REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-5933/2025
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Karmen Novak-Hrgović kao predsjednice vijeća, te Davorka Kučana i Renate Popović, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Mirne Prišlin u svojstvu sudske savjetnice kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika RA, zbog prekršaja iz članka 176. stavka 5. i dr. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20, 85/2022, 114/2022, 133/2023, 145/2024), rješavajući o žalbi okrivljenika, podnesenoj po branitelju Franji Ćuku, odvjetniku u Splitu, protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, od 12. svibnja 2025., poslovni broj: Pp-3885/2023-11, na sjednici vijeća održanoj 17. rujna 2025.
p r e s u d i o j e
I. Prihvaćanjem žalbe okrivljenika, preinačuje se pobijana presuda u odnosu na odluku o zaštitnoj mjeri tako da se okrivljeniku izriče zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 1 (jedan) mjesec.
II. Temeljem članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22) okrivljenik RA je obvezan naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 30,00 (trideseteura) u roku od 30 dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom Općinskog prekršajnog suda u Splitu, okrivljenik RA proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci počinio prekršaj iz članka 43. stavka 3. u vezi čl. 293. st.1. te čl. 176. st.5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, te mu je, izrečena ukupna novčana kazna u iznosu od 810,00 eura, koju je dužan platiti u roku od 30 dana od pravomoćnosti presude uz pogodnost plaćanja dvije trećine novčane kazne.
1.1. Istom presudom okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 2 mjeseca, te je dužan platiti troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 115,30 eura.
2. Protiv navedene presude, okrivljenik je, po branitelju pravodobno podnio žalbu zbog povrede materijalnog prekršajnog prava, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o prekršajnopravnoj sankciji i troškovima postupka.
3. Žalba je djelomično osnovana.
4. Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu sukladno odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona (NN 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) po službenoj dužnosti, vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske je utvrdilo da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika te da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona.
5. Razmatrajući prvostupanjsku presudu u pogledu navoda žalbe okrivljenika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, vijeće ovog Suda je utvrdilo da je prvostupanjski sud nakon provedenih svih potrebnih dokaza, pravilnom ocjenom dokaznog materijala predmeta, utvrdio sve odlučne činjenice te izveo na zakonu osnovan zaključak o krivnji okrivljenika za prekršaj iz članka 43. stavka 3. u vezi čl. 293. st.1. i čl. 176. st.5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, koji je prihvatljiv i ovom Sudu.
6. U dokazne svrhe pročitan je zapisnik o očevidu, zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola u organizmu, neizdvojeni dijelovi službene bilješke od 4. studenoga 2022., bilješka o zaprimanju dojave o događaju, pregledan je situacijski plan mjesta događaja i načinjene fotografije s pripadajućim računom, ispitani su svjedoci R i IA te GA.
7. Da je do prometne nesreće doista i došlo, potvrđuju suglasni iskazi ispitanih svjedoka IA, zapisnik o očevidu (na Opelu oštećen zadnji lijevi blatobran, a na Citroenu prednji desni dio: branik, blatobran), kao i fotografije automobila.
8. Prvostupanjski sud pravilno utvrđuje kako je na okrivljeniku bilo da postupi u smislu članka 43. stavka 2. i članka 44. stavaka 1. i 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama s obzirom na to da je on taj koji mijenja prometnu traku, dok drugo vozilo nastavlja kretanje prometnom trakom u kojoj se nalazilo prije nego je uopće ušlo u raskrižje. Prema tome, odgovornost za eventualnu prometnu nesreću svakako bi bila na okrivljeniku.
9. Suprotno žalbenim navodima prvostupanjski sud je obrazložio zašto je odbijen dokazni prijedlog ispitivanjem drugog putnika iz Opel Corse te je dao valjanu ocjenu svih izvedenih dokaza.
10. Žalbenim navodima činjenično stanje nije dovedeno u sumnju glede pravilnosti i stupnja pouzdanosti utvrđenja odlučnih činjenica, pa nije osnovana žalba okrivljenika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, kao niti pravilne primjene materijalnog prava.
11. Razmotrivši odluku o prekršajno pravnoj sankciji, ovaj Sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz članka 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja te je okrivljeniku za počinjeni prekršaj utvrdio mjeru kazne primjerenu stupnju njegove krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona. Izrečena novčana kazna primjerena je i dostatna, kako svim okolnostima počinjenog prekršaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja, budući da je prvostupanjski sud okrivljeniku za počinjeni prekršaj izrekao novčanu kaznu primjenom instituta ublažavanja. Prema uvjerenju ovog Suda izvršenjem izrečene novčane kazne, ostvariti će se svrha prekršajnog postupka pa tako i svrha specijalne i generalne prevencije kao i odvratiti okrivljenika od daljnjeg činjenja prekršaja protiv sigurnosti prometa na cestama.
12. Odluka o zaštitnoj mjeri zabrane upravljanja motornim vozilom utemeljena je na odredbi članka 58. Prekršajnog zakona, pa iako je ista fakultativne naravi, s obzirom na značaj i težinu počinjenog prekršaja, i ovaj Sud je mišljenja da je izricanje zaštitne mjere opravdano, s obzirom na značaj počinjenih prekršaja, pa smatra da je potrebno otkloniti uvjete koji mu omogućavaju ponavljanje takvih prekršaja. Zaštitna mjera određena u zakonom propisanom trajanju (od jednog mjeseca do dvije godine) razmjerno osobinama ličnosti počinitelja i naravi potrebe za ograničenjem prava u konkretnom slučaju u smislu članka 51. a Prekršajnog zakona, a navodi žalbe ne dovode u pitanje osnovanost i trajanje zaštitne mjere.
13. Međutim, uvažavajući navode okrivljenika da mu je vozilo neophodno za poslovne i privatne obveze, kao i činjenicu da je okrivljenik prekršajno nekažnjavan, ovaj Sud je preinačio odluku o zaštitnoj mjeri na način da je okrivljeniku izrekao zaštitnu mjeru u trajanju od 1 mjesec, čime će se postići svrha primjene zaštitnih mjera iz članka 51. Prekršajnog zakona.
14. U odnosu na troškove postupka ista se temelji na odredbi članka 139. stavka 3. u vezi s člankom 138. stavcima 2. i 3. Prekršajnog zakona, a odnosi se na trošak tužitelja (izrada skice 26,50 €), putni trošak svjedokinje koji je predujmljen iz sredstava suda (8,80 €) te ostatak na paušal određen s obzirom na složenost i trajanje postupka te imovno stanje okrivljenika, uzimajući u obzir da je okrivljenik neosnovano podnio prigovor zbog poricanja prekršaja, a na kraju je proglašen krivim, dok se odluka o zaštitnoj mjeri mogla osporavati i prigovorom na kaznu, okrivljenik se odazvao sudskim pozivima, riječ je o dva prekršaja u stjecaju, u postupku su ispitana tri svjedoka, a paušalni trošak može biti određen u rasponu od 13,27 do 663,61 eura, što je propisano Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (Narodne novine, br. 18/13). Ovlaštenom tužitelju nije priznat trošak CD-a s fotografijama, jer nije predviđen Rješenjem o utvrđivanju cijena posebnih troškova nastalih radom Ministarstva unutarnjih poslova (Narodne novine, br. 55/11, 58/11, 100/12, 110/14, 45/16).
15. Troškovi žalbenog postupka temelje se na odredbi čl. 138. st. 2. toč. 3.c Prekršajnog zakona, koji propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Stoga je paušalni iznos tog postupka odmjeren u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (NN 18/13.), s obzirom na složenost i trajanje tog postupka.
16. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu, 17.rujna 2025. godine.
Zapisničar:
Predsjednica vijeća:
Mirna Prišlin, v. r.
Karmen Novak-Hrgović, v.r.
Rješenje se dostavlja Općinskom prekršajni sudu u Splitu u 4 (četiri) otpravka: za spis, okrivljenika, ovlaštenom tužitelju, branitelju okrivljenika.
