Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 2

Poslovni broj: Gž-1149/2025-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda i to dr. sc. Ivana Tironija, kao predsjednika vijeća, Vedrane Perkušić, kao sutkinje izvjestiteljice i dr. sc. Daniele Pivčević, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ŠN iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Mariji Miličević, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB 22694857747, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Grgić i partneri, radi naknade štete, odlučujući o žalbama tužiteljice, te tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2970/2020-84 od 5. ožujka 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 17. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana, dok se žalba tuženika djelomično odbija kao neosnovana, a djelomično uvažava, pa se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2970/2020-84 od 5. ožujka 2025. potvrđuje u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke, u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke u odnosu na dosuđenu glavnicu od 2.561,87 eura s kamatama na iznos od 1.506,72 eura od 22. veljače 2017. do isplate, te s kamatama na iznos od 1.055,15 eura od 7. veljače 2023. do, kao i u dosuđujućem i odbijajućem dijelu odluke o trošku (točke III. i IV. izreke), dok se prvostupanjska presuda preinačuje u dijelu koji se odnosi na isplatu zateznih kamata na iznos od 1.055,15 eura na način da se odbija zahtjev tužiteljice za isplatu zakonskih zateznih kamata na taj iznos za razdoblje od 22. veljače 2017. do 7. veljače 2023.

II. Odbijaju se zahtjevi tužiteljice, te tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka kao neosnovani.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je suđeno:

„I. Dopušta se preinaka tužbe povišenjem tužbenog zahtjeva kako ga je tužiteljica postavila podneskom od dana 7. veljače 2023.

II. Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 2.561,87 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 22. veljače 2017. do 31. prosinca 2022. za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 4.845,08 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 5. ožujka 2025. kao dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

IV. Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadom troškova postupka.“

2. Tužiteljica se žali protiv odluke o trošku iz točke III. izreke ukoliko je odbijen njen zahtjev preko dosuđenog iznosa od 4.845,08 eura i to zbog žalbenih razloga iz odredbe člana 353. stavak 1. točke 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 i 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP) s prijedlogom da se prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu preinači odnosno ukine. Zatražila je i trošak žalbenog postupka.

3. Tuženik pobija prvostupanjsku presudu u cijelosti i to zbog svih žalbenih razloga iz odredbe člana 353. stavak 1. ZPP-a s prijedlogom da se ista preinači shodno žalbenim navodima. Tuženik je zatražio i trošak žalbenog postupka.

4. Na žalbe nije odgovoreno.

5. Žalba tužiteljice nije osnovana, dok je žalbe tuženika djelomično osnovana.

6. Tužiteljica potražuje naknadu štete u svezi štetnog događaja, koji se dogodio dana 20. veljače 2015.

7. U provedenom postupku je utvrđeno:

- da je tužiteljica stradala u prometnoj nesreći kao putnica u putničkom kombi vozilu koje se prednjom lijevom stranom sudarilo s drugim vozilom, čiji vozač je odgovoran za predmetnu nesreću, dok je tuženik njegov osiguratelj,

- da je tuženik priznao pasivnu legitimaciju i nastanak štetnog događaja,

- da je tijelo tužiteljice u trenutku kontakta dvaju vozila silovito poletjelo prema naprijed i ulijevo,

-da na strani tužiteljice nema mjesta doprinosu ili isključivoj odgovornosti za zadobivanje utvrđenih ozljeda u predmetnom štetnom događaju, a zbog nevezivanja sigurnosnim pojasom,

- da je tužiteljica naime, zadobila trzajnu ozljedu vrata, te ranu razderotinu i natučenje koljena, a koje ozljede je tužiteljica mogla zadobiti neovisno o korištenju sigurnosnog pojasa u trenutku štetnog događaja,

-da su navedene ozljede dovele do trajnog smanjenja životnih aktivnosti od ukupno 3%, koje se očituje u ograničenoj pokretljivosti vratne kralješnice, povremenim bolovima u vratu prilikom dužeg rada u nefiziološkom položaju glave i vrata, ograničenoj pokretljivosti lijevog koljena u lakom stupnju te povremenim bolovima u lijevom koljenu prilikom dužeg stajanja ili penjanja po stepenicama,

- da je tužiteljica pretrpjela bol jakog intenziteta u trajanju od 2 dana, srednjeg intenziteta 5 dana i manjeg intenziteta 45 dana,

- da je primarni strah bio jakog intenziteta i kratkotrajan, te slijedi sekundarni strah jakog intenziteta od 2 dana, srednjeg intenziteta od 8 dana, te blažeg od 30 dana,

- da joj je tuđa pomoć i njega bila potrebna 2 sata dnevno kroz 20 dana, te još 20 dana po 1 sat dnevno za uobičajene kućanske poslove (kuhanje, peglanje, spremanje), kao i pomoć pri odlasku na tržnicu, trgovinu i slično, time da cijena jednog sata za pružanje pomoći i njege iznosi 3,32 eura,

- da je kod tužiteljice zaostalo i naruženje u vidu ožiljaka u području lijevog koljena koji su jedva vidljivi s udaljenosti od jednog metra, te da navedeno predstavlja naruženje lakog stupnja,

- da je tužiteljica imala i trošak liječenja zbog učešća (participacije) u troškovima liječenja za osobe koje nemaju dopunsko osiguranje.

8. Navedena utvrđenja prvostupanjskog suda svoj osnov imaju u sadržaju dokaza provedenih u postupku, koje dokaze je sud prvog stupnja cijenio kako to nalaže odredba članka 8. ZPP-a i o čemu prvostupanjska presuda sadrži valjane i jasne razloge, koje prihvaća i na koje upućuje i ovaj drugostupanjski sud.

9. Naime, utvrđenja prvostupanjskog suda po osnovi povreda koje je tužiteljica zadobila u prometnoj nesreći, kao i posljedica, temelje se na medicinskoj dokumentaciji, te stručnom nalazu i mišljenju vještaka medicinske struke, koja vještva su dana po pravilima struke i obrazložena, usaglašena su i jasna (članak 260., članak 261. ZPP-a), pa im je prvostupanjski sud osnovano dao punu vjeru.

10. Tužiteljica se u smislu naprijed citirane odredbe ima smatrati trećom osobom, jer je u predmetnom štetnom događaju ozljede zadobila kao putnik jednog od dva motorna vozila koja su sudjelovala u tom događaju (prometnoj nesreći), pa za tu štetu odgovaraju imatelji (vlasnici) oba vozila po objektivnom kriteriju te solidarno, a slijedom toga jednako i njihovi osiguratelji temeljem odredbi Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14, 155/23, dalje: ZOOP). Za navedenu odgovornost prema oštećenoj trećoj osobi nije odlučno koji od imatelja je skrivio nastanak prometne nesreće, dakle, da li samo jedan od njih ili oba, te nije odlučan stupanj njihove odgovornosti.

11. Kako je tužiteljica dokazala da je došlo do nesreće i da joj je šteta nastala u uzročnoj vezi s nesrećom, dok pasivna legitimacija tuženika nije sporna (radi se o osiguratelju jednog od vozila koje je upravo skrivilo predmetnu nesreću), pravilno je prvostupanjski sud obvezao tuženika naknaditi joj utvrđenu štetu.

12. Dosuđena visina naknade neimovinske štete primjerena je pretrpljenoj šteti.

13. Odredbom članka 1100. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje: ZOO) propisano je da će sud, u slučaju povrede prava osobnosti, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema, a prema stavku 2. istog članka pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

14. Prvostupanjski sud je primjenom odredbe članka 1100. ZOO-a tužiteljici utvrdio pravičnu novčanu naknadu zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u ukupnom iznosu od 2.389,01 eura.

15. Uzimajući u obzir kvalifikatorne okolnosti, te imajući u vidu i pravno shvaćanje zauzeto na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020., i po mišljenju ovog suda pravična naknada u svojoj ukupnosti u iznosu od 2.389,01 eura predstavlja primjereno zadovoljenje u smislu navedenog propisa.

16. Zahtjev tužiteljice s ovog osnova nije zastario shodno odredbi iz članka 230. stavak 1. ZOO-a, a obzirom na utvrđene činjenice kada je tužiteljica kao oštećenica doznala za štetu i za osobu koja je tu štetu učinila, kako to pravilno cijeni i sud prvog stupnja.

17. Nadalje, i naknadu imovinske štete s osnova tuđe pomoći i njege prvostupanjski sud je ispravno utvrdio u zatraženom iznosu od 159,27 eura, pri čemu je vodio računa o trajanju i opsegu tuđe pomoći i njege, kao i cijeni sata neto zarade osobe koja je takvu pomoć sposobna pružiti u mjestu gdje tužiteljica živi.

18. Trošak liječenja osnovano je obistinjen u dosuđenom iznosu (trošak participacije), jer se radilo o potrebnim i opravdanim troškovima, koji nisu bili pokriveni pravima iz zdravstvenog osiguranja.

19. U okolnostima konkretnog slučaja nije sporno da je preinaka tužbe izvršena povećanjem tužbenog zahtjeva nakon zaključenja prethodnog postupka i provedenog vještačenja na okolnost utvrđivanja visine nastale štete.

20. Preinaka tužbe regulirana je člankom 190. i člankom 191. ZPP-a.

21. Stavkom prvim članka 190. ZPP-a je propisano da tužitelj može do zaključenja prethodnog postupka preinačiti tužbu, dok je stavkom drugim istoga članka propisano da iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka.

22. Nadalje, člankom 191. stavak 1. ZPP-a je propisano da preinaka tužbe jest promjena istovjetnosti zahtjeva, povećanje postojećeg ili isticanje drugog zahtjeva uz postojeći. Stavkom drugim istoga članka je propisano da ako tužitelj preinačuje tužbu tako da zbog okolnosti koje su nastale nakon podnošenja tužbe, zahtijeva iz iste činjenične osnove drugi predmet ili novčanu svotu, tuženik se takvoj preinaci ne može protiviti.

23. Navedenim, povećanje tužbenog zahtjeva predstavlja preinaku tužbe (članak 191. stavak 1. ZPP-a).

24. Međutim, suprotno žalbenim navodima, ako je preinaka izvršena iz iste činjenične osnove tuženik se takvoj preinaci ne može protiviti (članak 191. stavak 2. ZPP-a), a kako to cijeni i revizijski sud u odluci broj Rev-429/2024-2 od 12. lipnja 2024.

25. Na sjednici građanskog odjela Vrhovnog suda održanoj 27. svibnja 2024. u pogledu tijeka zastare u odnosu na preinačeni dio tužbenog zahtjeva zauzeto je slijedeće pravno shvaćanje:

„U slučaju kad je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena (članak 190. i 191. ZPP), zastara se prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva“, pa su neosnovani žalbeni navodi i s tim u vezi.

26. Naime, u konkretnom slučaju preinaka tužbe se temelji na istoj činjeničnoj osnovi i u skladu sa prethodno citiranim pravnim shvaćanjem podnošenjem tužbe u ovom sporu je prekinuta zastara i u odnosu na preinačeni dio tužbe (povećanjem zahtjeva).

27. Povišenjem tužbenog zahtjeva zakonske zatezne kamate na iznos za koji je uvećan tužbeni zahtjev, teku od trenutka preinake tužbenog zahtjeva. Stoga je tuženik u obvezi platiti zatezne kamate na povećani dio tužbenog zahtjeva od trenutka kad je isti postavljen, jer on ne može biti u zakašnjenju u odnosu na razdoblje prije nego je uopće postavljen preinačeni dio tužbenog zahtjeva.

28. U takvoj situaciji tuženik osnovano tvrdi da je prvostupanjski sud u tom dijelu pogrešno primijenio materijalno pravo, čime je u odnosu na kamate koje se odnose na preinačeni dio tužbenog zahtjeva trebalo preinačiti prvostupanjsku presudu na način kako je to navedeno u izreci ove drugostupanjske odluke.

29. Kako izvršena preinaka prvostupanjske presude ne mijenja ocjenu suda prvog stupnja o konačnom uspjehu stranaka u ovom sporu, to je trebalo potvrditi i odluku o trošku utemeljenu na ispravno izvršenom obračunu u primijeni odredbe članka 154. ZPP-a.

30. U odnosu na žalbene navode za odgovoriti je kako je vrijednost boda utvrđena sukladno Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23, dalje: Tarifa) uz napomenu da je u momentu zaključenja glavne rasprave i postavljanja zahtjeva za naknadu parničnog troška bila na snazi odredba o vrijednosti boda u iznosu od 2,00 eura, dok je odredbom Tbr. 52. stavak 3. Tarife propisano da kada sud odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka, kako to pravilno cijeni i sud prvog stupnja.

31. Pri odlučivanju koje će troškove tužiteljici naknaditi prvostupanjski sud je jasno naveo koje radnje je prihvatio kao opravdane i nužne za vođenje ovog spora (članak 155. stavak 1. ZPP-a), te koliko bodova pripada tužiteljici za svaku pojedinu poduzetu radnju. Pritom je sud prvog stupnja pravilno vodio računa radi li se o ročištu na kojem se raspravljalo o glavnoj stvari ili se pak samo raspravljalo o procesnim pitanjima, kao i je li u pitanju obrazloženi podnesak ili je to podnesak čije sastavljanje spada u ostale podneske pa su neosnovani žalbeni prigovori s tim u vezi. Pravilno sud prvog stupnja priznaje tužiteljici trošak sastava samo onih podnesaka za koje smatraju da su u postupku bili svrsishodni i potrebni te ne priznaje troškove podnesaka u kojima tužiteljica ponavlja svoje navode. Pored toga, u konkretnom slučaju nisu postojali opravdani razlozi za priznavanjem troška sastava i više od 4 obrazložena podneska u prvostupanjskom postupku.

32. Slijedom svega iznesenog, valjalo je pozivom na odredbu članka 368. stavak 1. ZPP-a i članka 373. točka 3. ZPP-a odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske presude.

33. Tuženiku nije priznat zatraženi trošak žalbenog postupka, jer je sa žalbom uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu koji se odnosi na sporedno traženje, dok je zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka odbijen kao neosnovan pozivom na odredbu članka 166. stavak 1. u vezi s odredbom članka 154. stavak 1. ZPP-a.

U Splitu 17. rujna 2025.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

dr. sc. Ivan Tironi