Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž-527/23-9

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Josite Begović, kao predsjednice vijeća, Zorana Nikolića kao člana vijeća i izvjestitelja i Verice Perić Aračić kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja KO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa ZOU Zorislav Krivačić i dr. u Bjelovaru protiv tuženika HŽ Putnički prijevoz d.o.o. Zagreb, Strojarska cesta 11, OIB: 80572192786, zastupan po ĐO, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika Adriatic osiguranje d.d. Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976, zastupanog po OD Grgić i partneri u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući po žalbi tuženika i umješača na strani tuženika, protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Križevcima, broj Pn-194/19-66 od 5. svibnja 2023. u sjednici održanoj 17. rujna 2025.

r i j e š i o  j e

I. Prihvaća se žalba tuženika i umješača na strani tuženika, te se ukida presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Križevcima, broj Pn-194/19-66 od 5. svibnja 2023. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. O troškovima žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odlučeno je:

"I. Tuženik HŽ Putnički prijevoz d.o.o. OIB:80572192786, Strojarska cesta 11, Zagreb dužan je na ime naknade neimovinske štete isplatiti tužitelju ČO, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] iznos od 1.327,23 € /10.000,00 kn zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 9. 4. 2019. pa do isplate po stopi koja se određuje prema čl. 29. Zakona o obveznim odnosima za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve to u roku od 15 dana.

II. Tuženik HŽ Putnički prijevoz d.o.o. OIB:80572192786, Strojarska cesta 11, Zagreb dužan je na ime naknade imovinske štete isplatiti tužitelju ČO, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] iznos od 358,71 € / 2.702,70 kn na ime izgubljene zarade te iznos od 2,66 € /20,10 kn za putnu kartu, sve zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 9. 4. 2019. pa do isplate po stopi koja se određuje prema čl. 29. Zakona o obveznim odnosima za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve to u roku od 15 dana.

III. Tuženik je dužan tužitelju nadoknaditi prouzročene parnične troškove zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude, tj. od 5. 5. 2023. pa do isplate u iznosu od 3.511,94 € / 26.460,71 kn, u roku od 15 dana."

2. Protiv te odluke tuženik i umješač na strani tuženika su izjavili pravodobnu i dopuštenu žalbu s tim da iz sadržaja žalbe proizlazi da istu pobijaju u cijelosti iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. stavak 1. točka 1. – 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; u daljem tekstu ZPP). U svojim žalbama predlažu da sud usvoji žalbu i preinači pobijanu presudu, te da u cijelosti odbije tužbeni zahtjev tužitelja, a podredno predlažu ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Na žalbu je odgovoreno.

4. Žalba je osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu imovinske i neimovinske štete koji je pretrpio tužitelj kao putnik u vlaku tuženika kao prijevoznika prilikom prometne nesreće.

6. Iz spisa proizlazi:

- da se dogodila prometna nesreća 23. listopada 2018. u mjestu Potočec bb, Općina Gradec na način da je putnički vlak tuženika br. 973 na relaciji Zagreb – Križevci, u kome se nalazio tužitelj kao putnik, naletio na teretno vozilo reg. Oznake [registarska oznaka] kojim je upravljao vozač MO,

- da je proveden očevid i prometno tehničko vještačenje 18. rujna 2020. po stalnom sudskom vještaku za željeznički promet i vozila prof. dr. sc. JO, dipl. ing prometa,

- da iz navedenog vještačenja proizlazi da je brzina vlaka bila nakon sudara sa cestovnim vozilom 73 km/h, a nakon sudara vlak se zaustavio na putu od 198 m, a u trajanju 19 sekundi,

- da je željezničko-cestovni prijelaz između kolodvora Vrbovec i Križevci na kojem se dogodio štetni događaj bio osiguran svjetlosno zvučnom prometnom signalizacijom koja je u vrijeme nastanka štetnog događaja bila ispravna i signalizirala prolazak vlaka,

- da se putnički vlak br. 973 na dijelu pruge gdje je došlo do štetnog događaja kretao dopuštenom brzinom koja je prije zavođenja brzog kočenja iznosila 98 km/h, jer na navedenom dijelu pruge najveća dopuštena brzina vlaka iznosi 100 km/h,

- da se teretno vozilo, kamion s poluprikolicom reg. oznake [registarska oznaka] i poluprikolice [registarska oznaka] natovaren kamenim granulatom, kretao nerazvrstanom cestom ("makadamom") s lijeve strane pruge prema željezničko cestovnom prijelazu na kojem se nije zaustavio ispred postavljene vertikalne prometne signalizacije koja je bila uključena,

- da su svjetlosno zvučni znaci signalizirali nailazak vlaka, no da se teretno vozilo nastavilo kretati i prelaziti pružni prijelaz upravo kada je iz pravca Vrbovca nailazio ubrzani putnički vlak 973 koji je prometovao na redovitoj relaciji Zagreb glavni kolodvor

- Dugo Selo - Koprivnica,

- da vještak smatra da s obzirom da je od uočavanja cestovnog vozila na željezničko- cestovnom prijelazu do sudara vlaka sa cestovnim vozilom proteklo 10 sekundi, a da je za siguran prijelaz cestovnog vozila preko željezničko-cestovnog prijelaza bilo potrebno 15,38 sekunda, da nije bilo moguće izbjeći sudar vlaka sa cestovnim vozilom, s obzirom na brzinu vlaka od 98 km/h i na udaljenosti od 259,6 m od pružnog prijelaza,

- da je strojovođa po uočavanju teretnog vozila na željezničko-cestovnom prijelazu, zaveo brzo kočenje i uključio sirenu lokomotive u trajanju od 3 sekunde, a s obzirom da zaustavni put vlaka pri brzini od 98 km/h iznosi 457,6 m, pa da strojovođa nije mogao izbjeći sudar vlaka s teretnim vozilom,

- da je uslijed sudara došlo do ozljeđivanja tužitelja,

- da je na okolnost pretrpljenih ozljeda tužitelja u predmetnoj prometnoj nesreći provedeno vještačenje po sudskom vještaku medicinske struke prof. dr. sc. Augusta Mijića spec. kirurg, kojim je konstatirano da je tužitelj u predmetnoj nesreći zadobio natučenje desne strane prsišta uslijed čega je pretrpio primarni strah koji se javlja za vrijeme neposredne životne ugroženosti te je isti bio jakog intenziteta i kratkog trajanja tijekom samog ozljeđivanja i prije pristupa samom operativnom zahvatu, a da je takozvani sekundarni strah koji se javlja radi tjelesnih ozljeda i brige za ishod liječenja, u jakom intenzitetu trajao 1 dan, srednjeg 2 dana i u manjem 5 dana, a da je tužitelj pretrpio bolove i to bolove jakog intenziteta koji su trajali su 2 dana, srednjeg intenziteta 3 dana i manjeg intenziteta oko 5 dana,

- da vještak medicinske struke smatra da je tuđa pomoć druge osobe bila potrebna u vrijeme provedenog liječenja (mirovanje) kod kuće 7 dana po 2 sata dnevno, a da se sastojala od pomoći za održavanje osobne higijene, pribavljanja hrane i svakodnevnih potreba,

- da je liječenje tužitelja trajalo do 6. prosinca 2018, a samo bolovanje do 1. prosinca 2018. u kontinuitetu,

- da tužitelj primao manju plaću za vrijeme dok je bio na bolovanju i da je imao trošak putne karte na relaciji Zagreb – Križevci (povratak nakon liječenja).

- da saslušani svjedok MO, vozač teretnog vozila koji je sudjelovao u prometnoj nesreći vozeći kamion preko prijelaza, u svom iskazu navodi da je radi gradnje pruge svakodnevno tuda prolazio i po tri puta dnevno i da nikad nije došlo do nesreće. Navodi da je išao preko pruge običnim putem jer to nije bilo izgrađeno i jer se moralo sporo voziti. Ništa osim Andrijinog križa i svjetlosne signalizacije nije bilo, a kad je došao tamo ništa od toga nije radilo. Vlak nije mogao vidjeti jer se gradio zid. Vlak je mogao uočiti tek kad je došao na sam prijelaz, odnosno na prugu. Taj put kad je krenuo čuo je zvučni signal, a svjetlosni nije vidio, jer je već prošao taj dio puta. Tvrdi da je uvijek prošao taj dio bez problema, signalizacija je normalno funkcionirala, a prethodnih dana znalo se desiti da je signalizacija bila uključena puno prije nego je vlak naišao i ništa se nije dešavalo. Kad je čuo početak tog zvučnog signala mislio je da je vlak još daleko, jer je tek počeo davati zvučni signal, a onda je najedanput čuo i sirenu vlaka kad je već bio blizu,

- da saslušani svjedok VO, strojovođa koji je upravljao vlakom koji je sudjelovao u prometnoj nesreći, u svom iskazu navodi da je upravljao vlakom kada se dogodila prometna nesreća brzinom oko 100 km/h. Sjeća se da je bio signal zeleno njemu kao znak da vlakom može normalno prolaziti, a putne signalizacije za putnike koji prelaze prugu on ne vidi niti ne čuje. Sjeća se da je dan prije bila nezgoda na toj pruzi jer je došlo do velikog oštećenja vlaka, jer je ostavljena metalna tračnica poprijeko kolosijeka. Inače postoje periodi kada vlak uopće ne vozi radi izvođenja radova, ali radi ovih događaja prethodnih dana vlak je prometovao i vozio taj dan kada se nesreća desila. Pojašnjava svjedok da se ta signalizacija za putnički prijelaz automatski uključuje dok je vlak na udaljenosti od tog prijelaza kilometar u ovom slučaju. Ako je veća brzina vlaka na toj dionici onda je to možda na 1.500 ili 1.400 m kada se uključuje automatski zvučna i svjetlosna signalizacija. Ako vlak sporije vozi onda je to manje, a to ovisi o dinamici kojom se vlak kreće,

- da se je predmetne zgode kako navodi sam tužitelj u stranačkom iskazu vozio kao putnik u vlaku koji je sudjelovao u prometnoj nesreći, te da je sjedao u polupraznom prvom vagonu, u pravcu kretanja vlaka, te da je nakon udara poletio i udario u metalni stol na rasklapanje u sredini vlaka, koji je bio sklopljen, desnom stranom prsnog koša, nakon čega se od posljedica udara nije mogao ni ustati, a odvela ga je hitna pomoć u KBC Dubrava u Zagrebu, gdje su mu dijagnosticirali natučenje prsnog koša, imao je problema se disanjem jer je plitko disao, a otpustili su ga iz bolnice isti dan na način da su ga odveli sanitetskim prijevozom do kuće. Drugi dan je otišao svojoj liječnici koja ga je uputila psihologu, imao je kašalj da bi kasnije došlo do upale pluća, te navodi da je trpio bolove najmanje mjesec dana, te strah i nesanicu najmanje 14 dana. Navodi da je uzimao Normabel i kasnije antibiotik.

7. Prvostupanjski sud dalje smatra da je tuženik kriv za nastanak ove prometne nesreće, a da je upitna bilo kakva odgovornost vozača teretnog vozila koji vozi preko željezničkog prijelaza, te da je za nastalu štetu tužitelju u potpunosti odgovoran tuženik, a svoju odluku je temeljio na čl. 16, čl. 17 Zakona o ugovorima o prijevozu u željezničkom prometu (Narodne novine 87/1996) čl. 1092, čl. 1107, čl. 1100, čl. 1089 ZOO-a, te je dosudio tužitelju na ime neimovinske štete naknadu zajedno s pripadajućim zateznim kamatama (čl. 29 Zakona obveznim odnosima) tekućim od 9. travnja 2019. godine (datum podnošenja odštetnog zahtjeva), pa do isplate, kao i imovinsku štetu na ime izgubljene zarade, te troškova putne karte.

7.1 Također prvostupanjski sud smatra da tužitelj nije pridonio nastanku štete, niti tome da šteta bude veća, a da se u konkretnom slučaju ne radi o solidarnoj odgovornosti, već isključivo o odgovornosti tuženika u odnosu na naknadu štete.

8. Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu čl. 365. stavak 2 ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio neku od bitnih povreda parničnog postupka na koju pazi po službenoj dužnosti.

9. Prilikom donošenja pobijane presude počinjena je bitna povreda parničnog postupka iz čl. 354. stavak 11 ZPP-a na koju u žalbi ukazuju žalitelji jer razlozi presude proturječe sadržaju spisa, presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, dati razlozi su nejasni i proturječni, te o odlučim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i dokaza u spisu, a za određene dijelove presude nema ni obrazloženja.

9.1 Ovaj sud ujedno smatra da je pobijanom odlukom nepravilno primijenjeno materijalno pravo (čl. 356 ZPP-a), a zbog pogrešnog pravnog pristupa je ujedno i činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno (čl. 355 ZPP-a).

10. Pogrešno je pravno shvaćanje prvostupanjskog suda da je bitna krivnja za nastanak ove prometne nesreće, s obzirom da tuženik ne odgovara za nastalu štetu po principu krivnje, već po principu objektivne odgovornosti budući da je do štete došlo uslijed sudara dvaju motornih vozila čl. 1068 i čl. 1069 Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, u daljem tekstu ZOO).

11. Također je pogrešno pravno shvaćanje prvostupanjskog suda da tuženik ne odgovara za štetu solidarno, budući da za štetu koju prouzroče pogonom dvaju ili više motornih vozila odgovaraju njihovi vlasnici trećim osobama solidarno. Oni se mogu osloboditi odgovornosti ako su ispunjeni zakonom propisani uvjeti za to, a teret dokaza da bi ti uvjeti bili ostvareni je na njima. Odgovornost prijevoznika i oslobođenje o odgovornosti propisano je čl. 26. Priloga I Uredbe (EC) 1371/2007 Europskog parlamenta i Vijeća o pravima i obvezama putnika u željezničkom prometu (u daljem tekstu Uredba 1371/2007) koja Uredba se izravno primjenjuje u našem nacionalnom zakonodavstvu, a na koju ukazuje čl. 62. Zakona o željeznici (NN 94/2013, 148/2013, 73/17) kojom Uredbom je propisano :

"I. Prijevoznik je odgovoran za gubitak ili štetu koja proizlazi iz usmrćenja, osobne povrede ili neke druge tjelesne ili mentalne povrede putnika, koja je rezultat nezgode proizišle iz prometovanja željeznice koja se dogodila dok je putnik bio u željezničkom vozilu, ulazio ili izlazio iz njega, bez obzira na korištenu željezničku infrastrukturu.

II. Prijevoznik se oslobađa te odgovornosti:

a) ako je nezgoda izazvana okolnostima koje nisu vezane uz željeznički promet i koje prijevoznik, unatoč tome što se pobrinuo koliko je u danim okolnostima potrebno, nije mogao izbjeći i čije posljedice nije mogao spriječiti; b) u mjeri u kojoj je za nezgodu kriv putnik,

c) ako je nezgoda posljedica ponašanja treće osobe i koje prijevoznik, unatoč tome što se pobrinuo, koliko je u danim okolnostima potrebno, nije mogao izbjeći, te čije posljedice nije mogao spriječiti, drugi poduzetnik koji koristi istu željezničku infrastrukturu, ne smatra se trećom stranom, neće biti djelovanja na pravo na kompenzaciju.

III. Ako je nezgoda posljedica ponašanja treće strane i ako, unatoč tome prijevoznik nije posve oslobođen svoje odgovornosti, sukladno stavku 2, pod c) prijevoznik će biti odgovoran u potpunosti do granice postavljene u ovim jedinstvenim pravilima, ali bez štete po bilo koje pravo naknade koje prijevoznik može imati prema trećoj strani."

Ovaj sud smatra da je ta Uredba i u njoj propisana mogućnost oslobođenja od objektivne odgovornosti "lex specialis" u odnosu na opću odredbu čl. 1067. stavak 1 ZOO, a da je prvostupanjski sud u pobijanoj odluci pogrešno primijenio materijalno pravo (čl. 356 ZPP-a), kada je prosuđujući o postojanju odgovornosti primijenio čl. 17 Zakona o ugovorima o prijevozu u željezničkom prometu (Narodne novine broj: 87/1996) koji je zakon donesen prije donošenja Uredbe 1371/2007.

12. Razmatrajući bitne žalbene navode umješača na strani tuženika, Adriatic osiguranja d.d. Zagreb, ovaj sud smatra da se osnovano navodi da sud nije mogao utvrditi izgubljenu zaradu tužitelja na temelju njegove tvrdnje u tužbi, koliko iznosi njegova prosječna neto plaća i kolika je razlika između prosječne neto plaće i naknade isplaćene za vrijeme bolovanja (bez navođenja brojaka i konkretnog izračuna), jer je ta tvrdnja na taj način matematički neprovjerljiva, te se ne može provjeriti točnost izračuna u pobijanoj presudi, s postojećim obračunima isplaćene plaće za tužitelja, pa je nejasno kako se došlo u pobijanoj presudi do izgubljene zarade tužitelja od 2.702,70 kn, niti se to može provjeriti zbog nedostatka izračuna u obrazloženju same presude i nedostatka samog obrazloženja dosuđene naknade zbog izgubljene zarade. Stoga pobijana presuda ni u tom dijelu nema razloga o odlučnim činjenicama, te je zaključak prvostupanjskog suda proturječan postojećim ispravama o primljenim plaćama tužitelja, a sve vezano za utvrđenje visine izgubljene zarade (čl. 354. stavak 2 točka 11 ZPP-a), te i zbog toga pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.

13. Osnovano žalitelji osporavaju dosuđenu visinu neimovinske štete s obzirom na rezultate provedenog medicinskog vještačenja kojom je utvrđen intenzitet pretrpljenog straha i fizičkih bolova i Orijentacijskih kriterija i iznosa za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete Građanskog odjela Vrhovnog suda RH broj Su- IV-47/2020-5 (u daljem tekstu Orijentacijski kriteriji Vrhovnog suda RH).

14. Stoga je odlučeno kao u točki I. izreke ovog drugostupanjskog rješenja na temelju čl. 370. stavak 1 ZPP-a, te je žalba tuženika i umješača na strani tuženika prihvaćena, ukinuta je pobijana presuda i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

15. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će najprije razmotriti pitanje odgovornosti tuženika u skladu sa čl. 26, Priloga I Uredbe (EC) 1371/2007 Europskog parlamenta i Vijeća o pravima i obvezama putnika u željezničkom prometu koja je bila na snazi u vrijeme prometne nesreće i nastanka štete, i koja se primjenjuje kao lex specialis u ovoj pravnoj stvari, te razmotriti postoji li oslobođenje od odgovornosti tuženika u skladu s tom odredbom Uredbe 1371/2007 ili ne postoji.

15.1 Ukoliko se utvrdi da kod tuženika ne postoje razlozi za oslobođenje od objektivne odgovornosti, valja također kazati da je vlak opasna stvar, a prijevoz putnika opasna djelatnost za koju po objektivnoj odgovornosti odgovara vlasnik opasne stvari odnosno osoba koja se bavi tom djelatnošću (čl. 1063 i čl. 1064 ZOO), a takva je objektivna odgovornost propisana i čl. 26, Priloga I Uredbe (EC) 1371/2007. S obzirom da se radi o šteti nastaloj u prometnoj nesreći u vezi s pogonom motornih vozila ( i teretno vozilo i vlak su vozila na motorni pogon) vlasnici tih vozila ili njihovi imatelji ili njihovi osiguratelji odgovaraju oštećeniku - putniku solidarno za nastalu štetu (čl. 1069. stavak 3 ZOO). To znači ukoliko tuženik ne otkloni od sebe objektivnu odgovornost da će on u ovoj parnici odgovarati za cjelokupnu štetu tužitelju bez obzira na krivnju, jer je solidarni dužnik i jer je jedini tuženik, a da će se potom u regresnoj parnici moći regresirati u skladu s čl. 1072 ZOO po načelu krivnje od vlasnika teretnog vozila, njegovog imatelja ili njihovog osiguratelja razmjerno stupnju krivnje.

Također će se obrazložiti izračun izgubljene zarade tužitelja kako bi se utvrđeni iznos visine izgubljene zarade mogao ispitati. Ovisno o rezultatima ponovljenog postupka i uspjehu stranaka u postupku ponovo će se odlučiti o troškovima parničnog postupka.

16. Ovaj sud je temeljem čl. 166. stavak 3 ZPP-a odlučio da će se o troškovima žalbenog postupka odlučiti u konačnoj odluci s obzirom da je ukinuo pobijanu odluku i vratio predmet na ponovno suđenje, te je odlučeno kao u točki II izreke ovog rješenja.

Dubrovnik, 17. rujna 2025.

Predsjednica vijeća:

Josita Begović