Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Ppž-2633/2023

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Ivanke Mašić kao predsjednice vijeća te Anđe Ćorluka i Goranke Ratković kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Koraljke Polak Medaković kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog MĆ zbog prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“ broj: 5/90., 30/90., 47/90., 29/94., 114/22.) odlučujući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, I. Policijske postaje Split podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu broj: Pp-3487/2022-6 od 9. veljače 2023., na sjednici vijeća održanoj 17. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, I. Policijske postaje Split i potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom na temelju odredbe članka 182. točke 1. Prekršajnog zakona okrivljeni MĆ je oslobođen od optužbe da bi počinio prekršaj iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira s obrazloženjem da djelo za koje se okrivljenik optužuje na način kako je to činjenično opisano u optužnom aktu po propisu nije prekršaj.

2. Istom presudom na temelju članka 140. stavka 2. Prekršajnog zakona određeno je da troškovi prekršajnog postupka iz članka 138. stavka 2. točaka 2. do 5. i točke 7. Prekršajnog zakona padaju na teret proračunskih sredstava suda.

3. Protiv te presude tužitelj Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava splitsko-dalmatinska, I. Policijske postaje Split je pravodobno podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka povrede odredbe prekršajnog materijalnog prava te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Žalitelj u bitnome ističe da je okrivljenik počinio prekršaj za koji ga se tereti optužnim prijedlogom, da je nedvojbeno da se postupanje okrivljenika reflektiralo na javnom mjestu budući da se radi o kući u kojoj ima više stanova, smatrajući da je činjenični opis dostatan da sud zaključi kako je riječ o fiktivnom javnom mjestu koje je dostupno sa neograničenog javnog mjesta te da se ponovno provede dokazni postupak, odnosno da se ukine pobijana presuda i predmet dostavi sudu na ponovno odlučivanje.

4. Žalba nije osnovana.

5. Rješavajući predmet u granicama navoda žalbe te ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18., 114/22.) ovaj sud je ispitao jesu li pobijanom presudom počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava na štetu okrivljenika i je li u predmetu nastupila zastara prekršajnog progona te je pri tome ovaj sud utvrdio da je pravilno prvostupanjski sud okrivljenika oslobodio od optužbe iz razloga navedenih u prvostupanjskoj presudi.

6. Naime, u činjeničnom opisu optužnog prijedloga okrivljeniku se u bitnome stavlja na teret da je narušavao u dvorištu javni red i mir vikom, na način što je vikao i vrijeđao oštećenu EĆ riječima „što ti hoćeš vidjeti ćeš M svog penji se gori i ulazi u kuću narkmanko jedna“ i DĆ riječima: „ pička ti materina što ti hoćeš narkomančino jedna i dileru“, što je kod oštećene izazvalo osjećaj straha i uznemirenosti. Nakon dolaska policijskog službenika okrivljenik je u njihovom prisustvu

vikao EĆ riječi „narkomanko dilaš drogu“ te da bi na taj način počinio prekršaj iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.

6.1. Međutim, ovako opisan činjenični opis prekršaja te mjesto počinjenja dvorište kao zakonsko obilježje predmetnog prekršaja predstavlja takozvano fiktivno javno mjesto koje po svojoj namjeni nije javno mjesto, ali pod određenim uvjetima može postati. Uvjeti i okolnosti koje su postojali u vrijeme izvršenja radnje, a koje bi činili takvo mjesto javnim, odnosno dostupnost takvog ponašanja čujnosti ili vidiku iz neograničenog javnog mjesta dakle nastupanje posljedica u javnosti, predstavlja odlučnu činjenicu koja čini bića prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira. Prema stavu ovog suda izraženog u zaključku sjednice Odjela javnog reda i mira i javne sigurnosti od 12. listopada 2022. posljedica dostupnosti takvog ponašanja na neograničenom otvorenom javnom mjestu mora biti navedena u činjeničnom opisu prekršaja odnosno izreke jer predstavlja zakonsko obilježje predmetnog prekršaja.

7. Slijedom navedenog reflektiranje u javnosti nekog od ponašanja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira kada se ono nije dogodilo na neograničenom otvorenom javnom mjestu već na takozvanom fiktivnom javnom mjestu predstavlja jednu od odlučnih činjenica prekršaja iz navedene odredbe koja kao takva mora biti navedena u činjeničnom opisu izreke a jednako tako i činjeničnom opisu optužnog prijedloga. Budući da iz optužnog prijedloga nije razvidno da se ponašanje okrivljenika moglo čuti sa neograničenog otvorenog javnog mjesta (javne ceste ili puta) u činjeničnom opisu prekršaja nedostaje javnost mjesta kao jedan od konstitutivnih elemenata prekršaja koji se okrivljeniku stavlja na teret.

8. Slijedom navedenog pravilno je prvostupanjski sud naveo razloge za oslobađanje od optužbe okrivljenika na temelju članka 182. točke 1. Prekršajnog zakona koje razloge u cjelini prihvaća i ovaj sud te navodi žalbe nisu doveli u sumnju pravilnost i zakonitost prvostupanjske odluke.

9. Stoga je žalbu tužitelja trebalo odbiti kao neosnovanu i na temelju odredbi članka 205. Prekršajnog zakona odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu 17. rujna 2025.

Zapisničarka:

Koraljka Polak Medaković,v.r.

Predsjednica vijeća:

Ivanka Mašić,v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 4 ovjerena prijepisa: za spis, okrivljenika i tužitelja.