1

 

Poslovni broj: 17 Gž-2695/2022-4

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

Poslovni broj: 17 Gž-2695/2022-4

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

 

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vesne Žulj, predsjednice vijeća, Roberta Jambora, člana vijeća i suca izvjestitelja i Mirele Mijoč Kramar, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice J. S. iz D. S., OIB: …, zastupane po punomoćniku Ž. Ž., odvjetniku u Š., protiv tuženice S. J. iz H., Nj., OIB: …, zastupane po punomoćnicima N. C. G. i I. C., odvjetnicima u Zajedničkom odvjetničkom uredu N. C. G. i I. C., Š., radi činidbe, odlučujući o žalbama tuženika protiv presude Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P-2036/21 od 14. srpnja 2022., rješenja Općinskog  suda u Šibeniku poslovni broj P-2036/2021 od 4. veljače 2022. i dopunske presude Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P-2036/21 od 1. veljače 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 12. rujna 2023.

 

 

p r e s u d i o   j e

 

I. Odbija se žalba tuženika kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P-2036/21 od 14. srpnja 2022.

 

a) u pobijanom dijelu pod točkom I. i II. izreke,

 

b) u pobijanom dijelu pod točkom III. izreke u dijelu u kojem je tuženici naloženo da tužiteljici nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 13.900,00 kuna / 1.844,85 eura[1] sa zateznim kamatama tekućim od 14. srpnja 2022. do isplate.

 

II. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P-2036/21 od 14. srpnja 2022. u pobijanom dijelu pod točkom III. izreke u dijelu u kojem je tuženici naloženo da tužiteljici nadoknadi troškove parničnog postupka preko dosuđenog iznosa od 13.900,00 kuna / 1.844,85 eura do iznosa od 30.725,00 kuna / 4.077,91 eura (za iznos od 16.825,00 kuna / 2.233,06 eura) sa zateznim kamatama tekućim od 14. srpnja 2022. do isplate, te se u tom dijelu sudi:

 

Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troškova parničnog postupka za daljnji iznos od 16.825,00 kuna / 2.233,06 eura sa zateznim kamatama tekućim od 14. srpnja 2022. do isplate.

 

III. Preinačuje se dopunska presuda Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P-2036/21 od 1. veljače 2023., te se u tom dijelu sudi:

 

Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu u kojem isti glasi:

 

"Nalaže se tuženici S. J. (OIB: …) ukloniti željezne stepenice uz zapadni zid stana u suterenu kčbr.1530 ZGR K.O.P., sve u roku od petnaest dana i pod prijetnjom ovrhe".

 

IV. Odbija se zahtjev tuženice za naknadom troškova žalbenog postupka u iznosu od 1.036,90 eura / 7.812,50 kuna.

 

V. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troškova žalbenog postupka u iznosu od 414,76 eura / 3.125,00 kuna.

 

 

r i j e š i o   j e

 

Uvažava se žalba tuženice, preinačava se ročišno rješenje Općinskog  suda u Šibeniku poslovni broj P-2036/2021 od 4. veljače 2022. kojim je odbijen kao neosnovan prigovor tuženice u odnosu na vrijednost predmeta spora, te se u tom dijelu rješava:

 

Vrijednost predmeta spora određuje se u iznosu od 50.000,00 kuna / 663,61 eura.

 

 

Obrazloženje

 

1.          Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženici ukloniti inox ogradu postavljenu iznad stana tužiteljice u suterenu kčbr.1530 ZGR k.o. P., koja ograda je na skici mjesta očevida od 4. veljače 2022. izrađene po sudskom vještaku P. S. označena slovima A-B-C-D, ukupne duljine 7,18 m (točka I. izreke), te joj je zabranjeno postavljanje stepenica ili bilo koje druge naprave sa kojom bi iz zajedničkog dijela kčbr.1530 ZGR k.o. P. pristupala na prostor iznad stana u suterenu objekta izgrađenog na kčbr.1530 k.o. P. (točka II. izreke). Tuženici je naloženo i da tužiteljici nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 30.725,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate (točka III. izreke).
2.          Protiv presude žalbu je podnijela tuženica iz svih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 - dalje: ZPP), te predlaže pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Iz žalbe koju je tuženica je podnijela protiv prvostupanjske presude proizlazi i da je tuženica podnijela i žalbu protiv ročišnog rješenja posl. broj P-2036/2021 od 4. veljače 2022. kojim je odbijen prigovor tuženice koji se odnosi na vrijednost predmeta spora.

 

3.          Tužiteljica je podnijela odgovor na žalbu u kojem predlaže da se žalba tuženice odbije kako neosnovana.

 

4.          Dopunskom presudom naloženo je tuženici ukloniti željezne stepenice uz zapadni zid stana u suterenu kčbr.1530 ZGR K.O.P., sve u roku od petnaest dana i pod prijetnjom ovrhe.

 

5.          I protiv dopunske presude žalbu je podnijela tuženica također iz svih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. ZPP s prijedlogom da se dopunska presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

6.          Žalba tuženice protiv presude nije osnovana, dok je žalba tuženice podnijeta protiv dopunske presude osnovana. Također, osnovana je i žalba tuženice koju je podnijela protiv ročišnog rješenja kojim je sud prvog stupnja odbio prigovor tuženice na previsoku naznačenu vrijednost predmeta spora.

 

7.          Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP. Suprotno žalbenim navodima tuženice, pobijana presuda o odlučnim činjenicama sadrži jasne i neproturječne razloge, te nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Stoga nije ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP koji sadržajno u žalbi ističe tuženica.

 

8.          Nadalje, sud prvog stupnja ispitao je sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke, te je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.

 

9.          Sud prvog stupnja je tako u prvostupanjskom postupku u bitnome utvrdio:

              - da je tužiteljica u zk. ul. br. 4235 k.o. P. upisana kao suvlasnica nekretnine s neodređenim omjerom suvlasnica etaže E-1 koji nije posebno opisan, a koja etaža u naravi predstavlja stan u suterenu,

              - da je tuženica u zk. ul. br. 4235 k.o. P. upisana kao suvlasnica s neodređenim omjerom i vlasnicom etaže E-3 opisane kao stan u prizemlju sa istočne strane, koji se sastoji od dnevnog boravka sa kuhinjom, kupaonice s WC-om, hodnika i balkona, ukupne površine 30 m2

              - da je tuženica bez suglasnosti suvlasnika zgrade pa tako i tužiteljice postavila željezne stepenice uz zapadni dio suterenskog stana tužiteljice u svrhu pristupa sa  terase koja se proteže po krovu suterenskog stana do dvorišta,

              - da je tuženica predmetne željezne stepenice uklonila nakon podnošenja tužbe,

              - da je tuženica bez suglasnosti suvlasnika zgrade i tužiteljice postavila inoks ogradu iznad suterenskog stana tužiteljice,

              - da prostor iznad suterenskog stana tužiteljice kao i dvorište na dijelu kojeg je tuženica postavila željezne stepenice predstavlja zajednički dio nekretnine,

              - da postavljanje ograde i željeznih stepenica na zajednički dio nekretnine predstavlja posao izvanredne uprave za koji je potrebna suglasnosti svih suvlasnika koju tuženica nije imala.

 

10.      Na temelju takvih utvrđenja sud prvog stupnja prihvatio je tužbeni zahtjev tužiteljice, te je pobijanom presudom naložio tuženici na ukloni inoks ogradu koja je postavljena iznad stana tužiteljice, te je zabranio tuženici da postavljanjem stepenica ili bilo koje druge naprave kojom bi iz zajedničkog dijela dvorišta pristupala na prostor iznad suterenskog stana tužiteljice.

 

11.      Tuženica žalbenim navodima osporava pobijanu presudu navodeći da je za postavljanje inoks ograde imala suglasnost koji je tužiteljica dana 14. ožujka 2018. dala K. F.. Međutim, iz sadržaja predmetne izjave ne proizlazi da se ista odnosi i na singularne sljednike K. F. odnosno i na tuženicu koja je svoju etažu odnosno vlasništvo posebnog dijela nekretnine kupoprodajom stekla od K. F.. Osim toga, predmetni dio nekretnine na koji je postavljena sporna ograda predstavlja zajednički dio nekretnine koji je u suvlasništvu svih suvlasnika, pa je za postavljenje ograde na tom dijelu, a kojom radnjom je tuženica proširila svoj balkon, bila potreba suglasnost svih suvlasnika koju tuženica nedvojbeno nije imala. Stoga predmetni žalbeni navodi ne mogu utjecati na taj dio prihvaćenog tužbenog zahtjeva tužiteljice.

 

12.      Neosnovano tuženica ističe i da je sud prvog stupnja neosnovano dopustio preinaku tužbe čime sadržajno ističe da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 190. st. 3. ZPP. Naime, tužiteljica je već u činjeničnim navodima izvorne tužbe istaknula da je tuženica bez suglasnosti suvlasnika nekretnine postavila željezne stepenice i inoks ogradu, te je tužbenim zahtjevom zahtijevala da se tuženici naloži da stepenice i ogradu ukloni. Nakon provedenog uviđaja tužiteljica je postavila i zahtjev da se tuženici zabrani postavljanje stepenica ili druge naprave kojom bi tuženica pristupala na prostor iznad suterenskog stana tužiteljice. Tužbeni zahtjev kojim je tužiteljica zahtijevala i zabranu postavljanja stepenica nije uzrokovao nikakve daljnje troškove niti je raspravljanje o istom izazvalo odugovlačenje postupka tako da je dopuštanje preinake tužbe i prema ocjeni ovog suda bilo svrsishodno za rješenje spora između stranaka. Stoga u konkretnom slučaju nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 190. st. 3. ZPP na koju u žalbi ukazuje tuženica.

 

13.      Međutim, iako je sud pravilno primijenio materijalno pravo iz čl. 41. st. 1. i 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 - dalje: ZVDSP) kada je prihvatio dio tužbenog zahtjeva tužiteljice o kojem je odlučeno presudom od 14. srpnja 2022., isto je pogrešno primijenio kada je dopunskom presudom 1. veljače 2023. prihvatio dio tužbenog zahtjeva kojim je naložio tuženici uklanjanje željeznih stepenica.

 

14.      Naime, sud odluku o tužbenom zahtjevu donosi na temelju činjeničnog stanja kakvo je u trenutku zaključenja glavne rasprave. U postupku nije sporno da u trenutku zaključenja glavne rasprave, a navedeno uostalom proizlazi i iz provedenog uviđaja, željezne stepenice koje su postojale uz zapadni dio stana tužiteljice više ne postoje odnosno da su iste uklonjene. S obzirom da su željezne stepenice u trenutku zaključenja glavne rasprave bile uklonjene, to više nema osnove da su tuženici nalaže uklanjanje istih. Stoga je pravilnom primjenom materijalnog prava, temeljem čl. 373. toč. 3. ZPP, valjalo dopunsku presudu preinačiti te tužbeni zahtjev tužiteljice kojim je zahtijevala da se tuženici naloži uklanjanje željeznih stepenica postavljenih uz zapadni dio njenog stana u suterenu odbiti.

 

15.      U odnosu na žalbu tuženice koju je podnijela protiv presude u dijelu u kojem je odlučeno o glavnoj stvari žalba tuženice je, kako je ranije navedeno, neosnovana, pa je žalbu tuženice, temeljem čl. 368. st. 1. ZPP valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi presudu suda prvog stupnja u pobijanom dijelu pod točkom I. i II. izreke.

 

16.      Osnovani su međutim, žalbeni navodi tuženice koji se odnose na utvrđenu vrijednost predmeta spora. Naime, iz sadržaja žalbe tuženice proizlazi da tuženica žalbom podnijetom protiv presude od 14. srpnja 2022. pobija i ročišno rješenje suda prvog stupnja od 4. veljače 2022., protiv kojeg ročišnog rješenja sukladno odredbi 40. st. 3. ZPP nije dopuštena posebna žalba, već se isto može pobijati žalbom podnijetom protiv presude. U tom dijelu žalba tuženice je osnovana.

 

17.      Naime, predmet spora je u postupku bio zahtjev tužiteljice za uklanjanjem inoks ograde i željeznih stepenica, te zahtjev za zabranom postavljanja željeznih stepenica ili bilo koje druge stvari kojom bi se pristupalo na prostor iznad suterenskog stana tužiteljice. Tužiteljica je u tužbi naznačila vrijednost predmeta spora u iznosu od 100.001,00 kn kojoj vrijednosti predmeta spora je u odgovoru na tužbu prigovorila tuženica smatrajući da je vrijednost predmeta previsoko naznačena, koje prigovore tuženica ponavlja i u podnijetoj žalbi.

 

18.      Žalbene navodi kojima osporava vrijednost predmeta spora ovaj sud ocjenjuje osnovanim. Naime, imajući u vidu da je predmet postupka uklanjanje željeznih stepenica i inoks ograde i zahtjev za zabranom postavljanja stepenica i ovaj sud smatra da je vrijednost predmeta spra koju je tužiteljica naznačila u tužbi previsoko naznačena tako da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio odredbu čl. 40. st. 3. ZPP kada je odbio prigovor tuženice. Imajući u vidu predmet spora, posebice vrijednost stvari čije se uklanjanje traži, ovaj sud smatra da primjerena vrijednost predmeta spora iznosi 50.000,00 kuna / 6.636,14 eura. Stoga je primjenom odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP, u tom dijelu uvažio žalbu tuženice, preinačio ročišno rješenje kojim je odbijen kao neosnovan prigovor tuženice u odnosu na vrijednost predmeta spora, te odredio da vrijednost predmeta spora iznosi 50.000,00 kuna / 6.636,14 eura.

 

19.      S obzirom na preinačeno rješenje o određivanju vrijednosti predmeta spora, preinačena je i oduka o troškovima parničnog postupka koja o njemu ovisi. Imajući u vidu vrijednost predmeta spora od 50.000,00 kuna / 6.636,14 eura tužiteljici je, sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 - dalje: OT), Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine", br. 118/18 – dalje: ZSP) i Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine", br. 53/19, 92/21 – dalje: TSP), valjalo dosuditi trošak sastava tužbe u iznosu od 1.000,00 kn (Tbr. 7.1. OT), trošak zastupanja na ročištima održanim dana 4. veljače 2022., 5. travnja 2022. i 18. svibnja 2022. u iznosu od po 1.000,00 kn (Tbr. 9.1. OT) za svako ročište, trošak sastava podneska od 5. siječnja 2022., 2. veljače 2022., 15. veljače 2022. i 26. veljače 2022. u iznosu od po 1.000,00 kn (Tbr. 8.1. OT) za svaki podnesak, trošak poreza na dodanu vrijednost od 25 % koji je obračunat na troškove zastupanja od 8.000,00 kn, a iznosi 2.000,00 kn, trošak uviđaja u iznosu od 1.800,00 kn, trošak svjedoka u iznosu od 400,00 kn, trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 850,00 kn (Tbr. 1.1. TSP), trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 850,00 kn (Tbr. 2.1. TSP), što ukupno iznosi 13.900,00 kuna / 1.844,95 eura.

 

20.      U odnosu na odluku o troškovima parničnog postupka potrebno je i navesti i da je dio tužbenog zahtjeva tužiteljice za uklanjanjem željeznih stepenica a o kojem je odlučeno dopunskom presudom odbijen. Međutim, u odnosu na željezne stepenice sud prvog stupnja je utvrdio i da je iste tuženica uklonila nakon podnošenja tužbe koje utvrđenje i ovaj sud smatra pravilnim. Stoga je troškove prouzročene raspravljanjem o tom dijelu tužbenog zahtjeva skrivila tuženica (čl. 156. st. 1. ZPP), pa je i te troškove tuženica dužna nadoknaditi. Pritom je potrebno i napomenuti i da je tužiteljica nakon održanog uviđaja povukla tužbu u odnosu na taj dio tužbenog zahtjeva, ali se istome tuženica protivila tako da je o istom sud morao donijeti meritornu odluku (dopunsku presudu) koja međutim, iako je u konačnici taj dio tužbenog zahtjeva odbijen, u ukupnosti ne utječe na obvezu tuženice da tužiteljici nadoknadi troškove postupka koje joj je prouzročila.

 

21.      Troškovi tužiteljice iznose dakle, 13.900,00 kn, a ne 30.725,00 kn kako je to utvrdio sud prvog stupnja, pa je odluka suda o troškovima postupka pravilna u dijelu u kojem je tuženici temeljem čl. 154. st. 1. i čl. 156. st. 1.u svezi s i čl. 155. st. 1. ZPP naloženo da plati troškove parničnog postupka u iznosu od 13.900,00 kuna / 1.844,85 eura. Stoga je u tom dijelu temeljem čl. 368. st. 1. ZPP valjalo odbiti žalbu tuženice kao djelomično neosnovanu i pobijanu presudu u tom dijelu odluke o troškovima potvrditi.

 

22.      S druge strane, temeljem čl. 373. toč. 3. ZPP, valjalo je preinačiti presudu u dijelu u kojem je tuženici naloženo da tužiteljici nadoknadi troškove parničnog postupka preko dosuđenog iznosa od 13.900,00 kuna / 1.844,85 eura do iznosa od 30.725,00 kuna / 4.077,91 eura (za iznos od 16.825,00 kuna / 2.233,06 eura), te u tom dijelu zahtjev tužiteljice za naknadom troškova parničnog postupka odbiti.

 

23.      Tuženici nisu dosuđeni troškovi žalbenog postupka jer je tuženica u žalbenom postupku uspjela djelomično samo u odnosu na procesno rješenje o određivanju vrijednosti predmeta spora i u odnosu na tužbeni zahtjev koji se odnosi na uklanjanje željeznih stepenica koji je međutim odbijen iz razloga što je tuženica stepenice uklonila nakon podnošenja tužbe i jer se tuženica nakon što je tuženica povukla taj dio tužbenog zahtjeva tom povlačenju protivila. Stoga je takvim okolnostima konkretnog slučaja, ocjena suda da je tuženica uspjela s neznatnim dijelom žalbe tako da joj nisu dosuđeni troškovi žalbenog postupka (čl. 154. st. 5. u svezi s čl. 166. st. 1. ZPP).

 

24.      Tužiteljici nisu dosuđeni troškovi sastava odgovora na žalbu jer navedeni troškovi u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP nisu bili potrebni za vođenje postupka.

 

25.      Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

 

 

U Zagrebu, 12. rujna 2023.

 

 

              Predsjednica vijeća:

                           Vesna Žulj, v.r.