REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-512/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse člana vijeća, mr. sc. Neri Radas članice vijeća i mr. sc. Senije Ledić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja PG, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupaju punomoćnice Irene Zustović i Ingrid Zustović Batelić, odvjetnice u Labinu, protiv 1. tuženice Republika Hrvatska, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Pazinu i 2. tuženice Općine Motovun, OIB: 40892183385, Trg Andrea Antico 1, Motovun, koju zastupa punomoćnica Vanesa Zandel Lončarić, odvjetnica iz Odvjetničkog društva Čohilj i partneri d.o.o. iz Pule, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-228/2024-3 od 2. svibnja 2024., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Pazinu poslovni broj P-970/2023-43 od 6. prosinca 2023., u sjednici održanoj 17. rujna 2025.,

r i j e š i o  j e:

I. Ukida se presuda Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-228/2024-3 od 2. svibnja 2024., te se predmet vraća drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I. Utvrđuje se da je tužitelj vlasnik nekretnina k. č. [katastarska čestica] k. o [katastarska općina].

II. Po pravomoćnosti ove presude Zemljišnoknjižni odjel Pazin izvršit će upis prava vlasništva nekretnina k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] s imena i suvlasništva I. tuženice Republike Hrvatske na ime i vlasništvo tužitelja.

III. Utvrđuje se da je tužitelj vlasnik nekretnine k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

IV. Po pravomoćnosti ove presude Zemljišnoknjižni odjel Pazin izvršit će upis prava vlasništva nekretnine k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] s imena i vlasništva I. tuženice Republike Hrvatske na ime i vlasništvo tužitelja.

V. Utvrđuje se da je tužitelj vlasnik nekretnina k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

VI. Po pravomoćnosti ove presude Zemljišnoknjižni odjel Pazin izvršit će upis prava vlasništva nekretnina k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] s imena i vlasništva I. tuženice Republike Hrvatske na ime i vlasništvo tužitelja.

VII. Utvrđuje se da je tužitelj vlasnik nekretnina k. č. [katastarska čestica],

2519/9, 2594/5 k. o. [katastarska općina].

VIII. Po pravomoćnosti ove presude Zemljišnoknjižni odjel Pazin izvršit će upis prava vlasništva nekretnina k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] s imena i suvlasništva II. tuženice Općine Motovun na ime i vlasništvo tužitelja.

IX. Nalaže se I. tuženici Republici Hrvatskoj i II. tuženici Općini Motovun da tužitelju naknade troškove postupka isplatom 2.322,21 euro / 17.496,69 kuna (dvije tisuće tristo dvadeset dva eura i dvadeset jedan cent / sedamnaest tisuća četiristo devedeset šest kuna i šezdeset devet lipa) sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 6. prosinca 2023. do isplate po stopi iz čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima uvećanoj za tri postotna poena u roku 15 dana.

X. U preostalom dijelu tužiteljev zahtjev za naknadu troškova postupka se

odbija.

XI. Odbija se zahtjev I. tuženice Republike Hrvatske za naknadu troškova

postupka.

XII. Odbija se zahtjev II. tuženice Općine Motovun za naknadu troškova postupka.".

2. Drugostupanjskom presudom prihvaćene su žalbe 1. i 2. tuženica te je preinačena presuda suda prvog stupnja i odbijen tužbeni zahtjev (toč. I. izreke) i naloženo je tužitelju da 1. tuženici naknadi troškove postupka u iznosu od 1.642,42 Eur, a 2. tuženici u iznosu od 2.442,87 Eur (toč. II. izreke).

3. Ovaj sud, rješenjem broj Revd-4332/2024-2 od 22. siječnja 2025., dopustio je tužitelju podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude zbog pitanja:

"1. Je li tužitelj taj koji je dužan dokazati da je pošteni posjednik predmetne nekretnine ili se poštenje presumira, odnosno je li teret dokaza nepoštenja posjeda na tuženima?

2. Je li se drugostupanjski sud dužan očitovati o svim pravnim osnovama koje je tužitelj postavio radi utvrđivanja osnovanosti svog tužbenog zahtjeva?".

4. Postupajući po navedenom dopuštenju tužitelj je podnio reviziju protiv drugostupanjske presude na temelju odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23

- dalje: ZPP) zbog pitanja zbog kojih je revizija dopuštena. Predlaže da ovaj sud preinači drugostupanjsku presudu, a podredno da istu ukine i predmet vrati sudu drugog stupnja na ponovno suđenje, uz naknadu troškova revizije.

5. Na reviziju nije odgovoreno.

6. Revizija je osnovana.

7. Prema odredbi čl. 391. st. 3. ZPP-a ovaj sud ispitao je pobijanu odluku samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja radi utvrđenja prava vlasništva nekretnina navedenih u izreci prvostupanjske presude te zahtjev za upis prava vlasništva na navedenim nekretnina s imena i suvlasništva tuženica na ime i vlasništvo tužitelja utemeljen na činjeničnim navodima tužbe da je diobom suvlasništva i dosjelošću stekao vlasništvo spornih nekretnina.

9. Na temelju izvedenih dokaza sud prvog stupnja prihvaća tužbeni zahtjev u bitnom s obrazloženjem:

- da je djed tužitelja ČG nekretnine naslijedio od svog oca ČG, zajedno s bratom UG koji je početkom 1947. otišao u Italiju;

- da su se braća ČG i UG dogovorili i faktički podijelili suvlasništvo još u vrijeme stanovanja UG u [adresa] na kbr. 205 pri čemu su predmetne nekretnine u cijelosti pripale djedu tužitelja ČG koji se od tada smatrao njihovim punopravnim vlasnikom iako podjela nije formalno provedena u zemljišnim knjigama;

- da podaci iz katastra upućuju da je podjela među braćom doista faktički izvršena, s obzirom na to da je u povijesnom posjedovnom listu na nekretninama k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] od osnutka katastarskog operata 1952. upisan u posjedovnom listu br. 89 kao posjednik djed tužitelja ČG iz [adresa] u cijelosti, dok je njegov brat UG s naznakom "optant", od osnutka katastarskog operata 1952. upisan kao posjednik drugih nekretnina u k. o. [katastarska općina] i to k. č. [katastarska čestica] zgr, 2497/2, 2519/5, 2594/4, 2606/2, 2728/5, 2780/11 k. o. [katastarska općina];

- da iz posjedovnog lista br. 89 za k. o. [katastarska općina] iz 1966. proizlazi da je djed tužitelja ČG, bio u isključivom posjedu tih nekretnina prema kojem je tada evidentiran kao posjednik istih u cijelosti, među kojima je i k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja je bila upisana kao vlasništvo NG, a u posjedovnom listu br. 89 za k. o. [katastarska općina] iz 1966. naziva [adresa] bila upisana kao posjed djeda tužitelja ČG u cijelosti te je u posjedu te nekretnine bio isključivo tužitelj i ranije njegova majka te im nikada nitko nije prigovarao ni osporio pravo na posjed ove nekretnine, pa tako ni NG

Melon, a ni I. tuženica;

- da su se u vrijeme sklapanja ugovora o razvrgnuću suvlasništva između ČG i UG primjenjivala pravna pravila iz austrijskog Općeg građanskog zakonika (nadalje: OGZ), a na temelju Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. ("Narodne novine", broj 73/91) prema kojima se pravo vlasništva na nekretninama moglo steći sklapanjem ugovora uz uvjet da je ugovor izvršen;

- da je ugovor o razvrgnuću suvlasništva i izvršen jer je ČG nakon sklapanja tog ugovora preuzeo posjed tih nekretnina na način da nikome nije priznavao višu vlast pa je sklapanjem ugovora i preuzimanjem samostalnog posjeda predmetnih nekretnina pravo vlasništva na njima stekao ČG, a poslije njegove smrti 28. prosinca 1966. pravo vlasništva na tim nekretninama pripalo je tužitelju na temelju ugovora o doživotnom uzdržavanju od 8. studenog 1966.;

- da su se već na temelju toga ispunile pretpostavke za stjecanje prava vlasništva u korist tužitelja u odnosu na predmetne nekretnine koje su bile predmet ugovora o razvrgnuća suvlasništva, a bile su u vrijeme sklapanja tog ugovora u zemljišnim knjigama upisane kao suvlasništvo ČG i UG;

- da je tužitelj sa svojim pravnim prednikom djedom ČG bio u posjedu predmetnih nekretnina dulje od 70 godina računajući od 1947. kada je već bila faktički provedena dioba nekretnina pri čemu su predmetne nekretnine pripale u cijelosti djedu tužitelja koji je od tada pa do smrti 1966. bio u njihovom samostalnom, istinitom i poštenom posjedu smatrajući se njihovim vlasnikom u cijelosti, a po njegovoj smrti 1966. takav posjed je nastavio tužitelj koji je temelj za posjedovanje tih nekretnina imao u ugovoru o doživotnom uzdržavanju prema kojem su predmetne nekretnine po smrti

ČG pripale njemu u cijelosti;

- da se poštenje posjeda pretpostavlja, a nepoštenje posjeda treba dokazivati, a da je posjed djeda tužitelja ČG od 1947. do njegove smrti 1966. bio savjestan, odnosno pošten, a potom je tužitelj nastavio pošten i miran posjed ne imajući razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed sve do 2006. (kada je tužitelj pred naslovnim sudom vodio postupak protiv BG i dr. te [adresa] radi utvrđenja prava vlasništva nekretnina u k. o. [katastarska općina] i k. o. [katastarska općina] kada je utvrdio ili morao utvrditi da na predmetnim nekretninama ne dolazi upisan kao vlasnik u cijelosti);

- da je presuda P 25/82-4 od 27. rujna 1982. donesenu u parnici u kojoj tužitelj nije sudjelovao, pa mu nije mogao biti poznat sadržaj te presude, pa tako niti okolnost da su u tom postupku ŽG i VG priznale tužbeni zahtjev te da su navele kako nekretnine koje su bile predmet tog postupka predstavljaju optantsku imovinu. Međutim, u slučaju da je tužitelj i bio upoznat s tim okolnostima, to ne bi značilo da je bio nepošten iz razloga što je imao pravo držati da zapravo njemu pripada pravo vlasništva i posjed predmetnih nekretnina, a s obzirom na ugovor o razvrgnuću suvlasništva (koji je sklopljen prije nego što je UG optirao za talijansko državljanstvo) i na ugovor o doživotnom uzdržavanju od 8. studenog 1966. na temelju kojeg je tužitelj upisan i kao posjednik spornih nekretnina u katastarskom operatu, a što zasigurno ne bi bio da se nije smatrao njihovim vlasnikom.

10. Pozivom na pravna pravila 1452.-1477., 345., 326., 328., 345., 1468., 1472. OGZ- a te vodeći računa da su predmetne nekretnine do 8. listopada 1991. bile društveno (su)vlasništvo i prema odredbi iz čl. 29. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Službeni list SFRJ", broj 6/80 - dalje: ZOVO), (na snazi do 8. listopada 1991.) na njima se vlasništvo nije moglo steći dosjelošću, a da je odredba čl. 29. ZOVO-a prestala važiti 8. listopada 1991. i da je 1. siječnja 1997. stupio na snagu Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17 - dalje: ZVDSP) prvostupanjski sud uz primjenu odredbe čl. 388. st. 4. ZVDSP-a zaključuje da je tužitelj na temelju svog poštenog i samostalnog posjeda, te istog takvog posjeda svog pravnog prednika računajući od 1947. do saznanja za upis vlasništva 2006. mogao steći vlasništvo dosjelošću na predmetnim nekretninama.

11. Drugostupanjski sud, pozivom na odredbu čl. 373. toč. 3. ZPP-a preinačava prvostupanjsku presudu u bitnom s obrazloženjem da tužitelj nije dokazao da su on i njegov prednik postali pošteni posjednici spornih nekretnina, pa da se stoga nije ispunio osnovni uvjet za stjecanje vlasništva dosjelošću na nekretninama koje su upisane kao vlasništvo tuženica.

12. Jedna od pretpostavki za primjenu stjecanja prava vlasništva dosjelošću, kako u primjeni pravnih pravila OGZ-a, tako i u primjeni odredbe čl. 28. st. 4. ZOVO-a, a jednako je propisano i sada odredbom čl. 159. ZVDSP-a je pošten (savjestan) posjed. Dakle za stjecanje prava vlasništva dosjelošću posjed mora biti barem pošten i trajati zakonom određeno vrijeme. Posjed je pošten, odnosno savjestan ako posjednik ne zna ili ne može znati da stvar koju posjeduje nije njegova (paragraf 328. OGZ, čl. 72. st. 2. ZOVO, a sada čl. 18. st. 5. ZVDSP). Poštenje (savjesnost) se pretpostavlja.

13. Iz odredbe čl. 18. st. 5. ZVDSP-a jasno proizlazi da se posjed smatra poštenim, osim ako se ne dokaže suprotno, što znači da onaj koji tvrdi da je nečiji posjed nepošten to mora i dokazati. To pravilo primijenjeno na ovaj slučaj znači da, ako tuženice tvrde da je posjed tužitelja i njegovih prednika nepošten to one, a ne tužitelj kako je pogrešno cijenio drugostupanjski sud, mora i dokazati.

14. Vrhovni sud Republike Hrvatske je u nizu odluka zauzeo pravno shvaćanje prema kojem se poštenje posjeda presumira i tu činjenicu tužitelj nije dužan dokazivati već to mora dokazati onaj tko tvrdi da je nečiji posjed nepošten (nesavjestan) (Rev-543/2015- 2 od 8. siječnja 2019., Rev-2891/2018-3 od 9. ožujka 2021., Rev-2449/2019-2 od 7. studenoga 2023.), a samo poricanje poštenja posjeda nije dovoljno (VSH, Gž- 3074/77). Time je ujedno i odgovoreno na prvo postavljeno pitanje.

15. U odnosu na drugo postavljeno pitanje, drugostupanjski sud nije cijenio da je tužitelj naveo dvije pravne osnove svog tužbenog zahtjeva - dosjelost i dioba suvlasništva - te da je prvostupanjski sud prihvaćanje tužbenog zahtjeva temeljio i na jednoj i na drugoj pravnoj osnovi pa je odlučujući o žalbama tuženica drugostupanjski sud o tužiteljevom zahtjevu trebalo odlučiti i po pravnoj osnovi stjecanja vlasništva diobom.

16. Naime, drugostupanjski sud se ni na koji način nije očitovao o pravnom shvaćanju suda prvog stupnja da je tužitelj vlasništvo spornih nekretnina stekao i diobom suvlasništva već je samo iznio pogrešno shvaćanje da je tužitelj nije dokazao poštenje svog posjeda, pa da se stoga nije ispunio osnovni uvjet za stjecanje vlasništva dosjelošću, a drugostupanjski sud je bio dužan očitovati o svim pravnim osnovama koje je tužitelj postavio radi utvrđivanja osnovanosti svog tužbenog zahtjeva. Time je ujedno odgovoreno i na drugo postavljeno pitanje.

17. Prema, tome pravno shvaćanje revizijskog suda glede postavljenih pravnih pitanja zbog kojih je dopušteno podnošenje revizije suprotno je pravnom shvaćanju na kojem je utemeljena pobijana presuda pa je stoga revizija tužitelja osnovana.

18. Budući da se poštenje posjeda presumira, tu činjenicu tužitelj nije bio dužan dokazivati, a u drugostupanjskoj presudi su izostali jasni i opravdani razlozi koji bi opravdali da su tuženice dokazale suprotno i oborile presumpciju tužiteljevog kao što su i izostali razlozi o pravnoj osnovi stjecanja vlasništva diobom suvlasništva nema uvjeta za preinaku pobijane presude to je, na temelju odredbe čl. 391. st. 7. ZPP-a, valjalo odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 17. rujna 2025.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Ante Perkušić