Poslovni broj: 19 Gž-113/2022-2

1

 

 

 

 

U I M E  R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sutkinje Katije Hrabrov, predsjednice vijeća, Blanke Pervan, izvjestiteljice i članice vijeća, te Igora Delina, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D.K. iz Z., OIB: ….., koga zastupa punomoćnik F. B., odvjetnik u Z., protiv tuženika Z.b. d.d., Z., OIB: …., koju zastupa zakonski zastupnik, a njega punomoćnica M.K.K., odvjetnica u Odvjetničkom društvu P. & P., radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-9067/19-19 od 23. rujna 2021., u sjednici vijeća održanoj dana 12. rujna 2023.,

 

p r e s u d i o j e

 

I Odbija se djelomično žalba tuženika Z. b. d.d. Z. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-9067/19-19 od 23. rujna 2021. i to:

 

- u toč I izreke kojim je utvrđena ništetnost odredbe čl. 2. i 7. Ugovora o kreditu solemniziranog kod javnog bilježnika B.L. u Z., dana 20. rujna 2006. pod poslovnim brojem OU – 327/06-1 zaključenog između tuženika Z. b. d.d., kao kreditora i tužitelja D.K., kao korisnika kredita koji su stranke zaključile 19. rujna 2006., u dijelu u kojem je određena promjenjivost kamatne stope u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem Odluke o kamatnim stopama Z. b. d.d., u dijelu kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa sukladno odluci tužene, te

 

- u toč. II izreke u dijelu kojim je naloženo tuženiku Z. b. d.d Z.. isplatiti tužitelju D.K. iznos od 1.654,40 EUR / 12.465,07 kn, s tamo navedenim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do isplate i to:

 

- na iznos od 79,92 kn, za razdoblje od 11. studenoga 2007. do isplate,

- na iznos od 79,68 kn, za razdoblje od 11. prosinca 2007. do isplate,

- na iznos od 80,78 kn, za razdoblje od 11. siječnja 2008. do isplate,

- na iznos od 81,82 kn, za razdoblje od 11 veljače 2008. do isplate

- na iznos od 156,68 kn, za razdoblje od 11. ožujka 2008. do isplate

- na iznos od 154,63 kn, za razdoblje od 11. travnja 2008. do isplate

- na iznos od 152,34 kn, za razdoblje od 11. svibnja 2008. do isplate

- na iznos od 152,32 kn, za razdoblje od 11. lipnja 2008. do isplate

- na iznos od 151,13 kn, za razdoblje od 11. srpnja 2008. do isplate

- na iznos od 150,20 kn, za razdoblje od 11. kolovoza 2008. do isplate

- na iznos od 150,86 kn, za razdoblje od 11. rujna 2008. do isplate

- na iznos od 155,76 kn, za razdoblje od 11. listopada 2008. do isplate

- na iznos od 160,99 kn, za razdoblje od 11. studenoga 2008. do isplate

- na iznos od 156,06 kn, za razdoblje od 11. prosinca 2008. do isplate

- na iznos od 165,41 kn, za razdoblje od 11. siječnja 2009. do isplate

- na iznos od 166,80 kn, za razdoblje od 11. veljače 2009. do isplate

- na iznos od 171,38 kn, za razdoblje od 11. ožujka 2009. do isplate

- na iznos od 164,72 kn, za razdoblje od 11. travnja 2009. do isplate

- na iznos od 164,61 kn, za razdoblje od 11. svibnja 2009. do isplate

- na iznos od 163,43 kn, za razdoblje od 11. lipnja 2009. do isplate

- na iznos od 164,11 kn, za razdoblje od 11. srpnja 2009. do isplate

- na iznos od 216,61 kn, za razdoblje od 11. kolovoza 2009. do isplate

- na iznos od 218,19 kn, za razdoblje od 11. rujna 2009. do isplate

- na iznos od 215,68 kn, za razdoblje od 11. listopada 2009. do isplate

- na iznos od 217,20 kn, za razdoblje od 11. studenoga 2009. do isplate

- na iznos od 217,48 kn, za razdoblje od 11. prosinca 2009. do isplate

- na iznos od 222,16 kn, za razdoblje od 11. siječnja 2010. do isplate

- na iznos od 225,29 kn, za razdoblje od 11. veljače 2010. do isplate

- na iznos od 224,10 kn, za razdoblje od 11. ožujka 2010. do isplate

- na iznos od 228,77 kn, za razdoblje od 11. travnja 2010. do isplate

- na iznos od 231,03 kn, za razdoblje od 11. svibnja 2010. do isplate

- na iznos od 209,65 kn, za razdoblje od 11. lipnja 2010. do isplate

- na iznos od 213,88 kn, za razdoblje od 11. srpnja 2010. do isplate

- na iznos od 208,39 kn, za razdoblje od 11. kolovoza 2010. do isplate

- na iznos od 224,39 kn, za razdoblje od 11. rujna 2010. do isplate

- na iznos od 217,45 kn, za razdoblje od 11. listopada 2010. do isplate

- na iznos od 218,57 kn, za razdoblje od 11. studenoga 2010. do isplate

- na iznos od 161,74 kn, za razdoblje od 11. prosinca 2010. do isplate

- na iznos od 169,11 kn, za razdoblje od 11. siječnja 2011. do isplate

- na iznos od 161,11 kn, za razdoblje od 11. veljače 2011. do isplate

- na iznos od 163,50 kn, za razdoblje od 11. ožujka 2011. do isplate

- na iznos od 160,45 kn, za razdoblje od 11. travnja 2011. do isplate

- na iznos od 167,09 kn, za razdoblje od 11. svibnja 2011. do isplate

- na iznos od 173,28 kn, za razdoblje od 11. lipnja 2011. do isplate

- na iznos od 174,91 kn, za razdoblje od 11. srpnja 2011. do isplate

- na iznos od 168,10 kn, za razdoblje od 11. kolovoza 2011. do isplate

- na iznos od 147,22 kn, za razdoblje od 11. rujna 2011. do isplate

- na iznos od 144,63 kn, za razdoblje od 11. listopada 2011. do isplate

- na iznos od 144,80 kn, za razdoblje od 11. studenoga 2011. do isplate

- na iznos od 144,81 kn, za razdoblje od 11. prosinca 2011. do isplate

- na iznos od 147,70 kn, za razdoblje od 11. siječnja 2012. do isplate

- na iznos od 149,39 kn, za razdoblje od 11. veljače 2012. do isplate

- na iznos od 149,60 kn, za razdoblje od 11. ožujka 2012. do isplate

- na iznos od 148,46 kn, za razdoblje od 11. travnja 2012. do isplate

- na iznos od 149,04 kn, za razdoblje od 11. svibnja 2012. do isplate

- na iznos od 150,29 kn, za razdoblje od 11. lipnja 2012. do isplate

- na iznos od 148,84 kn, za razdoblje od 11. srpnja 2012. do isplate

- na iznos od 148,96 kn, za razdoblje od 11. kolovoza 2012. do isplate

- na iznos od 146,46 kn, za razdoblje od 11. rujna 2012. do isplate

- na iznos od 147,29 kn, za razdoblje od 11. listopada 2012. do isplate

- na iznos od 149,07 kn, za razdoblje od 11. studenoga 2012. do isplate

- na iznos od 148,52 kn, za razdoblje od 11. prosinca 2012. do isplate

- na iznos od 149,41 kn, za razdoblje od 11. siječnja 2013. do isplate

- na iznos od 147,10 kn, za razdoblje od 11. veljače 2013. do isplate

- na iznos od 146,44 kn, za razdoblje od 11. ožujka 2013. do isplate

- na iznos od 148,82 kn, za razdoblje od 11. travnja 2013. do isplate

- na iznos od 146,91 kn, za razdoblje od 11. svibnja 2013. do isplate

- na iznos od 145,97 kn, za razdoblje od 11. lipnja 2013. do isplate

- na iznos od 143,58 kn, za razdoblje od 11. srpnja 2013. do isplate

- na iznos od 145,25 kn, za razdoblje od 11. kolovoza 2013. do isplate

- na iznos od 146,34 kn, za razdoblje od 11. rujna 2013. do isplate

- na iznos od 147,75 kn, za razdoblje od 11. listopada 2013. do isplate

- na iznos od 147,87 kn, za razdoblje od 11. studenoga 2013. do isplate

- na iznos od 148,70 kn, za razdoblje od 11. prosinca 2013. do isplate

- na iznos od 147,11 kn, za razdoblje od 11. siječnja 2014. do isplate

- na iznos od 156,98 kn, za razdoblje od 11. siječnja 2015. do isplate

 

- te u toč. III izreke kojim je naloženo tuženiku da tužitelju naknadi trošak postupka u iznosu od 906,01 EUR / 6.826,30 kn, u roku od 15 dana, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 23. rujna 2021. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

 

II Preinačuje se djelomično presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-9067/19-19 od 23. rujna 2021. u dijelu pod toč. II izreke koji se odnosi na isplatu iznosa preko 1.654,40 EUR / 12.465,07 kn i u tom dijelu sudi:

 

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja D.K. u dijelu koji se odnosi na isplatu iznosa preko 1.654,40 EUR / 12.465,07 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, tekućim kako slijedi:

 

- na iznos od 50,52 kn, za razdoblje od 11. studenoga 2007. do isplate,

- na iznos od 50,00 kn, za razdoblje od 11. prosinca 2007. do isplate,

- na iznos od 50,33 kn, za razdoblje od 11. siječnja 2008. do isplate,

- na iznos od 50,63 kn, za razdoblje od 11 veljače 2008. do isplate

- na iznos od 95,19 kn, za razdoblje od 11. ožujka 2008. do isplate

- na iznos od 93,31 kn, za razdoblje od 11. travnja 2008. do isplate

- na iznos od 91,30 kn, za razdoblje od 11. svibnja 2008. do isplate

- na iznos od 90,61 kn, za razdoblje od 11. lipnja 2008. do isplate

- na iznos od 88,78 kn, za razdoblje od 11. srpnja 2008. do isplate

- na iznos od 88,01 kn, za razdoblje od 11. kolovoza 2008. do isplate

- na iznos od 87,74 kn, za razdoblje od 11. rujna 2008. do isplate

- na iznos od 89,89 kn, za razdoblje od 11. listopada 2008. do isplate

- na iznos od 92,20 kn, za razdoblje od 11. studenoga 2008. do isplate

- na iznos od 88,69 kn, za razdoblje od 11. prosinca 2008. do isplate

- na iznos od 93,21 kn, za razdoblje od 11. siječnja 2009. do isplate

- na iznos od 93,21 kn, za razdoblje od 11. veljače 2009. do isplate

- na iznos od 94,96 kn, za razdoblje od 11. ožujka 2009. do isplate

- na iznos od 90,49 kn, za razdoblje od 11. travnja 2009. do isplate

- na iznos od 89,60 kn, za razdoblje od 11. svibnja 2009. do isplate

- na iznos od 88,19 kn, za razdoblje od 11. lipnja 2009. do isplate

- na iznos od 97,47 kn, za razdoblje od 11. srpnja 2009. do isplate

- na iznos od 118,39 kn, za razdoblje od 11. kolovoza 2009. do isplate

- na iznos od 118,44 kn, za razdoblje od 11. rujna 2009. do isplate

- na iznos od 116,03 kn, za razdoblje od 11. listopada 2009. do isplate

- na iznos od 115,79 kn, za razdoblje od 11. studenoga 2009. do isplate

- na iznos od 114,88 kn, za razdoblje od 11. prosinca 2009. do isplate

- na iznos od 116,18 kn, za razdoblje od 11. siječnja 2010. do isplate

- na iznos od 116,67 kn, za razdoblje od 11. veljače 2010. do isplate

- na iznos od 114,91 kn, za razdoblje od 11. ožujka 2010. do isplate

- na iznos od 116,09 kn, za razdoblje od 11. travnja 2010. do isplate

- na iznos od 116,00 kn, za razdoblje od 11. svibnja 2010. do isplate

- na iznos od 105,91 kn, za razdoblje od 11. lipnja 2010. do isplate

- na iznos od 101,68 kn, za razdoblje od 11. srpnja 2010. do isplate

- na iznos od 97,97 kn, za razdoblje od 11. kolovoza 2010. do isplate

- na iznos od 104,19 kn, za razdoblje od 11. rujna 2010. do isplate

- na iznos od 99,71 kn, za razdoblje od 11. listopada 2010. do isplate

- na iznos od 99,02 kn, za razdoblje od 11. studenoga 2010. do isplate

- na iznos od 59,69 kn, za razdoblje od 11. prosinca 2010. do isplate

- na iznos od 61,48 kn, za razdoblje od 11. siječnja 2011. do isplate

- na iznos od 57,66 kn, za razdoblje od 11. veljače 2011. do isplate

- na iznos od 57,49 kn, za razdoblje od 11. ožujka 2011. do isplate

- na iznos od 55,51 kn, za razdoblje od 11. travnja 2011. do isplate

- na iznos od 56,77 kn, za razdoblje od 11. svibnja 2011. do isplate

- na iznos od 57,84 kn, za razdoblje od 11. lipnja 2011. do isplate

- na iznos od 57,34 kn, za razdoblje od 11. srpnja 2011. do isplate

- na iznos od 182,81 kn, za razdoblje od 11. kolovoza 2011. do isplate

- na iznos od 35,85 kn, za razdoblje od 11. rujna 2011. do isplate

- na iznos od 34,37 kn, za razdoblje od 11. listopada 2011. do isplate

- na iznos od 33,50 kn, za razdoblje od 11. studenoga 2011. do isplate

- na iznos od 32,59 kn, za razdoblje od 11. prosinca 2011. do isplate

- na iznos od 32,75 kn, za razdoblje od 11. siječnja 2012. do isplate

- na iznos od 31,74 kn, za razdoblje od 11. veljače 2012. do isplate

- na iznos od 30,85 kn, za razdoblje od 11. ožujka 2012. do isplate

- na iznos od 29,74 kn, za razdoblje od 11. travnja 2012. do isplate

- na iznos od 28,86 kn, za razdoblje od 11. svibnja 2012. do isplate

- na iznos od 28,09 kn, za razdoblje od 11. lipnja 2012. do isplate

- na iznos od 25,37 kn, za razdoblje od 11. srpnja 2012. do isplate

- na iznos od 26,03 kn, za razdoblje od 11. kolovoza 2012. do isplate

- na iznos od 24,50 kn, za razdoblje od 11. rujna 2012. do isplate

- na iznos od 23,64 kn, za razdoblje od 11. listopada 2012. do isplate

- na iznos od 22,93 kn, za razdoblje od 11. studenoga 2012. do isplate

- na iznos od 21,79 kn, za razdoblje od 11. prosinca 2012. do isplate

- na iznos od 20,91 kn, za razdoblje od 11. siječnja 2013. do isplate

- na iznos od 19,54 kn, za razdoblje od 11. veljače 2013. do isplate

- na iznos od 18,47 kn, za razdoblje od 11. ožujka 2013. do isplate

- na iznos od 17,71 kn, za razdoblje od 11. travnja 2013. do isplate

- na iznos od 16,44 kn, za razdoblje od 11. svibnja 2013. do isplate

- na iznos od 15,29 kn, za razdoblje od 11. lipnja 2013. do isplate

- na iznos od 14,76 kn, za razdoblje od 11. srpnja 2013. do isplate

- na iznos od 13,09 kn, za razdoblje od 11. kolovoza 2013. do isplate

- na iznos od 12,14 kn, za razdoblje od 11. rujna 2013. do isplate

- na iznos od 13,14 kn, za razdoblje od 11. listopada 2013. do isplate

- na iznos od 10,04 kn, za razdoblje od 11. studenoga 2013. do isplate

- na iznos od 8,98 kn, za razdoblje od 11. prosinca 2013. do isplate

- na iznos od 9,45kn, za razdoblje od 11. siječnja 2014. do isplate

- na iznos od 166,10 kn, za razdoblje od 11. veljače 2014. do isplate

- na iznos od 167,86 kn, za razdoblje od 11. ožujka 2014. do isplate

- na iznos od 166,08 kn, za razdoblje od 11. travnja 2014. do isplate

- na iznos od 163,80 kn, za razdoblje od 11. svibnja 2014. do isplate

- na iznos od 162,24 kn, za razdoblje od 11. lipnja 2014. do isplate

- na iznos od 161,63 kn, za razdoblje od 11. srpnja 2014. do isplate

- na iznos od 161,72 kn, za razdoblje od 11. kolovoza 2014. do isplate

- na iznos od 160,90 kn, za razdoblje od 11. rujna 2014. do isplate

- na iznos od 159,11 kn, za razdoblje od 11. listopada 2014. do isplate

- na iznos od 140,14 kn, za razdoblje od 11. studenoga 2014. do isplate

- na iznos od 158,23 kn, za razdoblje od 11. prosinca 2014. do isplate

 

te u toč III izreke kojom je naloženo tuženiku da tužitelju naknadi trošak postupka preko iznosa od 906,01 EUR / 6.826,30 kn do iznosa od 1.393,85 EUR / 10.502,00 kn, odnosno za iznos od 487,85 EUR / 3.675,70 kn, u kojem se dijelu zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.

 

III Nalaže se tužitelju D.K. da tuženiku Z.b. d.d. Z. naknadi trošak žalbenog postupka u iznosu od 95,90 EUR / 722,58 kn, u roku od 15 dana.

 

Obrazloženje

 

1. Uvodno označenom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

''I Utvrđuje se da je ništetna odredba čl. 2. i 7. Ugovora o kreditu solemniziranog od javnog bilježnika B.L. u Z., dana 20. rujna 2006. godine pod poslovnim brojem OU – 327/06-1 zaključenog između tuženika Z.b. d.d., kao kreditora i tužitelja D. K., kao korisnika kredita koji su stranke zaključile 19. rujna 2006. godine, u dijelu u kojem je određena promjenjivost kamatne stope u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d., u dijelu kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa sukladno odluci tužene.

 

II Nalaže se tuženiku Z. b. d.d., , Z., OIB: …. da tužitelju D. K., Z.D., OIB: …..isplati na ime nepripadajućeg plaćenog iznosa zbog promijenjenih kamatnih stopa, odnosno isplati razliku naplaćene i početne kamatne stope, ukupan iznos od 15.202,07 kn zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom:

 

- na iznos od 130,44 kn, za razdoblje od 11. studenoga 2007. do isplate,

- na iznos od 129,68 kn, za razdoblje od 11. prosinca 2007. do isplate,

- na iznos od 131,11 kn, za razdoblje od 11. siječnja 2008. do isplate,

- na iznos od 132,45 kn, za razdoblje od 11 veljače 2008. do isplate

- na iznos od 251,87 kn, za razdoblje od 11. ožujka 2008. do isplate

- na iznos od 247,94 kn, za razdoblje od 11. travnja 2008. do isplate

- na iznos od 243,64 kn, za razdoblje od 11. svibnja 2008. do isplate

- na iznos od 242,93 kn, za razdoblje od 11. lipnja 2008. do isplate

- na iznos od 239,91 kn, za razdoblje od 11. srpnja 2008. do isplate

- na iznos od 238,21 kn, za razdoblje od 11. kolovoza 2008. do isplate

- na iznos od 238,60 kn, za razdoblje od 11. rujna 2008. do isplate

- na iznos od 245,65 kn, za razdoblje od 11. listopada 2008. do isplate

- na iznos od 253,19 kn, za razdoblje od 11. studenoga 2008. do isplate

- na iznos od 244,75 kn, za razdoblje od 11. prosinca 2008. do isplate

- na iznos od 258,62 kn, za razdoblje od 11. siječnja 2009. do isplate

- na iznos od 260,01kn, za razdoblje od 11. veljače 2009. do isplate

- na iznos od 266,34 kn, za razdoblje od 11. ožujka 2009. do isplate

- na iznos od 255,21 kn, za razdoblje od 11. travnja 2009. do isplate

- na iznos od 254,21 kn, za razdoblje od 11. svibnja 2009. do isplate

- na iznos od 251,62 kn, za razdoblje od 11. lipnja 2009. do isplate

- na iznos od 261,58 kn, za razdoblje od 11. srpnja 2009. do isplate

- na iznos od 335,31 kn, za razdoblje od 11. kolovoza 2009. do isplate

- na iznos od 336,63 kn, za razdoblje od 11. rujna 2009. do isplate

- na iznos od 331,71 kn, za razdoblje od 11. listopada 2009. do isplate

- na iznos od 332,99 kn, za razdoblje od 11. studenoga 2009. do isplate

- na iznos od 332,36 kn, za razdoblje od 11. prosinca 2009. do isplate

- na iznos od 338,34 kn, za razdoblje od 11. siječnja 2010. do isplate

- na iznos od 341,96 kn, za razdoblje od 11. veljače 2010. do isplate

- na iznos od 339,01 kn, za razdoblje od 11. ožujka 2010. do isplate

- na iznos od 344,86 kn, za razdoblje od 11. travnja 2010. do isplate

- na iznos od 347,03 kn, za razdoblje od 11. svibnja 2010. do isplate

- na iznos od 310,47 kn, za razdoblje od 11. lipnja 2010. do isplate

- na iznos od 315,56 kn, za razdoblje od 11. srpnja 2010. do isplate

- na iznos od 306,36 kn, za razdoblje od 11. kolovoza 2010. do isplate

- na iznos od 328,58 kn, za razdoblje od 11. rujna 2010. do isplate

- na iznos od 317,16 kn, za razdoblje od 11. listopada 2010. do isplate

- na iznos od 317,59 kn, za razdoblje od 11. studenoga 2010. do isplate

- na iznos od 221,43 kn, za razdoblje od 11. prosinca 2010. do isplate

- na iznos od 230,59 kn, za razdoblje od 11. siječnja 2011. do isplate

- na iznos od 218,77 kn, za razdoblje od 11. veljače 2011. do isplate

- na iznos od 220,99 kn, za razdoblje od 11. ožujka 2011. do isplate

- na iznos od 215,96 kn, za razdoblje od 11. travnja 2011. do isplate

- na iznos od 223,86 kn, za razdoblje od 11. svibnja 2011. do isplate

- na iznos od 231,12 kn, za razdoblje od 11. lipnja 2011. do isplate

- na iznos od 232,25 kn, za razdoblje od 11. srpnja 2011. do isplate

- na iznos od 350,91 kn, za razdoblje od 11. kolovoza 2011. do isplate

- na iznos od 183,07 kn, za razdoblje od 11. rujna 2011. do isplate

- na iznos od 179,00 kn, za razdoblje od 11. listopada 2011. do isplate

- na iznos od 178,30 kn, za razdoblje od 11. studenoga 2011. do isplate

- na iznos od 177,40 kn, za razdoblje od 11. prosinca 2011. do isplate

- na iznos od 180,07 kn, za razdoblje od 11. siječnja 2012. do isplate

- na iznos od 181,13 kn, za razdoblje od 11. veljače 2012. do isplate

- na iznos od 180,45 kn, za razdoblje od 11. ožujka 2012. do isplate

- na iznos od 178,20 kn, za razdoblje od 11. travnja 2012. do isplate

- na iznos od 177,90 kn, za razdoblje od 11. svibnja 2012. do isplate

- na iznos od 178,38 kn, za razdoblje od 11. lipnja 2012. do isplate

- na iznos od 175,66 kn, za razdoblje od 11. srpnja 2012. do isplate

- na iznos od 174,87 kn, za razdoblje od 11. kolovoza 2012. do isplate

- na iznos od 170,96 kn, za razdoblje od 11. rujna 2012. do isplate

- na iznos od 170,93 kn, za razdoblje od 11. listopada 2012. do isplate

- na iznos od 172,00 kn, za razdoblje od 11. studenoga 2012. do isplate

- na iznos od 170,31 kn, za razdoblje od 11. prosinca 2012. do isplate

- na iznos od 170,32 kn, za razdoblje od 11. siječnja 2013. do isplate

- na iznos od 166,64 kn, za razdoblje od 11. veljače 2013. do isplate

- na iznos od 164,91 kn, za razdoblje od 11. ožujka 2013. do isplate

- na iznos od 166,53 kn, za razdoblje od 11. travnja 2013. do isplate

- na iznos od 163,35 kn, za razdoblje od 11. svibnja 2013. do isplate

- na iznos od 161,26 kn, za razdoblje od 11. lipnja 2013. do isplate

- na iznos od 157,60 kn, za razdoblje od 11. srpnja 2013. do isplate

- na iznos od 158,34 kn, za razdoblje od 11. kolovoza 2013. do isplate

- na iznos od 158,48 kn, za razdoblje od 11. rujna 2013. do isplate

- na iznos od 158,89 kn, za razdoblje od 11. listopada 2013. do isplate

- na iznos od 157,91 kn, za razdoblje od 11. studenoga 2013. do isplate

- na iznos od 157,68 kn, za razdoblje od 11. prosinca 2013. do isplate

- na iznos od 156,56 kn, za razdoblje od 11. siječnja 2014. do isplate

- na iznos od 166,10 kn, za razdoblje od 11. veljače 2014. do isplate

- na iznos od 167,86 kn, za razdoblje od 11. ožujka 2014. do isplate

- na iznos od 166,08 kn, za razdoblje od 11. travnja 2014. do isplate

- na iznos od 163,80 kn, za razdoblje od 11. svibnja 2014. do isplate

- na iznos od 162,24 kn, za razdoblje od 11. lipnja 2014. do isplate

- na iznos od 161,63 kn, za razdoblje od 11. srpnja 2014. do isplate

- na iznos od 161,72 kn, za razdoblje od 11. kolovoza 2014. do isplate

- na iznos od 160,90 kn, za razdoblje od 11. rujna 2014. do isplate

- na iznos od 159,11 kn, za razdoblje od 11. listopada 2014. do isplate

- na iznos od 140,14 kn, za razdoblje od 11. studenoga 2014. do isplate

- na iznos od 158,23 kn, za razdoblje od 11. prosinca 2014. do isplate

- na iznos od 156,98 kn, za razdoblje od 11. siječnja 2015. do isplate

po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za osam postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine do isplate, po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem za tri postotna poena, sve u roku od 15 (petnaest) dana.

 

III Nalaže se tuženiku Z. b. Z. d.d., OIB: ….., da tužitelju D.K., 10040 Z.D., OIB: ….. nadoknadi trošak postupka u iznosu od 10.502,00kuna, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 23. rujna 2021.pa do isplate po stopi Hrvatske narodne banke, po stopi za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 (petnaest) dana.''

 

2. Protiv citirane presude u toč. III izreke (odluke o parničnim troškovima) žalbu je izjavio tužitelj. Tvrdi da  mu je za zastupanje na ročištu od 13. svibnja 2020. umjesto iznosa od 1.000,00 kn priznat trošak od svega 500,00 kn, iako se na tom ročištu raspravljalo o glavnoj stvari. Isto tako, za zastupanje na ročištu od 29. travnja 2021. trebalo mu je priznati trošak zastupanja od 500,00 kn, sukladno Odvjetničkoj tarifi, kao i nagradu za zastupanje na ročištu radi objave presude. Predlaže žalbu uvažiti i pobijanu presudu preinačiti u smislu žalbenih navoda.

 

3. Protiv citirane presude žalbu je izjavio tuženik iz svih žalbenih razloga. Tvrdi da je sud prvog stupnja prilikom donošenja pobijane presude počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku, jer nije obrazložio razloge ništetnosti odredbi Ugovora o kreditu. Presuda suda prvog stupnja iscrpljuje se u prepričavanju utvrđenja iz presuda radi kolektivne zaštite potrošača koji nemaju učinka u odnosu na tužitelja, već djeluju u odnosu na  apstraktnog potrošača, što dovodi do nerazumljivosti presude u odnosu na deklaratorni, ali i kondemnatorni dio presude. Pravomoćnom presudom nisu utvrđene ništetnim ugovorne odredbe o promjenjivosti kamatne stope već odredbe o načinu promjene kamatne stope. Osim toga, sud prvog stupnja je počinio i bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi čl. 109. i čl. 201. Zakona o parničnom postupku. Stranke ugovora su, osim tužene banke još i sudužnik Š. K. i založni dužnici, V.J. i S. J., međutim, tužbom nisu obuhvaćenI kao stranke, pa sud prvog stupnja po takvoj tužbi nije smio postupiti. Potpisnici Ugovora su jedinstveni suparničari u smislu odredbe čl. 201. Zakona o parničnom postupku i nužni su suparničari pa se ništetnost ugovora mora riješiti na jednak način u odnosu na sve sudionike. Sud prvog stupnja je tuženiku naložio isplatu iznosa od 15.202,07 kn, ali svi iznosi zbrojeni ispravno daju drugačiji zbroj. Tužitelj je još u vrijeme podnošenja tužbe 13. lipnja 2019. imao na raspolaganju sve podatke za postavljanje tužbenog zahtjeva za isplatom, pa je takav zahtjev i postavio, međutim 19. listopada 2020., nakon zaključenja prethodnog postupka prvi je put preinačio tužbu sa zahtjevom da se naloži Privrednoj banci Z. da nadoknadi troškove postupka te je povisio ukupan zbroj svojih tražbina na iznos od 15.202,07 kn. Svojim podneskom od 25. veljače 2021. usprotivio se preinaci i istakao prigovor zastare. Međutim, sud prvog stupnja svojim rješenjem od 9. ožujka 2021. dopustio je preinaku tužbe od 19. listopada 2020. pa i u odnosu na zahtjev za naknadom troškova postupka od Privredne banke Z.. Tužitelj je podneskom od 29. travnja 2021. drugi put preinačio tužbu sa zahtjevom Z. banci da mu nadoknadi trošak postupka. Obrazloženje suda prvog stupnja glede preinake ne može se prihvatiti, jer ne odgovara stvarnom ni pravnom stanju stvari. Tužitelj je do zaključenja prethodnog postupka mogao postaviti svoj zahtjev za isplatom. Vještačenje u postupku dokazno je sredstvo za dokazivanje visine zahtjeva, ali nije pomoćni alat tužitelju za definiranje njegovog zahtjeva. Vještačenje u predmetnom postupku nije okolnost nastala nakon podnošenja tužbe, a ni činjenica za koju stranka nije mogla znati bez svoje krivnje. Dopuštanjem preinake tužbe od 19. listopada 2020. prekoračen je tužbeni zahtjev, jer su tužitelju dosuđene isplate koje nije tražio u tužbi, a ni do zaključenja prethodnog postupka. Sud prvog stupnja svoju odluku temelji isključivo na primjeni utvrđenja iz kolektivnog spora, pozivom na odredbu čl. 502.a i c Zakona o parničnom postupku. Tužitelj je trebao dokazati svoje svojstvo prosječnog potrošača, jer se taj status ne presumira. Činjenica da je fizička osoba, sama po sebi ne dokazuje status potrošača i zaštitu koju potrošači uživaju temeljem odredbi Zakona o zaštiti potrošača. Iako je sud prvog stupnja saslušao tužitelja ostalo je neutvrđeno da li je primijenio dužnu pažnju kod sklapanja Ugovora o kreditu, jer pravo na zaštitu imaju samo oni koji u odnose s trgovcima ulaze s dužnom pažnjom. Udruge za zaštitu potrošača nisu slabija ugovorna strana u sporu za kolektivnu zaštitu potrošača. Prvostupanjski je sud pogrešno primijenio materijalno pravo u odnosu na pitanje zastare. Zastara je počela teći iznova od pravomoćnosti presude u kolektivnom sporu, 14. lipnja 2014. Tužba je u konkretnom sporu podnesena 13. lipnja 2019., pa je usvojeni tužbeni zahtjev od 29. travnja 2021. zastario, jer je podnesen s osnove načina promjene kamatne stope nakon više od 5 godina od pravomoćnosti presude iz kolektivnog spora. Tužiteljevi restitucijski zahtjevi dopijevaju u smislu odredbe čl. 215. st. 1. Zakona o obveznim odnosima prvog dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze a to bi po shvaćanju suda bio dan nakon pravomoćnosti odluke koje nema u predmetnom sporu, pa se podrazumijeva da sve dok tražbina nije dospjela, vjerovnik nije ovlašten obračunavati zateznu kamatu na takvu tražbinu. U pobijanoj presudi nije jasan početak tijeka zakonske zatezne kamate iz izreke presude. Čak i da treba vratiti stečeno bez osnove tužitelju, vraćanje sa zateznim kamatama ne bi smjelo uslijediti prije dana podnošenja tužbe i preinake od 29. travnja 2021. Tužiteljev Ugovor o kreditu sklopljen je 19. rujna 2006. pa se na odnose proizašle iz tog ugovora valjano može primijeniti samo Zakon o zaštiti potrošača iz 2003., a ne i oni kasniji. Prigovara odluci o troškovima postupka. Predlaže preinačiti pobijanu prvostupanjsku presudu u smislu žalbenih navoda, odnosno istu presudu ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

4. Na žalbe nije odgovoreno.

5. Žalbe su djelomično osnovane.

6. Ispitujući pobijanu presudu ovaj drugostupanjski sud nalazi da prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 48/11 – pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14 - dalje: ZPP) koji se ovdje primjenjuje temeljem odredbe čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP ("Narodne novine", broj 70/19), a na koju ukazuje žalba, jer je u obrazloženju presude dao razloge o odlučnim činjenicama koji su jasni i neproturječni, pa se ista presuda može ispitati.

7. Nisu počinjene ni druge bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, po čl. 365. st. 2. ZPP.

8. Isto tako, nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi čl. 109. i čl. 201. ZPP, na koju u žalbi upire tuženik.

9. Naime, neosnovan je žalbeni prigovor tuženika da su druge osobe obuhvaćene Ugovorom o kreditu od 19. rujna 2006. i to sudužnica Š. K. i založni dužnici V.J. i S. J. nužni suparničari s tužiteljem kao korisnikom kredita. Tužitelj je osoba koja ima najveći interes ostvariti pravnu zaštitu podnošenjem tužbe radi utvrđenja ništetnosti i ostvariti naknadu štete od tuženika platežom razlike preplaćene kamate u spornom razdoblju, pa je taj spor tužitelj osnovano pokrenuo bez da je obuhvatio ostale stranke Ugovora o kreditu, jer to nije bilo nužno, u smislu odredbe čl. 201. ZPP.

10. Da u parnici za utvrđenje ništetnosti pravnog posla (sve) stranke tog Ugovora nemaju svojstvo nužnih suparničara izneseno je pravno stajalište u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt-299/12-2 od 19. ožujka 2014., a isto vrijedi i kada treća osoba zahtijeva utvrđenje ništetnosti pravnog posla, o čemu se Vrhovni sud Republike Hrvatske izjasnio kroz više odluka (npr. Rev-x-985/2013 od 5. prosinca 2019.).

11. Imajući u vidu da prema općoj odredbi čl. 109. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22 – dalje: ZOO) sudužnikova obveza ne može biti veća od obveze glavnog dužnika, jasno je da na podnošenje tužbe radi utvrđenja djelomične ništetnosti ugovora o kreditu ne pretpostavlja u procesnom smislu da na tužiteljnoj strani bude i sudužnik te založni dužnici, tim više, jer nužno jedinstveno suparničarstvo postoji samo na pasivnoj strani.

12. Pri tome je za kazati i to da pravomoćne, deklaratorne i konstitutivne odluke proizvode pravne učinke i prema trećim osobama, pa u konkretnome i prema sudužniku i založnim dužnicima iz predmetnog Ugovora o kreditu, na što upućuje i odredba čl. 109. st. 1. ZOO.

13. Predmet spora je zahtjev tužitelja D. K. radi utvrđenja ništetnim dijela odredbe čl. 2. i 7. Ugovora o namjenskom kreditu od 19. rujna 2006. zaključenom između tuženika Zagrebačke banke d.d. kao kreditora i tužitelja kao korisnika kredita u dijelu koji se odnosi na promjenjivu ugovornu redovnu kamatu te zahtjev za isplatom novčanog iznosa nastalog uslijed promjene kamatnih stopa.

14. Predmet spora u ovom konkretnom slučaju ne odnosi se na ništetnost odredbi Ugovora o kreditu i isplatu po osnovi valutne klauzule.

 

15. Pravilno je prvostupanjski sud u postupku utvrdio da tužitelj D. K. ima status potrošača, jer iz samog Ugovora proizlazi da je sklopljen radi kupnje stana (čl. 6. Ugovora o kreditu od 19. rujna 2006.), što je potvrdio i sam tužitelj u svom stranačkom iskazu te naveo da je tim kreditom kupio stan, da je u tom stanu stanovao i nije ga iznajmljivao te da ''nikakva firma nije bila registrirana na navedenom stanu, kao ni obrt'' (l.s. 207).

16. Upravo iz same definicije Zakona o potrošačkom kreditiranju proizlazi da je potrošač fizička osoba koja na transakcijama obuhvaćenim ovim Zakonom djeluje izvan poslovne djelatnosti ili slobodnog zanimanja.

17. Prvostupanjski sud je ispitao sve okolnosti koje su bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovoj pravnoj stvari te je na temelju izvedenih dokaza pravilno utvrdio sve činjenice relevantne za pravilnu primjenu materijalnog prava.

18. U ocjeni osnovanosti tužbenog zahtjeva, prvostupanjski sud pravilno polazi od presuda donesenih u postupku zaštite kolektivnih prava i interesa tužitelja i to presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. u dijelu koji se odnosi na ugovaranje kamatne stope i presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-249/2014 od 9. travnja 2015. te utvrđuje da je ništetna odredba ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi slijedom čega da tužitelj, sukladno odredbi čl. 1111. ZOO, ostvaruje pravo povrata preplaćenih anuiteta koji iznos je utvrđen na temelju nalaza i mišljenja financijsko-knjigovodstvenog vještaka V. Z., dipl. oecc. (l.s. 159.).

19. Prvostupanjski sud se pravilno pozvao na pravna utvrđenja iz navedenih presuda u dijelu u kojem je utvrđeno da su tužene banke u određeno navedenim razdobljima povrijedile kolektivne interese i prava korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe kojim je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke i drugim internim aktima tuženice, budući je za takvo utvrđenje vezan u ovoj parnici.

20. Naime, odredbe čl. 502.c ZPP propisuju direktni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu mogu pozivati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi iz čl. 502.a st. 1. ZPP.

21. Naime, svrha Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'', broj 96/03 - dalje: ZZP/03), odnosno čl. 138.a ZZP/07 (Narodne novine, broj 79/07, 125/07, 79/09, 78/12 i 56/13) te čl. 118. ZZP/14 je da se odluka iz postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača da je došlo do povrede propisa zaštite potrošača obvezno primijeni i u pojedinačnim postupcima koje potrošači pokrenu da bi ishodili konkretnu zaštitu svojih prava, pa je i stav ovog suda da je volja zakonodavca bila da i u parničnom postupku kao što je ovaj, a u kojem se upravo traži vraćanje primljenog na temelju ništetne odredbe, obvezuje odluka iz postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača da je došlo do povrede propisa zaštite potrošača (u prilog tome govori i odluka Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/2013-4 od 13. lipnja 2014., koja individualnu zaštitu ne ograničava samo na postupke radi naknade štete).

22. Stoga su neosnovani žalbeni navodi tuženice da bi prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu čl. 502.c ZPP, jer i po ocjeni ovog suda, odluka iz postupka za zaštitu potrošača u smislu prethodno navedenih zakonskih odredbi obvezuje i u ovom postupku. To nadalje znači da nije bilo potrebno ponovno provoditi dokazni postupak, a niti utvrđivati ništetnost (isto pravno shvaćanje je izrazio i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Rev-3142/2018 od 19. ožujka 2019.).

23. Pitanje zaštite kolektivnih interesa potrošača, između ostalog, regulirano Direktivom Vijeća 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, a koje odredbe su implementirane i u naše zakonodavstvo Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine, broj 78/12) i sada važećim Zakonom o zaštiti potrošača, s tim da postoji obveza hrvatskih sudova da tumače nacionalno pravo u duhu prava Europske unije i sveopće njene pravne stečevine, a što uključuje uz ostalo i praksu suda Europske unije na što se Republika Hrvatska obvezala sklapanjem Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju koji je u primjeni od 2005.

24. U predmetima C-154/15, C-307/15 i C-308/15 Europski sud je utvrdio i definirao pravila koja vrijede neovisno o tome je li ugovorna odredba proglašena nepoštenom u postupku individualne ili kolektivne zaštite od nepoštenih odredaba koja tek kumulativna primjena osigurava potpunu i djelotvornu zaštitu od nepoštenih odredaba suglasno Direktivi 93/13 EEZ. Prvo pravilo o ex tunc učincima utvrđenja da je određena ugovorna odredba nepoštena ide u pravcu da ti učinci idu unatrag od trenutka sklapanja ugovora. Smatra se da nepoštena ugovorna odredba nikad nije bila ugovorena tako da ne može imati učinak u odnosu na potrošača te sudsko utvrđenje nepoštenosti takve odredbe mora imati za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se nalazio da navedene odredbe nije bilo. Drugo pravilo je da proglašenjem ugovorne odredbe nepoštenom za potrošače nastaje subjektivno pravo na restituciju i treće pravilo jest da potrošač ima pravo na punu restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora, neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba nepoštena.

25. Imajući u vidu predmet spora, valja navesti da je u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu 19. rujna 2006. ZZP/03, koji je čl. 81. st. 1. propisivao da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, dok je čl. 84. bilo propisano da nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive. Od 7. kolovoza 2007. na snazi je Zakon o zaštiti potrošača (Narodne novine, broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09., 89/09, 133/09, 78/12 i 56/13), koji u odredbama čl. 96. st. 1. i čl. 99. propisuje identično, kao i odredbe čl. 81. st. 1. i čl. 84. ZZP/03, koji se u konkretnome ima primijeniti.

26. U postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača pravomoćno je utvrđeno da su odredbe tuženika kojima je ugovorena promjenjiva kamata tijekom otplate prema odluci tuženika nepoštene te da je u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koja povreda traje i dalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača - korisnika kredita, a predmetni Ugovor o kreditu je zaključen 19. rujna 2006., dakle unutar razdoblja koji je utvrđen pravomoćnom sudskom odlukom u postupku radi povrede kolektivnih interesa i prava potrošača.

27. Presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018. izraženo je jasno pravno shvaćanje kako pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe (13. lipnja 2014.).

28. Provedenim financijskim vještačenjem po sudskom vještaku V. Z. utvrđeno je da ukupna tražbina tužitelja zbog promjene kamatne stope na ime razlike između anuiteta izračunatih na temelju početno ugovorene kamatne stope i anuiteta izračunatih na temelju jednostrano promijenjene kamatne stope u utuženom razdoblju iznosi 15.202,07 kn.

29. Međutim, tuženik osnovano smatra i u žalbi ističe kako je za potraživanje tužitelja glede isplate preplaćenih iznosa anuiteta s osnova promjenjive kamatne stope za iznos veći od u tužbi od 13. lipnja 2019. zatraženog iznosa od 14.691,27 kn nastupila zastara.

30. Što se tiče prigovora zastare, navesti je kako je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, br. Su-IV-33/2022-2 od 31. siječnja 2022. zauzeto pravno shvaćanje koje glasi:

 

''Ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom slučaju već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite.

 

31. Kako je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. u dijelu koji se odnosi na ugovaranje kamatne stope postala pravomoćna presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/2013 dana 13. lipnja 2014., pa od toga dana teče i zastarni rok od pet godina, a tužba u predmetnoj pravnoj stvari podnesena je 13. lipnja 2019. to je potraživanje tužitelja za isplatom preplaćenih anuiteta u odnosu na početno ugovorenu kamatnu stopu zastarjelo preko iznosa od 12.465,07 kn, odnosno zastarjelo je u preostalom zatraženom iznosu, jer je zahtjev postavljen protekom općeg zastarnog roka od pet godina iz čl. 225. ZOO, koji je zahtjev tužitelj postavio podneskom od 19. listopada 2020. (l.s. 166) i 29. travnja 2021. (l.s. 185), pa je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo kada je obvezao tuženika na platež novčanog iznosa preko tog iznosa.

 

32. Odredbom čl. 323. st. 1. ZOO propisano je da je u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje, s tim da prema stavku 2. istoga članka ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovoran je svome suugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora, ako ovaj nije znao ili prema okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti.

 

33. Prema odredbi čl. 1111. st. 1. ZOO kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi.

 

34. Sukladno odredbi čl. 1115. ZOO kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

 

35. Kako je u konkretnom slučaju do tuženikovog stjecanja došlo na temelju po njemu sastavljenih nametnutih ništetnih ugovornih odredbi, ima položaj nesavjesnog stjecatelja te je na stečeni novčani iznos po čl. 1115. ZOO dužan tužitelju platiti zakonsku zateznu kamatu počevši od dana stjecanja.

 

36. Slijedom iznesenog trebalo je, po čl. 368. st. 1. ZPP djelomično odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu suda prvog stupnja, te odlučiti kao u toč. I. izreke ove drugostupanjske presude, odnosno djelomično preinačiti prvostupanjsku presudu u dijelu pod toč. II. izreke, te odbiti zahtjev tužitelja za isplatom novčanog iznosa s osnova preplaćenih kamata, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, odnosno odlučiti kao u toč. II izreke ove drugostupanjske presude, sukladno odredbi čl. 373. toč. 3. ZPP.

36.1. Naime,ovaj drugostupanjski sud je, s obzirom da su zatraženi novčani iznosi s osnove promjenjive kamatne stope u razdoblju od studenog 2007. pa do siječnja 2015. manji od onih utvrđenih nalazom vještaka, dosudio tužitelju upravo one iznose zatražene u tužbi, osim iznosa za siječanj 2015., jer je razlika preplate prema nalazu vještaka iznosila 156,98 kn, (a ne u tužbi zatraženih 2.383.18 kn), koji je iznos i dosuđen tužitelju.

37. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 166. st. 2. ZPP. Tužitelju je temeljem odredbe čl. 154. st. 2. u svezi čl. 155. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 48/11 – pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14 - dalje: ZPP) koji se ovdje primjenjuje temeljem odredbe čl. 117. st. 3. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP ("Narodne novine", broj 70/19) trebalo priznati sljedeći parnični trošak: sastava tužbe (Tbr. 7. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15, 37/22 i 126/22 - dalje: Tarifa), sastava obrazloženog podneska od 27. studenoga 2019. sukladno Tbr. 8. toč. 1. Tarife od po 100 bodova te trošak sastava podneska od 19. listopada 2022. (Tbr.8. toč.3. Tarife). Isto tako mu je trebalo priznat trošak zastupanja na ročištima od 9. ožujka 2021. i 2. srpnja 2021. od po 100 bodova, sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife jer se na njima raspravljalo o glavnoj stvari te trošak zastupanja na ročištu od 13. svibnja 2020. na kojem se raspravljalo samo o procesnim pitanjima, od 50 bodova sukladno Tbr. 9. toč. 2. Tarife, te odgođenom ročištu od 29. travnja 2021. od 25 bodova, sukladno Tbr. 9. toč. 5. Tarife, jer je isto ročište odgođeno prije početka raspravljanja, kao i za zastupanja na ročištu od 23. rujna 2021. na kojem je objavljena presuda - 50 bodova, sukladno Tbr. 9. toč. 3. Tarife, što uz vrijednost boda od 10,00 kn (Tbr. 50. Tarife) te porez na dodanu vrijednost od 25% (Tbr. 42. Tarife), a uz plaćeni trošak vještačenja od 2.000,00 kn te sudsku pristojbu na tužbu od 500,00 kn i presudu od 502,00 kn čini sveukupni parnični trošak tužitelja u iznosu od 1.393,85 EUR / 10.502,00 kn.

38. Ovdje je za kazati i to da zbroj dosuđenih novčanih iznosa na ime preplaćenih kamata u pobijanoj presudi iznosi 19.051,65 kn, a ne zatraženih 15.202,07 kn te je u preostalom iznosu od dosuđenih 12.465,07 kn do 19.051,65 kn zahtjev tužitelja odbijen kao neosnovan (za iznos od 6.586,58 kn).

39. Tužitelj je s pravnom osnovom uspio sa 100%, a visinom sa 65%, odnosno njegov uspjeh u parnici je 82,50% dok je uspjeh tuženika 17,50%. S obzirom da su stranke djelomično uspjele u sporu, obračunom postotaka priznat je tužitelju trošak u tom omjeru (65%), odnosno iznos od 906,01 EUR / 6.826,30 kn.

40. S obzirom na uspjeh tuženika sa žalbom od 35% priznat mu je trošak žalbenog postupka u tom omjeru, odnosno iznos od 95,90 EUR / 722,58 kn.

 

Zadar, 12. rujna 2023.

 

 

       Predsjednica vijeća

 

      Katija Hrabrov