REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-3721/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse člana vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari predlagatelja PĐ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Ivana Zaninović Semenov, odvjetnica u Zagrebu, protiv 1. protustranke JĐ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i 2. protustranke KĐ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnica Maja Vidović, odvjetnica u Zagrebu uz sudjelovanje maloljetnog djeteta HĐ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa posebna skrbnica RĐ, diplomirana pravnica, zaposlenica Centra za posebno skrbništvo Zagreb, radi ostvarivanja osobnih odnosa s maloljetnim djetetom, odlučujući o prijedlogu predlagatelja za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Rijeci broj Gž Ob-38/2025-3 od 28. ožujka 2025., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj R1 Ob- 2385/2023-28 od 15. siječnja 2025., u sjednici održanoj 17. rujna 2025.,
r i j e š i o j e:
Odbija se prijedlog za dopuštenje revizije.
Obrazloženje
1. Predlagatelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Rijeci broj Gž Ob-38/2025-3 od 28. ožujka 2025., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj R1 Ob-2385/2023-28 od 15. siječnja 2025., postavljajući tri pitanja koja drži važnim za rješenje spora, ali i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava u sudskoj praksi, a koja glase:
"1. Je li sud, u ocjeni zahtjeva za ostvarivanje osobnih odnosa s unukom, vezan isključivo mišljenjem Hrvatskog zavoda za socijalni rad ili je, u slučaju spornih pitanja i na zahtjev stranke, potrebno odrediti dodatno neovisno vještačenje? Zahtijeva li posebna situacija narušenih obiteljskih odnosa posebnu pažnju stručnjaka i potrebu za vještačenjem stranaka i djeteta po psihijatru i psihologu? Je li takvo posebno stručno vještačenje po psihijatru i psihologu potrebno posebice u vidu priznanja majke o vlastitim psihičkim poteškoćama i liječenju od istih i u odnosu na postavljeno pitanje o otuđenju djeteta?
2. Je li predstavnik Hrvatskog zavoda za socijalni rad dužan sudjelovati u postupku radi ostvarivanja osobnih odnosa s maloljetnim djetetom, radi davanja iskaza i pojašnjenja u odnosu na dano mišljenje, i to kako u zastupanju djeteta kao poseban skrbnik djeteta, tako i kao predstavnik Hrvatskog zavoda za socijalni rad?
3. Može li se smatrati da je Hrvatski zavod za socijalni rad pribavio mišljenje djeteta ako se u mišljenju ne navodi konkretan stav djeteta nego samo zapažanja Zavoda "da se ne uočava želja i čežnja djeteta za ostvarivanjem kontakata", posebice ako o tom zapažanju predstavnik Zavoda i zastupnik djeteta nije dao iskaz pred sudom?"
1.2. Kao razlog zbog kojeg pitanje smatra važnim za odluku o sporu, osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, predlagatelj navodi da se radi o pitanjima o kojima praksa drugostupanjskih sudova nije jedinstvena (Županijski sud u Zagrebu broj Gž-469/2023- 2 od 21. studenoga 2023. i broj Gž-543/2022- od 14. lipnja 2022.).
2. Protustranke su u odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije osporile navode iz prijedloga i predložile da prijedlog odbaciti, podredno odbiti.
3. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - službeni pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) revizijski sud je ocijenio da nisu ispunjene zakonom propisane pretpostavke za dopuštenje revizije.
3.1. U odnosu na prvo postavljeno pitanje valja reći da se radi o pitanju u svezi kojeg odgovor ovisi o okolnostima svakog pojedinog slučaja jer dokazna snaga pojedinog dokaza izvedenog u postupku ovisi o tom konkretnom dokazu i njegovoj korelaciji s ostalim dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku na temelju rezultata cjelokupnog postupka.
3.2. Odgovor na drugo postavljeno pitanje polazi od pogrešne pretpostavke da Hrvatski zavod za socijalni rad i posebna skrbnica djeteta nisu aktivno sudjelovali u ovom postupku pri čemu se ističe da posebna skrbnica djeteta nije zaposlenica Hrvatskog zavoda za socijalni rad već Centra za posebno skrbništvo. Također, hoće li sud tražiti dodatna pojašnjenja od Hrvatskog zavoda za socijalni rad ovisi o okolnostima svakog pojedinog slučaja i tako postavljeno pitanje ne može biti važno za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
3.3. Treće postavljeno pitanje dovodi u sumnju utvrđeno mišljenje djeteta, no sud u svakom pojedinom slučaju odlučuje na koji će se način to mišljenje pribaviti tako da je i to pitanje samo po sebi toliko specifično i vezano za konkretne i jedinstvene okolnosti konkretnog spora, da odgovor na njega ne može stvoriti pravno shvaćanje za neke buduće sporove pa pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni.
4. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i. 2. ZPP, odlučiti kao u izreci.
Zagreb, 17. rujna 2025.
Predsjednik vijeća
dr. sc. Ante Perkušić
