Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Gundulićeva 29A, Split

Poslovni broj: Gž-838/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda i to Vedrane Perkušić, predsjednice vijeća, dr. sc. Ivana Tironija, člana vijeća i suca izvjestitelja te dr. sc. Daniele Pivčević, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja GK, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Domagoju Rešetaru, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Rešetar & Partneri d.o.o. u Osijeku, protiv tuženika UK, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Marini Lacković, odvjetnici u Daruvaru, radi naknada štete, odlučujući o žalbama parničnih stranaka protiv presude i rješenja Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj: Pn- 300/2018-39 od 10. veljače 2025., na sjednici vijeća održanoj 17. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se odbija žalba tuženika kao neosnovana te se djelomično potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj: Pn- 300/2018-39 od 10. veljače 2025., u dijelu pod točkom I. izreke, u kojem je dijelu naloženo tuženiku da u roku 15 dana isplati tužitelju iznos od 1.163,32 eura sa zateznim kamatama koje teku - na iznos od 765,15 eura od 17. studenoga 2018. do isplate, a

- na iznos od 398,17 eura od 10. veljače 2025. do isplate.

II. Djelomično se preinačava presuda Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj: Pn- 300/2018-39 od 10. veljače 2025., u dijelu pod točkom I. izreke, u kojem je dijelu naloženo tuženiku da u roku 15 dana isplati tužitelju zatezne kamate koje na iznos od 398,17 eura teku od 7. veljače 2025. do 9. veljače 2025., na način da se u ovom dijelu tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

III. Djelomično se odbija žalba tuženika kao neosnovana te se djelomično potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj: Pn- 300/2018-39 od 10. veljače 2025. i to u dijelu pod točkom III. izreke.

IV. Djelomično se preinačava odluka o parničnom trošku u dijelu pod točkom IV. izreke presude Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj: Pn- 300/2018-39 od 10. veljače 2025., na način da se nalaže tuženiku da u roku 15 dana s osnove naknade parničnog troška isplati tužitelju (pored već dosuđenog iznosa od 2.102,08 eura) i iznos od 93,75 eura (devedeset i tri eura i sedamdeset i pet centi).

V. Djelomično se odbija žalba tužitelja kao neosnovana te se djelomično potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj: Pn- 300/2018-39 od 10. veljače 2025., u dijelu pod točkom IV. izreke i to baš u odbijajućem dijelu preko iznosa od 93,76 eura do iznosa od 525,00 eura (dakle za razliku od 431,24 eura).

i  r i j e š i o  j e

I. Djelomično se odbija žalba tužitelja kao neosnovana te se djelomično potvrđuje rješenje Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj: Pn- 300/2018-39 od 10. veljače 2025. u pobijanom dosuđujućem dijelu pod točkom II. izreke.

II. Djelomično se odbija žalba tuženika kao neosnovna te se djelomično potvrđuje rješenje Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj: Pn- 300/2018-39 od 10. veljače 2025. u pobijanom odbijajućem dijelu pod točkom II. izreke.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška sastava žalbe u iznosu od 234,38 eura + trošak sudske pristojbe koja se plaća na žalbu.

Obrazloženje

1.1. Prvostupanjski je sud nakon provedenog dokaznog postupka donio presudu kojom je u točki I. izreke naložio tuženiku da isplati tužitelju iznos od 1.163,32 eura, sa zateznim kamatama koje na iznos od 765,15 eura teku od 17. studenoga 2018. do isplate, a na iznos od 398,17 eura od 7. veljače 2025. do isplate. Nadalje, prvostupanjski je sud u točki II. izreke presude odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev koji se odnosi na isplatu zateznih kamata koje na iznos od 765,15 eura teku od 18. listopada 2018. do 16. studenoga 2018, a na iznos od 398,17 eura koje teku od 24. studenoga 2016. do 6. veljače 2025. Konačno, prvostupanjski je sud odlučio i o parničnom trošku na način da je u točki III. izreke naložio tuženiku da s ovog osnova isplati tužitelju iznos od 2.102,08 eura sa pripadajućim zateznim kamatama, dok je u točki IV. izreke odbio kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška u daljnjem iznosu od 525,00 eura sa pripadajućim zateznim kamatama.

1.2. Pored navedenog, prvostupanjski je sud rješenjem u točki I. izreke utvrdio da je tužba u dijelu tužbenog zahtjeva za isplatom iznosa od 1.225,69 eura povučena. Nadalje u točki II. izreke naložio je tužitelju da s osnove naknade parničnog troška isplati tuženiku iznos od 750,00 eura, dok je u istoj točki, odbio kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška u daljnjem iznosu od 800,00 eura.

2.1. Protiv prvostupanjske presude, očigledno u dosuđujućem dijelu pod točkama I. i III. izreke, tuženik je podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, žalbenih razloga predviđenih odredbama članka 353. stavak 1., točke 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08. - Odluka USRH, 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13.,89/14. - Odluka USRH, 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje ZPP). Tuženik se žali i na odluku o parničnom trošku iz točke II. izreke rješenja i to očigledno u dijelu u kojem je djelomično odbijen njegov zahtjev za naknadom parničnog troška u iznosu od 800,00 eura.

2.2. Tužitelj je također podnio žalbu iz svih žalbenih razloga koji su predviđeni odredbama članka 353. stavak 1., točke 1., 2. i 3. ZPP-a. On pobija prvostupanjsku presudu u dijelu pod točkom IV. izreke (odbijajući dio odluke o parničnom trošku), kao i u dijelu pod točkom II. izreke rješenje u kojem je dijelu naloženo tužitelju da isplati tuženiku parnični trošak u iznosu od 750,00 eura sa pripadajućim zateznim kamatama.

3. Tužitelj nije podnio odgovor na žalbu tuženika, a tuženik nije podnio odgovor na žalbu tužitelja.

4. Žalbe parničnih stranaka djelomično su osnovane, a djelomično nisu osnovane.

5. Predmet spora u ovoj žalbenoj fazi postupka predstavlja zahtjev tužitelja da mu tuženik s osnova naknade neimovinske štete radi povrede prava osobnosti na duševno zdravlje isplati iznos od 1.163,32 eura sa pripadajućim zateznim kamatama, te da mu s osnova naknade imovinske štete isplati iznos od 398,17 eura sa pripadajućim zateznim kamatama.

6. Ispitujući prvostupanjsku presudu i rješenje u pobijanom dijelu, kao i postupak koji je prethodio njihovom donošenju, ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi bila počinjena bilo koja od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354 stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a, na koje povrede ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a.

7. Prvostupanjski je sud nakon provedenog dokaznog postupka utvrdio slijedeće odlučne činjenice, odnosno došao do ovih zaključaka:

- da je 24. studenoga 2016. tuženik u mjestu [adresa] napao tužitelja za vrijeme dok je ovaj obavljao redovnu kontrolu RTV pristojbi, te ga udario nekoliko puta u predjelu glave, nakon čega je tužitelj pao na tlo,

- da je tom prilikom tužitelj zadobio ogrebotine po licu, posjekotinu desne uške iznutra (oko 0,5 cm), hematom na desnom ramenu i desnoj nadlaktici,

- da je tužitelj kao posljedicu zadobivenih tjelesnih ozljeda trpio jake fizičke boli 1 dan, srednje fizičke boli 3 dana, a slabe boli daljnjih četrnaest dana,

- da je tužitelj nakon nesreće, a u uzročno posljedičnoj vezi s istom, pretrpio kratkotrajni primarni strah jakog inteziteta, te sekundarni strah srednjeg inteziteta 2 dana, a slabijeg inteziteta 7 dana,

- da je tužitelj zbog posljedica ozljeda zadobivenih u štetnom događaju, bio nakon istog potreban tuđe nemedicinske njege i pomoći u trajanju 7 dana po 2 sata dnevno,

- da cijena koštanja usluge pružanja nemedicinske njege i pomoći iznosi 3 eura za 1 sat usluge,

- da su tužitelju u štetnom događaju uništene odjeća i naočale u ukupnoj vrijednosti od 356,17 eura.

8.1. Na temelju ovako utvrđenog činjeničnog stanja i izvedenih zaključaka, prvostupanjski je sud donio presudu kojom je naložio tuženiku da s osnove naknade neimovinske štete radi povrede prava osobnosti isplati tužitelju iznos od 765,15 eura sa pripadajućim zateznim kamatama. Pri tome se prvostupanjski sud pozvao na odredbe članka 19. stavak 1., 1046. i 1100. stavci 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08. 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22. i 156/22. i 155/23., dalje ZOO).

8.2. Nadalje, prvostupanjski je sud s osnova naknade imovinske štete, konkretno plaćanja troškova nemedicinske njege i pomoći tužitelju dosudio iznos od 42,00 eura, a ovo na temelju odredbe članka 1095. stavak 1. ZOO-a. Konačno, prvostupanjski je sud s osnova naknade imovinske štete radi uništene odjeće i naočala dosudio tužitelju iznos od 356,17 eura na temelju odredbe članka 1089. stavci 1. i 2. ZOO-a. Ovu visinu štete prvostupanjski je sud utvrdio u suglasju sa odredbom članka 223. stavak 1. ZPP-a.

9. Navedena utvrđenja prvostupanjskog suda kao pravilna prihvaća i ovaj drugostupanjski sud jer su rezultat logične i uvjerljive ocjene izvedenih dokaza, kako to nalaže odredba članka 8. ZPP-a. Tuženik žalbenim navodima ni na koji način nije osnovano doveo u pitanje pravilnost navedenih i utvrđenih činjenica i zaključaka. Nadalje je za reći kako je prvostupanjski sud na točno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo kada je tužitelju s osnove naknade neimovinske štete radi povrede prava osobnosti dosudio upravo iznos od 765,15 eura, a na temelju zakonskih odredbi koje se već navedene. Posebno je za istaknuti kako je prvostupanjski sud pravilno utvrdio opseg i vrstu ozljeda tužitelja, trajanje i jačinu fizičkih boli i straha. Ove činjenice naročito su utvrđene na temelju logičnog, stručnog i dostatno obrazloženog nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka prof. dr. sc. Ivana Lovrića, prim. dr. med., spec. opće kirurgije i traumatologije. On je svoj nalaz i mišljenja izradio pisano 29. prosinca 2022. sve na temelju medicinske dokumentacije ali i pregleda samog tužitelja.

10. Tuženik u žalbi posebno ističe kako ozljede tužitelja i posljedice na njegovo zdravlje nisu takve jačine i prirode da bi opravdavale naknadu neimovinske štete radi povrede prava na tjelesno i duševno zdravlje. Nadalje navodi kako visinu imovinske štete, koja se odnosi na tužiteljevu uništenu odjeću i naočale, prvostupanjski sud nije utvrdio na pravilan način. U tom smislu da se u konkretnom slučaju ne može primijeniti odredba članka 223. stavak 1. ZPP-a.

11. Nakon razmatranja žalbenih razloga tuženika, sadržaja pobijane presude i dokazne građe koja se nalazi u spisu za reći je slijedeće.

12. Odredbom članka 1100. stavak 1. ZOO-a, propisano je kako će u slučaju povrede prava osobnosti sud ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Odredbom stavka 2. istog članka određeno je kako će pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom. Za reći je kako je odredbom članka 19. stavak 1. ZOO-a propisano kako svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom. Odredbom stavka 2. istog članka određeno je kako se pod pravima osobnosti u smislu ZOO-a razumijevaju prava na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr.

13. Slijedom navedenih utvrđenja, a s obzirom na prirodu i težinu ozljede koju je pretrpio tužitelj u štetnom događaju, te vodeći računa o duljini trajanja i intenzitetu pretrpljenih fizičkih boli i pretrpljenom strahu, te uzimajući u obzir i druge relevantne okolnosti u smislu odredbe članka 1100. ZOO-a, kao što je dob tužitelja (rođen 1956.), ovaj drugostupanjski sud smatra kako pravedna satisfakcija tužitelju radi povrede njegovog prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje iznosi najmanje 765,15 eura koliko je zahtijevao tužitelj, a prvostupanjski sud dosudio.

14. Prilikom donošenja odluke o visini naknade neimovinske štete koju je bilo potrebno dosuditi tužitelju, ovaj je drugostupanjski sud, baš kao i prvostupanjski sud, vodio računa i o pravnom shvaćanju zauzetom na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. (broj zapisnika Su-IV-47/2020-5), koje glasi: „Mijenjaju se Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete VSRH od 29. studenog 2002., br. Su-1331-VI/02 i 1372-11/02, u primjeni Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91., 73/91., 111/93., 3/94., 7/96., 91/96., 112/99. i 88/01.), na način da se tada prihvaćeni iznosi naznačeni u novčanim jedinicama (kune) povećavaju za 50%. Navedeni kriteriji i tako povećani iznosi (za 50%) u primjeni Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18. - dalje: ZOO/05) kada sudovi odlučuju o visini pravične novčane naknade neimovinske štete u slučaju povrede prava osobnosti, primjenjivat će se i na obvezne odnose nastale nakon 1. siječnja 2006. i stupanja na snagu ZOO/05.“

15. Nadalje, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio kako je tužitelju u uzročno posljedičnoj vezi sa tjelesnim ozljedama koje je zadobio u štetnom događaju pretrpio i imovinsku štetu (tuđa njega i pomoć) i to u visini od 42,00 eura. (članak 1095. stavak 1. ZOO-a). Tuženik u žalbi navodi kako tužitelj nije dokazao ovaj vid štete.

16. Ni ovaj žalbeni razlog tuženika nije osnovan. Naime iz nepristranog, stručnog i dostatno obrazloženog nalaza i mišljenje stalnog sudskog vještaka prof. dr. sc. Ivana Lovrića, prim. dr. med., spec. opće kirurgije i traumatologije, jasno proizlazi kako je tužitelj nakon štetnog događaja bio potreban tuđe nemedicinske njege i pomoći u ukupnom trajanju od 14 sati (7 dana po 2 sata dnevno). Cijenu sata pružanja ove usluge prvostupanjski je sud utvrdio u visini od 3,00 eura, a teško je zamislivo da bi visina cijene za ovu vrstu usluge mogla biti manja od 3,00 eura. Stoga prvostupanjski je sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je tužitelju s ovog osnova dosudio iznos od 42,00 eura.

17. Tuženik je u žalbi osporavao da bi tužitelju nastala štete na odjeći i naočalama, a posebno način na koji je prvostupanjski sud utvrdio da je sporna šteta u visini od ukupno 356,17 eura. Naime prvostupanjski je sud visinu ove imovinske štete utvrdio na temelju odredbe članka 223. stavak 1. ZPP-a.

18. U svezi sa ovim žalbenim razlogom za reći je slijedeće. Iz rezultata dokaznog postupka, a posebno iz fotografija koje se nalaze u spisu (plava omotnica na str. 21. spisa) jasno je vidljivo kako je tužitelj nakon štetnog događaja bio okrvavljene glave, a krv se nalazila i na gornjem dijelu odjeće (puloveru). Također je za zaključiti kako su tužitelju u štetnom događaju oštećene naočale koje je tom prilikom nosio. Slijedom navedenog prvostupanjski je sud točno i potpuno utvrdio činjenično stanje kada je, u suglasju sa odredbom članka 8. ZPP-a, utvrdio da je tužitelj u štetnom događaju pretrpio imovinsku štetu radi oštećenog pulovera i naočala. U odnosu na dosuđenu visinu s ovog osnova od 356,17 eura prvostupanjski je sud pravilno primijenio odredbu članka 223. stavak 1. ZPP-a, jer se upravo u ovom slučaju treba primijeniti pravilo o slobodnoj ocjeni visine štete.

19. Prvostupanjski je sud na ukupno dosuđenu naknadu neimovinske štete u iznosu 765,15 eura pravilno dosudio zatezne kamate koje na ovaj iznos teku od 17. studenoga 2018. do isplate, a ovo u suglasju sa odredbom članka 1103. ZOO. -a. Tuženik za ovaj dio prvostupanjske presude nije isticao posebne žalbene razloge.

20. S druga pak strane prvostupanjski je sud zatezne kamate na dosuđeni iznos imovinske štete od ukupno 398,17 eura (imovinska nenovčana šteta), dosudio počevši od 7. veljače 2025. do isplate. No, kako je prvostupanjska presuda donesena 10. veljače 2025. to od ovog dana teku zatezne kamate na visinu štete koja nije reparirana, a ovo na temelju odredbe članka 1086. ZPP-a. Stoga je za zaključiti kako je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je na dosuđeni iznos imovinske štete od 398,17 eura dosudio zatezne kamate koje bi na ovaj iznos tekle od 7. veljače 2025. do 9. veljače 2025.

21. Slijedom navedenog u ovom obrazloženju žalbu tuženika je trebalo djelomično odbiti kao neosnovanu te djelomično potvrditi prvostupanjsku presudu i to baš u dijelu pod točkom I. izreke u kojem je tužitelju s osnova naknade neimovinske i imovinske štete dosuđen iznos od 1.163,32 eura (s osnova naknade neimovinske štete iznos od 765,15 eura + s osnova naknade imovinske štete iznos od 398,17 eura = 1.163,32 eura) sa zateznim kamatama koje na iznos od 765,15 eura teku od 17. studenoga 2018. do isplate, a na iznos od 398,17 eura teku od 10. veljače 2025. do isplate. Stoga je odlučeno kao u točki I. izreke ove drugostupanjske presude, a na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a.

22. S druge pak strane prvostupanjsku je presudu u dijelu dosuđenih zateznih kamata koje na iznos od 398,17 eura teku od 7. listopada 2025. do 9. listopada 2025. trebalo preinačiti na način da se u ovom dijelu tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan. Stoga je odlučeno kao u točki II. izreke ove drugostupanjske presude, a ovo na temelju odredbe članka 373. točka 3. ZPP-a.

23. Tužitelj i tuženik žale se i na odluku o parničnom trošku. Tužitelj se žali na dio prvostupanjske presude u dijelu pod točkom IV. izreke u kojem je odbijen njegov zahtjev za naknadom parničnog troška u iznosu od 525,00 eura. Također se žali na prvostupanjsko rješenje u dijelu pod točkom II. izreke u kojem je dijelu naloženo tužitelju da s osnova naknade parničnog troška (radi povlačenja tužbe u dijelu tužbenog zahtjeva od 1.225,69 eura) isplati tuženiku iznos od 750,00 eura sa pripadajućim zateznim kamatama. Tuženik se pak žali na odluku o parničnom trošku iz točke III. izreke u kojem je tužitelju dosuđen parnični trošak u iznosu od 2.102,08 eura sa pripadajućim zateznim kamatama, kao i na odluku o parničnom trošku iz točke II. izreke prvostupanjskog rješenja u dijelu u kojem je odbijen kao neosnovan zahtjev tuženika da mu tužitelj naknadi parnični trošak u iznosu od 800,00 eura sa pripadajućim zateznim kamatama.

24. U odnosu žalbu tužitelja na odluke o parničnom trošku za reći je slijedeće. Tužitelj je pored ostalog imao parnični trošak sastava podneska od 17. prosinca 2018. i 3. lipnja 2022., po 18,75 bodova, dakle ukupno 37,50 bodova, a ovo na temelju T. br. 7, i 8. točka 4. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 138/23., dalje „Tarifa“). Pri vrijednosti jednog boda od 2,00 eura (T. br. 54. „Tarife“) te trošak poreza na dodanu vrijednost od 25% (T. br. 46. „Tarife“) proizlazi kako je tužitelj za sastav ova 2 podneska imao trošak od ukupno 93,75 eura, koji mu trošak prvostupanjski sud neosnovano nije dosudio.

25. Slijedom navedenog trebalo je djelomično preinačiti pobijanu presudu u dijelu pod točkom IV. izreke na način da je tužitelju trebalo dosuditi i parnični trošak od 93,75 eura, a ovo u suglasju sa odredbom članka 373. točka 3. ZPP-a. Stoga je odlučeno kao u točki IV. izreke drugostupanjske presude. Odluka iz točke V. izreke drugostupanjske presude donesena je na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a.

26. Prvostupanjski je sud pravilno obračunao i dosudio parnični trošak iz točke III. izreke prvostupanjske presude u smislu odredbi članka 154. stavak 1. I 155. ZPP-a. Stoga je žalbu tuženika u ovom dijelu trebalo odbiti kao neosnovanu te potvrditi odluku o parničnom trošku iz točke III. izreke prvostupanjske presude, a ovo na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a. Stoga je odlučeno kao u točki III. izreke ove drugostupanjske presude.

27. Odluka drugostupanjskog suda o parničnom trošku iz točke II. izreke rješenja pravilno je i zakonito donesena, pa se zbog nepotrebnog ponavljanja obje parnične stranke upućuju na obrazloženje prvostupanjske odluke za ovaj dio. Slijedom navedenog odlučeno je kao u točkama I. i II. izreke ovog drugostupanjskog rješenja, a na temelju odredbe članka 380. točka 2. ZPP-a.

28. Kako je tužitelj u žalbi uspio u neznatnom dijelu, to je u suglasju sa odredbom članka 154. stavak 5. ZPP-a trebalo odlučiti kao u točki III. izreke drugostupanjskog rješenja.

U Splitu 17. rujna 2025.

Predsjednica vijeća:

Vedrana Perkušić