Republika Hrvatska
Općinski sud u Osijek
Europska avenija 7
31 000 Osijek
Ps-1/2025-6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Osijeku, po sucu Marku Šimuniću, u pravnoj stvari tužitelja Republika Hrvatska, OIB: 52634238587, za Državne nekretnine d.o.o., Zagreb, Planinska ulica 1, OIB: 79058504140, zastupani po zakonskom zastupniku Općinskom državnom odvjetništvu u Osijeku, protiv tužene HT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanoj po punomoćnici Saši Pufler, odvjetnici u Osijeku, radi predaje posjeda stana i isplate, nakon rasprave održane i zaključene 3. rujna 2025., u prisutnosti zakonske zastupnice tuženika, te tuženice osobno i punomoćnice tuženice, 17. rujna 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se točka I. tužbenog zahtjeva tužitelja Republika Hrvatska, OIB: 52634238587, za Državne nekretnine d.o.o., Zagreb, Planinska ulica 1, OIB: 79058504140, a koja glasi:
„Nalaže se tuženici, HT, OIB [osobni identifikacijski broj] iseliti iz stana u [adresa], površine 40,88 m2, u prizemlju dvorišnog objekta, treći ulaz s desne strane od kolnog ulaza, koji se sastoji od jedne sobe i kuhinje i ostave, izgrađen na kčbr. [katastarska čestica] upisan u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]., te isti stan slobodan od osoba i stvari predati u posjed tužitelju Republici Hrvatskoj.“.
II. Nalaže se tuženoj HT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], platiti tužitelju Republici Hrvatskoj, za Državne nekretnine d.o.o. iznos od 4.869,84 EUR (četiritisućeosamstošezdesetdeveteuraiosamdesetčetiricenta) na ime neplaćenih najamnina sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 19. rujna 2021. do isplate, u roku od 8 (osam) dana.
III. Svaka stranka snosi svoje troškove.
Obrazloženje
1. Rješenjem Županijskog suda u Zadru od 7. siječnja 2025., broj Gž-663/2023-2, ukinuta je presuda ovog suda od 1. kolovoza 2023., broj Ps-9/2022-13, te je predmet vraćen ovom sudu na ponovno odlučivanje.
2. Tužitelj je podnio ovom sudu tužbu navodeći kako se sukladno članku 186.a. Zakona o parničnom postupku obratio tuženici sa zahtjevom za mirno rješenje spora dopisom od 7. listopada 2021., no tuženica nije dobrovoljno postupila po traženju tužitelja. Tužitelj je vlasnik stana u [adresa], površine 40,88m2, u prizemlju dvorišnog objekta, treći ulaz s desne strane od kolnog ulaza, koji se sastoji od jedne sobe, kuhinje i ostave, izgrađen na kč. br. [katastarska čestica] i upisan u KPU: 1947, zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Tuženica koristi stan u [adresa] bez valjane pravne osnove, te se oglušila na pozive tužitelja radi plaćanja najamnine i iseljenja iz istoga stana. Temeljem izvoda iz poslovnih knjiga tužitelja, tuženica je dužna platiti iznos od 36.804,60 kn na ime neplaćenih najamnina u razdoblju od 1. siječnja 2016. do 19. rujna 2021. s pripadajućom zateznom kamatom.
2.1. Podneskom od 10. lipnja 2022. tužiteljica je navela kako umjesto iznosa od 36.804,60 kuna, sada potražuje iznos od 36.691,84 kune, odnosno 4.869,84 EUR/fiksni tečaj konverzije 7,53450, budući da je plaćeno dugovanje za mjesec rujan 2021.
3. Tuženica je u odgovoru na tužbu navela kako ističe da u odnosu na navode tužitelja da je tuženicu dopisom od 7. listopada 2021. pozvao na mirno rješenje spora, po kojem traženju tužitelja tuženica navodno nije dobrovoljno postupila, tuženica ističe kako je tužitelj navedenim dopisom od nje zahtijevao naplatu za nju nezamislivog novčanog iznosa u njoj iznimno kratkom roku, uzevši u obzir da tužena živi u teškim životnim uvjetima, bez prihoda, te da je dugogodišnja korisnica. Tuženica čini nespornim da je vlasnik stana izgrađenog na kč. br. [katastarska čestica], upisanog u KPU: 1947, zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], površine 40,88 m2, u prizemlju dvorišnog objekta, treći ulaz s desne strane od kolnog ulaza, koji se sastoji od jedne sobe, kuhinje i ostave, upravo tužitelj Republika Hrvatska za Državne nekretnine d.o.o. Tuženica u prvom redu ističe kako tužitelj nije podnio niti jedan dokaz koji bi sadržavao pravnu osnovu iz koje proizlazi visina najamnine koju se tuženica obvezala plaćati za navedeni stan, a iz kojeg bi slijedom navedenog proizlazila i obveza tuženice na namirenje potraživanja u visini koju je tužitelj postavio ovim tužbenim zahtjevom. Dakle, tuženica ukazuje da je nejasno po kojoj pravnoj osnovi je tužitelj odredio visinu potraživanja prema tuženici za najamninu navedene nekretnine, a samim time i visinu tužbenog zahtjeva. Podredno, tuženica prigovara visini potraživanja kojeg tužitelj potražuje tužbom i dopisom od 7. listopada 2021., a koji iznos je tužitelj odredio na 36.804,60 kn. Naime, tuženica ističe da je u navedenom periodu za koji je tužitelj tereti za neplaćanje najamnine, ista plaćana, povremeno od strane same tuženice, povremeno od strane Grada Osijeka od kojeg je tuženica kao građanka u teškim socijalnim prilikama obratila za pomoć, te joj je odobreno pravo na naknadu troškova stanovanja, po kojoj osnovi je samo Grad Osijek u periodu od 1. siječnja 2016. do zaključno 7. travnja 2022. za trošak najamnine tuženiku uplatio iznos od 18.273,77 kn. U odnosu na zahtjev tužitelja za iseljenjem iz nekretnine izgrađene na kč. br. [katastarska čestica], upisane u KPU: 1947, zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], površine 40,88 m2, u prizemlju dvorišnog objekta, treći ulaz s desne strane od kolnog ulaza, koji se sastoji od jedne sobe, kuhinje i ostave, tuženica ističe kako bi se udovoljavanjem tužbenom zahtjevu povrijedilo njezino zakonom i Ustavom Republike Hrvatske zajamčeno pravo na dom i nepovredivost doma, kao i pravo na poštovanje osobnog i obiteljskog života. Naime, tuženica u svom vlasništvu nema niti jednu nekretninu, niti ima mogućnost useljenja u neku drugu nekretninu, slijedom čega bi u slučaju iseljenja ista postala beskućnik, čime bi se povrijedio osobni i obiteljski život, dostojanstvo, čast i ugled tuženice, te njezina egzistencija. Jednako tako, tuženica je narušenog psihičkog zdravlja uslijed nedavne smrti kćeri JT, koja je preminula **.**.2022. u dobi od 38 godina, a jednako tako narušeno joj je i fizičko zdravlje uslijed kroničnih bolesti, reume, gastritisa, išijasa, artritisa. Postoji velika opasnost da će se već narušeno psihičko i fizičko zdravlje tužene dodatno pogoršati ukoliko bude primorana iseliti se iz predmetne nekretnine, te na taj način ostane bez krova nad glavom. Slijedom svega navedenog, tuženica predlaže sudu da odbije tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.
4. U tijeku dokaznog postupka, sud je izvršio uvid u cjelokupan spis i svu priležeću dokumentaciju i to u dopis Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku od 7. listopada 2021., broj N-DO-406/2021-2 (stranice 3-5 spisa), kartica partnera (stranice 6-9 i stranice 66-86 spisa), računi brojeva 26667/1/1 i 26666/1/1 (stranice 10 i 11 spisa), zapisnik Državnih nekretnina d.o.o. od 27.3.2018. (stranica 12 spisa), opomena zbog neplaćanja duga od 10.6.2021. (stranica 13 spisa), opomena pred tužbu od 2.4.2019. (stranica 14 spisa), opomena od 3.11.2016. (stranica 15 spisa), rješenje Ureda državne uprave u Osječko-baranjskoj županiji, Službe za imovinsko-pravne poslove od 2.12.2008. (stranice 16-18 spisa), izvadak iz knjige položenih ugovora (stranica 19 spisa), potvrda o imovnom stanju tuženice (stranice 36-37 spisa), rješenje Grada Osijeka, Upravnog odjela za socijalnu skrb i zdravstvo od 21.8.2014. (stranice 38-39 spisa), popis mjesečnih troškova stanovanja (stranice 40-55 spisa), nalazi Kliničkog bolničkog centra Osijek (stranice 56 i 58 spisa), dopis punomoćnice tuženice od 7.4.2022. (stranica 57 spisa), smrtni list (stranica 59 spisa), izvadak otvorenih stavaka (stranice 63-65 spisa), odluka o utvrđivanju visine slobodno ugovorene najamnine (stranica 87 spisa), te je saslušana tuženica.
4.1. Na raspravi održanoj kod ovog suda 13. veljače 2023. odbijeni su dokazni prijedlozi za provođenjem građevinskog i financijskog vještačenja. Naime u odnosu na građevinsko vještačenje valja istaknuti kako je isto predloženo kako bi se utvrdila visina mjesečne naknade za korištenje stana, međutim valja istaknuti kako je ista određena prema Odluci Vlade Republike Hrvatske o utvrđivanju visine slobodno ugovorene najamnine (Narodne novine broj 120/2000.), pa je iz iste vidljivo na koji način je određena visina mjesečne naknade za korištenje stana tužiteljice. U odnosu na financijsko-knjigovodstveno vještačenje valja istaknuti kako ono nije potrebno, budući da su sve uplate vidljive iz priložene analitičke kartice u spisu, a također je i nesporno da je dio predmetne naknade uplaćivan od strane Grada Osijeka, te su u analitičkoj kartici koju vodi tužitelj iste i provedene, te bi u slučaju provođenja predmetnog vještačenje isto stoga samo prouzročilo nepotrebne parnične troškove (načelo ekonomičnosti postupka).
5. Iz dopisa Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku od 7. listopada 2021., broj N- DO-406/2021-2 (stranice 3-5 spisa) proizlazi da se tužitelj obratio tuženici navodeći da postoji dug na ime korištenja predmetnog stana u razdoblju od 1. siječnja 2016. do 19. rujna 2021. u iznosu od 36.804,60 kuna s pripadajućom zateznom kamatom, te joj ponudio zaključiti izvansudsku nagodbu kojom bi se tuženici omogućila obročna otplata predmetnog duga u najviše 24 mjesečne rate, uz obvezno redovno podmirivanje tekućih mjesečnih obveza prema vlasniku stana. Budući da tuženica nije dobrovoljno postupila po zahtjevu za mirno rješenje spora, to je tužitelj podnio ovu tužbu protiv iste.
6. Iz kartice partnera (stranice 6-9 i stranice 66-86 spisa) proizlazi da je ukupno dugovanje tuženice za korištenje predmetnog stana u vlasništvu tužitelja bez valjane pravne osnove odnosi na razdoblje od 1. siječnja 2016. pa sve do mjeseca rujna 2021., s time da je u međuvremenu plaćen iznos za mjesec rujan 2021., te navedeno dugovanje na 31. svibnja 2022. iznosi 36.691,84 kune.
7. Iz računa brojeva 26667/1/1 i 26666/1/1 (stranice 10 i 11 spisa) proizlazi kako je tuženici ispostavljen račun za korištenje stana bez pravne osnove od 1.1.2016. do 31.5.2016. u ukupnom iznosu od 3.066,00 kuna, te u razdoblju od 1.3.2015. do 31.12.2015. u ukupnom iznosu od 6.132,00 kune.
8. Iz zapisnika Državnih nekretnina d.o.o. od 27.3.2018. (stranica 12 spisa) proizlazi kako je toga dana utvrđeno da predmetni stan koristi tuženica, dok san površine 25,67 m2 tuženica koristi za odlaganje plastike, koju skuplja po groblju, a radi prodaje. Nadalje je navedeno kako tuženica živi od socijalne pomoći, koja joj nije dostatna za život, pa stoga skuplja i plastiku kako bi istu prodala i dodatno si zaradila novca za život.
9. Iz opomene zbog neplaćanja duga od 10.6.2021. (stranica 13 spisa) proizlazi kako je tužitelj uvidom u svoju evidenciju na dan 9. lipnja 2021. utvrdio dugovanje tužiteljice u ukupnom iznosu od 35.279,48 kuna.
10. Iz opomene pred tužbu od 2.4.2019. (stranica 14 spisa) proizlazi kako tužiteljica poziva tuženicu da dugovanje na ime naknade za korištenje predmetnog stana plati u roku od 8 dana.
11. Iz opomene od 3.11.2016. (stranica 15 spisa) proizlazi kako tuženica na dan 29. listopad 2016. duguje na ime naknade radi korištenja stana u vlasništvu tužiteljice bez pravnog osnova iznos od 9.673,03 kune.
12. Iz rješenja Ureda državne uprave u Osječko-baranjskoj županiji, Službe za imovinsko-pravne poslove od 2.12.2008. (stranice 16-18 spisa) proizlazi kako je utvrđeno pravo vlasništva tužiteljice na stanu površine 40,88 m2, na korištenju OT, na temelju ugovora o najmu zaključenog s Gradom Osijekom.
13. Iz izvatka iz knjige položenih ugovora (stranica 19 spisa) proizlazi da je na dan 21. veljače tužitelj vlasnik 1/1 predmetnog stana u [adresa].
14. Iz potvrde o imovnom stanju tuženice (stranice 36-37 spisa) proizlazi da je tuženica u tekućoj, kao i u prethodnoj godini, ostvarila ukupne dohotke u iznosu 0,00 kuna, kao i da ista nema vrijednije imovine.
15. Iz rješenja Grada Osijeka, Upravnog odjela za socijalnu skrb i zdravstvo od 21.8.2014. (stranice 38-39 spisa) proizlazi da je tuženici priznato pravo na naknadu troškova stanovanja počevši od 1. kolovoza 2014. pa nadalje dok za to postoje uvjeti, a navedena naknada odobrava se mjesečno najviše do iznosa od 400,00 kuna.
16. Iz popisa mjesečnih troškova stanovanja (stranice 40-55 spisa) proizlazi kako je Grad Osijek za tuženicu na ime najamnine uplatio za 2016. godinu iznos od 1.728,37 kuna, za 2017. godinu iznos od 2.949,59 kuna, za 2018. godinu iznos od 3.017,11 kuna, za 2019. godinu iznos od 2.792,30 kuna, za 2020. godinu iznos od 3.530,10 kuna, za 2021. godinu iznos od 3.342,98 kuna, te za dio 2022. iznos od 913,32 kune.
17. Iz nalaza Kliničkog bolničkog centra Osijek (stranice 56 i 58 spisa) proizlazi kako tuženica, nakon 11 godina ponovno ima problema s hemoroidima.
18. Iz dopisa punomoćnice tuženice od 7.4.2022. (stranica 57 spisa) proizlazi kako je ista dostavila dopis Gradu Osijeku, a radi dostave podataka za korisnicu, ovdje tuženicu.
19. Iz smrtnog lista (stranica 59 spisa) proizlazi kako je pok. JT umrla **.**.2022., a ime njezine majke je UT.
20. Iz izvatka otvorenih stavaka (stranice 63-65 spisa) proizlazi kako tužiteljica, na ime neplaćene naknade potražuje od tužene iznos od 36.691,84 kune.
21. Iz odluke o utvrđivanju visine slobodno ugovorene najamnine (stranica 87 spisa) proizlazi kako se visina utvrđuje u visini dvostrukog mjesečnog iznosa zajedničke pričuve koja se plaća u stambenoj zgradi gdje se stan nalazi.
22. Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan u točci I., dok je u odnosu na točku II. u cijelosti osnovan.
23. Predmet spora je zahtjev tužitelja kojim traži od tuženice da iseli iz nekretnine u njezinom vlasništvu, te mu istu preda u posjed slobodnu od osoba i stvari, kao i da mu isplati neplaćene naknade za korištenje predmetne nekretnine bez pravne osnove s pripadajućim zateznim kamatama.
24. Među strankama nije sporno da je tužitelj vlasnik predmetne nekretnine, kao i da tuženica istu koristi bez valjane pravne osnove.
25. Sporna je međutim visina tužbenog zahtjeva, kao i činjenica je li potraživanje tužitelja zastarjelo. Također je sporno bi li prihvaćanjem tužbenog zahtjeva tužitelja tuženici bilo povrijeđeno zakonom i Ustavom Republike Hrvatske zajamčeno pravo na dom i nepovredivost doma.
26. Radi utvrđenja spornih činjenica u ovom postupku, na raspravi je saslušana tužena HT koja je navela kako može reći da živi na adresi u [adresa]. Živi u stanu koji je u ruševnom stanju. Od Grada je prvo dobila stan površine 25 m2, što je prvo imala i ugovor za to. Plaćala je najamninu Gradu Osijeku, sve dok taj stan nije prešao u vlasništvo Republike Hrvatske, a koje vlasništvo su oni rješavali tri godine. Od države je dobivala račune za plaćanje režija, a bila je zaštićeni najmoprimac. Rješenje o tome da je zaštićeni najmoprimac nije mogla dati svojoj odvjetnici jer ga je izgubila. Prešla je u stan ispred stana u kojem je bila od 25 kvadrata, a taj stan u koji je prešla je površine od oko 40 kvadrata, koji ima kuhinju, kupatilo i špajz i jednu prostoriju prezidanu u dvije prostorije. Ne može se sjetiti, ali bila je u Centru za socijalnu skrb u Osijeku i socijalna radnica Dubravka Elveđi napravila joj je rješenje da može koristiti taj stan od 40 kvadrata, ali bez pravne osnove. Osim tog stana u kojem živi, nema nigdje niti u vlasništvu niti suvlasništvu neki drugi stan ili kuću. Kad bi morala izaći iz ovog stana u kojem sada živi, nema kuda otići. Živi od zajamčene minimalne pomoći i režije za taj stan plaća joj Grad. Prije joj je Grad plaćao za korištenje stana 400,00 kuna, a sada joj je to smanjeno na 300,00 kuna. U stanu nema grijanje, grije se na ogrjevno drvo, a za drvo se snalazi. Struju nema godinu dana, pa se koristi svijećama. Vodu joj isto tako plaća Grad. Grad je prestao plaćati Unikom, pa onda mora plaćati sama. I misli da još mora plaćati i slivne vode. Misli da je stan zapravo neuvjetan za stanovanje jer je vlažan, ruševina je i krov se urušava. Može reći da je pokušala riješiti svoju situaciju da je išla razgovarati sa djelatnicima Državnih nekretnina ovdje u Osijeku, međutim nisu uopće htjeli s njom razgovarati. Gradu Osijeku će sada predati papire za stambeno zbrinjavanje. Na listi je i to 39. sa 9 bodova. Može reći da nije u tom stanu, ne zna gdje bi onda zapravo završila. Bračnog druga nema, a imala je petero djece, te je jedna kćer umrla, dvije kćeri su podstanari u Sarvašu, a jedna kćer je u Dublinu gdje živi. Može reći da se nije udavala, UT je njezino udano, a djevojačko joj je H, a H je promijenila u HT. Grad za najamninu za ovaj stan od 40 kvadrata izravno plaća iznos državi od 300,00 kuna.
27. Člankom 161. stavkom 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15. i 94/17. -dalje u tekstu: ZV) je propisano vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed te stvari. Člankom 162. stavkom 1. ZV-a je propisano da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom ostvario svoje pravo da od osobe koja posjeduje njegovu stvar zahtijeva da mu ona preda svoj posjed te stvari, vlasnik mora dokazati da je stvar koju zahtijeva njegovo vlasništvo i da se nalazi u tuženikovu posjedu.
28. Uvidom u vlasnički list (list 19 spisa) sud je utvrdio kako je tužiteljica vlasnica predmetne nekretnine, međutim tuženica je istaknula konvencijski prigovor prava na dom. Pravo na dom je temeljno ljudsko pravo koje podrazumijeva pravo svake osobe na poštovanje njezina privatnog i obiteljskog života te doma, bez miješanja javnih vlasti osim u iznimnim situacijama predviđenim zakonom. Ono je propisano člankom 8. stavkom 1. (Europske) Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Međunarodni ugovori broj 18/97., 6/99., 14/02., 13/03., 9/05., 1/06., 2/10. i 13/17. – dalje u tekstu: Konvencija), i to na način da svatko ima pravo na poštovanje svoga privatnog i obiteljskog života, doma i dopisivanja, dok je stavkom 2. propisano kako se javna vlast neće miješati u ostvarivanje tog prava, osim u skladu sa zakonom i ako je u demokratskom društvu nužno radi interesa državne sigurnosti, javnog reda i mira, ili gospodarske dobrobiti zemlje, te radi sprečavanja nereda ili zločina, radi zaštite zdravlja ili morala ili radi zaštite prava i sloboda drugih. Također je i člankom 34. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 56/90., 135/97., 08/98., 113/00., 28/01., 41/01., 55/01., 76/10., 85/10., 05/14.) propisano kako je dom nepovrediv.
29. Pravo na dom je pravo pojedinca da ima stalan i siguran dom, a njegov gubitak predstavlja najekstremniji oblik miješanja u pravo na poštivanje doma, pa je u takvoj situaciji potrebno provesti test razmjernosti, a kako bi se dobio odgovor na pitanje je li u konkretnom slučaju došlo do povrede članka 8. Konvencije, a kako bi se utvrdilo je li zahtjev za iseljenjem tuženice, kao neovlaštene korisnice neopravdano miješanje u njezino pravo na dom. Test razmjernosti provodi se pomoću tri eliminacijska pitanja – a negativan odgovor na bilo koje pitanje znači da je iseljenje protivno Konvenciji, odnosno neopravdano. Tri pitanja koja je potrebno provesti kako bi se proveo navedeni test su je li miješanje utemeljeno na zakonu, je li ono usmjereno na postizanje legitimnog cilja i je li ono nužno u demokratskom društvu.
30. Ovaj sud smatra kako je miješanje utemeljeno na zakonu, i to članku 162. stavku 1. ZV-a, a valja istaknuti kako se i radi o bespravnom korisniku predmetnog stana, a što je u ovome postupku utvrđeno, stoga je sud ocijenio kako je odgovor na prvo pitanje pozitivan.
30.1. U odnosu na odgovor za drugo pitanje valja istaknuti kako je po mišljenju ovoga suda isto usmjereno na postizanje legitimnog cilja i to na način da tužiteljica raspolaže predmetnom nekretninom, istu i obnovi, pogotovo, kako je sama istaknula, radi zadovoljenja obveza u predmetima koji su se vodili protiv nje (Statileo protiv Hrvatske), pa kako bi mogla i ispuniti svoju obvezu, stoga je i odgovor na drugo pitanje pozitivan.
30.2. Kako bi se odgovorilo na treće pitanje, je li miješanje nužno u demokratskom društvu sud je utvrdio kako tuženica je osoba koja je živjela u stanu iza predmetnog stana, dakle u istoj zgradi živi duži niz godina, a prvi stan, od 25m2 je dobila kao zaštićeni najmoprimac. Nadalje je utvrđeno kako je stan površine 25m2 dobila od strane Grada Osijeka, a koji je kasnije prešao u vlasništvo tužiteljice, a potom se preselila u predmetni stan, također u vlasništvu tužiteljice i to na način da su joj u Centru za socijalnu skrb u Osijeku (sada Hrvatski zavod za socijalni rad) rekli kako ista može koristiti predmetni stan, ali bez pravne osnove, što je ista počela i činiti. Treba i istaknuti kako je i sam Centar za socijalnu skrb zapravo tijelo čiji je osnivač tužitelj, pa se može i smatrati kako je tuženici na taj način i djelovanjem toga tijela (ustanove) zapravo tužitelj dao omogućio da se ista koristi predmetnim stanom. Temeljem ovako utvrđenog činjeničnog stanja sud je utvrdio kako je zapravo tužiteljica svojim djelovanjem i postupanjem tuženici omogućila da koristi drugi stan od 40 m2. Također je i iz zapisnika (list 12 spisa) vidljivo kako je tužiteljica 27. ožujka 2018. (dakle skoro četiri godine prije podnošenja ove tužbe) znala da isti stan koristi tuženica. Stoga sam navod tužiteljice kako ista ima opravdan interes za pokretanje ovoga postupka (iseljenjem tuženice), ovome sudu nije prihvatljiv. Pa tako u situaciji kada je tužiteljica već znala da je tuženica imala na prijašnjem stanu stanarsko pravo, kao zaštićeni najmoprimac, a taj stan je već prešao u vlasništvo tužiteljice za vrijeme dok je ista boravila u njemu, a potom joj omogućio korištenje drugog, ovog, predmetnog stana, a iz zapisnika je utvrđeno kako ista skoro četiri godine nije pokretala postupke za iseljenje tuženice, pa je tužiteljica svojim postupanjem zapravo tuženici omogućila stvarnu i trajnu povezanost s predmetnom nekretninom, stoga sud zaključuje kako nije postojala „neodgodiva društvena potreba“ za iseljenjem tuženice.
31. U odnosu na navod tužiteljice kako tuženica nema pravnu osnovu stanovati u predmetnom stanu valja istaknuti kako u predmetu Bjedov protiv Hrvatske navedeno da svakoj osobi kojoj prijeti rizik od miješanja u njezino pravo na dom, načelno trebalo biti omogućeno da nezavisni sud ocijeni razmjernost i razumnost mjere s obzirom na mjerodavna načela sadržana u članku 8. Konvencije, neovisno o tome što ta osoba nema, temeljem domaćeg prava, pravo stanovati u stanu, pa stoga i ovakav navod tužiteljice da se radi o bespravnoj korisnici stana ovome sudu nije od utjecaja na provođenje testa razmjernosti, odnosno donošenje odluke u ovome predmetu u odnosu na prigovor tuženice koji se odnosi na njezino pravo na dom.
32. Naime tuženica je u svom iskazu pred ovim sud, između ostaloga, i iskazala kako nema nekretninu u svome vlasništvu, a da kada bi morala izaći iz ovoga stana ne bi imala kuda otići, pa zapravo da nije u tom stanu ne zna gdje bi zapravo završila. Iz svega navedenoga sud je utvrdio kako je negativan odgovor na pitanje je li miješanje bilo nužno u demokratskom društvu, pa samim time i da je prigovor tuženice kako se u konkretnom slučaju radi o povredi prava na dom i osnovan.
33. U takvoj situaciji kada je prigovor tuženice o povredi njezinog prava na dom osnovan sud je donio odluku kao u točci I. izreke ove presude i u tom dijelu odbio tužbeni zahtjev tužiteljice, kao neosnovan.
34. Što se tiče navoda tužiteljice kako se radi o tuženici da je ista osoba neplatiša, ne podmiruje svoje račune treba istaknuti kako je utvrđeno da se radi o tuženici koja je osoba korisnica socijalne pomoći, da djelomično troškove za stan (režije i najam) snosi i plaća (a što je nesporno u ovome postupku) Grad Osijek, pa se tužiteljici i od strane Grada Osijeka isplaćuje određeni novčani iznos, dok valja istaknuti i kako je tuženica bila ranije i korisnica prvog stana, kao zaštićeni najmoprimac, pa i iz tog razloga nije od utjecaja što se u cijelosti ne podmiruju obveze. Također iz iskaza tuženice sud je utvrdio kako je ista ranije (na prijašnjem stanu) uredno podmirivala svoje obveze, da joj sada Grad Osijek ne sufinancira režijske troškove koji se odnose na smeće i slivne vode, a koje ista sama podmiruje, pa i iz svega toga ovaj sud je uvjerenja kako tuženica nije osoba koja ne podmiruje svoje obveze, već s obzirom na njezinu situaciju, koliko su njezina primanja mala, ista trenutačno ne ispunjava redovito svoje obveze, no to ne znači kako se isto neće promijeniti, a također za istaći je kako je i tijekom ovog postupka tužitelj za dio potraživanja neplaćene najamnine i utvrdio kako je naknadno plaćen najam za rujan 2021., pa je neprihvatljiv ovakav zaključak tužiteljice.
35. Kako je tužiteljica postavila i tužbeni zahtjev na ime neplaćenih najamnina, valjalo je također i o navedenome odlučiti. Prvo valja istaknuti kako je odredbom članka 165. stavka 1. ZV-a propisano Nepošteni posjednik tuđe stvari mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi te naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svojega posjedovanja, pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario. Stoga kako tužiteljica ima pravo na plaćanje izgubljene najamnine za utuženo razdoblje sud je utvrdio kako je isti osnovan.
36. Visina mjesečne naknade za korištenje stana određena je Odlukom o utvrđivanju visine slobodno ugovorene najamnine Vlade Republike Hrvatske od 21. studenog 2000. (Narodne novine broj 120/2000. – dalje u tekstu: Odluka), u kojoj odluci je u točci II. utvrđeno da je visina slobodno ugovorene najamnine za stanove u vlasništvu Republike Hrvatske što je plaćaju najmoprimci koji nemaju pravo na zaštićenu najamninu iznos od 15,00 kuna/m2 stambene površine. Kako je razvidno da je predmetni stan površine 40,88 m2 to je razvidno kako je visina najamnine za predmetni stan 613,20 kuna, odnosno 81,39 EUR/fiksni tečaj konverzije 7,53450. Kako za izračun navedenog nije potrebno građevinsko vještačenje, to ovaj sud je i odbio prijedlog za provedbu istoga, a tuženikov prigovor kako visina najamnine ne sadrži pravnu osnovu i da nije predočen niti jedan dokaz o tome, ovome sudu nije osnovan.
37. Kako je tuženica prigovarala da je najamnina djelomično plaćena i to od strane tuženice i od strane Grada Osijeka, ovaj sud navodi kako tuženica ničim nije dokazala da je ona osobno djelomično podmirivala obvezu (dostavila kakav dokaz o uplati i slično), a uvidom u dostavljenu analitičku karticu sud nije utvrdio da je ista sama djelomično podmirivala svoje obveze na ime neplaćene najamnine. Uvidom u dostavljenu analitičku karticu sud je utvrdio kako je tužiteljica za iznose djelomično uplaćene najamnine od strane Grada Osijeka u ukupnom iznosu od 18.273,77 kuna tužiteljica istu i evidentirala. Pa je tako npr. vidljivo da je Grad Osijek za siječanj 2016. uplatio 10. veljače 2016. iznos od 134,42 kune (list 41 spisa), a ista uplata je evidentirana u analitičkoj kartici tužiteljice (list 66 spisa), uplata za travanj 2019. u iznosu od 302,82 kune (list 49 spisa) je uplaćeno 15.5.2019. (list 78 i 80 spisa) je također evidentirana, ali dio u odnosu na najamninu za travanj 2019. (177,74 kune), a dio u odnosu na dospjele kamate (125,08 kuna). Također je vidljivo iz analitičke kartice kako je sve uplate za najam tužiteljica knjižila na ime neplaćene najamnine (u opisanom razdoblju), a dio je knjižila i za kamatu, koja se sukladno članku 172. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22. i 156/22. – dalje u tekstu: ZOO) namiruje prije glavne tražbine. Isto tako valja napomenuti kako tuženica dostavlja popis mjesečnih troškova stanovanja koji se odnose na razdoblje nakon utuženja (list 54-55 spisa) i to na listopad, studeni i prosinac 2021., te za prva 3 mjeseca 2022., a koje nisu dio tužbenog zahtjeva.
37.1. Iz svega navedenoga sud je utvrdio kako je prigovor tužene da je iznos koji tužiteljica potražuje prevelik iz razloga jer je djelomično uplaćen potraživani iznos, isti u cijelosti neosnovan. Također kako je uvidom u analitičke kartice sud utvrdio da su svi iznosi koji se odnose na uplate od strane Grada Osijeka evidentirani u istima valjalo je i odbiti prijedlog za provođenje financijsko-knjigovodstvenog vještačenja, budući da je isto u ovoj pravnoj stvari nepotrebno, a istim bi se i prouzročio trošak, odnosno bio bi suprotan načelu ekonomičnosti postupka.
38. U odnosu na prigovor zastare tuženice, valja istaknuti kako je isti neosnovan, odnosno u konkretnom slučaju se ne primjenjuje članak 229. ZOO, već valja istaknuti kako predmetna nekretnina nije niti vraćena tužitelju (što je u postupku nesporno), pa samim time, sukladno članku 165. stavku 2. ZV-a tražbina nije niti dospjela, pa zastarni rok nije niti počeo teći. Također valja istaknuti kako se u konkretnom slučaju ne radi o ugovornom odnosu na ime neplaćene najamnine, već o naknadi koja se izračunava sukladno Odluci, pa se ne primjenjuje članak 229. ZOO-a, već članak 165. stavak 2.
ZV-a vezano uz zastaru tražbine.
39. Stoga kako je u konkretnom slučaju utvrđeno kako postoji tražbina tužiteljice prema tuženici koja se odnosi na ime neplaćenih najamnina, sud je donio odluku kao u točci II. izreke ove presude.
40. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavka 4. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – dalje u tekstu: ZPP). Naime, iz stanja u spisu je vidljivo kako se postupak jednako vodio i radi odluke o točci I. tužbenog zahtjeva (zahtjevu za iseljenje) i radi odluke o točci II. tužbenog zahtjeva (neplaćene najamnine). Valja istaknuti kako je prvostupanjska presuda ukinuta zbog odluke o točci I. tužbenog zahtjeva. Iz svega navedenog vidljivo je kako se u konkretnom slučaju radi djelomičnom uspjehu stranaka u parnici u približno jednakim dijelovima, pa je sud za odluku o trošku odlučio sukladno članku 154. stavku 4. i donio odluku kao u točci III. izreke ove presude.
41. S obzirom na naprijed izneseno, sud je donio odluku kao u izreci ove presude.
Osijek, 17. rujna 2025.
Sudac
Marko Šimunić
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka ove presude koji se stranci koja je pristupila na ročište za objavu presude uručuje i time se dostava smatra izvršenom (članak 335. stavak 8. ZPP). Za stranku koja nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište za objavu presude (članak 335 stavak 9. ZPP). Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.
U slučaju iz članka 335. stavka 9. ZPP sud će istaknuti presudu na internetskoj stranici e-oglasna ploča sudova gdje presuda mora biti istaknuta 8 dana, računajući od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.
Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje sud će presudu dostaviti prema odredbama ZPP o dostavi pismena te joj rok za izjavljivanje žalbe teče od dana dostave presude (članak 335. stavak 11. ZPP). O žalbi odlučuje nadležni županijski sud.
Dostaviti:
1. Zakonskom zastupniku tužitelja na broj P-DO-26/2022
2. Punomoćnici tuženice
