REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: U-zpz-221/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse člana vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u upravnom sporu tužitelja PR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Ivi Farčiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, radi priznanja prava na invalidsku mirovinu, odlučujući o zahtjevu tužitelja za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Usž-3629/2024-2 od 23. listopada 2024., kojom je potvrđena presuda Upravnog suda u Splitu poslovni broj UsI-216/2024-12 od 4. srpnja 2024., u sjednici održanoj 17. rujna 2025.,
r i j e š i o j e:
Odbacuje se zahtjev tužitelja za izvanredno preispitivanje zakonitosti presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Usž-3629/2024-2 od 23. listopada 2024.
Obrazloženje
1. Rješenjem tuženika klasa: 141-02/21-03/03494130139, urbroj: 341-99-06/2-21- 001034 od 2. lipnja 2021. odbijena je žalba tužitelja podnesena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Dubrovniku, klasa: UP/I-141-02/19-03/03494130139, urbroj: 341-05-06/2-19-12206 od 10. srpnja 2020. kojim je odbijen zahtjev tužitelja, kao pripadnika borbenog sektora Hrvatskog vijeća za obranu za priznanje prava na invalidsku mirovinu.
2. Presudom Upravnog suda u Splitu poslovni broj UsI-216/2024-12 od 4. srpnja 2024. odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja radi poništenja rješenja tuženika klasa: 141-02/21- 03/03494130139, urbroj: 341-99-06/2-21-001034 od 2. lipnja 2021. (toč. I. izreke), te je odbijen i zahtjev tužitelja radi naknade troškova upravnog spora (toč. II. izreke).
3. Presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Usž- 3629/2024-2 od 23. listopada 2024. odbijena je žalba tužitelja i potvrđena presuda Upravnog suda u Splitu poslovni broj UsI-216/2024-12 od 4. srpnja 2024.
4. Tužitelj je 8. rujna 2025. putem punomoćnika - odvjetnika protiv presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Usž-3629/2024-2 od 23. listopada 2024. podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude zbog materijalne i postupovne povrede zakona, predlažući ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti na ponovan postupak.
5. Zahtjev za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude nije dopušten.
6. Presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Usž- 3629/2024-2 od 23. listopada 2024. odlučeno je o žalbi tužitelja podnesenoj protiv presude Upravnog suda u Splitu poslovni broj UsI-216/2024-12 od 4. srpnja 2024.
7. Odredbom čl. 169. st. 2. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" , broj 36/24 - dalje: ZUS), koji je stupio na snagu 1. srpnja 2024., propisano je kako će se, iznimno od odredbe čl. 169. st. 1. ZUS, upravni sporovi u kojima je zaključena rasprava do dana stupanja na snagu ZUS dovršiti po odredbama Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21 - dalje: ZUS/10).
8. S obzirom da je u ovoj pravnoj stvari rasprava zaključena 27. lipnja 2024., odnosno prije stupanja na snagu odredbi ZUS, to se u ovom postupku primjenjuju odredbe ZUS/10.
9. Sukladno odredbi čl. 78. st. 2. ZUS/10, zahtjev za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude može podnijeti samo Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, i to u roku od šest mjeseci od dana dostave pravomoćne sudske presude strankama.
10. S obzirom da je u ovom postupku zahtjev za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude podnio tužitelj kao stranka, sukladno odredbi čl. 78. st. 4. ZUS/10 utvrđeno je kako je takav zahtjev podnijela neovlaštena osoba.
11. Slijedom navedenog, na temelju čl. 78. st. 4. ZUS/10, u svezi čl. 169. st. 2. ZUS, valjalo je riješiti kao u izreci.
Zagreb, 17. rujna 2025.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
Dna:
1. tužitelju po punomoćniku Ivi Farčiću, odvjetniku u Zagrebu, M. Baštijana 2a
2. tuženiku Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Središnjoj službi, Zagreb, A. Mihanovića 3
3. Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske
4. Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske na broj Usž-3629/2024 U-zpz-221/2025-2-1
IZDVOJENO MIŠLJENJE
Člana vijeća Đura Sesse u predmetu ovog suda U-zpz-221/2025
1. U gore označenom predmetu većina u vijeću donijelo je odluku da se:
„Odbacuje se zahtjev tužitelja za izvanredno preispitivanje zakonitosti presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Usž-3629/2024-2 od 23. listopada 2024.“.
2. Većina u vijeću smatra da je zahtjev za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude nedopušten jer je prema odredbi čl. 169. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24 - dalje: ZUS/24), a koji je stupio na snagu 1. srpnja 2024., propisano da se upravni sporovi pokrenuti do dana stupanja na snagu ovog Zakona dovršit će se prema odredbama ovog („novog“) Zakona, a iznimno od stavka 1. ovog članka, upravni sporovi u kojima je zaključena rasprava do dana stupanja na snagu Zakona dovršit će se prema odredbama Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 29/17 i 110/21 - dalje: ZUS/10).
3. Vijeće nadalje smatra da, kako je u ovom upravnom sporu drugostupanjska presuda donesena na sjednici vijeća održanoj 23. listopada 2024., dakle, bez održavanja rasprave (čl. 134. st. 2. ZUS/24), dok je, nakon održane rasprave, prvostupanjska presuda donesena 4. srpnja 2024., slijedom čega proizlazi da se predmetni spor ima dovršiti prema odredbama ranije važećeg Zakona o upravnim sporovima (prema odredbi čl. 71. ZUS/24 s danom stupanja na snagu tog Zakona prestaje važiti ZUS/10).
4. U bitnom kako je o pravu stranke odlučeno bez rasprave pred Upravnim sudom Republike Hrvatske to se ima na predmetni spor primijeniti raniji Zakon o upravnim sporovima prema kojem je samo Državno odvjetništvo Republike Hrvatske aktivno legitimirano podnijeti Zahtjev za izvanredno preispitivanja zakonitosti pravomoćne presude (čl. 78. ZUS/10), a to pravo ne pripada stranci jer se ne primjenjuju odredbe „novog“ Zakona o upravnim sporovima - ZUS/24.
5. Na žalost ne mogu se složiti sa pravnim shvaćanjem većine iz razloga kako slijedi:
6. Odredbom čl. 141. ZUS/24 propisano je kada zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude može podnijeti i sama stranka koja je samo supsidijarno aktivno legitimirana ako i kada se ostvare uvjeti iz citirane odredbe.
7. Prema ranije važećem ZUS propisano je postupanje Visokog upravnog suda Republike Hrvatske:
„Članak 134.
(1) Visoki upravni sud ispituje prvostupanjsku presudu u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi. Na razloge ništavosti pojedinačne odluke i ništetnosti upravnog ugovora Visoki upravni sud pazi po službenoj dužnosti.
U-zpz-221/2025-2-1
(2) Visoki upravni sud o žalbi odlučuje na sjednici vijeća, bez održavanja rasprave.
(3) Visoki upravni sud može održati raspravu ako to smatra potrebnim. Na zakazivanje i tijek rasprave pred Visokim upravnim sudom na odgovarajući se način primjenjuju odredbe o raspravi pred upravnim sudom. Odluka u sporu može se donijeti i ako na raspravu bez opravdanog razloga nije došla jedna stranka ili nisu došle obje uredno pozvane stranke.“.
8. Iz sadržaja navedenih odredbi proizlazi da je održavanje rasprave pred upravnim sudovima pravilo, a u određenim predmetima upravni sudovi mogu odlučiti i bez održavanja rasprave, i to samo u slučajevima propisanim ZUS, dok Visoki upravni sud o žalbi odlučuje na sjednici vijeća, bez održavanja rasprave, ali i taj sud može održati raspravu ako to smatra potrebnim. U upravnim sporovima pred upravnim sudovima odlučuje sudac, ali da, kada to zahtijeva složenost slučaja, sudac kojem je predmet dodijeljen u rad može takav predmet rješavati u vijeću od tri suca, dok Visoki upravni sud odlučuje u vijeću od tri suca, osim o zakonitosti općih akata kada odlučuje u vijeću od pet sudaca. U sporovima koje rješava vijeće dokazi se na raspravi izvode pred vijećem, ali vijeće može zbog važnih razloga odlučiti da se određeni dokazi izvedu pred predsjednikom vijeća ili sucem zamoljenog suda. U tom slučaju zapisnici o izvedenim dokazima pročitat će se na raspravi.
9.1. Prema mom skromnom mišljenju ovakvo pravno shvaćanje prema kojem ostvarivanje prava stranaka pred Vrhovnim sudom Republike Hrvatske ovisi o pukoj volji drugostupanjskog suda hoće li ili neće održati raspravu nakon stupanja na snagu ZUS/24 stranke u postupku dovodi u diskriminirajući položaj bez obzira o kojem pravu stranke se odlučuje u upravnom postupku.
9.2. Osim toga pravo na pristup sudu i u konačnici pravo na izvanredni pravni lijek ne može ovisiti o volji suda hoće li ili neće održati raspravu odlučujući o žalbi stranke. Pravo na pristup najvišem sudu u državi čija je ustavna uloga ujednačavati sudsku praksu mora biti ograničena jer u protivnom sud ne može ispuniti svoju ustavnu ulogu, ali odluke o tome hoće li VSRH prihvatiti odlučivati o nekom pravnom pitanju važnom za jedinstvenu primjenu zakona i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni VS donosi i obrazlaže sukladno odredbi čl. 385.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) pa se takvo postupanje VS-a ne može izjednačiti s odlukom Visokog upravnog suda RH hoće li ili neće povodom žalbe održati raspravu koja se u pravilu ne održava, ali se može održati i to samo onda ako tako odluči sam sud drugog stupnja.
9.3. Sama bit odluke o tome hoće li sud drugog stupnja povodom žalbe održati raspravu ili ne, nije upitna sama po sebi, ali kada pravo stranke na pristup sudu ili pravo stranke biti zaštićeno od potencijalne diskriminacije ovisi o „miloj volji žalbenog suda“ u tom slučaju tumačenje odnosa citiranih odredbi ranijeg i novog Zakona o upravnim sporovima koje prihvaća većina u vijeću nije prihvatljivo sa pozicije ostvarivanja konvencijskog prava i to čl. 6. i s njim u svezi čl. 14. Europske konvencije o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda.
U-zpz-221/2025-2-1
10. Iz tih razloga bez obzira na dikciju i konkretan sadržaj relevantnih odredbi ZUS-a smatram da bi u ovim pravnim stvarima trebalo odlučivati o meritumu stvari, a ne zadržati se na pitanju procesne dopuštenosti zahtjeva stranke.
11. Molim da se ovo izdvojeno mišljenje dostavi strankama uz našu odluku i objavi na mrežnim stranicama suda.
Zagreb, 17. rujna 2025.
Sudac:
Đuro Sessa
