Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-951/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugoga stupnja, po sucu Vitomiru Boiću, u pravnoj stvari tužiteljice OPR iz [adresa], sa prebivalištem u [adresa], 500 PPR (OIB: [osobni identifikacijski broj]), zastupana po punomoćnicima Oskaru Skrbec i Dolores Pijetlović, odvjetnicima iz Rijeke, protiv tuženika OP iz [adresa] (OIB: [osobni identifikacijski broj]), zastupanog po punomoćniku Florijanu Matiću odvjetniku iz Rijeke, radi smetanja posjeda, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv rješenja Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Psp- 6/2023-34 od 9. srpnja 2024., 17. rujna 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljice OPR kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Psp-6/2023-34 od 9. srpnja 2024.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troškova žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem odlučeno je:

''I. Odbacuje se tužba tužiteljice OPR.

II. Odbija se prijedlog tužiteljice OPR za određivanjem privremene mjere koji glasi:

„I. Nalaže se tuženiku-protivniku osiguranja PP OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] pod prijetnjom novčane kazne od 2.654,46 Eur da ukloni 2 inox držača, senzor, te sruši sagrađene bočne zidove, pripojene na bočnom djelu tužiteljičinog zida (sjeverni i istočni zid) te ukloni ugrađenu vertikalnu i horizontalnu gurlu, krovni vijenac te završne i zabatne obojene smeđe limove, sve pričvršćeno na zid, koji se nalazi na nekretnini katastarske oznake k. č. [katastarska čestica], z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], upisano u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Rijeci, i to odmah po primitku prijepisa rješenja o određivanju privremene mjere.

II. Privremena mjera ostaje na snazi do pravomoćnosti rješenja o ovoj pravnoj stvari ili do drugačije odluke suda ukoliko se okolnosti zbog kojih je mjera određena naknadno promjene.

III. U slučaju da se tuženik ne bude pridržavao zabrani određenoj privremenom mjerom, sud će na prijedlog tužitelja odrediti sredstva prisile radi provođenja privremene mjere.

IV. Žalba protiv rješenja o izdavanju privremene mjere ne odgađa njegovu ovrhu.“

III. Odbacuje se prijedlog tužiteljice OPR za povratom u prijašnje stanje zbog propuštenog prekluzivnog roka za podnošenje njezine tužbe radi smetanja posjeda.

IV. Nalaže se tužiteljici OPR iz [adresa], sa prebivalištem u [adresa], 500 PPR (čiji je OIB: [osobni identifikacijski broj]) da tuženiku OP iz [adresa] (čiji je OIB: [osobni identifikacijski broj]) naknadi trošak ovog postupka u iznosu od 625,00 € sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja meritorne odluke 9. srpnja 2024. uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine pa do isplate, u roku od 15 dana."

2. Protiv navedenog rješenja žalbu je podnijela tužiteljica zbog pogrešne primjene materijalnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog bitne povrede odredbe parničnog postupka. Pobijana odluka nije na zakonu osnovana, jer je sud propustio ocijeniti veći dio iznesenih dokaza i činjenica na koje se tužiteljica pozivala. Pobijano rješenje je proturječno, a nameće se zaključak da činjenično stanje nije u potpunosti ni po zakonu pravilno utvrđeno. U tužbi tužiteljica je tražila utvrđenje da je tuženik 31. prosinca 2022. smetao žaliteljicu u posljednjem mirnom posjedu nekretnina u naravi prilaz u dvorište, na način da je na zidu predmetnih nekretnina postavio odnosno ugradio 2 inox držača, senzor, te sagradio bočne zidove, pripojene na bočnom djelu žaliteljičinog zida (sjeverni i istočni zid) te na taj način ugradio gurlu, krovni vijenac te postavio završne i zabatne obojene smeđe limove, sve pričvršćeno na zid, čime je onemogućio žaliteljici pristup nekretnini te dosadašnjem načinu korištenja predmetne nekretnine koja se koristi kao prilaz okućnici na adresi [adresa], u [adresa]. Tužiteljica je tražila da se naloži tuženiku da uspostavi prijašnje posjedovno stanje kakvo je bilo prije učinjenog smetanja posjeda, kao i zabranu tuženiku ubuduće takvog ili sličnog smetanja posjeda, pod prijetnjom ovrhe i novčane kazne, te istovremeno zatražila na isto i privremenu mjeru. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje mjerničkog vještaka Tomislava Vidmara. Vještak nije postupio prema traženom od strane žaliteljice i dodatno tvrdio na usmenom saslušanju na ročištu da nije dobio uputu, a u tužbi je sve obrazloženo, pa je činjenično stanje pogrešno i netočno utvrđeno. Da je do utuženog smetanja posjeda došlo proizlazi iz preklopa kopije Katastarskog plana prije i nakon Geo Simčića. Žaliteljica je na ročištu od 28. svibnja 2024. zatražila da se provede novi očevid i angažira drugog vještaka mjerničke struke, no sud je odbio dokazni prijedlog žaliteljice. Sud netočno utvrđuje da je krajem 2019. napravljena zidana garaža kakvu je utvrdio na licu mjesta prilikom očevida od 16.6.2023., ne uzimajući u obzir navode žaliteljice koje je isticala da je je faktično stanje na terenu sigurno od datuma 12.09.2020. pa nadalje. Prekluzija se po Zakonu o gradnji određuje danom završetka izgradnje i kad je građevina spremna za korištenje (tj. izdavanjem uporabne dozvole). Prekluzija, u konkretnom slučaju nastupit će tek 30 dana od dana izdavanja Uporabne dozvole, koja još nije ni izdana. Žaliteljica smatra da je sud trebao odrediti predloženu privremenu mjeru osobito uzimajući u obzir činjenice da se radi o stvari koja vrlo jako opterećuje susjedne nekretnine i njihove vlasnike, te može biti uzrokom svađa, tučnjava, nasilja ali i straha od nasilja. Sud obrazlaže razloge odbacivanja prijedloga za povratom u prijašnje stanje zbog prepuštenog prekluzivnog roka za podnošenje tužbe radi smetanja posjeda ne uzimajući u obzir navode tužiteljice o ograničenju kretanja koje je posljedica proglašene epidemije, što bi bili opravdani razlozi za propuštanje postupovnih radnji. Činjenica da tužiteljica, koja boravi u [adresa] u vrijeme trajanje pandemije Covid 19 iz zdravstvenih razloga nije mogla biti cijepljena, pa joj je time bilo onemogućeno odlukom Vlade USA bilo kakvo putanje u inozemstvo, pa tako i u Hrvatsku. Sud je neosnovano prihvatio iskaze svjedoka UP i SP, pri tome ne uzimajući u obzir da se radi o pristranim svjedocima u rodbinskoj vezi s tuženikom (sin i nevjesta tuženika). Predlaže se preinačiti pobijanu prvostupanjsku presudu (pravilno: rješenje) na način da se prihvati tužbeni zahtjev u cijelosti, a podredno predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje te obvezati tuženika na naknadu prouzročenog parničnog troška, uvećanog za trošak žalbenog postupka.

3. Žalba nije osnovana.

4. Ispitujući pobijano rješenje suda prvog stupnja i postupak koji mu je prethodio, ovaj sud drugoga stupnja ne nalazi da bi bila počinjena bilo koja od bitnih povreda odredaba parničnog postupka predviđenih odredbom čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP) na koje sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti, temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a, u vezi s čl. 381. ZPP-a, a suprotno žalbenim navodima pobijano rješenje sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama.

5. Predmet spora je je zahtjev tužiteljice za pružanje posjedovne zaštite radi smetanja posjeda.

6. Sadržaj i opseg tužbenog zahtjeva određuje tužitelj, a sud je dužan na temelju rezultata raspravljanja ocijeniti osnovanost tužiteljevih navoda, pružanjem ili odbijanjem traženja pravne zaštite.

7. Prvostupanjski sud, između ostalog, navodi da je utvrdio slijedeće činjenice:

- da je 26. siječnja 2023. zaprimljena tužba tužiteljice OPR koja tvrdi da je iz SAD-a sletjela 30. prosinca 2022., stigla u [adresa] 31. prosinca 2022. te tom prilikom ustanovila da je tuženik OP izvršio određene građevinske radove te između ostalog ulaz do svog dvorišta zatvorio novim kliznim inox vratima

- da je tuženik bez ikakve dozvole ili upita postavio klizna vrata na način da je na zid tužiteljice OPR (zid visok kojih 1.90 m od cca 30 cm debljine) ugradio 2 inox držača te na isti još postavio senzor četvrtastog oblika

- da je tuženik bez dozvole ili suglasnosti tužiteljice svoju građevinu garažu sagradio bočno, oslanjajući se na predmetni zid tužiteljice te sagradio krovni vijenac i oluke, kroz dužinu zida od cca 7,5 m, te na vrh zida ugradio završni obojeni smeđi lim

- da tužiteljica tvrdi da predmetni zid posjeduje na temelju pravnog osnova, obzirom da je isti sagradio prije 50 godina njezin otac

- da tužiteljica tvrdi da je tuženik svojim činom samovlasno smetao tužiteljicu u njezinom posljednjem posjedu, na način da je tužiteljici na njezinom zidu, s ugradnjom 2 inox držača te postavom senzora, onemogućio redovno održavanje zida, njegovo pranje i sl.

- da joj je blokiravši prilaz zidu te ugradnjom gurli, krovnih vijenaca te završnih i zabatnih obojenih smeđih limova načinio štetu na način da joj sada neposredno na njezin dio, po zidu i na česticu padaju oborinske vode koje čine i štetu

- da je u odgovoru na tužbu tuženik u cijelosti osporio tužbu, tužbeni zahtjev i prijedlog za određivanje privremene mjere

- da je istakao prigovor promašene pasivne legitimacije te prigovor prekluzije

- da sporni zid nije ga izgradio otac tužiteljice, već ga je izgradio tuženik, jer se Ugovorom od 25.05.1996. on obvezao da će izgraditi predmetni zid, što je i učinio

- da je gradnju predmetnog zida tuženik završio 2007. kada je na zid postavio i nastrešnicu, koja je u istom stanju postojala sve dok sin tuženika UP nije sagradio garažu, dok su dvorišna ulazna vrata sagrađena negdje 2000.

- da tužiteljica na predmetnom zidu nikada nije vršila nikakve posjedovno čine, kao što nikakve posjedovne čini nije vršila niti na ruševnom zidu izgrađenom na k. č. br. [katastarska čestica] 7

- do problema dolazi kada je tuženik 2010. počeo popravljati urušeni zid na k. č. br. [katastarska čestica] iz razloga jer je isti počeo otpadati na nekretninu tuženika, kao i na susjednu nekretninu u vlasništvu tužiteljice

- da je tada tužiteljica poslala pismo tuženiku da prestane popravljati navedeni ruševni zid, što je tuženik učinio, te je isti zid od navedenog dopisa do danas ostao u zapuštenom i ruševnom stanju

- da od trenutka izgradnje kapija na nekretninu u vlasništvu tuženika tužiteljica nije mogla pristupiti, jer je tuženik sagradio ulaznu dvorišnu kapiju, tako da sa te strane zidu nije mogla uopće pristupiti, a kamoli vršiti posjedovne čini

- da je predmetna garaža izgrađena tijekom 2019. te je nebitna činjenica da li je i kada je tužiteljica za predmetnu gradnju saznala, odnosno nebitno je da je nakon 2018. slijedeći put u Republiku Hrvatsku došla 2022.

- da je rok za zaštitu posjeda (iako posjed nikada nije niti vršila) istekao godinu dana od završetka gradnje

- da se radi o prekluzivnom roku, odnosno protekom godine dana od završetka izgradnje protekao je rok za sudsku zaštitu posjeda

- da je iz rješenja o izvedenom stanju Upravnog odjela za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša Županije Primorsko-goranske Klasa: UP/I-361-03/13- 15/568; Ur. broj: 2170/1-03-01/12-14-9 od 11. lipnja 2014. utvrđeno da je tada postojala završena pomoćna zgrada – nadstrešnica visine jedne etaže (prizemlja), kosog krova, maksimalne vanjske visine od 2,30 do 2,60 metra

- da je umjesto ranije nadstrešnice, po utvrđenju prvostupanjskog suda, negdje krajem 2019. napravljena zidana garaža kakvu je sud utvrdio na licu mjesta prilikom očevida 16. lipnja 2023.

- da je najprije postojala nadstrešnica koja je tuženiku služila kao garaža, pa tek kasnije zidana garaža pored tuženika potvrdili su i svjedoci NP i FP

- da isto tvrde svjedoci UP, sin tuženika kao i njegova supruga SP

- da identično tvrdi i prijateljica tužiteljice svjedokinja UPR, koja navodi da prijašnja nadstrešnica – garaža se nije naslanjala na zid sjeverno od te garaže, te zid istočno od te garaže

- da su svjedokinja UPR i tužiteljica učinile nespornim da one nisu nikada vršile posjedovne čine s unutrašnje strane tih zidova, već je to činio tuženik, a da su one posjedovne čine vršile isključivo s vanjske strane tih zidova

- da je utvrđeno iz iskaza mjerničkog vještaka Tomislava Vidmara da nova zidana garaža tuženika nesporno postoji od 12. rujna 2020. (iako prema utvrđenju suda od kraja 2019.)

- da saslušani svjedoci ČP i DP nemaju nikakvih osobnih saznanja u svezi spornih činjenica

- da su potvrdili tvrdnje tužiteljice da je ona doputovala iz [adresa] 31. prosinca 2022., a prije toga je bila u Republici Hrvatskoj u svibnju 2018.

- da je tužiteljica tužbu radi smetanja posjeda podnijela sudu 26. siječnja 2023. pa je protekao objektivni prekluzivni rok do kada je ona tužbu radi smetanja posjeda bila ovlaštena podnijeti

- da je irelevantan razlog zbog čega tužiteljica nije podnijela tužbu u roku od jedne godine od dana nastalog smetanja, jer se radi o objektivnom zakonskom prekluzivnom roku kojeg nije moguće produžavati.

8. Na utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je ocijenio da tužbu tužiteljice treba odbaciti zbog proteka zakonskog prekluzivnog roka, te odbiti prijedlog za određivanje privremene mjere.

9. Prvostupanjski sud navodi da prema čl. 10. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98 i 137/99 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 22/00 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10, 143/12 i 152/14 u daljnjem tekstu skraćeno: ZV) osoba koja ima faktičku vlast glede neke stvari, njezin je posjednik dok prema čl. 10. st. 2. ZV-a tko svoju faktičnu vlast izvršava osobno ili posredovanjem pomoćnika u posjedovanju neposredni je posjednik. Nadalje je čl. 22. st. 1. ZV-a propisano da posjednik kojemu je posjed samovlasno smetan ovlašten je svoj posjed štititi putem suda, zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda, naredi uspostava posjedovnoga stanja kakvo je bilo u času smetanja, te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće. U smislu čl. 22. st. 2. ZV-a sud pruža ovu zaštitu posjeda u posebnom, hitnom postupku (postupku za smetanje posjeda), prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika, kao i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvu društvenom, javnom ili sličnom interesu. Prema čl. 441. ZPP-a raspravljanje o tužbi zbog smetanja posjeda ograničit će se samo na raspravljanje i dokazivanje činjenica posljednjeg stanja posjeda i nastalog smetanja. Isključeno je raspravljanje o pravu na posjed, o pravnoj osnovi, savjesnosti ili nesavjesnosti posjeda ili o zahtjevima za naknadu štete. Prema čl. 21. st. 2. ZV-a i posjednik koji je posjed stekao samovlasno ga oduzevši drugome silom, potajno ili zlouporabom povjerenja, ima pravo štititi svoj posjed; jedino ga nema pravo štititi od one osobe kojoj ga je bio samovlasno oduzeo, no smjet će to i protiv nje nakon što mu posjed postane miran. Sukladno čl. 21. st. 3. ZV-a pravo na zaštitu posjeda prestaje protekom roka od trideset dana od dana kad je smetani saznao za čin smetanja i počinitelja, a najkasnije godinu dana od dana nastaloga smetanja.

10. Nadalje, prvostupanjski sud navodi da je čl. 117. st. 1. ZPP-a propisano da ako je stranka propustila ročište i rok za poduzimanjem kakve radnje u postupku i zbog toga izgubi pravo na poduzimanje te radnje, sud će toj stranci na njezin prijedlog dopustiti da naknadno obavi tu radnju (povrat u prijašnje stanje) ako ocijeni da postoje opravdani razlozi za propuštanje. Sukladno čl. 118. st. 1. ZPP-a prijedlog za povrat u prijašnje stanje ponosi se sudu kod kojeg je trebalo obaviti propuštenu radnju, a sukladno čl.. 118. st. 2. ZPP-a prijedlog se mora podnijeti u roku od osam dana, računajući od dana kad je prestao razlog koji je uzrokovao propuštanje, a ako je stranka tek kasnije saznala za propuštanje - od dana kada je to saznala. Sukladno čl. 120. st. 1. ZPP-a prijedlog za povrat u prijašnje stanje, u pravilu, ne utječe na tijek parnice, ali sud može odlučiti da se postupak prekine do pravomoćnosti rješenja o prijedlogu. Prema čl. 121. st. 1. ZPP-a nepravovremene i nedopuštene prijedloge za povrat u prijašnje stanje odbacit će sudac pojedinac, odnosno predsjednik vijeća rješenjem. Prijedlog tužiteljice od 21. ožujka 2023. da joj se dozvoli povrat u prijašnje stanje, jer je propustila prekluzivni rok za podnošenje tužbe prvostupanjski sud je odbacio. Po prirodi stvari prva radnja u nekoj parnici je tužba, tako da prije toga nije niti moguće propustiti ročište ili rok za poduzimanjem kakve radnje u postupku, budući do tada nikakvog postupak niti nema.

11. Zbog svega navedenog pravilno je pobijano rješenje kojim je tužba tužiteljice odbačena, a odbijen je kao neosnovan prijedlog za određivanjem privremene mjere.

12. Čin smetanja posjeda je čin (akt) neke osobe kojim se dotadašnjem posjedniku oduzima posjed, ili ga se uznemirava u posjedu. Čin smetanja negira već postojeću faktičnu vlast (u cijelosti, u nekom obujmu ili u nekom pogledu), a nameće tuđu. Za čin smetanja posjeda dovoljna je svijest, znanje da se poduzetom radnjom smeta tuđi posjed, a ne i namjera da se smeta tuđi posjed. Prema čl. 10. st. 1., 2. i 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99 – Odluka USRH, 22/00 – odluka USRH, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15 – pročišćeni tekst i 94/17- ispravak pročišćenog teksta - dalje: ZVDSP) osoba koja ima faktičnu vlast glede neke stvari, njezin je posjednik, a faktičnu vlast može izvršavati neposredno ili posredno.

13. Po ocjeni ovog suda, suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je na potpuno utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbacio tužbu tužiteljice. Temeljem čl. 22. ZVDSP-a posjednik kojemu je posjed samovlasno smetan ovlašten je svoj posjed štititi putem suda, zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda, naredi uspostava posjedovnoga stanja kakvo je bilo u času smetanja, te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće. Sud pruža zaštitu posjeda, prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika, kao i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvu društvenom, javnom ili sličnom interesu. Temeljem čl. 21. st. 1. i 3. ZV1 koga drugi samovlasno smeta u posjedu, bilo da ga uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo, ima pravo na zaštitu posjeda. Pravo na zaštitu posjeda prestaje protekom roka od trideset dana od dana kad je smetani saznao za čin smetanja i počinitelja, a najkasnije godinu dana od dana nastaloga smetanja. Nisu osnovani žalbeni navodi da je sud netočno utvrdio da je krajem 2019. napravljena zidana garaža, te da se prekluzija po Zakonu o gradnji određuje danom završetka izgradnje i kad je građevina spremna za korištenje odnosno izdavanjem uporabne dozvole. Izdavanje uporabne dozvole ne utječe na računanje objektivnog roka za tužbu radi smetanja posjeda, jer pravo na zaštitu posjeda prestaje protekom roka od godinu dana od dana nastaloga smetanja, a što je ovdje nesporno proteklo.

14. Prvostupanjski sud je utvrdio da je tužiteljica tužbu radi smetanja posjeda podnijela sudu 26. siječnja 2023., te da je protekao objektivni prekluzivni rok do kada je ona tužbu radi smetanja posjeda bila ovlaštena podnijeti. Pravilno prvostupanjski sud smatra da je irelevantan razlog zbog čega tužiteljica nije podnijela tužbu u roku od jedne godine od dana nastalog smetanja, jer se radi o objektivnom zakonskom prekluzivnom roku. Činjenicu da je tužba podnesena nakon proteka objektivnog roka, potvrđuje i prijedlog tužiteljice da joj se dozvoli povrat u prijašnje stanje, jer je propustila prekluzivni rok za podnošenje tužbe, a koji prijedlog je prvostupanjski sud pravilno odbio. Zbog istih razloga pravilno je prvostupanjski sud odbio kao neosnovan prijedlog za određivanjem privremene mjere.

15. Prema tome, nisu osnovani žalbeni razlozi pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz čl. 355. ZPP-a te pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 356. ZPP-a, a sve u svezi s čl. 381. ZPP-a. I odluka o parničnom trošku je pravilna kako po osnovi (čl. 154. st. 1. ZPP-a) tako i po visini (čl. 155. ZPP-a), a donesena je primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22).

16. Stoga je valjalo, temeljem odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a, odbiti žalbu tužiteljice kao neosnovanu i potvrditi rješenje prvostupanjskog suda u cijelosti kao zakonito.

17. Tužiteljici nije dosuđen trošak žalbenog postupka iz razloga jer je njezina žalba odbijena kao neosnovana (čl. 166. st. 1. ZPP-a u vezi s čl. 154. st. 1. ZPP-a).

U Velikoj Gorici 17. rujna 2025.

Sudac

Vitomir Boić