Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Poslovni broj Gž-2026/2024-3
Split, Gundulićeva 29a
U IME REPUBLIKE HRVATSKE
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Marka Pribisalića kao predsjednika vijeća, Mirjane Rubić kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te dr.sc Lidije Vojković kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice IC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnicima odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Pavičić & Partneri iz Zagreba, protiv tuženika Adriatic osiguranje d.d., Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976, zastupan po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Grgić & partneri d.o.o. iz Zagreba, radi naknade štete, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2994/20-35 od 19. veljače 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 17. rujna 2025.
p r e s u d i o j e
I.Žalba tužiteljice djelomično se odbija kao neosnovana a ujedno djelomično prihvaća, dok se žalba tuženika odbija kao neosnovana te se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2994/20-35 od 19. veljače 2024.
-potvrđuje u točkama I. i II. izreke,
-preinačuje u dijelu kojim tužiteljici nije dosuđen daljnji parnični trošak i sudi:
" Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici pored dosuđenog troška parničnog postupka u iznosu 1.912,36 EUR sa pripadajućim kamatama i daljnji parnični trošak u iznosu od 359,81 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 19. veljače 2024. do isplate, sve po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena sve u roku 15 dana, dok se za više zatražene troškove postupka zahtjev tužiteljice odbija kao neosnovan.".
II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice i tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1.Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici na ime naknade ukupne štete iznos u visini 2.472,05 EUR sa zakonskom zateznom kamatom
Poslovni broj Gž-2026-2024-3
tekućom na iznos 2.405,69 EUR od 17.07.2020., a na iznos 66,36 EUR od 17.06.2020. te naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu 1.912,36 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja 19.02.2024. do isplate (točka I. izreke), dok je odbijen kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva za iznos 381,49 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 17.07.2020. do isplate (točka II. izreke).
2.Protiv citirane presude u dijelu kojim je njezin zahtjev odbijen pravovremeno se žali tužiteljica iz svih zakonskih žalbenih razloga predlažući je preinačiti sukladno žalbenim navodima, podredno, ukinuti je i vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
2.1.Protiv te presude u dosuđujućem dijelu pravovremeno se žali i tuženik iz svih zakonskih žalbenih razloga predlažući je preinačiti sukladno žalbenim navodima, podredno, ukinuti je i vratiti sud prvog stupnja na ponovno suđenje.
2.2.Na tuženikovu žalbu odgovorila je tužiteljica predlažući je odbiti.
3.Žalba tužiteljice djelomično je osnovana.
3.1.Žalba tuženika nije osnovana.
4.Predmet spora je zahtjev za naknadu štete zbog povrede prava osobnosti i imovinske štete za tuđu pomoć i njegu te troškove liječenja nastale tužiteljici ozljeđivanjem u prometnoj nezgodi koja se dogodila 12. ožujka 2020. u [adresa] u [adresa], u kojoj nezgodi je došlo do naleta vozila reg. oznake [registarska oznaka] koje je u trenutku prometne nezgode bilo osigurano kod tuženika policom od automobilske odgovornosti na stražnji dio vozila reg. oznake [registarska oznaka] kojim je upravljala tužiteljica.
5.U provedenom postupku prvostupanjski je sud utvrdio slijedeće odlučne činjenice:
- kako iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka za promet ing. Berislava Šimunovića utemeljenom na nađenim oštećenjima na vozilima sudionika štetnog događaja i pronađenim materijalnim tragovima proizlazi da je do štetnog događaja došlo na način da je prvo osobno vozilo tužiteljice marke BMW reg. ozn. [registarska oznaka] prednjim lijevim dijelom naletjelo na stražnji desni dio vozila marke Opel reg. ozn. [registarska oznaka](u daljnjem tekstu: sudionik I.), a potom je teretno vozilo MAN reg. ozn. [registarska oznaka] (u daljnjem tekstu: osiguranik tuženika) prednjim dijelom naletjelo na stražnji dio vozila tužiteljice i odbacilo ga prema naprijed i u lijevo pri čemu je vozilo tužiteljice s prednjim lijevim dijelom došlo u kontakt s lijevim bočnim dijelom vozila marke Citroen reg. ozn. [registarska oznaka] (dalje u tekstu: sudionik II.) u predjelu stražnjih vrata;
-kako je brzina vozila tužiteljice u trenutku naleta na vozilo sudionika I. iznosila 20- 25 km/h pri čemu je uslijed naleta ostvarilo promjenu (gubitak) brzine od oko 10,7 do 13,3 km/h,
-kako se vozilo osiguranika tuženika kretalo brzinom od oko 59,3 km/h (na mjestu ograničenja brzine od 50 km/h) te je uslijed poduzete radnje intenzivnog kočenja, naletjelo na vozilo tužiteljice pri brzini 24,9 km/h, pa kako je u trenutku naleta vozila osiguranika tuženika na vozilo tužiteljice potonje bilo zaustavljeno te je uslijed naleta ostvarilo promjenu (porast) brzine na 25,7 km/h,
-kako je vozilo tužiteljice pri brzini kretanja od 26,3 km/h bilo odbačeno prema naprijed i ulijevo na suprotnu polovicu kolnika i na vozilo sudionika II.,
-kako usporedba brzine (26,3 km/h) s promjenom brzine koju je vozilo tužiteljice ostvarilo uslijed naleta vozila osiguranika tuženika (25,7 km/h), dovodi do zaključka da je
Poslovni broj Gž-2026-2024-3
vozilo tužiteljice u trenutku kada je na isto naletjelo vozilo osiguranika tuženika, bilo zaustavljeno,
-kako do prometne nezgode ne bi došlo da su tužiteljica i osiguranik tuženika, a prilikom kretanja u koloni vozila, držali potreban razmak između svog vozila i vozila koje se kretalo ispred njih,
-kako je prema provedenom medicinskom vještačenju po sudskom vještaku dr. Žarku Rašiću utvrđeno da je tužiteljica u predmetnom štetnom događaju zadobila ozljedu u vidu istegnuća mišića vrata i natučenje desne strane prsišta, koje dijagnoze su joj postavljene po provedenoj dijagnostičkoj obradi u OB Karlovac, nakon čega je otpuštena na kućnu njegu uz nošenje ovratnika i terapiju, time da je kod tužiteljice, a unatoč adekvatno provedenom liječenju po liječnicima kirurzima, neurolozima i fizijatru te po provedenoj fizikalnoj terapiji, ozljeda istegnuća mišića vrata ostavila trajne posljedice na njezino zdravlje i to u opsegu od 4% koje se očituju u ograničenoj pokretljivosti vratnog segmenta kralješnice te bolovima u području vratne kralješnice kod dužeg rada u nefiziološkom položaju glave i tijela; uslijed ozljeđivanja u predmetnom štetnom događaju tužiteljica je trpjela bolove jakog intenziteta 2 dana, srednjeg intenziteta 10 dana, slabijeg intenziteta 45 dana, dok su povremeni bolovi iskazani kroz smanjenje životnih aktivnosti; u trenutku samog ozljeđivanja, pretrpjela je primarni strah jakog intenziteta i kratkog trajanja, nakon čega je trpjela sekundarni strah jačeg intenziteta u trajanju 2 dana, srednjeg 8 dana i manjeg intenziteta 20 dana, dok joj bila potrebna i tuđa nestručna pomoć u trajanju 15 dana po 2 sata dnevno te još 15 dana po 1 sat dnevno za uobičajene kućanske poslove.
6.Slijedom gornjih utvrđenja sud prvog stupnja utvrđuje kako je vozilo osiguranika tuženika, krećući se brzinom kretanja od 59,3 km/h na kolniku na kojem je brzina kretanja bila ograničena na 50 km/h te ne držeći potreban razmak u odnosu na vozilo tužiteljice koje je u trenutku sudara bilo zaustavljeno uslijed posljedica sudara sa vozilom sudionika I., postupio protivno odredbi članka 53. stavak 1. i članka 109. stavak 1. u vezi odredbe članka 51. stavak 1. sve Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ br. 67/08, 74/11, 80/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20, 85/22 i 114/22 dalje u tekstu ZOSPC), dok u postupanju tužiteljice suprotno odredbi članka 109. stavak 1 ZOSPC-a u odnosu na vozilo sudionika I., nije našao (su)odgovornosti/doprinosa za prometnu nezgodu jer je u trenutku naleta vozila osiguranika tuženika na vozilo tužiteljice, njezino vozilo bilo zaustavljeno, kao što bi bilo zaustavljeno i da je držala potreban razmak te radnjom kočenja uspjela zaustaviti vozilo prije naleta na vozilo sudionika I.
6.1.Ocjenom vještačkog nalaza i mišljenja kojeg je prihvatio stručnim i objektivnim te povezanim s ostalom dokaznom građom i činjeničnim supstratom, prvostupanjski je sud utvrdio neimovinsku štetu u iznosu od 2.919,90 eura, imovinsku štetu s naslova tuđe njege i pomoći u iznosu od 149,40 eura te s osnova troškova liječenja u iznosu od 66,36 eura ili ukupno 3.135,66 eura, od čega je po odbitku nesporno isplaćenog iznosa od 663,61 eura na ime naknade neimovinske štete te tuđe njege i pomoći, dosudio tužiteljici daljnjih 2.405,69 eura te još i za troškove liječenja 66,36 eura (ukupno 2.472,05 eura) na koji iznos je obvezao tuženika s kamatom od dana podnošenja zahtjeva tuženiku glede neimovinske štete i tuđe njege i pomoći (od 17. srpnja 2020.), odnosno od dana nastanka troškova za troškove liječenja (od 17. lipnja 2020.). Tužbeni zahtjev preko dosuđenog odbijen je kao neosnovan za iznos od 381,49 eura s kamatom od 17. srpnja 2020.
7.Među strankama nije sporan nastanak prometne nezgode, pasivna legitimacija tuženika te da je u mirnom postupku tužiteljici izvršena isplata iznosa od 5.000,00 kn/663,61 eura na ime naknade neimovinske te imovinske štete za tuđu pomoć i njegu.
Poslovni broj Gž-2026-2024-3
8.Tužiteljica osporava pobijanu odluku u odbijajućem dijelu u bitnome smatrajući kako prvostupanjski sud odluci nije dao valjane razloge, nije utvrdio sve okolnosti koje utječu na određivanje visine naknade neimovinske štete i propustio primijeniti članak 1100. ZOO-a uslijed čega je zahtjev za naknadu neosnovano odbio preko dosuđenog iznosa.
9.Tuženik također smatra kako presuda nema pravovaljanih razloga o odlučnim činjenicama, osporava odgovornost preko 50% i visinu štete, a u žalbi ističe kako je u svakom od međusobno povezana dva sraza motornih vozila, tužiteljica mogla zadobiti ozljede opisane u medicinskoj dokumentaciji te osporava zaključak o tome da je predmetne ozljede tužiteljica zadobila u srazu s vozilom osiguranika tuženika smatrajući kako je o tome trebalo zaključivati primjenom pravila o teretu dokazivanja pa kako je na tužiteljici teret dokaza općih pretpostavki odštetne odgovornosti da je primjenom članka 221.a. ZPP-a valjalo zaključiti kako nije dokazano da je tužiteljica predmetne ozljede zadobila kako u tužbi navodi te tužbeni zahtjev odbiti.
10.Prvostupanjska presuda, suprotno žalbenim navodima žalitelja, nije obuhvaćena niti jednom bitnom povredom postupka, na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti u smislu članka 365.stavak 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj, 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje:ZPP), a niti je ostvarena bitna povreda iz članka 354. stavak 2. točka 11. istog zakona, jer presuda ima sve razloge o odlučnim činjenicama te se može ispitati.
10.1.I činjenično stanje je potpuno i pravilno utvrđeno što se uopćenim žalbenim navodima s osnovom ne dovodi u pitanje. Posebno, glede prigovora tužiteljice kako podneskom od 4. listopada 2023. nije „povisila tužbeni zahtjev“ kako se to u pobijanoj presudi navodi, odgovoriti je kako navedeno nije od značaja za odluku.
11.Odredbom članka 1046. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 155/23. dalje: ZOO) propisano je da je šteta umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta). Da bi postojala odgovornost za štetu, moraju se ispuniti opće pretpostavke odgovornosti za štetu, a to su: subjekti odgovornosti za štetu, štetna radnja štetnika, šteta, uzročna veza i protupravnost štetne radnje.
11.1.Odredbom članka 1072. stavak 1. ZOO-a propisano je da kad je šteta prouzročena pogonom dvaju ili više vozila, svu štetu snosi vlasnik vozila koji je isključivo kriv za štetni događaj, a na isti način kao i vlasnici vozila, odgovaraju i njihovi osiguratelji a prema stavku 2,ako postoji obostrana krivnja, svaki vlasnik odgovara drugome za njegovu štetu srazmjerno stupnju svoje krivnje.
12.Tuženik neosnovano u žalbi ističe da postoji suodgovornost tužiteljice za nastup predmetnog štetnog događaja u omjeru od 50% jer nije držala propisani razmak od vozila koje se ispred nje zaustavljalo a nakon udara u isto njezino vozilo bilo odbačeno unatrag te uslijedio sraz s vozilom osiguranika tuženika. Međutim taj žalbeni razlog nije osnovan, s obzirom da je isključiva odgovornost za predmetni štetni događaj u radnji osiguranika tuženika, jer isti nije držao potreban razmak od vozila tužiteljice koje se nakon sraza s vozilom ispred sebe zaustavilo, kako je to prometnim vještačenjem
Poslovni broj Gž-2026-2024-3
utvrđeno, pa proizlazi da je vozilo osiguranika tuženika kritičnog trenutka bilo u pogonu, ali ne i vozilo tužiteljice u koje je udarilo.
12.1.Stoga, neodržavanje dovoljnog razmaka između vozila tužiteljice i onoga koje se kretalo ispred nje a u koje je prvo udarila, nije ni dijelom uzrokovalo predmetni štetni događaj, do kojega ne bi došlo i neovisno o nedovoljnom razmaku između vozila u prvom srazu, da nije osiguranik tuženika uslijed nedovoljnog razmaka udario u tužiteljičino vozilo ispred sebe koje je nakon prvog sraza bilo zaustavljeno, kako je to pravilno utvrdio i obrazložio prvostupanjski sud, čiji razlozi se u cijelosti prihvaćaju.
12.2.Glede žalbenih navoda da je nakon prvog sraza, tužiteljičino vozilo bilo odbačeno unazad, kako se to navodi u „Izvješću o poduzetom“ PP Jastrebarsko Klasa:211-04/20-P/6208 od 15.05.2020. (list 92 spisa), odgovoriti je kako iz istog nije razvidno na čemu se navedeno temelji a poglavito što u prilog tome ne upućuju saznanja do kojih je prvostupanjski sud došao ostalim provedenim dokazima, posebno prometnim vještačenjem, koje je s osnovom prihvaćeno kao stručno i objektivno, na koje tuženik nije imao primjedbi ili pitanja vještaku, niti se u ovom stadiju postupka nalaz i mišljenje čine upitnim.
13.Dosljedno, na tako pravilno utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski je sud valjano primijenio i materijalno pravo kada je zaključio da je osiguranik tuženika postupajući protivno odredbi članka 53. stavak 1. i članka 109. stavak 1. u vezi odredbe članka 51. stavak 1. sve Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ br. 67/08, 74/11, 80/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20, 85/22 i 114/22 dalje u tekstu ZOSPC), prouzročio prometnu nezgodu uz isključenje sudjelovanja tužiteljice u njezinom prouzrokovanju. Slijedom toga, jer na strani tužiteljice ne postoji krivnja ne mogu se primijeniti odredbe iz članka 1072. stavak 2. ZOO-a na koje sadržajno ukazuje tuženik koje se inače primjenjuju kada je u pitanju podijeljena odgovornost za štetu prouzročenu pogonom dva ili više vozila.
14.Glede tuženikova prigovora da je u svakom od dva sraza odnosno tri, kako s osnovom primjećuje tužiteljica, moglo doći do ozljeđivanja čime se problematizira zaključak prvostupanjskog suda da je tužiteljica ozlijeđena u srazu njezinog vozila s vozilom osiguranika tuženika i upućuje na primjenu pravila o teretu dokaza, odgovoriti je kako to ne proizlazi iz rezultata dokaznog postupka, a taj prigovor tuženik nije iznosio tijekom postupka pred prvostupanjskim sudom niti je glede takve mogućnosti nastupa ozljede imao pitanje vještaku za promet ili liječniku vještaku pa taj paušalni prigovor s osnovom ne može iznositi u žalbenom postupku (članak 352. stavak 1. ZPP).
15.Nisu u pravu žalitelji ni kada prigovaraju visini štete.
15.1.Naime, kada je ocjenom provedenih dokaza prvostupanjski sud utvrdio vrstu i težinu ozljeda koje je tužiteljica zadobila, trajanje i intenzitet bolova i straha i trajnih posljedica nastalih za zdravlje (4%) a koje se očituju kao ograničenje pokretljivosti vratnog segmenta kralješnice te bolovima u području vratne kralješnice kod dužeg rada u nefiziološkom položaju glave i tijela, pa kada se ima u vidu njezina dob (rođena 1972.) i zanimanje (prodavač), koje okolnosti se u ovom stadiju postupka s osnovom ne dovode u pitanje uopćenim prigovorima, na tako pravilno utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud je pravilno primijenio i materijalno pravo iz članka 1100. ZOO-a u svezi sa člankom 19. ZOO-a kada je tužiteljici utvrdio pravičnu novčanu naknadu za neimovinsku štetu u iznosu od 22.000,00 kn/2.919,90 eura, koja se i po ocjeni ovog suda ukazuje primjerenom svim okolnostima slučaja.
Poslovni broj Gž-2026-2024-3
15.2.Stoga, protivno navodima žalitelja, ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno primijenio pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzeto na sjednicama 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. poslovni broj Su-IV- 47/2020-5 u pogledu povećanja primjene Orijentacijskih kriterija koji se uzimaju kao pomoćni kriterij određivanja pravične novčane naknade i doprinose ujednačavanju sudske prakse a time i jačanju vladavine prava u Republici Hrvatskoj pri čemu je prvostupanjski sud, kako je utvrđeno, imao u vidu i sve odlučne okolnosti u konkretnom slučaju, pri čemu nisu od značaja okolnosti vezane za pad vrijednosti novca na koje žalbom ukazuje tužiteljica.
16.U odnosu na imovinsku štetu po osnovi tuđe pomoći i njege iz nalaza i mišljenja liječnika vještaka proizlazi da je tužiteljici bila potrebna nestručna tuđa pomoć i njega u trajanju od sveukupno 45 sati, čemu nije bilo prigovora, pa kada je prvostupanjski sud cijenu sata utvrdio u iznosu od 25,00 kn/3,32 Eura, za koju i ovaj sud smatra da je riječ o uobičajenoj cijeni u vrijeme kada je pružena, a koja je utvrđena i u okvirima važeće sudske prakse, i po ocjeni ovog suda valjano je primijenio materijalno pravo iz članka 1095. ZOO kada je štetu utvrdio u zatraženom i iznosu od 149,90 eura (članak 223. ZPP), čemu se u žalbi i ne iznose konkretni prigovori.
17.Kako nije sporno da je u mirnom postupku na ime neimovinske štete i imovinske štete za tuđu pomoć i njegu tuženik isplatio iznos od 5.000,00 kn/663,61 Eur, pravilno je za taj iznos umanjena utvrđena naknada te dosuđeno 2.405, 69 Eura s kamatama od podnošenja odštetnog zahtjeva, sukladno članku 12. stavak 4. Zakona o osiguranju u prometu (Narodne novine, broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14, 155/23 dalje: ZOOP).
18.Tuženik neosnovano prigovara i dosuđenoj naknadi za troškove liječenja u iznosu od 66,36 eura.
18.1.Naime, kada iz provedenog medicinskog vještačenja kojemu nije bilo konkretnih osnovanih prigovora proizlazi kako je tužiteljici bilo potrebno liječenje po fizijatru odnosno fizikalna terapija te da je liječenje završeno nakon provedene fizioterapije i kontrolnog pregleda fizijatra, tada je i po stavu ovog suda s osnovom sud prvog stupnja ocijenio taj trošak potrebnim i opravdanim na kojeg je tužiteljica imala pravo da bi svoje zdravstveno stanje dovela u prvobitno stanje, sukladno odredbi članka 1085. stavak 1. ZOO-a.
18.2.Stoga je pravilnom primjenom materijalnog prava iz članka 1095. stavak 1. ZOO tužiteljici dosudio spomenuti iznos sukladno računu na ime troškova za terapiju u Specijalističkoj ordinaciji za fizikalnu medicinu i reumatologiju dr. ABC.
18.3.Pri tome se prvostupanjski sud osnovano pozvao na općepoznato stanje preopterećenosti i liste čekanja za provođenje terapije na teret HZZO-a kao zapreku pravovremenoj provedbi potrebne terapije, koje razloge u cijelosti prihvaća i ovaj sud (12.2.), što u datim okolnostima kada su troškovi nastali sa ciljem saniranja ozljede sukladno uputi liječnika a imajući u vidu i njihovu visinu nema značaj nerazumnog ili neracionalnog postupanja oštećenika kojim se uvećava šteta kako to neosnovano žalbom želi ukazati tuženik.
19.Slijedom iznijetog, u prvostupanjskom postupku činjenično stanje je potpuno i pravilno utvrđeno, pravilno je primijenjeno i materijalno pravo, a pri tome sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po
Poslovni broj Gž-2026-2024-3
službenoj dužnosti, a ni one na koje upućuje žalitelj pa je valjalo žalbu žalitelja odbiti kao neosnovanu i odlučiti kao u izreci ove odluke (članak 368. stavak 1. ZPP).
20.Vezano za primijenjenu vrijednost boda tuženiku kao žalitelju je odgovoriti kako je prvostupanjska presuda u ovoj pravnoj stvari donesena 19. veljače 2024., dakle, u vrijeme kada je na snazi Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/23. dalje:dalje:OT/23) te je pravilno je prvostupanjski sud postupio kada je donoseći odluku o naknadi parničnog troška primijenio Tarifu i vrijednost boda koja je bila na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka (OT/23) te je pravilno i za radnje poduzete prije stupanja na snagu OT/23 odnosno prije 19. veljače 2024. dosudio parnični trošak prema vrijednosti boda od 2,00 eura.
20.1.Navedeno je sukladno stavu VSRH izraženom u odlukama br. Rev-940/2020 od 4. srpnja 2023., Rev-847/2021 od 13. veljače 2024. i Rev-562/2024 od 7. svibnja 2024.).
20.2.S druge strane, u pravu je tužiteljica kao žaliteljica kada tvrdi da je sud prvog stupnja pogrešno ocijenio omjer uspjeha stranaka u parnici te je valjanom primjenom odredbe članka 154. stavak 2. ZPP-a, imajući u vidu da je tuženik osporavao osnov i visinu zahtjeva zaključiti da je tužiteljičin uspjeh u postupku 93,3 %, a tuženikov 6,7 %.
20.3.Valjano je tužiteljici odmjeren trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku, prema OT/23 i zatraženom trošku za slijedeće radnje: za sastav odštetnog zahtjeva, tužbe, podneska od 26.01.2021., 19.08.2022., 04.10.2023., za pristup na ročišta 08.10.2021., 13.04.2022. i 19.01.2024. za svaku radnju u iznos po 100 bodova, odnosno po 200,00 EUR što je ukupno 1.600,00 eura, čemu je s naslova PDV-a dodati 400,00 eura, što je ukupno 2.000,00 eura, čemu je dodati trošak sudske pristojbe na tužbu 34,51 EUR i trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu 37,50 EUR (list 174 spisa) što je ukupno 2.072,01 eura, od čega tužiteljici obzirom na uspjeh (93,3-6,7=86,6%) pripada 1.794,36 eura kojemu je valjalo dodati troškove vještačenja u cijelosti 477,81 EUR, tako da ukupni trošak iznosi 2.272,17 EUR.
20.4.Pri tome je reći kako je ovaj sud, protivno žaliteljičinoj tvrdnji, suglasan sa stavom suda prvog stupnja kako podnesak od 18. prosinca 2020. nije bio potreban za vođenje postupka (članak 155. ZPP), kako je to obrazloženo pod točkom 15. pobijane presude.
21.Slijedom navedenog tužiteljici je valjalo dosuditi daljnji parnični trošak u iznosu od 359,81 eura, a s preostalim dijelom odbiti zahtjev (članak 373. ZPP).
22.Tužiteljičin zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka sud je odbio jer u pogledu žalbe na odbijajući dio glavne stvari nije uspjela, a trošak odgovora na žalbu nije bio potreban, a odbijen je i zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka u kojem nije uspio (sve članak 166. u svezi sa člankom 155. ZPP).
U Splitu, 17. rujna 2025.
PREDSJEDNIK VIJEĆA
Marko Pribisalić