Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Gž Ob-191/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Marka Pribisalića kao predsjednika vijeća, Lucije Lasić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i dr. sc. Lidije Vojković kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice OŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Željka Čović Latin, odvjetnica iz Pule, protiv tuženika: 1) TŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2) PŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po punomoćniku Radivoju Mačešiću-Biscuoliu, odvjetniku iz Pule, radi utvrđenja izvanbračne stečevine, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj P Ob-112/2023-55 od 16. lipnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 17. rujna 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj P Ob-112/2023-55 od 16. lipnja 2025.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom je suđeno:
"I. Odbija se u cijelosti tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:
„1. Utvrđuje se da nekretnina upisana u zemljišne knjige Općinskog suda u
Puli-Pola, zemljišnoknjižni odjel Rovinj-Rovigno, i to:
12. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-12) uknjiženo je pravo vlasništva na stan na IV katu sl. ‘’R’’ i to trosob nog stana koji se sastoji do predprostora, WC-a, kuhinje, blagavaonice, dnevnog boravka, lođe, predsoblja, kupaonice, dviej spavaće sobe, terase te drvarnice u prizemlju sl. ‘’R’’ sa pravom suvlasništva zajedničkih dijelova zgrade sl. a, b, c, d, e, f, tip-a 846 kuće upisane u zk. tijelu 1/prvom/, nalazećeg u zgradi izgrađenoj na kč. br. [katastarska čestica], oznake zemljišta stambena zgrada ‘’M-20’’, stambena zgrada, [adresa], ukupne površine 297 m2, upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], suvlasnički udio redni broj: 12, predstavlja bračnu stečevinu tužiteljice OŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 1. tuženika TŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], svakog u ½ dijela iste.
2. Utvrđuje se ništetnim i bez pravnog učinka Ugovor o darovanju nekretnine od 18.04.2023. g. sklopljen između 1. tuženika TŠ iz [adresa], O – [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. tuženika PŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ovjeren kod javnog bilježnika Rina Zujića, broj OU-70/2023, proveden u zemljišnim knjigama pod posl. [broj ZK uloška], za ½ dijela nekretnine upisane u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Puli-Pola, zemljišnoknjižni odjel Rovinj-Rovigno, i to: 12. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-12) uknjiženo je pravo vlasništva na stan na IV katu sl. ‘’R’’ i to trosob nog stana koji se sastoji do predprostora, WC-a, kuhinje, blagavaonice, dnevnog boravka, lođe, predsoblja, kupaonice, dviej spavaće sobe, terase te drvarnice u pirzemlju sl. ‘’R’’ sa pravom sulvasništva zajendičkih dijelova zgrade sl. a, b, c, d, e, f, tip-a 846 kuće upisane u zk. tijelu 1/prvom/, nalazećeg u zgradi izgrađenoj na kč. br. [katastarska čestica], oznake zemljišta stambena zgrada ‘’M-20’’, stambena zgrada, [adresa], ukupne površine 297 m2, upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], suvlasnički udio redni broj: 12.
3. Ovlašćuje se tužiteljica OŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], temeljem ove presude zatražiti i postići uknjižbu prava vlasništva na nekretnini upisanoj u zemljišne knjige Općinskog suda u Puli-Pola, zemljišnoknjižni odjel Rovinj-Rovigno, i to: 12. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-12) uknjiženo je pravo vlasništva na stan na IV katu sl. ‘’R’’ i to trosob nog stana koji se sastoji do predprostora, WC-a, kuhinje, blagavaonice, dnevnog boravka, lođe, predsoblja, kupaonice, dviej spavaće sobe, terase te drvarnice u pirzemlju sl. ‘’R’’ sa pravom sulvasništva zajendičkih dijelova zgrade sl. a, b, c, d, e, f, tip-a 846 kuće upisane u zk. tijelu 1/prvom/, nalazećeg u zgradi izgrađenoj na kč. br. [katastarska čestica], oznake zemljišta stambena zgrada ‘’M-20’’, stambena zgrada, [adresa] – [adresa], ukupne površine 297 m2, upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], suvlasnički udio redni broj: 12, na svoje ime u ½ dijela, a što je 2. tuženik PŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] dužan trpjeti, sve u roku od 15 dana od dana donošenja ove presude.“
II. Odbija se eventualni tužbeni zahtjev koji glasi:
„Nalaže se 1. tuženiku TŠ iz [adresa] – [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužiteljici OŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 125.000,00 Eura / 941.812,50 kuna ( fiksni tečaj 1,00 Eur = 7,53450 kn ) zajedno sa zateznom kamatom koja teče od dana 18.04.2023. g. pa do isplate po koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a sve u roku od 15 dana od dana donošenja ove presude.“
III. Nalaže se tužiteljici da tuženicima nadoknadi trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 5.156,25 EUR, u roku od 15 dana, dok se u preostalom zatraženom dijelu zahtjev odbija.
IV. Odbija se u cijelosti zahtjev tužiteljice za naknadom parničnog troška.".
2. Protiv te presude žali se tužiteljica, pobijajući istu u cijelosti, zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14,70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – u nastavku ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i prihvati tužbeni zahtjev, a podredno da se ista ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
3. Na žalbu nije odgovoreno.
4. Žalba nije osnovana.
5. Nakon što je prvostupanjska presuda ispitana u okviru ovlaštenja iz članka 365. stavka 2. ZPP, ovaj je sud utvrdio kako u postupku pred prvostupanjskim sudom nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti, a nije ostvarena ni povreda iz članka 354. stavka 2. točke 11) ZPP na koju se izrijekom poziva tužiteljica, jer pobijana presuda nema takvih nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.
6. Tužiteljica u žalbi upućuje i na relativno bitnu povredu postupka iz članka 154. stavka 1. ZPP povezano sa odredbom članka 299. ZPP, jer su tuženici saslušanje svjedoka ĐŠ predložili nakon zaključenja prethodnog postupka, a ne radi se o situaciji u kojoj taj dokaz bez svoje krivnje nisu mogli iznijeti, odnosno predložiti ranije. Međutim, prema stajalištu ovog suda, navedeni dokaz nije bio odlučan za presuđenje u ovom predmetu, pa sve da je prvostupanjski sud postupio protivno odredbi članka 299. stavka 3. ZPP, to nije utjecalo na donošenje pravilne i zakonite presude zbog razloga koji slijede u nastavku, pa se ne radi o bitnoj povredi postupka.
7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje kako nekretnina pobliže opisana u izreci pobijane presude pod I. između navodnih znakova, u naravi stan u [adresa], predstavlja bračnu stečevinu tužiteljice i tuženika TŠ, svakog za po ½ dijela. kao i utvrđenje ništetnim ugovora o darovanju kojom je taj tuženik predmetni stan darovao svome ocu tuženiku PŠ za ½ dijela vlasništva tužiteljice, a zatim i za ovlaštenje tužiteljice na uknjižbu svog prava suvlasništva na predmetnom stanu, te eventualno kumulirani tužbeni zahtjev postavljen samo prema tuženiku TŠ za isplatu iznosa od 125.000,00 eura na ime tržišne vrijednosti predmetnog stana.
8. Tužiteljica te zahtjeve, kako proizlazi iz obrazloženja pobijane presude i spisa, temelji na slijedećim tvrdnjama:
- da su tužiteljica i tuženik TŠ bili u izvanbračnoj zajednici od 2018. do ožujka 2023., te da su tijekom te zajednice sredstvima stečenim radom i kreditom kupili i opremili predmetni stan,
- da je nakon prestanka izvanbračne zajednice tuženik TŠ predmetni stan darovao svome ocu, tuženiku PŠ, iako su znali da je isti izvanbračna stečevina tužiteljice za ½ dijela,
- da tržišna vrijednost predmetnog stana iznosi oko 250.000,00 eura.
9. Nije sporno:
- kako je predmetni stan kupljen 15. veljače 2019.,
- da je u ugovoru o kupoprodaji kao kupac naveden isključivo tuženik TŠ,
- da je kupoprodajna cijena predmetnog stana iznosila 100.000,00 eura,
a tužiteljica u svom iskazu ne osporava ni činjenicu kako je tuženik TŠ za kupnju i renoviranje predmetnog stana podigao krediti od 120.000,00 eura koji se otplaćuje sa njegovog računa. Nije sporno ni kako je taj tuženik 18. travnja 2023. predmetni stan darovao svome ocu PŠ koji je kao vlasnik i upisan u zemljišnim knjigama.
10. Za odluku o glavnom, kao i o eventualno kumuliranom tužbenom zahtjevu, kao odlučnu činjenicu u ovom postupku trebalo je utvrditi je li predmetni stan izvanbračna stečevina tužiteljice i tuženika TŠ, pa je kao prethodno pitanje u ovom postupku trebalo utvrditi je li tužiteljica bila u izvanbračnoj zajednici sa tuženikom TŠ, a što su tuženici osporili. Teret dokazivanja postojanja izvanbračne zajednice je na tužiteljici.
11. Prvostupanjski je sud, kako proizlazi iz obrazloženja pobijane presude, polazeći od kontradiktornih iskaza svjedoka u ovom postupku kada opisuju odnos između tužiteljice i tuženika TŠ, zaključio kako tužiteljica nije dokazala postojanje izvanbračne zajednice koja bi proizvodila osobne i imovinske učinke kao bračna zajednica u smislu članka 11. Obiteljskog zakona (Narodne novine broj 103/15, 98/19, 47/20, 49/23, 156/23), a taj zaključak kao pravilan prihvaća i ovaj sud zbog razloga koji slijede.
12. Prije svega ovaj sud prihvaća stajalište prvostupanjskog suda po kojem da bi se odnos neudate žene i neoženjenog muškarca mogao smatrati zajednicom života koja proizvodi pravne učinke bračne zajednice (izvanbračnom zajednicom) između njih treba postojati visoki stupanj međusobne povezanosti uvjetovan intenzitetom njihovog odnosa, što podrazumijeva zajedničko stanovanje, zajedničku svakodnevicu, zajedničke financije i intimnu odanost, pa i namjeru da takva zajednica bude trajna.
13. Na tu okolnost tužiteljica je, kako proizlazi iz sadržaja tužbe i očitovanja na pripremnim ročištima od 15. veljače 2024. i 6. svibnja 2024., predložila isključivo saslušanje svjedoka čiji iskazi i po stajalištu ovog suda, kada se ima u vidu da isti nisu potkrijepljeni drugim, materijalnim dokazima (zajedničkim fotografijama, računima o plaćenim režijskim troškovima, troškovima domaćinstva i slično), kako je to pravilno primijetio prvostupanjski sud, uz suprotno iskazivanje svjedoka koje su predložili tuženici, nisu dostatni za nedvojben zaključak o trajanju veze i intenzitetu međusobne povezanosti tužiteljice i tuženika TŠ. Tužiteljica nije konkretnim dokazima, pa ni svjedocima koji bi o tome imali neposredna saznanja, potkrijepila svoje tvrdnje kako je sa tuženikom TŠ obilazila agencije za prodaju nekretnina, a njen iskaz kako je bila prisutna potpisivanju ugovora u kući prodavatelja u suprotnosti je s iskazom svjedoka ŽŠ, koji iskaz je sud prvog stupnja pravilno cijenio.
14. Sama tužiteljica u svom iskazu (suprotno neodređenom i time neuvjerljivom iskazu svoje majke, svjedokinje DŠ) navodi kako je renoviranje predmetnog stana platio tuženik TŠ iz kredita koji je podigao na svoje ime, dok ni jednim konkretnim dokazom ne potkrepljuje svoje tvrdnje kako je sudjelovala u kupnji namještaja i opremanju predmetnog stana. Tužiteljica nema nikakva konkretna, pa ni približna saznanja o primanjima tuženika TŠ. Osim toga, sama tužiteljica navodi kako nikada nije bila u kući roditelja tuženika TŠ, bez da za to ima ikakvo obrazloženje, makar bi životno bilo da (bez postojanja konkretnih razloga koji bi opravdavali suprotno) intenzivna zajednica života dvoje ljudi obuhvaća i povezanost sa širom obitelji partnera. Osim toga tužiteljica nije dokazala da bi tuženik TŠ ikada imao prijavljeno prebivalište na predmetnom stanu.
15. Tužiteljica u žalbi ukazuje na rješenje Općinskog državnog odvjetništva u Puli
- Pola od 14. ožujka 2023. kojim je tuženiku TŠ kao osumnjičeniku izrečena mjera opreza zabrane približavanja tužiteljici, koje rješenje pogrešno smatra dokazom kako je taj tuženik počinio kazneno djelo nasilja u obitelji, a zatim i dokazom da su stranke bile u izvanbračnoj zajednici. Navedeno rješenje, jednako kao i rješenje Općinskog državnog odvjetništva u Puli - Pola od 14. ožujka 2025. (list 135 spisa) nema dokaznu snagu pravomoćne kaznene presude. Osim toga, dokaze koje je predložila i priložila na ročištu od 14. travnja 2025., izuzev rješenja od 14. ožujka 2025., konkretno već spomenutu mjeru opreza od 14. ožujka 2023., dopis Hrvatskog zavoda za socijalni rad od 31. srpnja 2023. (u kojem tužiteljica, suprotno svojim navodima sadržanim u spomenutoj mjeri opreza, tvrdi kako tuženik nikada nije bio nasilan ispred mlt. T, njenog sina), službenu zabilješku PP Rovinj-Rovigno o obavljenom razgovoru sa BŠ, majkom tuženika TŠ, od 2. travnja 2023. i službenu zabilješku PP Rovinj-Rovigno o obavljenom razgovoru sa FŠ, tužiteljica je mogla predložiti i prije zaključenja prethodnog postupka, makar ih, po riječima njene punomoćnice na ročištu od 14. travnja 2025., "nije smatrala svrsishodnim iznositi jer je mislila da će tuženici priznati tužbeni zahtjev". Stoga navedene dokaza sud nije ni trebao uzeti u obzir po odredbi članka 299. stavka 3. ZPP.
16. Ipak treba primijetiti kako tužiteljica u žalbi presumira dokazanima činjenice za koje sudu nije pružila odgovarajuće dokaze, pa tako bez ikakvog konkretnog uporišta u dokaznoj građi drži dokazanim kako je tužiteljica žrtva obiteljskog nasilja i kako je među strankama postojala financijska povezanost, a preocjenjuje i ostale u postupku izvedene dokaze koje je sud prvog stupnja pravilno ocijenio.
17. Kolokvijalnu upotrebu izraza izvanbračna zajednica pogrešno je izjednačiti sa značenjem tog pojma po odredbama ObZ, a tužiteljica u ovom postupku nije dokazala kako je sa tuženikom imala takvu zajednicu života koja bi se po trajanju i intezitetu, te osobito ekonomskoj povezanosti, mogla smatrati izvanbračnom zajednicom.
18. Slijedom navedenog dakle, kako tužiteljica nije dokazala da je predmetna nekretnina izvanbračna stečevina tužiteljice i tuženika TŠ, a nije dokazala ni da je u predmetnu nekretninu vršila bilo kakva ulaganja (pa nije bilo ni potrebe za vještačenjem vrijednosti predmetne nekretnine koje je predloženo u tužbi), već je, što više, isplatu tražila isključivo po osnovi bračne stečevine, pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je odbio i glavni i eventualni tužbeni zahtjev.
19. Okolnost što je prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude, u točki 10.1. obrazloženja, očitom omaškom u pisanju naveo kako je, zbog toga što tužiteljica nije dokazala postojanje izvanbračne zajednice kao predhodnog pitanja za odluku o njenim zahtjevima (o glavnom i o kumuliranom), odbio (glavni) tužbeni zahtjev, a ne tužbene zahtjeve, u situaciji kada je navedena činjenica odlučna za obje odluke, ne čini pobijanu presudu nerazumljivom.
20. Odluka o parničnom trošku pravilno je utemeljena na odredbi članka 154. stavka 1. ZPP, a obračun tog troška tužiteljica žalbom nije osporila.
21. Zbog izloženih razloga, dakle, po odredbi članka 368. stavka 1. ZPP presuđeno je kao u izreci.
Split, 17. rujna 2025.
Predsjednik vijeća
Marko Pribisalić