Broj: Ppž-9725/2022
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Kristine Gašparac Orlić, predsjednice vijeća te Roberta Završkog i Goranke Ratković, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. ŽJ i dr., zbog prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“ broj 5/1990., 30/1990., 47/1990. i 92/1994.), odlučujući o žalbi okr. ZJ, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Osijeku od 14. srpnja 2022., broj: 72. Pp - 529/2022, u sjednici vijeća održanoj 17. rujna 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba okr. ZJ i potvrđuje se prvostupanjska presuda u odnosu na tu okrivljenicu.
II. Na temelju članka 138. stavak 2. točke 3.c Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/2007., 39/2013., 157/2013., 110/2015., 70/2017., 118/2018. i 114/2022.), okr. ZJ je dužna naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka 50,00 (pedeset) eura, u roku 15 dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Osijeku od 14. srpnja 2022., broj: 72. Pp - 529/2022-7, okr. TJ i okr. ZJ proglašeni su krivim da su, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinili prekršaj iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, za koji im je, izrečena novčana kazna i to okr. ŽJ u iznosu od 600,00 kuna, što je protuvrijednost 79,63 eura, a okr. ŠJ u iznosu od 600,00 kuna, što je protuvrijednost 79,63 eura, a koje kazne su okrivljenici dužni platiti u roku 1 mjeseca po pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja 2/3 izrečene novčane kazne te su obvezani na naknadu troškova prekršajnog postupka u iznosu od 200,00 kuna.
2. Protiv te presude, okr. ZJ pravodobno je po braniteljici Marini Burić, odvjetnici u Osijeku, podnijela žalbu naznačujući da se žali zbog svih žalbenih osnova dok iz sadržaja žalbe proizlazi da se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se žalba prihvati.
3. Žalba nije osnovana.
4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju članka 202. stavak 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, a po službenoj dužnosti ispitao je jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavak 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li presudom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenoj zakonskoj odredbi, pazi po službenoj dužnosti.
5. Žaleći se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja okr. ZJ opisuje okolnosti događaja inkriminirane prilike te ističe da je okr. TJ ušao u njezinu radnju te ju onemogućavao u radu sa prisutnom klijenticom u radnji na način da je vikao na nju, lupao rukom po pultu te joj se unosio u lice te da je točno da je ona uzela papir od ŽJ te ga pokidala i bacila, a da time nije remetila javni red i mir budući je to bio jedini način da se obrani od ponašanja okr. ŽJ. Ističe da radnja kidanja papira ne ispunjava obilježje djela remećenja javnog reda i mira, a isto tako, da nije jasno na temelju čega je utvrđeno da je ona viknula „Marš van“ te da je pogrešno prvostupanjski sud iskaze svjedokinja NJ i EJ cijenio vjerodostojnim, a nije cijenio u tom dijelu iskaze svjedokinja MJ i RJ.
5.1. Suprotno takvim žalbenim navodima, prvostupanjski sud je, nakon iznošenja dokaznog materijala, vrlo decidirano, jasno i bez proturječja iznio koje odlučne činjenice i iz kojih razloga je uzeo dokazanima, pri čemu je dao ocjenu vjerodostojnosti dokaza na temelju kojih je došao do zaključka o počinjenju prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okr. VJ i to u točci 19 obrazloženja pobijane presude. Naime, pravilno je prvostupanjski sud povezujući obranu okr. ZJ u kojoj je ista ne osporava da je doista istrgnula papir iz ruku okr. ŽJ te ga pokidala i bacila na pod (opravdavajući takvo svoje ponašanje na neprimjereno ponašanje okr. ŽJ na nju) sa iskazima u postupku ispitanih svjedoka i to svjedokinja NJ i EJ, koje su suglasno obrani oboje okrivljenika iskazivale o događaju inkriminirane prilike te su suglasno iskazivale o vikanju od strane okr. ZJ zaključio da mu se u ponašanju okr. ZJ ostvarila bitna obilježja prekršaja koji joj se stavlja na teret. Naime, svjedokinja NJ koja je i supruga okr. ŽJ iskazivala je i o ponašanju svojeg supruga okr. ŽJ i njegovim protupravnim radnjama inkriminirane prilike radi čega je pravilno iskaz te svjedokinje prvostupanjski sud cijenio vjerodostojnim, a vjerodostojnost iskaza tih svjedokinja proizlazi i iz video snimke odnosno naglih pokreta tijela oba okrivljenika, mahanja rukama, pa je jasno da je okr. ZJ svojim ponašanjem ostvarila obilježje prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.
5.2. U odnosu na žalbene navode okr. ZJ da njezina radnja koja je opisana „…iz ruke ŽJ naglo istrgnula papir, pokidala ga i bacila u njegovom smjeru…“ ne predstavlja narušavanje javnog reda i mira, ističe se da takva radnja sagledana u cjelini događaja, a počinjenja ujedno i uz viku predstavlja narušavanje javnog reda i mira i istom se ostvaruju obilježja prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.
5.3. Isto tako, žalbenim navodima okr. ZJ kojima svoje ponašanje opravdava napadom od strane okr. ŽJ na nju nije dovedena u sumnju pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja od strane prvostupanjskog suda te protupravno ponašanje jednog okrivljenika ne opravdava protupravno ponašanje drugog okrivljenika, već se radi o izabranom ponašanju okr. ZJ da na ponašanje okr. ŽJ odgovori ponašanjem koje se također smatra protupravnim.
5.4. Stoga, žalba okr. ZJ zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.
6. Nadalje, a kako iz sadržaja žalbe proizlazi da se okr. JJ nije žalila zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, ispitao je pobijanu prvostupanjsku presudu i po toj osnovi, budući da, sukladno odredbi članka 202. stavak 5. Prekršajnog zakona, žalba podnesena u korist okrivljenika zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede materijalnog prekršajnog prava, u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji.
6.1. Razmotrivši odluku o izrečenoj novčanoj kazni, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz članka 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja, te je okr. ZJ za počinjeni prekršaj utvrdio novčanu kaznu primjerenu težini počinjenog prekršaja, stupnju odgovornosti i svrsi kažnjavanja iz članka 6. i članka 32. Prekršajnog zakona. Po ocjeni ovog suda novčana kazna, primjerena je i dostatna kako svim okolnostima počinjenog prekršaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja jer je izrečena u iznosu iznad zakonom propisanog minimalnog iznosa za prekršaj iz članka 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, kao blaža vrsta kazne budući da je za predmetni prekršaj osim novčane kazne alternativno propisana i kazna zatvora, kao teže vrsta kazne.
6.2. Ističe se da je nakon donošenja nepravomoćne presude, stupio na snagu Zakon o izmjenama Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“ broj 114/2022.), kao posljedica stupanja na snagu Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“ broj 57/2022., 88/2022.), a koji u konkretnom slučaju zbog konverzije novčane valute propisuje manji iznos najniže i najviše novčane kazne ( u iznosu od 20,00 do 170,00 eura, što prema fiksnom tečaju konverzije – 7.53450, iznosi 150,69 do 1.280,87 kuna), dok je Zakon o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“ broj 5/1990., 30/1990., 47/1990. i 29/1994.) koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja propisivao za taj prekršaj nešto strožu najnižu i najvišu novčanu kaznu (u iznosu od 50 dem do 350 dem, revalorizirano po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan 31. prosinca 2001., odnosno od 25,56 do 178,95 eura prema obračunskom koeficijentu konverzije DEM-a u eura Hrvatske narodne banke na dan 1. siječnja 2002.). Budući da je, po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud pravilno odmjerio novčanu kaznu i okr. ZJ za prekršaj iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, izrekao novčanu kaznu 600,00 kuna (što je protuvrijednost 79,63 eura), a koja je unutar okvira novčanih kazni propisanih Zakonom o prekršajima protiv javnog reda i mira koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja djela, kao i unutar okvira novčanih kazni propisanih Zakonom o izmjeni Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mir, ovaj drugostupanjski sud novi zakon nije primijenio, ocijenivši da je prema načelu konkretnosti (novčana kazna pravilno odmjerena i primjerena svim okolnostima slučaja) pa novi Zakon u izmijenjenoj odredbi ne dovodi do povoljnijeg rezultata za okrivljenika.
7. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavak 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s člankom 138. stavkom 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj 18/13.), koja iznosi od 100,00 do 5.000,00 kuna (što je protuvrijednost 13,27 do 663,61 eura ) pa iznos od 50,00 eura predstavlja iznos neznatno iznad minimalno mogućeg iznos paušalne svote, a time po ocjeni ovog suda, neće biti dovedeno u pitanje uzdržavanje okrivljenice kao ni osoba koje je ista eventualno dužna uzdržavati.
8. Slijedom navedenog, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 17. rujna 2025.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Emina Bašić,v.r.
Kristina Gašparac Orlić,v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Osijeku u 4 ovjerena prijepisa za spis, okr. ZJ, branitelja i tužitelja.