Republika Hrvatska
Županijski sud u Sisku
Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5
Poslovni broj: Gž-690/2022-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Sisku, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Stipčića, predsjednika vijeća, Renate Košir Skračić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Marijanke Salopek, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja CČ, [adresa] (PR), 43045, Italija, OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Hrvatske autoceste d.o.o., Zagreb, Širolina ulica 4, OIB: 57500462912, kojega zastupa punomoćnica Neda Janus, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Terešak & Partneri u Zagrebu i umješača na strani tuženika Wiener osiguranje Vienna Insurance Group d.d., Zagreb, Slovenska ulica 24, OIB: 52848403362, kojega zastupa punomoćnik Dinko Rebrović, odvjetnik u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pn-824/2021-44 od 19. svibnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 17. rujna 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja CČ i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pn-824/2021-44 od 19. svibnja 2022.
II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja CČ za naknadom troška žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Prvostupanjski sud je donio sljedeću presudu:
"I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
"1. Nalaže se tuženiku Hrvatske autoceste d.o.o., OIB: 57500462912, Širolina ulica 4, 10 000 Zagreb, da tužitelju CČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], [mjesto] [adresa] (PR), 43045 isplati iznos od 12.100,00 HRK uvećan za zakonsku zateznu kamatu koja teče od 7. kolovoza 2019. pa do isplate po stopi određenoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (“Narodne novine” broj 78/15), a koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.
2. Nalaže se tuženiku Hrvatske autoceste d.o.o., OIB: 57500462912, Širolina ulica 4, 10 000 Zagreb, da tužitelju CČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 43045isplati iznos od 98.000,00 ALL (albanski lek) u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate uvećan za zakonsku zateznu kamatu koja teče od 16. kolovoza 2019. pa do isplate po stopi određenoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (“Narodne novine” broj 78/15), a koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dananefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.
3. Nalaže se tuženiku Hrvatske autoceste d.o.o., OIB: 57500462912, Širolina ulica 4, 10 000 Zagreb, da tužitelju CČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] (PR), 43045, nadoknadi trošak parničnog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od donošenja presude do isplate po stopi određenoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (“Narodne novine” broj 78/15), a koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.
4. Nalaže se umješaču na strani tuženika WIENER OSIGURANJE VIENNA INSURANCE GROUP D.D., OIB: 5284840336, Slovenska 24, Zagreb, da tužitelju CČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] (PR), 43045, nadoknadi trošak parničnog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od donošenja presude do isplate po stopi određenoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (“Narodne novine” broj 78/15), a koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku 15 dana."
II Nalaže se tužitelju CČ, [adresa] (PR), 43045, Italija, OIB: [osobni identifikacijski broj], nadoknaditi tuženiku Hrvatske autoceste d.o.o., Zagreb, Širolina ulica 4, OIB: 57500462912, trošak parničnog postupka u iznosu od 6.250,00 kn, u roku od 15 dana.
III Nalaže se tužitelju CČ, [adresa] (PR), 43045, Italija, OIB: [osobni identifikacijski broj], nadoknaditi umješaču Wiener osiguranje Vienna Insurance Group d.d., Zagreb, Slovenska ulica 24, OIB: 52848403362, trošak parničnog postupka u iznosu od 5.312,50 kn, u roku od 15 dana."
2. Protiv navedene prvostupanjske presude žali se tužitelj iz svih zakonom predviđenih žalbenih razloga, s prijedlogom da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači sukladno žalbenim navodima, a podredno da je ukine i predmet vrati na ponovno suđenje, uz naknadu troškova sastava žalbe.
3. Na žalbu nije odgovoreno.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući pobijanu odluku u smislu odredbe članka 365. stavka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. - dalje: ZPP) utvrđeno je da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP, na počinjenje kojih drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti te je pravilno primijenjeno materijalno pravo.
6. Nije osnovan žalbeni razlog počinjenja bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP, zato jer pobijana odluka nema takvih nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati pa niti onih na koje neosnovano ukazuje tužitelj u žalbi.
7. Prvostupanjski sud je ispitao sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke o tužbenom zahtjevu te je ocjenom izvedenih dokaza, sukladno odredbi članka 8. ZPP, pri čemu je u okviru svojih ovlaštenja koja proizlaze iz odredbe članka 220. stavak 2. ZPP izveo i ocijenio dokaze za koje je utvrdio da iz tih dokaza može utvrditi odlučne činjenice. Stoga u donošenju pobijane presude nije počinjenja bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. ZPP u svezi članaka 8. i 220. ZPP, na što prema sadržaju žalbe neosnovano ukazuje tuženik.
8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu imovinske štete koju je pretrpio 4. kolovoza 2019. u prometnoj nezgodi koja se dogodila na autocesti A6 (Rijeka-Zagreb) na 5,8 km autoceste, vijaduktu Osojnik, dok je upravljao osobnim vozilom registarske oznake [registarska oznaka] i naletio na metalni predmet koji se nalazio na kolniku, uslijed čega je došlo do oštećenja osobnog vozila tužitelja.
9. Prvostupanjskim rješenjem od 28. siječnja 2021. dopušteno je Wiener osiguranju Vienna Insurance Group d.d. miješanje na strani tuženika zbog postojanja pravnog interesa, a obzirom na sklopljenu policu osiguranja od odgovornosti.
10. Nadalje, prvostupanjskim rješenjem poslovni broj: Pn-3051/2019-25 od 26. veljače 2021. prekinut je postupak, s obzirom da je tuženik Autocesta Rijeka-Zagreb d.d. prestao postojati te je pozvan pravni slijednik Hrvatske autoceste d.o.o. da preuzme postupak u ovoj pravnoj stvari te je po pravomoćnosti navedene odluke postupak nastavljen.
11. Prvostupanjski sud je u postupku utvrdio:
- da iz potvrde o prometnoj nesreći Policijske postaje Vrbovsko broj: 511 09-33/5- 113-22/2019.I.R. od **.**.2019. proizlazi da je 4. kolovoza 2019. oko 3,50 sati na autocesti A6 Rijeka-Zagreb došlo do prometne nesreće oštećenja osobnog vozila registarske oznake [registarska oznaka], kojim je upravljao tužitelj, koji je alkotestiran. Na osobnom vozilu oštećena je zaštitna podna plastika i spremnik za gorivo (diesel). Na mjestu prometne nesreće zatečeni su djelatnik tuženika, TJ Bosiljevo, ophodar UČ i tužitelj, koji su ispunili i potpisali Europsko izvješće o nesreći. Obzirom da je utvrđeno da su sudionici prometne nesreće inzistirali da se dogovore oko okolnosti u nesreći, da je vozilo registrirano s važećom prometnom dozvolom, da nema ozlijeđenih osoba, kao i da je u nesreći nastupila samo materijalna šteta, sačinjena je službena zabilješka,
- da je uvidom u radni nalog trgovačkog društva Fran d.o.o. od 6. kolovoza 2019. utvrđeno je da je u istom pod opisom poslova naznačen pregled vozila, utvrđivanje kvara, probijen/oštećen spremnik goriva, demontaža oštećenog spremnika goriva, montaža novog spremnika goriva te 8 sati utrošenog rada, a u računu br. 200 Fran d.o.o. od 7. kolovoza 2019. utvrđeno da je za automehaničarske usluge i to 8 sati rada i materijal za ugradnju spremnika goriva ukupno tužitelju izdan račun na iznos od 12.100,00 kn te da je tužitelj navedeni račun platio,
- da iz dnevnika rada Hrvatsakih autocesta d.o.o. za dionicu Karlovac - Vrbovsko za subotu 3. kolovoza 2019. sačinjenom po ophodaru UČ u smjeni od 19:00 do 07:00 sati proizlazi da je vozilo reg. oznake [registarska oznaka] krenulo u ophodnju u 19,55 sati na relaciji Bosilj-Klc-Vrb-V.Gorica-Bosiljevo, a vratio se u 22,15 sati, a istim vozilom u 3,55 sati ponovno je izašao na relaciji Bosiljevo-Vukova Gorica Bosiljevo i vratio se u 6,00 sati, dok je drugim vozilom reg. oznake [registarska oznaka] drugi djelatnik krenuo u ophodnju u 21,20 sati na relaciji Bosilj-Klc-Bosiljevo i vratio se u 23,00 sata, a drugi puta krenuo je u ophodnju u 04,45 na relaciji Bosilj-Klc-Nov.Netr Nov.-Vrb-Bos. i vratio se u 06,25 sati,
- da je 4. kolovoza 2019. u 03,00 sata sačinjen zapisnik broj 89/08 Tehničke jedinice Bosiljevo, prema sadržaju kojeg je utvrđeno da je sačinjen zbog prometne nesreće na autocesti A6 na lijevoj strani kolnika, stacionaža (km) 57.800, na ravnom dijelu kolnika na kojem vrijedi ograničenje brzine 100 km/h, da se prometna nesreća dogodila noću, da se radilo o naletu vozila reg. oznake [registarska oznaka], kojim je upravljao CČ, na prednji kotač auto prikolice, da su djelatnici ophodarske službe došli po pozivu CNUP-a Delnice i to djelatnik ophodarske službe UČ te da su pristupila dva djelatnika vatrogasaca Bosiljevo, da je izvršeno čišćenje i pranje kolnika, a također je u zapisniku naznačeno da su na lice mjesta pristupili policijski službenici ŽČ i AČ iz PP Vrbovsko,
- da su tijekom postupka saslušani svjedoci ophodar UČ i policijski službenici AČ i ŽČ,
- da je prometnim vještačenjem utvrđeno da je tijekom kretanja autocestom od Rijeke u pravcu Zagreba, vozilo tužitelja oštećeno naletom donjeg dijela vozila na otpali pomoćni kotač lake teretne prikolice ili camp prikolice, sa nosačem, uslijed čega probijen je spremnik goriva (benzin) i oštećena podna plastika, da je vozilo tužitelja pronađeno zaustavljeno dalje od otpalog pomoćnog kotača za oko 100 m, na zaustavnoj traci. Prema procjeni vještaka, ukoliko je tužitelj upravljao svojim vozilom brzinom od 110 km/h, koliko iznosi ograničenje brzine na mjestu nesreće, prema iskazu svjedoka djelatnika policije DČ, tužitelj je mogao kočenjem zaustavljati svoje vozilo s prosječnim usporenjem od oko 7,5 m/sek², i zaustaviti se na putu od oko 88,1 m. Pri brzini kretanja od oko 110 km/h, mogao je tužitelj skretanjem ulijevo ili udesno izbjeći nalet na otpali pomoćni kotač lake teretne prikolice ili camp prikolice s nosačem, da je s vozilom izvršio bočni pomak ulijevo ili udesno za 0,8 m, što je bilo izvodivo na putu od oko 53 m. U noćnim uvjetima vožnje mogao je tužitelj s upaljenim kratkim svjetlima vozila opaziti ispred sebe na kolniku otpali pomoćni kotač lake teretne prikolice ili camp prikolice sa nosačem, na udaljenosti od oko 35-40 m, međutim nije mogao izbjeći nalet na otpali pomoćni kotač lake teretne prikolice ili camp prikolice sa nosačem kočenjem kao ni skretanjem ulijevo ili udesno. U noćnim uvjetima vožnje mogao je tužitelj s upaljenim dugim svjetlima vozila opaziti ispred sebe na kolniku otpali pomoćni kotač lake teretne prikolice ili camp prikolice s nosačem, na udaljenosti od oko 90 m te kočenjem ili skretanjem izbjeći nalet na otpali pomoćni kotač lake teretne prikolice ili camp prikolice s nosačem,
- prometni vještak je u nalazu naveo da nije moguće utvrditi je li tužitelj u noćnim uvjetima vožnje mogao prepoznati otpali pomoćni kotač lake teretne prikolice ili camp prikolice kao predmet koji predstavlja opasnost oštećivanja njegovog vozila i koji treba izbjegavati intenzivnim kočenjem ili skretanjem lijevo ili desno, a prema dnevniku rada tuženika, proizlazi da je ophodnja tuženika izašla na teren koji obuhvaća i mjesto štetnog događaja, prije nastanka štetnog događaja 3. kolovoza 2019., od 19:55 - 22:15 sati, pri čemu nisu utvrđeni nikakvi predmeti na kolniku,
- u očitovanju na prigovore stranaka je vještak naveo da je tužitelj s upaljenim dugim svjetlima svojeg vozila mogao uočiti otpali kotač lake teretne prikolice ispred vozila na udaljenosti od 90 m, pri čemu je mogao izbjeći nalet na taj kotač skretanjem u lijevo ili desno ili intenzivnim kočenjem. U uvjetima vožnje po autocesti brzinom od 110 km/h naglo kočenje ili skretanje predstavlja rizičnu radnju u smislu mogućeg kontakta s drugim vozilima ili gubitka mogućnosti upravljanja vozilom. Tužitelj je sigurno mogao prepoznati o kakvoj se opasnosti u stvari radi na udaljenosti od 50 m, međutim u noćnim uvjetima vožnje više nije mogao na toj udaljenosti izbjeći nalet na taj predmet. Na mjestu nesreće nije pronađen niti jedan trag kretanja vozila tužitelja na temelju kojeg bi se pouzdano mogla utvrditi brzina kretanja tužitelja na mjestu štetnog događaja. Oštećenja koja su nastala na vozilu nisu udarnog tipa, pa nisu karakteristična za utvrđivanje brzine kretanja vozila. Pumpa za gorivo kod vozila tužitelja nalazi se u stražnjem dijelu vozila u neposrednoj blizini spremnika za gorivo. Obzirom da je predmet lupao po podnici vozila tijekom prelaska vozila preko tog kotača prikolice nije moguće isključiti oštećenje pumpe za gorivo na vozilu tužitelja. Vještak je naveo da se na temelju stanja spisa ne može utvrditi brzina kretanja vozila tužitelja te da u spisu nema podataka o oštećenju pumpe za gorivo i amortizera vozila tužitelja. Što se tiče dva amortizera koja su naknadno izmijenjena na vozilu tužitelja, iskazao je da ne može isključiti mogućnost da je prilikom štetnog događaja došlo do oštećenja dva amortizera na vozilu tužitelja,
- da stranke nakon usmenog očitovanja prometnog vještaka stranke nisu imale primjedbi niti dokaznih prijedloga.
12. Prvostupanjski sud je, po provedenom postupku zaključio da tuženik odgovara po kriteriju presumirane krivnje iz članka 1045. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima (“Narodne novine”, broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., dalje: ZOO), a kako je ophodarska služba izvršavala nadzor nad predmetnom dionicom propisanom učestalošću i duljinom dionice sukladno odredbama Pravilnika o ophodnji javnih cesta, da u radu tuženika nije bilo propusta jer u vezi predmeta na cesti nisu primili nikakvu dojavu prije naleta tužiteljevog vozila, zaključio da je tuženik ispunjavao obveze održavanja autoceste kako mu to nalažu zakonske odredbe i da u radu tuženika nije bilo nikakvih propusta na kojima bi se temeljila odgovornost za naknadu štete jer objektivno nije imao mogućnosti ukloniti predmet prije nastanka štetnog događaja. Stoga je prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev (točka I izreke prvostupanjske presude) i obvezao tužitelja na naknadu troška postupka tuženiku i umješaču na strani tuženika (točke II i III izreke prvostupanjske presude).
13. Suprotno navodima žalbe tužitelja, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da tuženik u konkretnom slučaju odgovora po načelu presumirane krivnje iz članka 1045. ZOO, odnosno po općim pravilima odgovornosti za štetu.
14. Suprotno daljnjim neosnovanim navodima žalbe tužitelja, činjenica da se na kolniku nalazio metalni predmet (otpali pomoćni kotač lake teretne prikolice ili camp prikolice), sama po sebi ne znači da automatizmom postoji odgovornost tuženika za štetni događaj, već je na tužitelju bio sukladno odredbi članka 219. ZPP, teret dokazati da je krivnjom tuženika došlo do štetnog događaja, odnosno da dokaže da je zbog propusta u održavanju autoceste došlo do štetnog događaja.
15. Prvostupanjski sud je utvrdio da je uzrok štetnog događaja otpali pomoćni kotač lake teretne prikolice ili camp prikolice, koji se našao na kolniku te da je oko 3,5 sata prije predmetnog štetnog događaja taj dio autoceste obilazio ophodar tuženika UČ i da prilikom obilaska nije uočio sporni predmet na kolniku, niti je tuženik imao bilo kakvu dojavu da se sporni predmet nalazi na kolniku.
15.1. Pravilan zaključak prvostupanjskog suda da je time tuženik ispunio svoju obvezu ophodarske službe na autocesti u smislu odredbe članka 26. Zakona o cestama ("Narodne novine", broj: 84/11., 22/13., 54/13., 148/13., 92/14., 110/19.), članka 13. Pravilnika o održavanju cesta ("Narodne novine", broj 90/14.), kao i članaka 3., 9., 10. i 12. Pravilnika o ophodnji javnih cesta ("Narodne novine", broj 75/14.), radi čega nema krivnje na strani tuženika za nastanak predmetnog štetnog događaja, jer prvostupanjski sud nije utvrdio da bi bilo propusta u održavanju prometnice u smislu odredbe članka 1045. ZOO, prihvaća i ovaj sud.
16. Identično pravno shvaćanje je zauzeo i Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi i rješenju poslovni broj Rev-x 1223/2015-3 od 7. studenoga 2018. navodeći da “…Kada se uzme u obzir da je uzrok predmetnog štetnog događaja neidentificirani oštar predmet na kolniku, da je oko 3 sata prije predmetne prometne nezgode taj dio autoceste obilazio ophodar tuženika kada je prolazio tom cestom na kojoj nije uočio oštar predmet niti je imao bilo kakvih dojava o istome, (čime je tuženik ispunio svoju zakonsku obvezu ophodarske službe na autocesti u smislu odredbe članka 14. ZJC), te da se nakon prolaska ophodara tom cestom na kolniku nije našao oštar predmet, to u konkretnom slučaju, suprotno revizijskim navodima tužitelja i tužiteljice, i prema shvaćanju ovog suda nema krivnje tuženika za nastanak predmetnog štetnog događaja jer nije bilo propusta u održavanju prometnice, u smislu odredbe članka 154. stavak 1. ZOO…” , a tako i u odlukama poslovni broj Rev-1350/15-2 od 11. srpnja 2018., Rev-1199/95-2 od 7. listopada 1998. i Rev- 1350/86 od 23. listopada 1986.
17. Pri utvrđenoj činjenici da je ophodarska služba tuženika sukladno odredbama Pravilnika izvršila ophodnju tog dijela autoceste, nije ni odlučna činjenica, koju pogrešno navodi tužitelj u žalbi, kojom navodi da je radnik tuženika svojim postupanjem, ispunjavanjem Europskog izvješća o prometnoj nesreći i uvjeravanjem tužitelja i djelatnike PP Vrbovsko da će njegovo osiguranje, ovdje umješač, tužitelju naknaditi nastalu štetu, doveo u zabludu kako tužitelja tako i djelatnike PP Vrbovsko.
18. Također je neosnovan i pogrešan zaključak tužitelja da utvrđena činjenica da je vijadukt na kojem se dogodio štetni događaj, pokriven nadzornim kamerama, ukazuje na propust tuženika jer da je tuženik mogao uočiti predmet na vijaduktu koji je uzrokovao štetu na vozilu tužitelja da je redovito pregledavao kamere jer, iako je svjedok UČ izjavio da je mjesto štetnog događaja pokriveno nadzornim kamerama, tužitelj u postupku nije predložio dokaze temeljem kojih bi se moglo zaključiti da je tuženik propustio izvršiti obvezu održavanja autoceste propisanu navedenim Pravilnikom, a prema pravilima o teretu dokazivanja iz članka 219. ZPP.
19. Odluka o troškovima parničnog postupka priznatih tuženiku i umješaču na strani tuženika (točka II i III izreke prvostupanjske presude), donesena je pravilnom primjenom odredbe članka 154. stavka 1. ZPP i članka 155. stavka 1. ZPP te materijalnog prava navedenog u prvostupanjskoj presudi te je pravilna po visini i osnovi, priznatih onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice, a njihovu je visinu prvostupanjski sud dosudio prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika koja je bila na snazi u vrijeme donošenja odluke („Narodne novine“, broj: 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22.).
20. Radi svega navedenog, žalba tužitelja je odbijena kao neosnovana i prvostupanjska presuda potvrđena temeljem članka 368. stavka 1. ZPP te je odlučeno kao u izreci ove presude pod točkom I.
21. Tužitelj nije uspio sa žalbom pa mu ne pripada pravo na naknadu troškova parničnog postupka u povodu žalbe te je takav njegov zahtjev odbijen kao neosnovan (točka II. izreke presude ovog suda, članak 166. stavak 1. ZPP, u svezi članka 154. stavka 1. ZPP).
U Sisku 17. rujna 2025.
Predsjednik vijeća
Ivan Stipčić