REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-717/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr.sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Pajalića člana vijeća, mr.sc. Igora Periše člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja VN, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Davor Pavičić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Pavičić i partneri u Zagreba, protiv tuženika HOK osiguranja d.d. Zagreb, Capraška 6, OIB:00432869176, kojeg zastupa punomoćnica Iva Pezić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Olujić, Pezić i partneri u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv rješenja Županijskog suda u Osijeku broj Gž- 2278/2021-6 od 10. srpnja 2024. kojim je preinačeno rješenje o trošku sadržano u presudi Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-1776/2020-18 od 19. srpnja 2021., u sjednici održanoj 17. rujna 2023.,

r i j e š i o  j e :

I. Prihvaća se revizija tužitelja, ukida se rješenje Županijskog suda u Osijeku broj Gž-2278/2021-6 od 10. srpnja 2024. u dijelu pod točkom I)2. izreke i predmet se u tom dijelu vraća drugostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

II. O troškovima postupka u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I. Nalaže se tuženiku HOK-osiguranju d.d. Zagreb, Capraška 6, OIB: 00432869176, da isplati tužitelju VN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 11.100,00 kn, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 17. prosinca 2019. pa do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema čl. 29. st. 2. i st. 8. Zakona o obveznim odnosima, kao i naknaditi mu troškove parničnog postupka u iznosu od 10.007,50 kn, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 19. srpnja 2021. pa do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema čl. 29. st. 2. i st. 8. Zakona o obveznim odnosima, a sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužitelj s dijelom tužbenog zahtjeva preko dosuđenih 11.100,00 kn do utuženih 14.100,00 kn (za iznos od 3.000,00 kn), kao neosnovanim.''.

1.1. Dopunskom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

''Odbija se dio tužbenog zahtjeva za isplatom iznosa od 7.400,00 kn, s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.''.

2. Rješenjem suda drugog stupnja odlučeno je:

"I) Žalba tuženika izjavljena protiv rješenja o trošku sadržanog u presudi Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-1776/2020-18 od 19. srpnja 2021. (dio točke I izreke) uvažava se kao osnovana te se navedeno rješenje preinačuje i sudi:

1. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak predujmljen za medicinsko vještačenje u iznosu od 159,27 eura u roku 15 dana sa zakonskom zateznom kamatom koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, koja teče od 19. srpnja 2021. do 31. prosinca 2022. godine, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena a od 30. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, do isplate, sve u roku 15 dana.

2. Svaka stranka snosi svoj trošak parničnog postupka na ime zastupanja po punomoćniku odvjetniku u ovom parničnom postupku.

II) Žalba tuženika izjavljena protiv dopunske presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-1776/2020-24 od 10. veljače 2022. godine odbacuje se kao nedopuštena.

III) Tuženiku se ne dosuđuje trošak sastava žalbi.

IV) Tužitelju se ne dosuđuje trošak sastava odgovora na žalbu.".

3. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revd-1568/2025-2 od 9. travnja 2025. tužitelju je dopušteno podnošenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Osijeku broj Gž-2278/2021-6 od 10. srpnja 2024. pod točkom I. izreke, zbog pravnih pitanja:

"1. Je li pravna osnova tužbe i tužbenog zahtjeva sporna ako tuženik to izrijekom ne navodi, ali istakne prigovor namirenja te tvrdi kako je ranije izvršenim isplatama na ime naknade štete u mirnom postupku ispunio svoju obvezu zbog čega smatra da tužitelj nema pravo na naknadu štete?

2. U slučaju kada tuženik osporava visinu potraživanja preko nesporno isplaćenog iznosa u mirnom postupku, a tužitelj je predložio provođenje dokaza medicinskim vještačenjem, provodili se medicinsko vještačenje osim na okolnost visine zahtjeva i na okolnost pravne osnove zahtjeva?".

4. Tužitelj je protiv drugostupanjskog rješenja podnio reviziju na temelju odredbe čl. 382. ZPP, zbog pravnih pitanja zbog kojih je rješenjem ovog suda dopušteno podnošenje revizije. Predložio je Vrhovnom sudu Republike Hrvatske prihvatiti reviziju i preinačiti pobijano drugostupanjsko rješenje o trošku postupka ili isto ukine i predmet vratiti sudu drugog stupnja na ponovno odlučivanje, a tuženiku naloži da mu naknadi trošak postupka.

5. Odgovoru na reviziju nije podnesen.

6. Revizija je osnovana.

7. Prema odredbi čl. 391. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) u vezi s čl. 400. st. 2. ZPP u povodu revizije Vrhovni sud Republike Hrvatske ispituje pobijano rješenje samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja iz čl. 385.a ZPP zbog kojeg je dopuštena.

8. Prvostupanjski sud je odluku o trošku postupka donio pozivom na odredbu čl. 154. st. 5. ZPP i čl. 155. ZPP i tužitelju dosudio trošak zaključivši da je tužitelj uspio u sporu 78,72%, te mu je osim troška zastupanja po punomoćniku odvjetniku priznao trošak medicinskog vještačenja i sudskih pristojbi. Prvostupanjski sud tuženiku nije dosudio razmjerni dio troška s obrazloženjem da je tuženik od početka osporavao osnov i visinu tužbenog zahtjeva u cijelosti, te da tuženik pogrešno smatra da je za smanjenje tužbenog zahtjeva nakon provedenog medicinskog vještačenja potreban pristanak tuženika.

9. Drugostupanjski sud je prihvatio žalbu tuženika izjavljenu protiv rješenja o trošku i preinačio prvostupanjsko rješenje na način da je odlučio da tuženik tužitelju naknadi trošak medicinskog vještačenja, dok je u odnosu na trošak na ime zastupanja po punomoćniku odvjetniku, odlučio da svaka stranka snosi svoj trošak. Zaključak drugostupanjskog suda je da tuženik ne osporava osnov odgovornosti već samo visinu, te da je uspjeh tužitelja u postupku trebalo ocijeniti u odnosu na tužbeni zahtjev postavljen u tužbi jer tuženik nije pristao na djelomično povlačenje tužbenog zahtjeva nakon provedenog medicinskog vještačenja.

10. Tužitelj u reviziji podnesenoj po dopuštenju navodi da tuženik nije izrijekom osporavao pravni osnov tužbe već je istaknuo prigovor namirenja i tijekom cijelog prvostupanjskog postupka je tvrdio da je tužitelju šteta namirena u cijelosti isplatom iznosa u mirnom postupku koji je prethodio tužbi, te je predlagao odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti. Ističe da je drugostupanjski sud nepravilno primijenio odredbu čl. 154. st. 2. ZPP jer je uspjeh stranaka u postupku utvrdio samo kvantitativno bez uzimanja u obzir uspjeha tužitelja u dokazivanju pravnog osnova tužbe. Pozvao se na odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-1249/2021-2 od 1. ožujka 2022., Rev-1083/2009-2 od 15. listopada 2009. Rev-1687/2009 od 8. travnja 2010. i Rev-136/06-2 od 28. veljače 2006. i Rev-736/2023-2 od 21. veljače 2024.

11. Prema odredbi čl. 154. st. 1. ZPP stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci i njezinu umješaču naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka. Prema st. 2. istog članka ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.

12. Iz spisa proizlazi da među stankama nije bio sporan nastanak štetnog događaja, pasivna legitimacija, odgovornost i postotak smanjenja životnih aktivnosti tužitelja. Nesporno je i da je tuženik tužitelju prije podnošenja tužbe u ovom predmetu, u mirnom postupku, isplatio 6.500,00 kuna s osnova naknade štete.

13. Tuženik je u odgovoru na tužbu istakao prigovor namirenja, pa je tužitelj bio dužan dokazati osnovanost visine tužbenog zahtjeva i na tu okolnost je predložio, u skladu s čl. 219. ZPP, provođenje dokaza medicinskim vještačenjem. Na temelju nalaza i mišljenje vještaka sud je utvrdio da isplatom iznosa od 6.500,00 kuna predmetna šteta tužitelju nije naknađena u cijelosti i dosuđen mu je daljnji iznos od 11.100,00 kuna, dok je odbijen za iznos od ukupno 10.400,00 kuna u odnosu na tužbeni zahtjev postavljen u tužbi.

14. Iz obrazloženja pobijane drugostupanjske odluke (točka 8. obrazloženja) je razvidno da je sud zaključio kako tuženik u ovom sporu nije osporavao osnov odgovornosti već samo visinu, pa je i uspjeh tužitelja utvrdio (točka 12. obrazloženja) imajući u vidu samo uspjeh po visini tužbenog zahtjeva, ne cijeneći uspjeh i u osnovi.

15. Navedeno shvaćanje drugostupanjskog suda je pogrešno, pa je posljedično pogrešna i odluka o trošku postupka. Naime, tuženik je isticanjem prigovora namirenja osporio i osnov i visinu tužbenog zahtjeva, te je zbog toga i izveden dokaz medicinskim vještačenje.

16. Stoga odgovor na pravna pitanja za koja je tužitelju dopušteno podnošenje revizije glasi:

1. Pravna osnova tužbe i tužbenog zahtjeva je sporna i u slučaju kad tuženik izrijekom ne osporava pravnu osnovu, ali istakne prigovor namirenja tvrdeći da je ranijim isplatama naknade štete, u mirnom postupku, ispunio u cijelosti svoju obvezu i iz tog razloga smatra da tužitelj nema pravo na naknadu štete.

2. U slučaju kad tuženik osporava visinu potraživanja, preko iznosa koji je nesporno isplaćen u mirnom postupku, pa tužitelj predloži provođenje medicinskog vještačenja, medicinsko vještačenje se provodi i na okolnost pravne osnove tužbenog zahtjeva i na okolnost visine tužbenog zahtjeva.

16.1. Navedenim odgovorima reafirmira se pravno shvaćanje ovoga suda zauzeto u odluci broj Rev 736/2023-2 od 21. veljače 2024.

17. Zbog pogrešnog pravnog shvaćanja, drugostupanjski sud je odlučujući o žalbi tuženika i preinačavajući prvostupanjsku odluku, propustio ocijeniti omjer uspjeha stranaka u parnici prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove tužbenog zahtjeva.

18. Budući se pobijana drugostupanjska odluka temelji na pravnom shvaćanju koje nije u skladu s pravnim shvaćanjem ovog suda zauzetim u odgovorima na pravna pitanja za koja je tužitelju dopušteno podnošenje revizije kao i u odluci ovog suda broj Rev 736/2023-2 od 21. veljače 2024., revizijom pobijana drugostupanjska odluka je ukinuta na temelju odredbe čl. 391. st. 7. ZPP u vezi s čl. 400. st. 2. ZPP i predmet je vraćen sudu drugog stupnja na ponovan postupak pa je odlučeno kao u točki I. izreke ovog rješenja.

19. U ponovljenom postupku drugostupanjski sud će pravilnom primjenom materijalnog prava iz čl. 154. st. 2. ZPP u vezi s čl. 155. st. 1. ZPP i čl. 164. st. 1. i 2. ZPP ponovno odlučiti o žalbi tuženika izjavljenoj protiv odluke o trošku postupka.

20. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije sadržana u točki II. izreke ovog rješenja temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

Zagreb, 17. rujna 2025.

Predsjednik vijeća:

mr.sc. Dražen Jakovina