REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-3627/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Mediteran 2000 d.o.o., Mrljane, Općina Pašman, OIB 14559089388, kojeg zastupa punomoćnik Jure Strgačić, odvjetnik u Zadru, protiv tuženika Croatia Osiguranja d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB 26187994862, kojeg zastupa punomoćnik Mihovil Grubišić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Župić & Partneri d.o.o., Zagreb, Pisarnica Split, radi isplate, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-4932/2024-3 od 16. travnja 2025. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-417/2023-21 od 31. listopada 2024., u sjednici održanoj 17. rujna 2025.
r i j e š i o j e :
I. Prijedlog za dopuštenje revizije tuženika u odnosu na pravna pitanja se odbija.
II. Prijedlog za dopuštenje revizije tuženika u odnosu na povredu temeljnih ljudskih prava se odbacuje.
III. Zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije odbija se odbija.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije (dalje i: prijedlog) protiv drugostupanjske presude naznačivši u njemu pitanja za koja smatra da su pravna pitanja važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava u sudskoj praksi u smislu članka 385.a stavka 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje: ZPP), a smatra da mu reviziju treba dopustiti i na temelju stavka 2. toga članka zato što su mu, prema njegovu mišljenju, povrijeđena temeljna ljudska prava zajamčena Ustavom Republike Hrvatske (dalje: Ustav) i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (dalje: EKLJP), konkretno: „pravo na pošteno suđenje, pristup sudu te djelotvorno pravno sredstvo“.
2. U odgovoru na prijedlog tužitelj je ovome sudu predložio da ga odbaci i tuženika obveže da mu nadoknadi trošak sastava toga podneska.
3. Prijedlog za dopuštenje revizije je djelomično neosnovan, a djelomično nedopušten.
4.1. Nižestupanjskim presudama odlučeno je o zahtjevu tužitelja kao oštećenika, osiguranika i ugovaratelja osiguranja za isplatu osigurnine na ime naknade imovinske štete zbog oštećenja tužiteljeva broda u pomorskoj nesreći.
4.2. Tuženik je u prijedlogu naznačio pitanja:
„1. Ukoliko tužitelj uz tužbu dostavi pravila osiguranja tuženika (konkretno list spisa 70 do 73) te dostavljena pravila tijekom cijelog parničnog postupka ne budu sporna, može li se na navedena pravila osiguranja pozivati tuženik na način da se navedena pravila primjenjuju u konkretnom parničnom postupku među strankama neovisno o odredbama či. 704. i dr. Pomorskog zakonika?
2. Može li se smatrati da vještak Miljenko Rakvin nije stručan za utvrđivanje uzroka i opsega oštećenja na brodu, točnije za brodostrojarski dio, a sve iz razloga jer se u postupku osiguranja dokaza nije prigovaralo tom vještaku da nije stručan unatoč tome što je naknadno utvrđeno da je cit. vještak dipl. ing. brodogradnje i da je isti na listi vještaka imenovan samo u grani brodogradnje, a ne i brodostrojarstva, koje činjenice su se utvrdile tijekom postupka?
3. Je li sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je pobijanom presudom visinu štete odredio u visini vrijednosti oštećene stvari, ali bez umanjenja za amortizaciju i bez uvažavanja činjenice da je u brod ugrađen novi, dvostruko skuplji i jači motor od onog prije štetnog događaja?
4. Smatra li se da je vještak Miljenko Rakvin određen za vještaka u ovom postupku te da se na njegovoj izjavi ne temelji pobijana presuda, sve to uvažavajući činjenicu da je na ročištu 14.06.2024. Vještak Miljenko Rakvin pozvan da prije početka vještačenja predmet vještačenja brižljivo razmotri, da točno navede sve što opazi i nađe te da iznese svoje mišljenje savjesno i u skladu s pravilima znanosti i vještine?
5. Može li se smatrati da je tvrdnja tuženika da je sud prilikom utvrđivanja visine štete uzeo u obzir vrijednost novog motora proizvoljna i da nema valjanog uporišta u spisu, ako se taj izračun vrijednosti novog motora na koji se pozvao sud, temelji na nalazu i mišljenju vještaka dao nalaz i mišljenje u istom parničnom postupku te ako tužitelj sam već u tužbi priznaje da je ugradio novi motor jer bi cijena popravka ranijeg motora višestruko premašivala cijenu novog motora, koja činjenica ugradnje novog motora je među strankama u postupku nesporna?
6. Može li se smatrati da je teret dokaza na tuženiku, u situaciji kada je vještak iznio nalaz i mišljenje s vjerojatnošću da je do oštećenja podvodnog dijela trupa došlo prije štetnog događaja i da je ta prijašnja šteta utjecala na centriranje motora, a što je onda dovelo do stradavanja ležajeva i u konačnici uzrokovalo oštećenje motora, s obzirom da tužitelj nije uopće dokazao niti je za razliku od tuženika predložio dokaze iz kojih bi proizlazilo da oštećenja podvodnog dijela trupa nisu nastala prije oštećenja motora?
7. Smatra li se preinakom tužbe situacija kada je tijekom postupka izvršena promjena pravne osnove tužbenog zahtjeva na način da je prvotno zahtijevana naknada štete, a da je tijekom postupka promijenjena osnova tužbenog zahtjeva na način da je zahtijevana isplata osigurnine te je tužbeni zahtjev u tom dijelu prihvaćen u cijelosti, a bez da se odlučilo o dopustivosti takve promjene objektivnog identiteta spora kojem je pravovremeno prigovorio tuženik?“.
4.3.1. Što se prvoga naznačenoga pitanja tiče ono je potpuno neodređeno, odnosno nije jasno primjenu koje postupovnopravne ili materijalnopravne norme tuženik njime problematizira. To zato što nije jasno zašto se tužitelj kao osiguranik i ugovaratelj osiguranje ne bi smio pozivati na „pravila osiguranja tuženika“, dakle osiguratelja i kakve s tim ima veze ima „čl. 704. i dr. Pomorskog zakonika“.
4.3.2. Na drugo se pitanje ne može odgovoriti jednoznačno, tako da se tim odgovorom uspostavlja neki pravni standard, pri čemu ovaj sud smatra i da je tuženik odgovor na pitanje, ali što se tiče baš ovoga konkretnoga slučaja, mogao naći u točki 16. obrazloženja drugostupanjske presude.
4.3.3. Treće, peto i šesto naznačeno pitanje polazi od pogrešnih tuženikove tvrdnji u vezi s načinom utvrđenja visine štete s obzirom na obrazloženje nižestupanjskih presuda s tim u vezi.
4.3.4. Četvrto naznačeno pitanje je nerazumljivo, no, kada se uzme u obzir i onaj sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije kojim tuženik pokušava objasniti razlog postavljanja ovoga pitanja, valja ukazati na to da se je glede dokaza vještačenjem o kojemu je riječ u pitanju drugostupanjski sud jasno izjasnio (točka 15. obrazloženja drugostupanjske presude).
4.3.5. Što se sedmoga pitanja tiče, ukazuje se tuženiku na to da je (sve i da je točno da je tužitelj tijekom postupka promijenio pravnu osnovu tužbenoga zahtjeva, a nije, jer s obzirom na ono što je uz prijedlog dostavljeno proizlazi da je tuženiku od početka postupka moglo biti jasno da tužitelj zahtjeva isplatu osigurnine) člankom 191. stavkom 3. ZPP propisano da se promjena pravne osnove tužbenoga zahtjeva ne smatra preinakom tužbe.
4.4. Dakle, naznačena pitanja ne mogu biti važna pravna pitanja u smislu članka 385.a stavka 1. ZPP pa je na temelju članka 389.b stavka 1. toga Zakona odlučeno kao u točki I. izreke.
5.1. Iz spisa predmeta proizlazi da je tuženiku bilo omogućeno da se izjasni o zahtjevima i navodima tužitelja, iznosi činjenice i predlaže dokaze te na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. Nižestupanjski su sudovi svoje zaključke jasno i neproturječno obrazložili i njihove se odluke ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Drugostupanjski je sud odgovorio na sve odlučne žalbene navode. Zato ništa ne upućuje na zaključak da su tuženiku u postupku povrijeđena temeljna ljudska prava na koja se u prijedlogu poziva.
5.2. Tako tuženik nije učinio vjerojatnom tvrdnju o povredi temeljnoga ljudskog prava pa je na temelju članka 389.a stavka 4. ZPP odlučeno kao u točki II. izreke.
6. Tužitelju nije dosuđena naknada troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije (točka III. izreke) jer se ne radi o trošku potrebnom za vođenje postupka, a to zato što tužitelj u tome podnesku tek paušalno iznosi tvrdnje o pravilnosti i zakonitosti nižestupanjskih presuda i nedopuštenosti tuženikova prijedloga za dopuštenje revizije (članak 166. stavak 1. u vezi s člankom 155. stavkom 1. ZPP).
Zagreb, 17. rujna 2025.
Predsjednica vijeća:
Renata Šantek
