjuje za iznos neobavljenih usluga odnosno 30.349,29 eura.

16. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno, svih dokaza zajedno kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sud je utvrdio da je tužitelj neosnovano dopisom od 17. veljače 2025. izjavio tuženiku raskid Ugovora, jer su stranke ugovorile indikativni rok završetka radova do svibnja 2024., te da je tužitelj obavezan uslugu obavljati prema ugovorenim rokovima između naručitelja i izvođača radova, a kako je tuženik tužitelju dostavio na potpis Aneks od 10. srpnja 2024. kojim se očekivani datum završetka izvršenja usluge navodi prosinac 2025. to ne postoje razlozi za raskid Ugovora.

17. Zbog svega navedenog sud je tužbeni zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 30.349,29 eura ocijenio neosnovanim, te u skladu s odredbom članka 374. ZOO presudio kao u izreci.

18. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1 Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023., dalje ZPP), te je tužitelj dužan tuženiku nadoknaditi parnični trošak u iznosu od 1.250,00 eura, kolji se odnosi na sastav jednog podneska po Tbr. 8. stav 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 148/2009., 142/2012., 103/2014., 118/2014., 107/2015., 37/2022., 126/2022. i 138/2023., dalje OT) u iznosu od 500,00 eura, pristup na jedno ročište po Tbr. 9. stav 1. OT iznos od 500,00 eura i PDV 250,00 eura.

19. Tuženiku nije dosuđena naknada za sudsku pristojbu na presudu 350,00 eura, jer pristojbu na presudu plaća tužitelj sukladno odredbi članka 3. stavak 2. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine br. 118/18 i 51/2023., dalje ZSP), kao i sudska pristojba na odgovor na tužbu u iznosu od 350,00 eura, jer se ista u skladu s odredbom članka 4. stavak 2. ZSP plaća po pravomoćnom završetku postupka razmjerno uspjehu u parnici.

Osijek, 17. rujna 2025.

Zapisničar:

Sudac:

Darija Miličević

Dubravka Kuveždić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja može nezadovoljna

stranka izjaviti žalbu Visokom trgovačkom

sudu Republike Hrvatske u Zagrebu,

putem ovoga suda, pismeno u roku od 15

dana od dana objave.