Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-2056/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Marka Pribisalića kao predsjednika vijeća, Lucije Lasić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i dr. sc. Lidije Vojković kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja TB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa Odvjetničko društvo Marjanović, Perčić i Bilandžija j.t.d. iz Rijeke, protiv tuženice UB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Hrvoje Miholjević, odvjetnik iz Rijeke, radi naknada štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pn-175/2023-27 od 7. svibnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 17. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pn-175/2023-27 od 7. svibnja 2025.

II. Odbija se zahtjev tuženice za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom je suđeno:

"I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„I Nalaže se tuženoj UB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužitelju TB iz [adresa], na ime naknade štete isplati iznos od 2.000,00 EUR-a zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana podnošenja tužbe sudu do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku 15 dana. II Nalaže se tuženoj da tužitelju nadoknadi prouzročeni parnični trošak ovog postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana presuđenja pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku 15 dana.“

II. Nalaže se tužitelju da naknadi tuženoj trošak ovog postupka u visini od 1.562,50 EUR (tisuću petsto šezdeset dva eura i pedeset centa) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 07. svibnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.".

2. Protiv te presude žali se tužitelj, pobijajući istu u cijelosti, zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – u nastavku ZPP), s prijedlogom da se ista preinači i prihvati tužbeni zahtjev, a podredno da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Tuženica je dostavila odgovor na žalbu u kojem pobija žalbene navode tužitelja i predlaže da se žalba tužitelja odbije kao neosnovana, te je zatražila trošak žalbenog postupka.

4. Žalba nije osnovana.

5. Nakon što je prvostupanjska odluka ispitana u granicama ovlaštenja iz članka 365. ZPP, ovaj je sud utvrdio kako u postupku pred prvostupanjskim sudom nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti, dok na neke druge konkretne povrede postupka tužitelj u žalbi ne upućuje.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske štete koju je po tvrdnji tužitelja pretrpio uslijed kaznenog djela krađe počinjenog od strane tuženice. Tužitelj u bitnome tvrdi kako je tuženica 24. lipnja 2023. počinila kazneno djelo krađe tako što je iz dijela kuće u [adresa], koji je u posjedu tužitelja otuđila sliku pokojne majke tužitelja i brončani kipić radnika 3. maja.

9. U ovoj fazi postupka sporno:

- kako tužitelj prebiva u prizemlju kuće u [adresa], koja je u vlasništvu njegovog brata i supruga tuženice MB,

- da između braće postoji spor u pogledu prava tužitelja da stanjuje u predmetnoj nekretnini,

- da je tuženica doista uzela iz prizemlja kuće navedene predmete,

- da je tuženik tim povodom podigao privatnu kaznenu tužbu protiv tuženice zbog kaznenog djela krađe, te tužbu zbog smetanja posjeda, a koji postupci nisu okončani pred prvostupanjskim sudom.

10. Prvostupanjski je sud, kako proizlazi iz obrazloženja pobijane presude, odbio tužbeni zahtjev, jer tužitelj nije dokazao kako bi predmetne stvari bile uništene (točka 18. obrazloženja pobijane presude), a nije dokazao ni kako je tuženica uzimanjem predmetnih stvari počinila kazneno djelo krađe.

11. Iako je pogrešno stajalište prvostupanjskog suda po kojem je tužitelj u ovom postupku trebao predložiti prekid postupka do okončanja kaznenog postupka koji tužitelj je pokrenuo protiv tuženice, jer je prekid postupka sud mogao odrediti po odredbi članka 213. stavka 1. točka 1) ZPP, prvostupanjski je sud pravilno odbio tužbeni zahtjev zbog slijedećih razloga.

12. Prije svega, treba primijeti kako je tužitelj u tužbi tražio samo naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti, pri čemu je pravilno tuženica u odgovoru na tužbu ukazala kako su u tužbi osim otuđenja predmetnih stvari kao štetna radnja obuhvaćeni i drugi neodređeno opisani postupci tuženice i članova njene obitelji za čije postupke tuženica ne odgovara, da bi na pripremnom ročištu od 29. svibnja 2024. (stranica 56 spisa) izmijenio činjenične navode tužbe tvrdnjom kako je predmet ovog postupka naknada štete zbog krađe navedenih pokretnina koje za tužitelja imaju afektivnu vrijednost, dakle precizirao kako traži naknadu imovinske štete po odredbi članka 1089. stavka 4. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23 - u nastavku ZOO) po kojoj kad je stvar uništena ili oštećena kaznenim djelom učinjenim namjerno, sud može odrediti visinu naknade prema vrijednosti koju je stvar imala za oštećenika.

13. U pogledu predmeta spora, tužitelj se dodatno i nedvojbeno očitovao i na ročištu od 24. listopada 2024. (stranica 67 spisa) tvrdnjom kako tužbenim zahtjevom traži afektivnu vrijednost predmetnih stvari, pa su neosnovani žalbeni navodi tužitelja koji upućuju kako je prvostupanjski sud u ovom postupku trebao utvrđivati je li spornim događajem došlo do povrede prava osobnosti tužitelja.

14. Slijedom citiranog članka 1089. stavka 4. ZOO, tužitelj je u ovom postupku trebao dokazati kako su predmetne stvari njegovo vlasništvo, te da su iste namjerno uništene ili oštećene kaznenim djelom koje je počinila tuženica, a koje činjenice su sporne među strankama. Obzirom na žalbene navode tužitelja treba naglasiti kako je teret dokazivanja u ovom postupku na tužitelju.

15. Kod nesporne činjenice kako tužitelj stanuje u kući svoga brata, supruga tuženice, te da je slika tužiteljeve majke ujedno i slika svekrve tuženice, odnosno slika majke njenog supruga, okolnost da je tuženica uzela predmetne stvari iz prostora u kojem tuženik boravi sama za sebe nije dostatna za zaključak kako su sporne pokretnine vlasništvo tužitelja. Osim toga tužitelj nije predložio niti jedan dokaz na okolnost da bi iste bile uništene ili oštećene, niti je uništenje ili oštećenje tih stvari u opisu kaznenog djela za koje tužitelj tereti tuženicu. Kako tužitelj te odlučne činjenice nije dokazao, prije svega nije dokazao svoje vlasništvo spornih pokretnina da bi se uopće moglo govoriti o ostalim pretpostavkama za naknadu njihove afektivne vrijednosti, primjenom članka 221.a ZPP valjalo je odbiti zahtjev tužitelja kao neosnovan.

16. Odluka o parničnom trošku pravilno je utemeljena na odredbi članka 154. stavka 1. ZPP, a obračun tog troška tužitelj žalbom nije osporio.

17. Zbog izloženih razloga, po odredbi članka 373.a ZPP, valjalo je odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu kao u izreci pod I.

18. Zahtjev tuženice za naknadu troška žalbenog postupka je odbijen, jer taj trošak nije bio potreban u smislu članka 155. stavka 1. ZPP.

Split, 17. rujna 2025.

Predsjednik vijeća

Marko Pribisalić