Republika Hrvatska

Općinski sud u Koprivnici

48000 Koprivnica - Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: P-137/2025-14

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Koprivnici po sutkinji Sonji Gundić-Biškup kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, zastupanog po punomoćnici ČL, dipl. iur., protiv prvotuženika Triglav osiguranje d.d. Zagreb, Ulica Antuna Heinza 4, OIB: 29743547503, zastupanog po punomoćniku Hrvoju Lui, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Mađarić & Lui iz Zagreba i drugotuženika RL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Lidiji Rukavina, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Lacković & Rukavina, Pisarnica u Koprivnici, radi isplate, nakon provedene glavne javne rasprave zaključene 10. rujna 2025. u prisutnosti punomoćnice tužitelja, zamjenika punomoćnika prvotuženika i punomoćnice drugotuženika, na ročištu radi objave i uručenja presude, na temelju odredbi čl. 335. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje u tekstu ZPP), dana 17. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

I.Odbija se u cijelosti kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, koji glasi:

"Nalaže se prvotuženiku Triglav osiguranje d.d. Zagreb, Ulica Antuna Heinza 4, OIB: 29743547503 i drugotuženiku RL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, solidarno isplate iznos od 2.833,11 € (slovima: dvijetisućeosamstotridesettrieuraijedanaestcenti) sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana podnošenja tužbe pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne kamatne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, kao i da tužitelju solidarno naknade prouzročeni trošak ovog parničnog postupka, sve to u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, da prvotuženiku Triglav osiguranju d.d. Zagreb, Ulica Antuna Heinza 4, OIB: 29743547503, naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 875,00 € (slovima: osamstosedamdesetpeteura) sa zakonskom zateznom kamatom od 17. rujna 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

III. Nalaže se tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, da drugotuženiku RL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi ukupan trošak parničnog postupka u iznosu od 875,00 € (slovima: osamstosedamdesetpeteura) sa zakonskom zateznom kamatom od 17. rujna 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužitelj je podnio tužbu ovom sudu dana 30. travnja 2025., protiv prvo i drugo tuženika, radi naplate regresne tražbine.

1.1.U tužbi navodi da se dana 7. siječnja 1982. u [adresa] dogodila prometna nesreća koju je skrivio drugotuženik RL, kao vozač osobnog automobila marke Zastava 101, registarske oznake [registarska oznaka], osiguranog kod prvotuženika, kojom prilikom je teške tjelesne ozljede zadobio osiguranik tužitelja TL kao vozač motocikla. Do nesreće je došlo kada je drugotuženik, zbog nepropisne vožnje dolazeći iz suprotnog smjera, naletio na motocikl kojim je upravljao osiguranik tuženika, kojom prilikom je imenovani zadobio teške tjelesne ozljede u vidu oštećenja lijeve potkoljenice i stopala, rane na lijevom koljenu i prijelom lijeve goljenične kosti.

1.2. Upravnim Rješenjem tužitelja osiguraniku TL zbog ozljede na radu (30%) i bolesti (70%) priznato je pravo na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad nastale u omjeru od 30% kao direktna posljedica povreda zadobivenih u navedenoj prometnoj nesreći. Štetu koja je tužitelju nastala isplatama invalidske mirovine prvotuženik je podmirio do zaključno 30. travnja 2022.

1.3. Kako se osiguraniku tužitelja TL invalidska mirovina isplaćuje i nadalje, za razdoblje od 1. svibnja 2022. do 31. ožujka 2025. imenovanom je ime invalidske mirovine isplaćen iznos od 9.443,71 €. Kako su povrede zadobivene u predmetnoj prometnoj nesreći na nastanak invalidnosti utjecale u omjeru od 30%, tužitelj potražuje 2.833,11 €. Tužitelj se prvotuženiku obratio sa odštetnim zahtjevom dana 25. ožujka 2024. radi podmirenja nastale štete u mirnom postupku, no prvotuženik je odbio naknaditi štetu dopisom od 24. travnja 2024.

1.4. Tužitelj navodi da se radi o regresnom zahtjevu prema prvotuženiku kao osiguravatelju i drugotuženiku kao štetniku sukladno čl. 161., 162. i 164. Zakona o mirovinskom osiguranju. Tužitelj nije direktno pretrpio štetu u predmetnoj prometnoj nesreći, već je štetu pretrpio tužiteljev osiguranik, a tužitelj je kao osiguravatelj isplatio davanja iz mirovinskog osiguranja koja u ovom postupku (regresno) potražuje od prvotuženika i drugotuženika, s obzirom da šteta do dana podnošenja tužbe nije podmirena.

1.5. Stoga postavljenim tužbenim zahtjevom tužitelj potražuje od tuženika solidarnu isplatu iznosa od 2.833,11 € sa zakonskom zateznom kamatom od dana podnošenja tužbe, pa do isplate.

2. U odgovoru na tužbu prvotuženik priznaje nastanak štetnog događaja i pasivnu legitimaciju, navodeći da nije sporno da je predmetna nezgoda uzrokovala radnu nesposobnost osiguranika tužitelja, a time i umirovljenje, samo u manjem dijelu, odnosno u omjeru od 30%. Osporava osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva u cijelosti.

2.1. Obveza prvotuženika propisana je čl. 27. Zakona obveznim osiguranjima u prometu. Prema pravnom shvaćanju VSRH, za odluku u sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguratelja štetnika, radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine, mjerodavan je Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje u trenutku kada su izvršene isplate mirovina.

2.2. U Presudi VTS Pž-3459/2020 od 27. prosinca 2021. navodi se da kada se radi o ozljedi izvan rada tužitelj (HZMO) nema pravo na naknadu štete. Kada se radi o ozljedi na radu (kao u ovom slučaju), tada je tužitelj dužan dokazati razliku između invalidske mirovine utvrđene Rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju ozljede na radu. Stoga se ukazuje kako je tužbeni zahtjev u svakom slučaju neosnovan. U svakom slučaju, teret dokazivanja visine štete je na tužitelju (imajući u vidu odredbe ZPP-a i ZOOP-a) jer se ista mora utvrditi sukladno odredbama čl. 27 ZOOP-a, a ukoliko naslovni sud zastupa drugačije pravno shvaćanje predlaže se da sukladno načelu otvorenog pravosuđenja o istome obavijesti stranke, kako bi pravovremeno istakle svoje dokazne prijedloge. Tuženik ne spori da je tužitelj isplatio iznose mirovina naznačene u tužbi, svom osiguraniku. Slijedom iznijetog predlaže se tužbeni zahtjev odbiti uz naknadu parničnog troška tuženiku s zakonskim zateznim kamatama koje teku od presuđenja pa do isplate.

3. U odgovoru na tužbu drugotuženik se protivi tužbi i postavljenom tužbenom zahtjevu u cijelosti. Osporava osnovu i visinu postavljenog tužbenog zahtjeva. Drugotuženik čini nespornim da se dana 7. siječnja 1982. u [adresa] dogodila prometna nezgoda, za koju je isti oglašen krivim Presudom Općinskog suda u Koprivnici broj K- 300/82-10 da je počinio prometnu nezgodu, radi započete radnje pretjecanja bicikliste, uslijed čega je udario u motocikl, kojim se u suprotnom pravcu kretao TL, te koji je uslijed navedenog zadobio povrede u vidu oštećenja lijeve potkoljenice i stopala, ranu na lijevom koljenu i prijelom lijevo goljenične kosti. Drugotuženik nema nikakvih saznanja da bi FL bilo priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad, niti mu je poznat omjer određen da je utjecao na nastanak profesionalne nesposobnosti za rad.

3.1. Prvotuženik čini spornim da bi povrede koje je TL zadobio u predmetnoj prometnoj nezgodi bile u direktnoj vezi ili da bi utjecale na nastanak profesionalne nesposobnosti za rad FL i time dovele do priznavanja prava na invalidsku mirovinu. Drugotuženik nema saznanja niti o isplati invalidske mirovine osiguraniku, kao niti u kojem iznosu se tužitelj regresirao od prvotuženika kao osiguratelja drugotuženika, kao štetnika.

3.2. Nije sporno da je drugotuženik skrivio prometnu nezgodu, međutim isti u trenutku štetnog događaja, nije bio alkoholiziran niti je isti odgovoran za počinjenje štete namjerno, već iz nehaja, pa je za bilo koju štetu nanesenu osiguraniku odgovoran prvotuženik, kao njegov osiguratelj. Drugotuženika nitko nikad od prometne nezgode nije kontaktirao za bilo kakav regres s osnova isplate naknade štete za predmetni štetni događaj, pa mu nije jasno po kojoj pravnoj osnovi tužitelj to od drugotuženika potražuje sada, odnosno nakon 45 godina od prometne nezgode. Činjenica da je tužitelj od prvotuženika tražio regresnu isplatu s osnova invalidske mirovine za predmetno razdoblje od 1. siječnja 2022. do 31. ožujka 2025., a da mu je isti to odbio, nikako ne može ići na teret i odgovornost drugotuženika.

3.3. Odredbom članka 164. Zakona o mirovinskom osiguranju, Zavod ima pravo tražiti naknadu štete u smislu čl. 161 istog Zakona, i to od prvotuženika, kao osiguratelja motornog vozila, a od vlasnika, odnosno korisnika vozila koji je prouzročio štetu, može tražiti naknadu samo ukoliko motorno vozilo nije bilo osigurano od automobilske odgovornosti. Solidarna odgovornost osiguratelja, ovdje prvotuženika, i osiguranika (štetnika), ovdje drugotuženika, u konkretnom slučaju nije propisana ni jednom odredbom Zakona o mirovinskom osiguranju, niti Zakona o obveznim odnosima, pa joj se drugotuženik protivi u cijelosti.

3.4. Slijedom iznijetog, drugotuženik predlaže da sud nakon provedenog postupka u cijelosti odbije tužitelja s tužbenim zahtjevom, uz nadoknadu troškova drugotuženiku.

4. Radi razjašnjenja spornih, a za ovaj postupak odlučnih činjenica izvedeni su dokazi čitanjem Presude broj K-300/82-10 od 21. srpnja 1982., Rješenja HZMO od 1. veljače 2013., prijave o nesreći na poslu, nalaza i mišljenja vještaka o invalidnosti, dopisa na listu 24, dopisa HZMO na listu 25 s povratnicima (listovi 26-27), otklona zahtjeva (list 28-29), potvrde o isplaćenim iznosima (list 30), te podataka o mirovinskim primanjima (list 31-52).

5. Sud je savjesno i brižljivo ocijenio svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno u smislu čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 96/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022 i 155/2023; - dalje u tekstu: ZPP), te je utvrdio da je tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan u odnosu na oba tuženika.

6. Primjenom pravila o teretu dokazivanja u smislu čl. 7. i čl. 219. st. 1. ZPP-a, sud u postupku može utvrđivati samo one činjenice koje su stranke predložile tijekom postupka, te izvoditi samo one dokaze koje su stranke predložile tijekom postupka.

7. Čitanjem Rješenja HZMO, Područni ured u Koprivnici od 1. veljače 2013. utvrđeno je da se osiguraniku TL, kod kojeg je zbog ozljede na radu (30%) i bolesti (70%) nastala profesionalna nesposobnost za rad, priznaje, počevši od 10. svibnja 2012. pravo na invalidsku mirovinu u svoti od 1.112,20 kn mjesečno, u koju je uračunat i dodatak na mirovinu. Čitanjem Prijave o nesreći na poslu i nalaza i mišljenja vještaka HZMO, PS u Zagrebu o invalidnosti utvrđeno je da je 30% invalidnosti TL utvrđeno zbog ozljede na radu i to zbog ozljeda zadobivenih u prometnoj nesreći dana 7. siječnja 1982.

8. Prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske, sadržanom u brojnim odlukama, kao što su primjerice odluka broj Rev-1067/12 od 5. prosinca 2017., Rev- 909/2021-3 od 8. rujna 2021., Rev-552/2022-2 od 17. svibnja 2022., Rev-x-388/2018 od 25. kolovoza 2020. za odluku u ovom sporu koji pokreće HZMO protiv osiguravatelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavan je Zakon o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine", broj 151/2005, 36/2009, 75/2009, 76/2013 i 152/2014 – dalje: ZOOP) koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine, a istovjetno pravno shvaćanje zauzeto je i u kasnijim odlukama toga suda (Rev-5292/2019- 2 od 16. lipnja 2020., Rev-206/2020-2 od 23. ožujka 2020., Rev-12/2022 od 12. siječnja 2020., Rev-552/2022 od 17. svibnja 2022., Rev-678/2022 od 3. studenog 2022., Rev- 866/2022 od 30. kolovoza 2022.).

9. Prvotuženik kao osiguratelj motornog vozila štetnika ne nalazi se u istom pravnom statusu kao i sam vozač-štetnik. Obveza tuženika regulirana je Zakonom o obveznim osiguranjima u prometu temeljem kojeg Zakona je i zaključen ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti i tuženik može odgovarati samo u okviru odredbi predmetnog Zakona i njime preuzetih ugovornih obveza, a koje su propisane Zakonom o obveznim osiguranjima u prometu. Osiguravajuća društva nisu štetnici nego temeljem zaključenog ugovora o osiguranju s vlasnikom opasne stvari/motornog vozila imaju obvezu (u slučaju da su ispunjene ZOOP-om propisane pretpostavke) naknaditi štetu umjesto odgovorne osobe/štetnika (konkretnog vozača štetnika) i to u okviru obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, a koji je Ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti uređen posebnim zakonom i to Zakonom o obveznim osiguranjima u prometu. Slijedom navedenog, u ovoj pravnoj stvari trebalo je odlučiti primjenom odredbi ZOOP i to čl. 27. ZOOP koji uređuje „subrogacijske zahtjeve nositelja socijalnog osiguranja“.

10. Prema čl. 27. st. 1. ZOOP-a društvo za osiguranje obvezno je zavodima koji obavljaju poslove mirovinskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. Člankom 27. st. 2. ZOOP-a stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovog članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji. Stavkom 3. istog članka propisano je da se razmjerni iznos mirovine određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.

11. Slijedom navedenoga, u konkretnoj situaciji zaključak je suda da bi tužitelj imao pravo na naknadu stvarne štete od društva za osiguranje na osnovi isplaćene invalidske mirovine koju prima osiguranik tužitelja TL, a koja mu je priznata u omjeru od 30% zbog ozljede na radu uzrokovane povredama zadobivenih u ovoj prometnoj nesreći samo ukoliko bi se utvrdilo da su iznosi invalidske mirovine koju on prima veći od iznosa invalidske mirovine koja bi se isplaćivala na temelju invalidske mirovine zbog ozljede na radu.

12. U ovoj pravnoj stvari obveza tuženika prema tužitelju na isplatu sukladno članku 27. ZOOP-a može se utvrditi samo knjigovodstveno-financijskim vještačenjem razlike isplaćene invalidske mirovine za utuženo vrijeme i iznosa mirovine zbog povrede na radu kroz isto vrijeme, a tužitelj, na kojem je teret dokazivanja visine štete, je na ročištu održanom dana 10. rujna 2025. naveo da ne predlaže knjigovodstveno-financijsko vještačenje sukladno čl. 27. ZOOP-a, s obzirom da tužbeni zahtjev postavlja temeljem odredbi Zakona o mirovinom osiguranju. Slijedom navedenog, tužitelj nije predložio dokazna sredstva na temelju kojima bi sud mogao utvrditi visinu potraživanja tužitelja, a sukladno navedenoj zakonskoj odredbi koja se ima primijeniti u ovoj pravnoj stvari. Tuženici isto tako nisu predložili provođenje navedenog dokaznog prijedloga, a koji teret dokazivanja je na tužitelju. Isto tako, zaključak je ovog suda da ne postoji razlika između isplaćene invalidske mirovine osiguraniku tužitelja i mirovine koja bi mu bila utvrđena zbog povrede na radu jer je omjer prava na invalidsku mirovinu utvrđen osiguraniku tužitelja rješenjem tužitelja u omjeru od 30% zbog ozljede na radu, slijedom čega nema razlike u navedenim mirovinama, a time i stvarne štete za tužitelja koju bi mu prvotuženik bio u obvezi isplatiti sukladno čl. 27. ZOOP-a. Stoga je sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja u odnosu na prvotuženika u cijelosti, na način naveden u točki I. izreke presude.

13. Čitanjem Presude Općinskog suda u Koprivnici broj K-300/82-10 od 21. srpnja 1982. utvrđeno je da je istom okrivljenik RL proglašen krivim što je 7. siječnja 1982. u 5:30 sati, u [adresa], upravljajući osobnim automobilom protivno odredbi čl. 58. st. 1. Zakona o osnovama sigurnosti prometa na cestama potpuno prešao na lijevu stranu kolnika olako držeći da može bez opasnosti za ostale sudionike u prometu započeti radnju pretjecanja nepoznatog bicikliste koji se kretao u istom pravcu, što je imalo za posljedicu da je udario motocikl kojim je upravljao TL koji je tom prilikom pao na kolnik i zadobio oštećenje lijeve potkoljenice i stopala, ranu na lijevom koljenu, prijelom lijevo goljenične kosti, od kojih povreda je ova posljednja teške naravi, dakle iz nehata kao sudionik u prometu na putovima koji se ne pridržava prometnih propisa, tako ugrozio javni promet da je doveo u opasnost život ljudi, uslijed čega je jedna osoba zadobila tešku tjelesnu povredu, te se isti osuđuje na novčanu kaznu u iznosu od 7.000,00 dinara.

14. U odnosu na drugotuženika nije sporno da je isti skrivio prometnu nesreću, međutim isti u trenutku štetnog događaja nije bio alkoholiziran, a niti je štetu počinio s namjerom, kako to proizlazi iz navedene kaznene presude. Vozilo kojim je prouzročena nesreća, bilo je osigurano kod prvotuženika Triglav osiguranja policom osiguranja, a što između stranaka nije sporno, pa se temeljem navedenoga odgovornost prvotuženika procjenjuje prema čl. 27. ZOOP-a. Odgovornost drugotuženika nije propisana odredbama Zakona o mirovinskom osiguranju i Zakona o obveznim odnosima, nego u konkretnoj situaciji proizlazi odgovornost prvotuženika, s obzirom da je vozilo kod njega bilo osigurano, a na strani vozača nije utvrđena namjera, niti alkoholiziranost. Stoga je i u odnosu na drugotuženika odbijen tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti.

15. Budući da su tuženici uspjeli u cijelosti u parničnom postupku, sud im je dosudio parnični trošak temeljem članka 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku.

16. Prvotuženiku Triglav osiguranju priznat je trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 €, sastava podneska od 4. srpnja 2025. u iznosu od 200,00 €, zastupanje na ročištu 10. rujna 2025. u iznosu od 200,00 €, te pristup na ročište za objavu presude u iznosu od 100,00 €, PDV na navedene radnje u iznosu od 175,00 €, što ukupno iznosi 875,00 €, koji iznos je dosuđen prvotuženiku na način naveden u točki II. izreke presude.

17. Drugotuženiku RL priznat je trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 €, sastava podneska od 17. srpnja 2025. u iznosu od 200,00 €, zastupanje na ročištu 10. rujna 2025. u iznosu od 200,00 €, te pristup na ročište za objavu presude u iznosu od 100,00 €, PDV na navedene radnje u iznosu od 175,00 €, što ukupno iznosi 875,00 €, koji iznos je dosuđen na način naveden u točki III. izreke presude.

18. Sud tuženicima nije dosudio zatraženi trošak sudske pristojbe za odgovor na tužbu, s obzirom da je navedeni trošak preuranjen jer pristojbena obveza za davanje odgovora na tužbu nastupa po pravomoćnom završetku postupka za svaku stranu srazmjerno uspjehu u parnici temeljem odredbe čl. 4. st. 1. toč. 2. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine", broj 118/2018.)

19. Slijedom navedenog valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude.

Koprivnica, 17. rujna 2025.

Sutkinja:

Sonja Gundić-Biškup

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno putem ovoga suda u tri istovjetna primjerka u roku od 15 dana, od dana dostave ili objave i uručenja ovjerenog prijepisa presude.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojemu se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama Zakona o parničnom postupku o dostavi pismena (čl. 335. st. 8., 9. i 11. Zakona o parničnom postupku).

Dostaviti:

1. Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb, A. Mihanovića 3, n/r punomoćnice ČL, dipl. iur.,

2. Odvjetnik Josip Mađarić, Pisarnica u Koprivnici

3. Odvjetnica Lidija Rukavina, Pisarnica u Koprivnici