1

Poslovni broj: Gž-707/2023-2

 

Poslovni broj: Gž-707/2023-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Alenke Paus kao predsjednika vijeća, Dolores Peruško kao suca izvjestitelja i člana vijeća te Ive Kancijanić kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. J. (OIB:…) iz Z., zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva M. i s. d.o.o. u Z., protiv tuženika HRVATSKOG UREDA ZA OSIGURANJE d.d. (OIB:…) iz Z., zastupanog po punomoćnici M. K. V., dipl. iur. kod tuženika, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: Pn-1367/2018-69 od 17. ožujka 2023., u sjednici vijeća održanoj 12. rujna 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e  

 

I.              Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja - i u cijelosti se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovi broj: Pn-1367/2018-69 od 17. ožujka 2023.             

 

II.              Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog dijela postupka.

 

             

Obrazloženje

 

1.              Presudom suda prvog stupnja (u st. I.) odbijen je zahtjev tužitelja kojim je isti zahtijevao da mu tuženik isplati s osnova naknade štete iznos od 4.446,21 euro/33.500,00 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od 27. rujna 2017. do isplate. Odlukom o parničnom trošku (u st. II.) naloženo je tužitelju da tuženiku nadoknadi taj trošak isplatom iznosa od 34,24 eura/258,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom od 17. ožujka 2023. do isplate u roku od 15 dana.

 

1.1.              Nepobijanim rješenjem sud nije dopustio preinaku tužbe u dijelu u kojem tužitelj tužbenim zahtjevom potražuje isplatu iznosa od 132,72 eura/1.000,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama od 22. rujna 2016.

 

2.              Protiv navedene presude pravovremenu i dopuštenu žalbu putem svojih punomoćnika podnosi tužitelj iz svih žalbenih razloga, a pobija i odluku o troškovima postupka. Pri donošenju pobijane presude sud prvog stupnja počinio je bitnu povredu odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku (dalje ZPP) jer presuda ne sadrži dostatne i obrazložene razloge o odlučnim činjenicama na koje se sud poziva prilikom donošenja pobijane presude. Isto tako presuda je donijeta suprotno odredbi čl. 8. ZPP-a budući da prvostupanjski sud nije proveo savjesnu i brižljivu ocjenu svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno. Sud je primjenom čl. 221.a ZPP-a na štetu tužitelja pogrešno zaključio da tužitelj nije dokazao postojanje nepoznatog vozila, odnosno da nije dokazao pasivnu legitimaciju tuženika. Tužitelj je na okolnost nastanka štetnog događaja i uzroka prometne nesreće uz tužbu dostavio izvješće I. PPP Z., prijavu ozljede na radu te zapisnik HZZO-a od 26. listopada 2016. Kako je do nesreće došlo na putu do posla poslodavac tužitelja je HZZO-u prijavio ozljedu kao ozljedu na radu uz koju je priložio vlastoručno napisanu i potpisanu izjavu tužitelja o nastanku štetnog događaja. HZZO je tužitelju priznao ozljedu na radu 03. studenog 2016. što ne bi mogao učiniti da je na strani tužitelja postojao bilo kakav doprinos ili da štetnog događaja nije bilo. Navedenu odluku parnični sud ne može u parničnom postupku preispitivati niti može drugačije odlučiti o tom pitanju. Tužitelj je o nepoznatom vozilu obavijestio liječnike u bolnici koji su u vezi toga sastavili prijavu i istu dostavili I. PPP Z. koja je poduzela određene izvide i o tome obavijestila nadležno državno odvjetništvo. Svi provedeni dokazi kada se pravilno sagledaju u cjelini, u potpunosti potvrđuju činjenični supstrat tužbe o dinamici štetnog događaja, odnosno da je za uzrok štetnog događaja prvenstveno razlog postupanja nepoznatog kombi vozila. Isto tako tužitelj ukazuje da je tuženik u odgovoru na tužbu prvenstveno osporio svoju odgovornost iz razloga što smatra da je uzrok prometne nesreće na strani tužitelja, a ne nepoznatog vozila, odnosno nije osporio da to nepoznato vozilo nije postojalo.

             

2.1.              Tužitelj prvenstveno smatra nelogičnim zaključak suda prvog stupnja iz t. 17. obrazloženja presude da je tužitelj trebao sam pronaći nepoznato vozilo s obzirom da je tužitelj u prometnoj nezgodi zadobio teške tjelesne ozljede radi čega je zadržan na bolničkom liječenju pet dana te nije bio u stanju tragati vozačem nepoznatog vozila niti je tužitelj policijski službenik s ovlastima da utvrđuje gdje je otišlo nepoznato vozilo i time dovesti sebe u opasnost. Prvostupanjski sud je pogrešno zaključio da bi tužitelj bio isključivo odgovoran za prometnu nesreću a sve s obzirom na priloženu dokumentaciju i izvedene dokaze. Ističe da je sud prvog stupnja zanemario nalaz i mišljenje prometnog vještaka u dijelu u kojem je isti izričito naveo da je vozač nepoznatog vozila prije kočenja i skretanja udesno, u ulicu V. uključio desni pokazivač smjera te da bi tužitelj imao više vremena i prostora za pravovremeno smanjivanje brzine kretanja mopeda iza nepoznatog kombija bez opasnosti pada na kolnik. Upućuje i na odredbu čl. 44. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (dalje ZSPC) s tim u vezi. S obzirom na navedene žalbene razloge ukazuje se pogrešnom i odluka o troškovima parničnog postupka.

 

2.2.              Žalbeni je prijedlog tužitelja da se "prema žalbenim razlozima preinači u pobijanom dijelu presuda kako u odnosu na tužbeni zahtjev tako i u odnosu na parnični trošak", a podredno da se ista ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. 

 

3.              Sa tom je žalbom postupljeno u smislu odredbe čl. 359. ZPP-a ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22).

 

4.              Odgovor na tu žalbu nije dostavljen.

 

5.              Žalba tužitelja nije osnovana.

 

6.              Ispitujući pobijanu presudu prema čl. 365. st. 2. ZPP-a, a pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede postupka i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ocjena je ovog suda, da u provedenom postupku nisu počinjene bitne povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Ne postoji ni bitna povreda na koju upire tužitelj (ona iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a) jer pobijana presuda nema proturječnosti ni nejasnoća kao ni drugih nedostataka koji bi imali takvo značenje da se ne može zbog njihovog postojanja ista ispitati.

 

7.              Prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev tužitelja kojim je isti zahtijevao naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti i imovinske štete s osnova tuđe pomoći i njege od 4.446,21 eura te iznosa od 132,72 eura na ime imovinske štete zbog uništenih stvari – a koja je istom nastala u prometnoj nezgodi koja se dogodila u Z., na križanju ulice V. i T. 22. rujna 2016.

 

8.              Tužitelj tvrdi da je zatraženu štetu zadobio u prometnoj nezgodi od 22. rujna 2016. do koje da je došlo stoga što je nepoznato kombi vozilo, crne boje naglo zakočilo i skrenulo udesno bez prethodnog usporavanja i provjeravanja i bez upaljenog pokazivača smjera kretanja zbog čega da je on, u izbjegavanju da udari to vozilo naglo skrenuo ulijevo i izgubio nadzor nad motorom te pao na kolnik.

 

9.              Nije sporno da je tužitelj zaprimljen na bolničko liječenje na Kliniku za traumatologiju 22. rujna 2016. sa dijagnozom prijeloma prvog i drugog rebra na lijevoj strani prsnog koša i prijeloma akromijalnog kraja lijeve ključne kosti te da je bio hospitaliziran do 27. rujna 2016.

 

9.1.              Sporna je osnova i visina tužbenog zahtjeva kao i okolnosti nastanka samog štetnog događaja – prometne nezgode.

 

10.              Po ocjeni ovog suda, pobijanom je presudom pravilno odlučeno o spornim pitanjima – uz pravilno utvrđenje da u postupku nije dokazana pasivna legitimacija tuženika, odnosno da bi nepoznato vozilo uzrokovalo prometnu nezgodu u kojoj je tužitelj ozlijeđen.

 

11.              Radi utvrđivanja dinamike nastanka same prometne nezgode u postupku je provedeno vještačenje po vještaku prometne struke dipl. ing. Z. I. koji je izradio svoj nalaz i mišljenje kojega je dopunio na ročištu od 15. ožujka 2022. i iz kojega proizlazi slijedeće:

             

-da je tužitelj kritične zgode upravljao mopedom P. registarske oznake … i to od sjevera prema jugu desnom bočnom stranom udaljen od zapadnog ruba kolnika za oko 1 m, brzinom od oko 35-40 km/h što je utvrđeno kazivanjem samog tužitelja;

 

              -da se ispred tužitelja kretalo u istom pravcu po desnoj polovici kolnika nepoznato kombi vozilo koje je počelo kočiti da bi se na čas zaustavilo i nakon toga počelo skretati udesno, u ulicu V. bez uključivanja desnog pokazivača smjera;

 

              -da je zbog iznenadnog kočenja kombi vozila tužitelj naglo zakočio svoj moped uslijed čega je pao s mopedom na sredinu kolnika dok se moped zaustavio također na sredini kolnika, prevrnut na lijevi bok;

 

              -da je zaustavni put mopeda tužitelja iznosio 17,6 m, da je kombi počeo kočiti na razmaku ispred tužitelja za oko 21,8 m dok se zaustavio na razmaku ispred tužitelja za oko 25 m. Stoga da je tužitelj za izbjegavanje naleta na zaustavljeno kombi vozilo imao prostora od oko 25 m pa da je u konkretnom slučaju tužitelj imao na raspolaganju dovoljno prostora za zaustavljanje do zaustavljanja kombi vozila i to samim prikočivanjem mopeda;

 

              -da je do pada tužitelja sa mopeda na kolnik uslijedilo zbog prenaglog kočenja mopeda uslijed kojega je došlo do nekontroliranog kretanja mopeda, a da je vozač nepoznatog vozila prije kočenja i skretanja udesno, u ulicu V. uključio desni pokazivač smjera da bi tužitelj imao više vremena i prostora za pravovremeno smanjivanje brzine kretanja mopeda iza nepoznatog kombi vozila bez opasnosti pada na kolnik.

 

12.              Sud prvog stupnja odbio je tužbeni zahtjev tužitelja (uzimajući u obzir nalaz i mišljenje prometnog vještaka te iskaz tužitelja i svjedoka Š. i K.) uz zaključak da je tužitelj za izbjegavanje naleta na zaustavljeno vozilo imao prostora od oko 25 m, a da mu je za zaustavljanje trebalo 17,6 m pa da je imao dovoljno prostora za zaustavljanje i samim prikočivanjem mopeda kojom prilikom ne bi trebalo doći do pada sa motocikla, da je sam tužitelj u svojem iskazu naveo da je u trenutku kada je zakočilo nepoznato vozilo bio udaljen od njega 30 m pa proizlazi da je imao i više prostora nego što je utvrđeno po vještaku za prikočivanje i zaustavljanje mopeda pa da je tužitelj sam odgovoran za nastanak štetnog događaja "jer sve i da je postojalo nepoznato vozilo čije postojanje tužitelj nije dokazao ni jednim objektivnim provjerljivim dokazom da je on mogao pravovremeno zaustaviti svoj moped", da je tužitelj postupio suprotno odredbama čl. 37., čl. 46. i čl. 47. ZSPC-a ("Narodne novine" broj: 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20, 85/22 i 114/22).

 

13.              Odluka suda prvog stupnja pravilna je i zakonita te nije dovedena u sumnju žalbenim navodima tužitelja.

 

13.1.              Naime, i po ocjeni ovog suda, tužitelj nije dokazao da postoji odgovornost "drugog" nepoznatog vozila. S tim u vezi valja navesti da je tuženik u odgovoru na tužbu osporio svoju pasivnu legitimaciju pa činjenice koje tužitelj ističe u svojoj žalbi da isti nije osporio postojanje nepoznatog vozila ne dovode tužitelja u povoljniju pravnu situaciju. Naime, prema svim provedenim dokazima proizlazi da je tužitelj sam odgovoran za predmetnu prometnu nezgodu. Vještačenjem po vještaku prometne struke koje je sačinjeno prema kazivanju tužitelja, a i iz iskaza samog tužitelja proizlazi da je kritične zgode tužitelj imao mogućnost za izbjegavanje naleta na zaustavljeno vozilo jer je za tu radnju imao prostora od oko 25 m a mogao je zaustaviti svoj moped za dužinu od 17,6 m, odnosno mogao je zaustaviti se i to samo prikočivanjem mopeda. Vještak je naveo da prilikom prikočivanja motocikla vozač u pravilu ne pada sa motocikla pa da ukoliko tužitelj nije izvršio neke nagle manevre skretanja prilikom prikočivanja nije za očekivati da bi se moglo pasti sa motocikla.

 

14.              U odnosu na žalbene navode koji se odnose na nepoznato kombi vozilo koje da nije dalo pokazivač smjera kada je skretao udesno pa da bi a prema nalazu i mišljenju vještaka "tužitelj imao više vremena i prostora za pravovremeno smanjivanje brzine kretanja svojeg mopeda" valja reći da je tužitelj i bez navedenog  imao mogućnost zaustaviti svoj moped, a da bi takvo davanje pokazivača smjera kako to navodi i vještak "bila još jedna obavijest tužitelju da nepoznato vozilo namjerava usporiti radi skretanja udesno".

 

14.1.              Nadalje, što se tiče pozivanja tužitelja u žalbi na odredbu čl. 44. ZSPC-a kojim je propisano da je pri obavljanju radnji vozilom (npr. skretati udesno ili ulijevo) vozač dužan druge sudionike u prometu jasno i pravodobno upozoriti o svojoj namjeri, dajući im znak pokazivača smjera uz stop svijetla ili ako ona ne postoje odgovarajući znak rukom valja reći da je to točno međutim, upravo po kazivanju samog tužitelja je isti bio dovoljno udaljen sa svojim motociklom od navedenog nepoznatog kombi vozila pa je radnju zaustavljanja odnosno prikočivanja mogao i izvesti na vrijeme. S tim u vezi valja navesti da je odredbom čl. 37. ZSPC-a (na koju upućuje i sud prvog stupnja) propisano da je vozač dužan vozilo držati na takvoj udaljenosti od drugih vozila u prometu, da s obzirom na brzinu kretanja vozila i druge okolnosti prometa ne izazove opasnost i ne ometa druge vozače.

 

15.              Prema iznijetom i ovaj sud prihvaća zaključak suda prvog stupnja da tužitelj nije dokazao da je za prometnu nezgodu odgovorno nepoznato vozilo, odnosno vozilo osiguranika tuženika pa je pravilno u smislu odredbe čl. 1045. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22) odbijen tužbeni zahtjev tužitelja.

 

16.              Zbog navedenog, kako je u ovoj pravnoj stvari sud prvog stupnja pravilno i potpunu utvrdio činjenično stanje, na koje je pravilno primijenio materijalno pravo, valjalo je žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a. S tim u vezi valjalo je odbiti i zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog dijela postupka (po čl. 154. st. 1. ZPP-a u vezi sa čl. 166. st. 1. ZPP-a).

 

 

U Puli - Pola 12. rujna 2023.

 

 

Predsjednik vijeća

 

Alenka Paus, v.r.