REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-3126/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Pajalića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća u pravnoj stvari tužitelja: 1. SG, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. DG, [adresa], 1. Ulica 37, OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnica Ines Žanetić, odvjetnica u Blatu, protiv tuženika JG, [adresa], 37. Ulica 47/3, OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica dr.sc. Vesna Škare Ožbolt, odvjetnica u Zagrebu, radi prestanka uznemiravanja i uspostave prijašnjeg stanja, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Puli - Pola poslovni broj Gž-121/2025-2 od 4. veljače 2025., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli poslovni broj P-169/2022-25 od 18. prosinca 2024., na sjednici održanoj 17. rujna 2025.,

r i j e š i o  j e:

I. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije u odnosu na postavljeno pravno pitanje se odbija.

II. U odnosu na povredu temeljnih prava, prijedlog tuženika za dopuštenje revizije se odbacuje.

Obrazloženje

1. Tuženik je predložio da Vrhovni sud Republike Hrvatske dopusti reviziju protiv presude Županijskog suda u Puli - Pola poslovni broj Gž-121/2025-2 od 4. veljače 2025., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli poslovni broj P-169/2022-25 od 18. prosinca 2024. postavljajući slijedeća pravna pitanja:

„1) Je li pravilna i zakonita presuda povodom tužbe radi zaštite prava vlasništva od uznemiravanja, ukoliko u izreci iste nije pobliže određeno koje i kakvo postupanje tuženika predstavlja uznemiravanje?

2) Ako je Odluka jedinice lokalne samouprave o proglašenju nerazvrstane ceste ukinuta presudom Visokog upravnog suda RH, ostaju li na snazi posljedice koje je ista, u prvom vidu suglasnosti i ovlaštenja, proizvela do ukidanja?

3) Ako je jedinica lokalne samoupravo izdala tuženiku- fizičkoj osobi, suglasnosti za izvođenje radova na nekretninama koje su proglašene nerazvrstanom cestom temeljem Odluke Općine, u skladu s čim tuženik i poduzme radove, a ta Odluka bude naknadno ukinuta, je li valjan zaključak suda da je tuženik bespravno uznemiravao pravo vlasništva tužitelja izvođenjem takvih radova?

4) Može li se smatrati bespravnim uznemiravanjem prava vlasništva polaganje kablova na nekretnini koja je u trenutku izvođenja radova bila proglašena nerazvrstanom cestom, ako je naknadno, nakon dovršetka radova polaganja kablova, Odluka o proglašenju nerazvrstane ceste ukinuta?

5) U parnici radi zaštite prava vlasništva od uznemiravanja, je li za utvrđenje protupravnosti postupanja tuženika relevantan trenutak poduzimanja radova ili trenutak donošenja odluke suda?

6) Ukoliko je nadležno tijelo jedinice lokalne samouprave uvjerilo tuženika da određene nekretnine predstavljaju nerazvrstanu cestu, pozivajući e na Odluku o nerazvrstanim cestama, i tako ga uvjerilo da se radi o javnom dobru u općoj uporabi i ovlastilo ga na izvođenje određenih radova na nekretninama, može li se postupanje tuženika po ovlaštenju jedinice lokalne samouprave smatrati bespravnim uznemiravanjem?

7) Je li zakonita i pravilna presuda kojom se nalaže tuženiku da ukloni elektro i vodne instalacije, imajući u vidu da elektrovodovi, kablovi, vodomjeri i drugi dijelovi energetske mreže pripadaju opskrbljivaču energijom odnosno vodom?“,

pozivajući se na razloge iz čl. 385.a st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novineˮ, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP) navodeći da pobijana odluka odstupa od pravnih shvaćanja revizijskog suda. U odnosu na razloge iz čl. 385.a st. 2. ZPP navodi da je pobijanom odlukom zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava došlo do povrede temeljnih prava zaštićenih čl. 18. i 29. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ br. 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 76/10, 85/10, 5/14, dalje: Ustav) te čl. 6. i 13. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori" broj: 18/1997, 6/1999, 14/2002, 13/2003, 9/2005, 1/2006, 2/2010, i 13/2017.; dalje: Konvencija).

2. Na prijedlog nije odgovoreno.

3. Polazeći od čl. 385.a ZPP, revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za odluku u sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni niti za razvoj prava kroz sudsku praksu.

3.1. Tuženik postavljenim pravnim pitanjima zanemaruje činjenice na kojima se temelji pobijana odluka, a prema kojima proizlazi da Odluka Općine Blato kojom je dio nekretnine tužitelja na kojem je po odobrenju Općine Blato tuženik postavio instalacije nije nikada bila provedena na način da bi tužiteljima bilo oduzeto vlasništvo tog dijela nekretnine (već su u zemljišnim knjigama upisani kao vlasnici cijele nekretnine koja je upisana kao kultura „njiva“), da nije proveden postupak evidentiranja nerazvrstane ceste Naplovac-Punta (dio koje ceste je trebao prolaziti dijelom nekretnine tužitelja), već da su tuženik i Općina Blato Sporazumom o međusobnim pravima i obvezama od 7. veljače 2022. dogovorili da će Općina Blato pokrenuti postupak evidentiranja nerazvrstane ceste, a da će tuženik snositi troškove izrade i provođenja elaborata nerazvrstane ceste, a temeljem kojih činjenica pobijanom odlukom sud drugog stupnja ocjenjuje tužbeni zahtjev tužitelja osnovanim polazeći od činjenice da je tuženik na nekretnini tužitelja postavio elektro, vodovodne i druge instalacije iako za to nije imao odobrenje vlasnika.

3.2. Suprotno navodima tuženika iz izreke pobijane presude jasno je koje radnje predstavljaju uznemiravanje vlasništva tužitelja jer je izrekom pobijane presude naložena i uspostava ranijeg stanja i uklanjanje postavljenih vodova.

3.3. Stoga i odluke na koje se tuženik poziva u smislu čl. 387. st. 3. ZPP ne odgovaraju okolnostima konkretnog slučaja.

4. Slijedom navedenog, temeljem čl. 389.b st. 1. ZPP prijedlog tuženika za dopuštenje revizije u odnosu na postavljena pravna pitanja je odbijen te je odlučeno je kao pod I. izreke.

5. Temeljem čl. 385.a st. 2. ZPP Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju i ako stranka učini vjerojatnim da joj je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom i Konvencijom i da se stranka na te povrede, ako je to bilo moguće, već pozivala u nižestupanjskom postupku.

5.1. U odnosu na navode tuženika da je do došlo povrede prava na pravično suđenje u smislu čl. 6. Konvencije i čl. 29. Ustava, valja odgovoriti da ove odredbe sadrže samo određena procesna jamstva. Do povrede tog prava u pravilu niti ne može doći zbog pogrešne primjene materijalnog prava, osim u slučaju da je pobijana presuda arbitrarna ili očito nerazumna, što ovdje nije slučaj.

5.2. U svojim odlukama nižestupanjski sudovi su odgovorili na sve odlučujuće navode parničnih stranaka. Njihove odluke su detaljno obrazložene te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Slijedom navedenog ne postoje okolnosti koje bi upućivale na zaključak da tuženik nije imao pravično suđenje, kao i da bi mu bilo povrijeđeno pravo na žalbu u smislu čl. 18. Ustava.

5.3. Okolnost da je predmet na sudu drugog stupnja riješen u vrlo kratkom roku sama po sebi ne upućuje na zaključak da bi odluka bila arbitrarna ili da spis nije bio u dovoljnoj mjeri proučen. Sud drugog stupnja je detaljno iznio razloge zbog kojih smatra da je tuženik postavljanjem vodova na nekretnini tužitelja izvršio bespravno uznemiravanje tužitelja.

6. Stoga je u odnosu na povredu temeljnih prava temeljem čl. 389.a st. 4. ZPP prijedlog za dopuštenje revizije tuženika odbačen te je odlučeno kao pod točkom II. izreke.

Zagreb, 17. rujna 2025.

Predsjednica vijeća:

Renata Šantek