REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-3665/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŽĐ, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnik Željko Petrišić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika BC Institut za oplemenjivanje i proizvodnju bilja d.d., Rugvica, Dugoselska 7, OIB 81224333034, kojeg zastupa punomoćnik Josip Mađarić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Mađarić & Lui, Zagreb, Ilica 191 F, radi isplate, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tuženika protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-121/2025-3 od 9. travnja 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-257/2023-119 od 3. veljače 2025., u sjednici održanoj 17. rujna 2025.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog za dopuštenje revizije se odbija.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije (dalje i: prijedlog) protiv drugostupanjske presude naznačivši u njemu pitanje za koje smatra da je pravno pitanje važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava u sudskoj praksi u smislu članka 385.a stavka 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje: ZPP).
2. Tužitelj nije odgovorio na prijedlog za dopuštenje revizije.
3. Prijedlog za dopuštenje revizije je neosnovan.
4. Pitanje koje je tuženik u prijedlogu naznačio, koje glasi: „Da li radnik koji se nije obratio poslodavcu sa prigovorom na ugovor o radu glede visine plaće ima pravo tražiti eventualnu naknadu razlike plaće?“ i za koje tuženik tvrdi da je na njega odgovoreno u odluci ovoga suda poslovni broj Rev 458/2002-2 od 12. studenoga 2002. te da odgovor glasi: „… sudovi pravilno zaključuju da, pošto tužitelj nije prigovarao ugovoru o radu glede visine određene mu plaće je ta odredba ugovora konačna, pa kako je isplata vršena u skladu s odredbom ugovora je takva isplata bila zakonita“, nije važno za odluku u sporu. Naime, citirano pravno shvaćanje ne odnosi se na činjeničnu i pravnu situaciju na temelju koje su nižestupanjski sudovi u ovome postupku tužbeni zahtjev tužitelja, radnika, za isplatu od tuženika, poslodavca, ocijenili osnovanim. U ovome su postupku, naime, nižestupanjski sudovi utvrdili (pri čemu ovaj sud ne ulazi u pravilnost ovakvoga zaključka, jer se on naznačenim pitanjem ne problematizira) da je ugovorna odredba glede visine tužiteljeve plaće ništetna na temelju sadržajno istovjetnih odredaba članka 82. stavka 4. Zakona o radu (Narodne novine br. 38/95, 54/95, 65/95, 102/98, 17/01, 82/01, 114/03, 142/03, 123/03, 30/04 i 68/05), članka 83. stavka 4. Zakona o radu (Narodne novine br. 149/09, 61/11, 82/11 i 73/13) i članka 91. stavka 4. Zakona o radu (Narodne novine br. 93/14, 127/17, 98/2019, 151/22 i 64/23). Neodlučno je za ostvarenje prava radnika koja ima jer je ništetna neka odredba ugovora o radu je li se radnik prethodno obratio poslodavcu s prigovorom u vezi s tom odredbom, odnosno, je li ga prethodno upozorio na ništetnost ugovorne odredbe.
5. Zato naznačeno pitanje nije važno za odluku u sporu, pa kao takvo nije važno pravno pitanje u smislu članka 385.a stavka 1. ZPP te je na temelju članka 389.b stavka 1. toga Zakona odlučeno kao u izreci.
Zagreb, 17. rujna 2025.
Predsjednica vijeća
Renata Šantek
