REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: Pn-1680/2022-30
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Katarini Jukić, u pravnoj stvari tužitelja EG OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Igor Zekić, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika Hrvatske ceste d.o.o. Zagreb OIB 55545787885, Zagreb, Vončinina 3, radi naknade štete, nakon održane javne glavne rasprave, zaključene 10. srpnja 2025. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja, odvjetničkog vježbenika PG i punomoćnika tuženika po zaposlenju LG, **.**.2025.
p r e s u d i o j e
Nalaže se tuženiku Hrvatske ceste d.o.o. Zagreb, OIB 55545787885 isplatiti tužitelju EG OIB [osobni identifikacijski broj] iznos od 1.262,45 EUR sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 02. svibnja 2021. do isplate te naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 1.779,63 EUR sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 17. rujna 2025 do isplate, s tim da zakonsku zateznu kamatu isplati po stopi koja se do 31.12.2022. određuje za svako polugodište uvećanjem za tri postotna poena prosječne kamate stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, a koju prosječnu kamatnu stopu za referentno razdoblje utvrđuje Hrvatska narodna banka, od 01.01.2023. do 29.12.2023. određuje se za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a sve u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Između stranaka nije sporno da se tužitelj EG **.**.2021. u 17:15 sati svojim automobilom marke Peugeot 407, reg. oznake [registarska oznaka] kretao cestom D8 – BRDCE – DUBROVNIK te da je na km 5km + 50m tužitelj naletio na odron stijene, što je prouzročilo štetu na njegovom automobilu. Po provedenom prometnom vještačenju, tužitelj postavlja tužbeni zahtjev citiran u izreci ove presude.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava svoju odgovornost i visinu štete. Navodi da je svoju zakonsku obvezu održavanja ceste povjerio trgovačkom društvu Dubrovnik ceste d.o.o., koje je u potpunosti ispunilo obvezu održavanja prometnice na kojoj je došlo do štetnog događaja. Tuženik ističe da njegova odgovornost za štetu nije objektivna te da se sporni kamen na cesti pojavio između ophodnji, što je razvidno iz dnevnika ophodnje od 30. travnja 2022. i od 01. svibnja 2022., a što znači da je zakonska obveza održavanja prometnice na kojoj je došlo do štetnog događaja ispunjena prema pravilima struke. Tijekom postupka tuženik navodi da je tužitelj djelomično, ako ne i u cijelosti prouzročio štetni događaj. Tuženik nadalje osporava visinu nastale štete te zaključno predlaže tužbeni zahtjev odbiti.
3. Tijekom postupka, u podnesku od 12. ožujka 2025., tuženik je osporio svoju pasivnu legitimaciju. Kako je međutim prethodni postupak zaključen na ročištu 20. travnja 2023., ovaj prigovor sud nije uzeo u obzir, na temelju odredbe čl. 299. st.3. ZPP. Naime, tuženik je svoje naknadno osporavanje pasivne legitimacije obrazložio navodeći da je pasivna legitimacija postala sporna nakon saslušanja tužitelja, a tužitelj u svojem iskazu nije iznio nijednu novu činjenicu, osim da je padala kiša, a prethodno neiznošenje te činjenica od srane tužitelja, prema ocjeni ovoga suda, nije onemogućilo tuženiku da pasivnu legitimaciju ospori u ranijem tijeku postupka, osobito imajući u vidu da je u dnevniku ophodnje navedeno da je kolnik bio mokar (list 23 spisa).
4. Između stranaka nisu sporne aktivna legitimacija tužitelja ni pasivna legitimacija tuženika, kao niti štetni događaj. Sporne su odgovornost tuženika i visina imovinske štete nastale na tužiteljevom automobilu.
5. Tijekom postupka pregledane su isprave u spisu, izveden je dokaz prometnim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Berislavu Šimunoviću i dokaz saslušanjem tužitelja.
6. Ocijenivši izvedene dokaze sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku te primjenjujući materijalno pravo na tako utvrđeno činjenično stanje, ovaj sud je zaključio da je tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan.
7. U svrhu utvrđivanja između stranaka sporne odgovornosti za štetu, pročitane su isprave u spisu te je saslušan tužitelj.
8. Radi utvrđivanja između stranaka sporne odgovornosti, bilo je potrebno utvrditi okolnosti nastanka štetnog događaja. Iz dnevnika ophodnje (list 26) te službene bilješke MUP-a proizlazi da je kamen koji se odronio na prometnicu služba ophodnje uklonila prije dolaska policije, iz kojeg razloga policija nije mogla utvrditi veličinu kamena na koji je tužitelj svojim automobilom naletio. Tužitelj je vrlo uvjerljivo iskazao (zapisnik s ročišta 6. ožujka 2025., list 71 spisa) da je na kolnik ispred njega izletjela stijena ''velika kao ovaj stol'', pri čemu je tužitelj pokazao na stol za kojim je u sudnici sjedila njegova punomoćnica. Veličina kamena, međutim, nije niti odlučna jer stranke, kao što je niže izloženo, nisu osporavale ocjenu vještaka za promet o visini štete na tužiteljevom automobilu, nastale udarom u taj odronjeni kamen. Treba međutim reći da je indikativno da služba ophodnje, koja je kamen uklonila prije dolaska policije, taj kamen nije fotografirala, a fotografirala je mjesto nesreće i tužiteljev automobil (fotografije iz dnevnika ophodnje od 1. svibnja 2021., na listovima 21, 24 i 25 spisa). Nadalje je čitanjem službene bilješke MUP-a utvrđeno da se tužitelj u trenutku nastanka štetnog događaja kretao prometnom rakom namijenjenom za kretanje vozila iz suprotnog smjera, jer je bio pretjecao nepoznato vozilo te da je tada prednjim dijelom svojega vozila udario u kamen koji je pao na sjevernu kolničku traku, koji se odronio s brda sa sjeverne strane ceste, s mjesta na kojemu nema zaštitne mreže. Čitanjem internog dopisa tuženika od 23.09.2022. (list 28 spisa) utvrđeno je, a što je u skladu s iskazom tužitelja, da se dio državne ceste na kojem je došlo do štetnog događaja nalazi izvan naselja. Nadalje je čitanjem navedenog internog dopisa tuženika utvrđeno da se neposredno prije mjesta prometne nesreće nalazi prometni znak opasnosti ''pada kamenje'' s dopunskom pločom, koja označava duljinu dijela ceste na kojem prijeti opasnost označena prometnim znakom – dakle, opasnost od padanja (odrona) kamenja te naposljetku da nema znakova kojima se ograničava brzina kretanja vozila.
9. Odredbom čl. 24. u svezi s odredbom čl. 13. Pravilnika o održavanju cesta, na koji kao na poseban propis upućuje odredbe čl. 33. Zakona o cestama važećeg u trenutku nastanka štetnog događaja, propisana je obveza tuženika kao upravitelja ceste, te posredno trgovačkog društva kojemu tuženik povjeri obavljanje takvih oslova, da postavi zaštitne mreže te druge naprave, odnosno da poduzme mjera za zadržavanje nestabilnog materijala. Iz same činjenice da se na kolniku našla odronjena stijena, na koju je svojim vozilom naletio tužitelj, proizlazi da tuženik svoju navedenu zakonsku obvezu nije ispunio. Naime, imajući u vidu da niti iz jedne isprave u spisu ne proizlazi da bi u postupanju tužitelja prilikom vožnje automobilom neposredno prije štetnog događaja bilo kakve protupravnosti (nijedna okolnost koja bi upućivala na takav zaključak ne proizlazi iz bilo koje isprave u spisu – ni iz potvrde MUP-a od 18. svibnja 2021., kojom se konstatira nastanak štetnog događaja, niti iz zapisnika o alkotestiranju, iz kojega proizlazi da tužitelj nije bio pod utjecajem alkohola), proizlazi logičan zaključak da činjenica postojanja prometnog znaka koji upozorava na opasnost od odrona nije dovoljna da se spriječi nastanak štetnog događaja, već je tuženik (ili osoba kojoj je povjerio oslove održavanja promenice na koju se odronila stijena) bio dužan postaviti zaštitne mreže. Kod odgovornosti za štetu po načelu krivnje ne odgovara se za slučajne štete, a slučaj je događaj koji se, da se mogao predvidjeti, mogao spriječiti. Činjenica da je kamen, kao nestabilan materijal, našao svoj put do kolnika te da nije postojala zaštitna mreža, upućuje na zaključak da je tuženik propustio poduzeti sve mjere da spriječi nastanak štete, što znači da je šteta nastala krivnjom tuženika, pa ju je tuženik dužan naknaditi. Dodatno treba reći da niti jedna okolnost ne upućuje na zaključak da se radilo o višoj sili – odnosno da je odronjena stijena bila takve veličine i težine da njezin odron na kolnik ne bi spriječilo ni postojanje zaštitne mreže. Stanje spisa upućuje na suprotan zaključak, pri čemu ovaj sud ukazuje na gore navedenu činjenicu da su ophodari propustili fotografirati stijenu koju su uklonili, a fotografirali su (čak sedam fotografija u dnevniku ophodnje – list 21-25 spisa) mjesto na kojem je došlo do nesreće, pa i tužiteljev automobil. Naposljetku, budući da nije utvrđena protupravnost u postupanju tužitelja, nema mjesta umanjenju odgovornosti tuženika (čl. 1092. st.1. ZOO), pa je tuženik dužan tužitelju naknaditi cjelokupnu štetu koja mu je nastala (čl 1090. ZOO).
10. Radi utvrđenja visine štete, izveden je dokaz prometnim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Berislavu Šimunoviću. U svojem nalazu i mišljenju, polazeći od izvida štete, vještak zaključuje da je na tužiteljevom vozilu nastala šteta u visini od 1.262,45 EUR.
11. Nalaz i mišljenje vještaka za promet Berislava Šimunovića ovaj sud smatra stručnim, objektivnim i jasnim, pa ga stoga u cijelosti prihvaća, a primjedbi na njega nisu imale niti stranke, pa je stoga prometnim vještačenjem utvrđeno da je tužitelju, oštećenjem njegovog automobila u predmetnom štetnom događaju, nastala šteta u iznosu 1.262,45 EUR.
12. Slijedom svega izloženoga, tužitelju je na temelju odredbe čl. 1045. st.1. ZOO dosuđen navedeni iznos po osnovi naknade imovinske štete, sa zakonskom zateznom kamatom kao što je tužitelj potražuje, a na temelju odredbe čl. 1086. ZOO, prema kojoj se obveza naknade štete smatra dospjelom od trenutka nastanka, pa je stoga odlučeno kao u izreci ove presude.
13. Tužitelju je priznat trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku, za sastavljanje odštetnog zahtjeva i tužbe po 75 bodova prema Tbr 7/1 OT, za sastavljanje podneska od 07.03.2023., 08.01.2024. i od 14.05.2025. – po 75 bodova prema Tbr.- 8/1 OT te za zastupanje na ročištima 20.04.2023., 06.03.2025. i 10.07.2025.– po 75 bodova prema Tbr 9/1 OT, što iznosi ukupno 600 bodova, odnosno 1.200,00 EUR te uvećano za PDV 1.500,00 EUR. Nadalje mu je priznat trošak sudskih pristojbi na tužbu u iznosu od 26,54 EUR te na presudu u iznosu od 53,09 EUR te trošak prometnog vještačenja u iznosu od 200,00 EUR, što iznosi ukupno 1.779,63 EUR, pa je stoga rješenjem sadržanim u izreci ove presude tužitelju dosuđen trošak parničnog postupka u navedenom iznosu, sa zakonskom zateznom kamatom počevši od dana donošenja ove presude, pa do isplate.
14. Tužitelju nije priznat zatraženi trošak ročišta za objavu presude, jer taj trošak nije potreban radi vođenja parnice. Naime, čim presuda bude objavljena, ona se punomoćnicima stranaka odmah dostavlja, putem e-komunikacije, što znači da im je sadržaj odluke poznat i bez odlaska na sudsko ročište za objavu presude.
U Zagrebu, 17. rujna 2025.
Sutkinja:
Katarina Jukić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana. Žalba se podnosi pisano, u pet istovjetnih primjeraka, županijskom sudu, putem ovoga suda.
DNA:
1. pun tužitelja, uz nalog za plaćanje pristojbe na presudu u iznosu od 53,09 EUR
2. pun tuženika
