REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] Đ 5

Poslovni broj: Us I-88/2025-21

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sucu dr. sc. Alenu Rajku, uz sudjelovanje zapisničarke Đeni Broznić, u upravnom sporu tužitelja ĐZ (OIB: [osobni identifikacijski broj]), iz [adresa], kojeg zastupaju opunomoćenici u Odvjetničkom društvu Musulin i suradnici d.o.o. (OIB: 82550210527), Zagreb, Palmotićeva 37/1, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (OIB: 02958272670), Direkcije, Zagreb, Margaretska 3, kojeg zastupa službena osoba EZ, radi prava iz obveznoga zdravstvenog osiguranja s osnove ozljede na radu, 17. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, KLASA: UP/II-502-03/23-01/753, URBROJ: 338-01- 06-05-23-04 od 21. prosinca 2023., radi poništenja rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Zagreb, Područne službe Karlovac, KLASA: UP/I-502-03/23-02/206, URBROJ: 338-04-03-23-03 od 15. lipnja 2023., radi priznavanja tužitelju dijagnoza pod šifrom S83.5 (uganuće i nategnuće ligamenta krucijatuma koljena) i S83.7 (ozljeda više koljenskih struktura) dopunskim dijagnozama priznate ozljede na radu nastale 4. listopada 2021. i priznavanja tužitelju prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja po toj osnovi, te radi naknade troškova ovog upravnog spora.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Zagreb, Područne službe Karlovac, KLASA: UP/I-502- 03/23-02/206, URBROJ: 338-04-03-23-03 od 15. lipnja 2023., tužitelju dijagnoze šifre S83.5 (uganuće i nategnuće ligamenta krucijatuma koljena) i S83.7 (ozljeda više koljenskih struktura) nisu priznate dopunskim dijagnozama uz priznatu ozljedu na radu od 4. listopada 2021. (po dijagnozi šifre S82.5 – prijelom medijalnog maleola, kod poslodavca DOK-ING razminiranje d.o.o.). Zbog toga tužitelju nisu priznata ni s time povezana prava iz obveznoga zdravstvenog osiguranja.

2. Tuženik je rješenjem, KLASA: KLASA: UP/II-502-03/23-01/753, URBROJ: 338-01-06-05-23-04 od 21. prosinca 2023. odbio žalbu tužitelja izjavljenu protiv prvostupanjskog rješenja.

3. Tužitelj osporava zakonitost tuženikove odluke i tvrdi, u bitnome, da je očito da je tužitelj u konkretnom slučaju prilikom obavljanja radnih zadataka pored priznate ozljede skočnog zgloba zadobio i traumatsku ozljedu različitih koljenskih struktura lijevog koljena, koja je naknadnom specijalističkom obradom utvrđena kao ruptura meniska, reruptura prednjega križnog ligamenta, te parcijalna ruptura medijalnog kolateralnog ligamenta. Zbog toga su u cijelosti ispunjene pretpostavku da tužitelju uz priznatu ozljedu na radu budu priznate i predmetne dopunske dijagnoze, pri čemu možebitne degenerativne promjene lijevog koljena nisu utjecale na ozljeđivanje tužitelja, koji je do ozljeđivanja bio radno i zdravstveno sposoban. Tužitelj predlaže da Sud poništi drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje, te da sam riješi stvar priznavanjem spornih dijagnoza dopunskim dijagnozama uz priznatu ozljedu na radu i pripadajućih prava iz obveznoga zdravstvenog osiguranja, podredno da predmet vrati tuženiku na ponovni postupak. Traži i naknadu troškova spora, u ukupnom iznosu od 5.000,00 eura (PDV uključen).

4. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje, u osnovi, kod navoda osporenog rješenja i predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev.

5. Sud je izveo dokaze čitanjem dokumentacije koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem je doneseno osporeno rješenje te u spisu ovoga upravnog spora. Na prijedlog tužitelja, u ovome je sporu, na sporne stručno- medicinske okolnosti, izveden dokaz medicinskim vještačenjem. Vještačenje je povjereno stalnome sudskom vještaku Damiru Vodopivecu, dr. med., specijalistu medicine rada u Zagrebu. Sudski vještak svoj je nalaz i mišljenje dostavio u pisanom obliku, te ga dodatno iznio na raspravi. Raspravnim rješenjem odbijeni su daljnji dokazni prijedlozi tužitelja, zbog razloga iznesenih u tom rješenju, kao i razloga koji proizlaze iz nastavka ovog obrazloženja.

6. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je, nakon rasprave provedene 27. kolovoza 2025., utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Prema članku 66. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“, broj 80/13, 137/13 i 98/19), ozljedom na radu, u smislu toga Zakona, smatra se: ozljeda izazvana neposrednim i kratkotrajnim mehaničkim, fizikalnim ili kemijskim djelovanjem te ozljeda prouzročena naglim promjenama položaja tijela, iznenadnim opterećenjem tijela ili drugim promjenama fiziološkog stanja organizma, ako je uzročno vezana uz obavljanje poslova, odnosno djelatnosti na osnovi koje je ozlijeđena osoba osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju, kao i ozljeda nastala tijekom obveznoga kondicijskog treninga vezanog uz održavanje psihofizičke spremnosti za obavljanje određenih poslova, sukladno posebnim propisima (t. 1.); bolest koja je nastala izravno i isključivo kao posljedica nesretnog slučaja ili više sile za vrijeme rada, odnosno obavljanja djelatnosti ili u vezi s obavljanjem te djelatnosti na osnovi koje je osigurana osoba osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju (t. 2.); ozljeda nastala na način iz točke 1. navedenoga članka koju osigurana osoba zadobije na redovitom putu od stana do mjesta rada i obratno te na putu poduzetom radi stupanja na posao koji joj je osiguran, odnosno na posao na osnovi kojeg je osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju (t. 3.); ozljeda, odnosno bolest iz točaka 1. i 2. toga članka koja nastane kod osigurane osobe u okolnostima iz članka 16. navedenog Zakona (t. 4.).

8. Ozljedom na radu, u smislu navedenog Zakona, ne smatra se ozljeda, odnosno bolest do koje je došlo zbog, između ostalog, urođene ili stečene predispozicije zdravstvenog stanja koje mogu imati za posljedicu bolest (čl. 67. t. 5. toga Zakona).

9. Mjerodavne su i odredbe Pravilnika o pravima, uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja u slučaju ozljede na radu i profesionalne bolesti („Narodne novine“, broj 75/14, 154/14, 79/15, 139/15, 105/16, 40/17, 66/17, 109/17, 132/17, 119/18, 41/19, 22/20, 39/20 i 2/22). Prema članku 53. stavku 3. toga Pravilnika, dopunskom dijagnozom priznate ozljede na radu razumijeva se dijagnoza nastala istom ozljedom na radu, ali nije istovremeno i verificirana prilikom priznavanja ozljede na radu odnosno profesionalne bolesti. Postupak priznavanja dopunske dijagnoze/dijagnoza provodi se na način propisan člankom 34. navedenoga Pravilnika temeljem zahtjeva osigurane osobe ili njenog izabranog doktora opće/obiteljske medicine.

10. Sud iznosi dodatne generalne napomene, sukladne ustaljenom, stabilnom i dosljednom tumačenju citiranih odredaba Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju, koje napomene su primjenjive i u predmetnom slučaju.

10.1. Prilično je rašireno pogrešno uvjerenje prema kojem se ozljedom na radu smatra svaka ozljeda zadobivena u procesu rada koju nije skrivio zaposlenik. Do tog pogrešnog uvjerenja prije svega dolazi jer se zanemaruje da su obvezno zdravstveno osiguranje, kao i ono mirovinsko, upravo to – osiguranja. Različita su od osiguranja u režimu privatnog prava, ali ipak su u osnovi osiguranja. I javnopravna osiguranja imaju osiguratelja, osiguranika odnosno korisnika osiguranja, premiju, osigurninu, osigurani slučaj i osigurani rizik. Pritom je opseg prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja po osnovi ozljede na radu bitno veći nego po drugim osnovama iz tog osiguranja.

10.2. Situacija u kojoj je do konkretnog ozljeđivanja u procesu rada dovela urođena ili stečena predispozicije zdravstvenog stanja nije osigurani rizik u svjetlu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja po osnovi ozljede na radu (premda čini osigurani rizik u smislu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja po osnovi privremene spriječenosti za rad - bolovanja). Kada događaj nije prouzročen osiguranim (pokrivenim) rizikom, ne može doći do nastupa osiguranog slučaja. S obzirom na bitna dodatna prava osiguranika koja proizlaze iz priznate ozljede na radu, nije nelogično da je osigurane rizike u odnosu na prava po osnovi ozljede na radu zakonodavac uredio drukčije nego osigurane rizike u odnosu na prava po osnovi bolovanja i na druga prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja.

10.3. Pritom nije od utjecaja u kojoj mjeri je do ozljeđivanja došlo ili je moglo doći zbog stečene predispozicije, a u kojoj mjeri je ozljeđivanje posljedica drugih faktora. Ovdje se ne primjenjuju kriteriji uzročnosti razvijeni u odštetnim predmetima u građanskom pravu. Ključan je odgovor na pitanje je li u dotičnom slučaju, zbog postojanja stečene predispozicije, uopće riječ o osiguranom riziku. U praksi često nije sporna uzročno-posljedična veza između procesa rada i spornog događaja (ozljeđivanja), ali ta veza nije dovoljna za priznavanje ozljede na radu i s njome povezanih prava. Pri utvrđivanju (ne) postojanja zapreke iz članka 67. točka 5. ZOZO- a, u upravnim postupcima i upravnim sporovima u predmetima priznavanja ozljede na radu ne utvrđuje se što je neposredno (završno, dominantno) doprinijelo pojedinoj ozljedi u procesu rada, već postoje li otprije zdravstvena stanja koja mogu dovesti do spornog događaja.

10.4. Za razliku od privatnih zdravstvenih osiguranja, obvezno (javno) zdravstveno osiguranje ne uvjetuje sâmo osiguranje ili visinu premije zdravstvenim stanjem osiguranika, ali ni obvezno zdravstveno osiguranje ne pokriva sve zdravstvene rizike u pogledu priznavanja svih prava iz obveznoga zdravstvenog osiguranja.

10.5. Utvrđivanje odlučnih činjenica u upravnome sporu može se kretati isključivo u okviru posebnog zakonodavstva mjerodavnog pri rješavanju upravne stvari u upravnom postupku. Reformacijske ovlasti upravnog suda ne znače da tužitelj u upravnome sporu može postići ono što ne bi mogao postići pri pravilnome rješavanju upravne stvari u upravnom postupku, ni glede sadržaja prava, ni u odnosu na opseg prava, niti glede razdoblja priznavanja prava.

11. Osporavana odluka tuženika bazira se na nalazu, mišljenju i ocjeni tuženikova Liječničkog povjerenstva od 20. prosinca 2023. godine. Ključni dio tog nalaza, mišljenja i ocjene glasi:

„Sumarno, radi se o osiguraniku koji je, uvidom u navode iz medicinske dokumentacije, dana 04.10.2021. ozlijeđen na način opisan u prijavi ozljede na radu, izjavi i u nalazu liječnika koji je prvi zbrinuo osiguranika. Tom prilikom zadobio je prijelom medijalnog maleola lijevog skočnog zgloba (koja ozljeda mu je priznata kao ozljeda na radu) i ligamentarnu leziju u području lijevog skočnog zgloba. U daljnjem tijeku liječenja dijagnostičkom obradom i kliničkim pregledima ortopeda i fizijatra utvrđeno je da je kod osiguranika iz ranijeg razdoblja prisutno stanje nakon operacijske rekonstrukcije prednje križne sveze lijevog koljena (20 g. ranije) uz ostatne metalne vijke, uznapredovale degenerativne promjene lijevog skočnog zgloba, a iz predmetnog događaja ruptura medijalnog meniska na bazi degenerativnih promjena, reruptura prethodno rekonstruirane prednje križne sveze i parcijalna ruptura medijalnog kolateralnog ligamenta.

Sukladno navedenom nije moguće udovoljiti predmetnom zahtjevu osiguranika, stoga ponovno utvrđujemo kako ozljeda više koljenskih struktura S83.7, a koja uključuje ozljedu meniska — S83.2, ozljedu operacijski rekonstruirane prednje križne sveze S83.5 i ozljedu kolateralnog ligamenta S83.4, nastaje na bazi predispoziciie zdravstvenog stanja koju čine raniia operaciia rekonstrukciie prednje križne sveze i uznapredovale degenerativne promjene lijevog koljenskog zgloba gr. III/IV. Ocjena: Liječničko povjerenstvo II Direkcije Zavoda nakon uvida u priloženu dokumentaciju, utvrđuje da se dg.:

S83.5 Iščašenje i nategnuće ligamenta kruciata (anterior) (posterior) koljena 883.7 Ozljeda više koljenskih struktura ne mogu kod osiguranika razmatrati kao dopunske dijagnoze priznate ozljede na radu od 04.10.2021. pod dijagnozom S82.5. zbog predispozicije zdravstvenog stanja.

Name, radi se o ozljedama lijevog koljenskog zgloba na bazi uznapredovalih degenerativnih promjena, gdje degenerativne promjene lijevog koljenskog zgloba gr.

III/IV i stanje nakon ranije izvedene operacijske rekonstrukcije prednje križne sveze predstavljaju predispoziciju zdravstvenog stanja za predmetne dopunske dijagnoze.“

12. Stručno-medicinska osnovanost navedenog nalaza, mišljenja i ocjene u cijelosti je potvrđena nalazom i mišljenjem sudskog vještaka Damira Vodopiveca, dr. med. Srž nalaza i mišljenja sudskog vještaka glasi:

„Naime, tužitelj je 04.10.2021. zadobio Prijelom medijalnog maleola i ligamentarnu leziju u području lijevog skočnog zgloba, ozljedu koja je šifrirana prema MKB sa S 82.5, koju je tuženik 09.11.2021. priznao ozljedom na radu.

Naknadno, 30.06.2023., je ordinarijus tužitelja podnio zahtjev za priznavanje dopunske dijagnoze ozljede na radu prema dijagnozi S83.5 – Iščašenje i nategnuće ligamenata krucijata (anterior)(posterior) koljena i S83.7 – ozljeda više koljenskih struktura jer se tijekom liječenja primarne ozljede prijeloma medijalnog maleola utvrdilo i stanje nakon operacijske rekonstrukcije prednje križne sveze lijevog koljena učinjene prije 20 godina uz ostatne vijke, rupturu medijalnog meniska na bazi degenerativnih promjena, rerupturu predhodno rekostruirane prednje križne sveze i parcijalna rupture medijalnog kolateralnog ligamenta. Po mišljenju tuženika navedene ozljede su nastale na bazi predispozicije zdravstvenog stanja koju čine ranija operacijska rekonstrukcija prednje križne sveze i uznapredovale degenerativne promjene lijevog koljenog zgloba III/IV stupnja.

Navedeno rješenje je temeljeno Nalazom, mišljenjem i ocjenom Liječničkog povjerenstva PS Karlovac od 30.08.2023. te Nalazom, mišljenjem i ocjenom Liječničkog povjerenstva Direkcije od 20.12.2023.

U navedenim dokumentima je opisan tijek liječenja u kome je navedeno da je istog dana stradavanja tužitelj radiološki i kirurški obrađen kojom prigodom je utvrđeno stanje po operativnom zahvatu koljena, degenerativne promjene istog i femoropatelarnog zgloba, prijelom medijalnog maleola, šifre S82.5, priznate ozljedom na radu. Naknadnom radiološkom obradom, CT i MR lijevog koljena, su utvrđene degenerativne promjene lateralnog meniska s rupturom u području tijela, edematoznost i voluminoznost medijalnog meniskusa bez rupture. Uvidom u zdravstveni karton tužitelja djelatnici tuženika su utvrdili da je tužitelj povređivao lijevo koljeno u tri navrata, a u dva navrata, 2010. i 2011., je operirao.

U priklopljenom spisu tuženika su, pored već pobrojanih ocjena raznih tijela tuženika, priloženi slijedeći dokumenti:

- Prijava o ozljedi na radu od 11.11.2021. u kojoj je ozljeda šifre MKB S82.5 – Prijelom medijalnog maleola priznata ozljedom na radu. U mišljenju pri donošenju te ocijene liječnici LK Karlovac su naveli da je primarnom radiološkom obradom utvrđeno, pored prijeloma medijalnog maleola lijeve tibije, stanje po ranijoj traumi lijevog koljena od 2019. i operativnom zahvatu. Isto je potkrepljeno nalazom Objedinjenog hitnog bolničkog pregleda od 04.10.2021. u kome je naveden Rtg nalaz koljena, potkoljenice, gležnja i stopala.

07.10.2021. tužitelj je učinio UZV pregled lijevog koljena koji nalaz je pokazao otečen i hipoehogen MCL;

- nalaz MR lijevog koljena od 17.05.2023. je pokazao reduciran intraarikularni zglobni prostor, reducirane hrskavice, značajnije degenerativno promijenjen uz erozivne promjene kortikalisa medijalnog kondila femura, značajnije degenerativno promijenjen lateralni meniskus sa rupturom u području korpusa, dok medijalni meniskus nije pokazivao znake patološkog signala u smislu rupture. Medijalni i kolateralni ligament, te stražnja ukrižena sveza su bili održanog kontinuiteta;

- nalaz CT lijevog koljena od 19.05.2023. je utvrđeno stanje po operativnom zahvatu sa metalnim vijcima, osteopenija, degenerativne promjene koljenog zgloba, sa subhondralnom sklerozom zglobnih tijela, rubnim osteofitima, masivniji osteofiti i kalcifikati uz prednji i stražnji rub lateralnog kondila tibije.

MIŠLJENJE

Tužitelj je, nakon što je 04.10.2021. zadobio prijelom medijalnog maleola, ozljedu šifranu prema MKB S82.5, koju je tuženik priznao ozljedom na radu, 30.06.2023. podnio zahtjev za priznavanje dopunske dijagnoze navedene ozljede prema dijagnozi S83.5 – Iščašenje i nategnuće ligamenata krucijata (anterior)(posterior) koljena i S83.7 – ozljeda više koljenskih struktura.

Isto je učinio jer je dodatnom radiološkom obradom, CT i MR lijevog koljena, utvrđeno značajnije degenerativno promijenjena hrskavica uz erozivne promjene kortikalisa medijalnog kondila femura, značajnije degenerativno promijenjen lateralni meniskus sa rupturom u području korpusa, bez oštećenja medijalnog meniskusa, medijalni menisk se pratio u kontinuitetu, kao i lateralni kolateralni ligament te stražnja ukrižena sveza. Prednja se nije prikazala.

Temeljem navedenog smatram opravdanom ocjenom tuženika donesenu u Rješenju od 21.12.2023. kojim je odbio žalbu tužitelja izjavljenu na Rješenje HZZO-a, regionalni ured Zagreb, Područna služba Karlovac od 15.06.2023., da se tužitelju dijagnoze S83.5 i 83.7 ne priznaju kao dopunske dijagnoze već priznate ozljede na radu nastale 04.10.2021.

Obje šifre se odnose na ozljedu lijevog koljena koje je tužitelj u tri navrata povređivao, a 2010. i 2011., (2019.) kirurški liječio.

Pored toga isto koljeno je degenerativno promijenjeno III/IV stupnja te kao takovo je podložno daljnjem oštećenju.“

13. Sudski vještak u raspravnom izlaganju, odgovarajući na pitanja tužitelja dodaje, u bitnome, sljedeće. Ako je koljeno zdravo, odnosno nije degenerativno promijenjeno, niti su nutarnje strukture koljenog zgloba oštećene, smatram da ne bi došlo do oštećenja nutarnjih struktura koljena. U konkretnom slučaju tužitelj je prije štetnog događaja od 4. listopada 2021. imao u tri navrata ozljedu lijevog koljena, uključujući dva operativna liječenja koljena. Pri ocjeni nije bitno jesu li u tri prijašnja navrata oštećivane iste strukture koljena. Za donošenje mišljenja o dopunskoj dijagnozi ozljede na radu nije potrebno mišljenje kirurga – ortopeda. Ligament koji je prethodno kirurški liječen predstavlja predispoziciju za daljnje ozljeđivanje, zbog prirode ligamentarne strukture, koja ne zacjeljuju kao mišić ili drugi organi ili organski sustavi, budući da ligament nema krvne žile kojim bi se opskrbljivao i na taj način bolje i kvalitetnije zacjeljivao. Ozlijeđeni tužiteljev ligament za kost je pričvršćen vijcima, a ne prirodnom vezom.

14. O nalazu i mišljenju sudskog vještaka stranke su se izjasnile, tužitelj raspravno, a tuženik pisano i raspravno.

14.1. Tužitelj smatra da ovdje ne postoji izravna uzročna veza između stečene predispozicije i konkretne dijagnoze, budući da je riječ o ozljedi koja može nastati i kod zdrave osobe, a sudski vještak je naveo da nema uvid u to o ozljedama točno kojih ligamenata se ranije radilo.

14.2. Tuženik nema primjedbi na nalaz i mišljenje sudskog vještaka.

15. Nalaz i mišljenje sudskog vještaka Sud ocjenjuje potpunim, koherentnim i uvjerljivim, te sukladnim medicinskim kriterijima sadržanima u odredbama posebnih propisa na području obveznoga zdravstvenog osiguranja u kontekstu priznavanja dopunske dijagnoze priznate ozljede na radu, kao i dokumentaciji sadržanoj u spisu predmeta upravnog postupka, sve u svjetlu općih napomena iznesenih u točki 10. ovog obrazloženja. Usto, sudski je vještak na raspravi uvjerljivo odgovorio na pitanja i primjedbe tužitelja. Za negativnu odluku o zahtjevu tužitelja naročito je važna činjenica postojanja triju ranijih ozbiljnih ozljeda tužiteljeva lijevog koljena. K tomu, dosljedna je i stabilna upravna i upravnosudska praksa prema kojoj stečena predispozicija zdravstvenog stanja, kao zapreka za priznavanje ozljede na radu, postoji i kod manjeg stupnja prijašnjeg stradavanja konkretnih organskih struktura nego što je to riječ kod tužitelja u konkretnom slučaju.

16. Pri suglasnim nalazima i mišljenja institucionalnih tijela vještačenja u upravnom postupku i sudskog vještačenja u ovome sporu, Sud ne nalazi podlogu za zaključak da su stručno-medicinske činjenice odlučne za rješavanje ove upravne stvari u upravnom postupku utvrđene nepotpuno ili pogrešno.

17. Prvostupanjsko tijelo pravilno je, dakle, odbilo predmetni zahtjev tužitelja zbog postojanja zapreke iz članka 67. točke 5. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju, što je tuženik osnovano potvrdio.

18. Uzevši u obzir navedeno, osporavana odluka tuženika ocjenjuje se zakonitom. Trebalo je stoga, na temelju članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24, u nastavku teksta: ZUS), vezano uz članke 144. i 147. toga Zakona, tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan.

19. Iako je donesena presuda kojom je tužbeni zahtjev odbijen, tužitelj nije pozvan na plaćanje sudske pristojbe za tužbu i presudu, jer je oslobođen plaćanja sudskih pristojbi na temelju odredbe članka 11. stavka 1. točke 16., u vezi sa člankom 22. stavkom 1. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj 118/18 i 51/23).

U Rijeci 17. rujna 2025.

S u d a c

dr. sc. Alen Rajko

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa ove presude.

Dostaviti:

- Odvjetniku Dominiku Musulinu, Zagreb, Palmotićeva 37/1

- Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje, Direkcija, Zagreb, Margaretska