Republika Hrvatska
Županijski sud u Dubrovniku
Dubrovnik
Poslovni broj: Gž-30/2023-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Josite Begović kao predsjednice vijeća, Zorana Nikolića kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Verice Perić Aračić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice MĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Matija Potočnjak, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Privredne banke Zagreb d.d., OIB 02535697732, Zagreb, Ulica Franje Račkog 6, kojeg kao punomoćnici zastupaju odvjetnici u Odvjetničkom društvu Leko i partneri, u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, broj: P- 2315/2019-18 od 29. travnja 2022., u sjednici održanoj 17. rujna 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Žalba se djelomično odbija kao neosnovana, a djelomično prihvaća te se u pobijanom dijelu ( točka I. i II. izreke) presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, broj: P-2315/2019-18 od 29. travnja 2022:
a) potvrđuje u točki I.,
b) preinačuje u točki II. tako da glasi:
" Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 1.481,19 EUR za sa zakonskim kamatama koje teku od 29. travnja 2022. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana."
II. Odbija se zahtjev tuženika da mu tužiteljica naknadi troškove žalbe.
Obrazloženje
1. Presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu, broj: P-2315/2019-18 od 29. travnja 2022. suđeno je:
" I Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 40.785,47 kn zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana dospijeća pa do isplate, i to od dospijeća do 31. prosinca 2007. po stopi koja je određena Uredbom o visini stope zakonske zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja je jednaka referentnoj stopi uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a koje zatezne kamate teku:
1. na iznos od 104,13 kn od dana 28. kolovoza 2007. do isplate
2. na iznos od 81,26 kn od dana 27. rujna 2007. do isplate
3. na iznos od 78,24 kn od dana 31. listopada 2007. do isplate
4. na iznos od 91,25 kn od dana 30. studenog 2007. do isplate
5. na iznos od 76,84 kn od dana 29. prosinca 2007. do isplate
6. na iznos od 111,79 kn od dana 30. siječnja 2008. do isplate
7. na iznos od 229,75 kn od dana 01. ožujka 2008. do isplate
8. na iznos od 255,84 kn od dana 28. ožujka 2008. do isplate
9. na iznos od 201,42 kn od dana 29. travnja 2008. do isplate
10. na iznos od 187,43 kn od dana 31. svibnja 2008. do isplate
11. na iznos od 207,80 kn od dana 01. srpnja 2008. do isplate
12. na iznos od 174,70 kn od dana 01. kolovoza 2008. do isplate
13. na iznos od 171,05 kn od dana 28. kolovoza 2008. do isplate
14. na iznos od 187,64 kn od dana 30. rujna 2008. do isplate
15. na iznos od 339,99 kn od dana 31. listopada 2008. do isplate
16. na iznos od 236,94 kn od dana 28. studenog 2008. do isplate
17. na iznos od 311,35 kn od dana 30. prosinca 2008. do isplate
18. na iznos od 335,82 kn od dana 31. siječnja 2009. do isplate
19. na iznos od 365,70 kn od dana 28. veljače 2009. do isplate
20. na iznos od 333,59 kn od dana 31. ožujka 2009. do isplate
21. na iznos od 341,85 kn od dana 05. svibnja 2009. do isplate
22. na iznos od 311,70 kn od dana 30. svibnja 2009. do isplate
23. na iznos od 289,83 kn od dana 07. srpnja 2009. do isplate
24. na iznos od 294,59 kn od dana 08. kolovoza 2009. do isplate
25. na iznos od 296,43 kn od dana 10. rujna 2009. do isplate
26. na iznos od 276,52 kn od dana 13. listopada 2009. do isplate
27. na iznos od 292,77 kn od dana 12. studenog 2009. do isplate
28. na iznos od 282,17 kn od dana 10. prosinca 2009. do isplate
29. na iznos od 324,08 kn od dana 12. siječnja 2010. do isplate
30. na iznos od 354,11 kn od dana 12. veljače 2010. do isplate
31. na iznos od 331,87 kn od dana 10. ožujka 2010. do isplate
32. na iznos od 371,82 kn od dana 10. travnja 2010. do isplate
33. na iznos od 392,09 kn od dana 07. svibnja 2010. do isplate
34. na iznos od 437,27 kn od dana 11. lipnja 2010. do isplate
35. na iznos od 480,06 kn od dana 10. srpnja 2010. do isplate
36. na iznos od 431,80 kn od dana 10. kolovoza 2010. do isplate
37. na iznos od 545,32 kn od dana 14. rujna 2010. do isplate
38. na iznos od 512,61 kn od dana 08. listopada 2010. do isplate
39. na iznos od 489,76 kn od dana 09. studenog 2010. do isplate
40. na iznos od 556,41 kn od dana 08. prosinca 2010. do isplate
41. na iznos od 657,25 kn od dana 08. siječnja 2011. do isplate
42. na iznos od 554,47 kn od dana 11. veljače 2011. do isplate
43. na iznos od 569,27 kn od dana 10. ožujka 2011. do isplate
44. na iznos od 539,53 kn od dana 09. travnja 2011. do isplate
45. na iznos od 645,98 kn od dana 10. svibnja 2011. do isplate
46. na iznos od 695,33 kn od dana 09. lipnja 2011. do isplate
47. na iznos od 712,89 kn od dana 09. srpnja 2011. do isplate
48. na iznos od 923,99 kn od dana 04. kolovoza 2011. do isplate
49. na iznos od 918,72 kn od dana 07. rujna 2011. do isplate
50. na iznos od 710,60 kn od dana 04. listopada 2011. do isplate
51. na iznos od 669,29 kn od dana 10. studenog 2011. do isplate
52. na iznos od 663,74 kn od dana 09. prosinca 2011. do isplate
53. na iznos od 714,41 kn od dana 11. siječnja 2012. do isplate
54. na iznos od 742,26 kn od dana 11. veljače 2012. do isplate
55. na iznos od 734,95 kn od dana 07. ožujka 2012. do isplate
56. na iznos od 733,63 kn od dana 07. travnja 2012. do isplate
57. na iznos od 730,66 kn od dana 10. svibnja 2012. do isplate
58. na iznos od 737,86 kn od dana 09. lipnja 2012. do isplate
59. na iznos od 713,52 kn od dana 11. srpnja 2012. do isplate
60. na iznos od 718,21 kn od dana 02. kolovoza 2012. do isplate
61. na iznos od 657,66 kn od dana 11. rujna 2012. do isplate
62. na iznos od 671,87 kn od dana 06. listopada 2012. do isplate
63. na iznos od 705,39 kn od dana 10. studenog 2012. do isplate
64. na iznos od 630,31 kn od dana 08. prosinca 2012. do isplate
65. na iznos od 697,29 kn od dana 09. siječnja 2013. do isplate
66. na iznos od 657,22 kn od dana 08. veljače 2013. do isplate
67. na iznos od 655,96 kn od dana 08. ožujka 2013. do isplate
68. na iznos od 681,08 kn od dana 09. travnja 2013. do isplate
69. na iznos od 739,54 kn od dana 08. svibnja 2013. do isplate
70. na iznos od 617,20 kn od dana 08. lipnja 2013. do isplate
71. na iznos od 617,27 kn od dana 05. srpnja 2013. do isplate
72. na iznos od 618,86 kn od dana 08. kolovoza 2013. do isplate
73. na iznos od 616,28 kn od dana 10. rujna 2013. do isplate
74. na iznos od 646,16 kn od dana 08. listopada 2013. do isplate
75. na iznos od 659,12 kn od dana 08. studenog 2013. do isplate
76. na iznos od 645,46 kn od dana 06. prosinca 2013. do isplate
77. na iznos od 621,29 kn od dana 09. siječnja 2014. do isplate
78. na iznos od 642,73 kn od dana 11. veljače 2014. do isplate
79. na iznos od 653,86 kn od dana 08. ožujka 2014. do isplate
80. na iznos od 639,78 kn od dana 09. travnja 2014. do isplate
81. na iznos od 622,70 kn od dana 09. svibnja 2014. do isplate
82. na iznos od 615,66 kn od dana 10. lipnja 2014. do isplate
83. na iznos od 637,73 kn od dana 11. srpnja 2014. do isplate
84. na iznos od 52,90 kn od dana 18. srpnja 2014. do isplate,
sve u roku od 15 dana.
II Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici trošak ovog parničnog postupka u visini od 11.160,00 kuna, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja presude pa do isplate po prethodno navedenoj stopi, sve u roku od 15 dana.
III Odbija se zahtjev tuženika za isplatom troškova ovog parničnog postupka, kao neosnovan."
2. Protiv točke I. i II. izreke navedene presude, pravovremenu i dopuštenu žalbu izjavio je tuženik zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/2022., 155/23 – u daljnjem tekstu: ZPP) s prijedlogom da sud pobijanu presudu preinači i odbije zahtjev tužiteljice, a podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
3. Na žalbu nije odgovoreno.
4. Žalba nije osnovana.
5. Predmet spora je plaćanje stečenog bez osnove na temelju ništetnih odredbi Ugovora o kreditu kojeg su parnične stranke zaključile 19. lipnja 2007. (dalje: Ugovor), a kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa u skladu s tuženikovom odlukom o kamatnim stopama, te kojima je ugovorena valutna klauzula vezana uz švicarski franak (CHF).
6. Među strankama nije sporno da su zaključile Ugovor kojim je tuženik kao kreditor odobrio tužiteljici kao korisniku kredita radi kupnje motornog vozila u kunskoj protuvrijednosti iznos od 22.060,35 CHF, a obračunat prema srednjem tečaju kreditora (tuženika), te je ugovoreno da se odobreni kredit otplaćuje u 84 jednaka mjesečna anuiteta u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja uz promjenjivu redovnu kamatu u skladu s Odlukom banke (tuženika) o kreditiranju građana, s time da je početna redovna kamata ugovorena u visini od 5,10 % godišnje. Tužiteljica je u cijelosti otplatila kredit.
7. Na temelju financijskog vještačenja, prvostupanjski je sud utvrdio da bi tužiteljica, otplaćujući kredit, bila dužana platiti tuženiku 9.422,63 kn manje da se kamata nije mijenjala u odnosu na početnu, te 31.362,84 kn manje da nije bilo promjene tečaja švicarskog franka u kune u odnosu na početni i to u određenim mjesečnim svotama, a sve u skladu vještačenjem na temelju kojeg je tužiteljica i postavila konačni tužbeni zahtjev u iznosu od 40.785,47 kn.
8. Prvostupanjski je sud kao prethodno pitanje utvrdio da su ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli vezanoj za švicarski franak pozivajući se na odluke sudova koji su u postupku radi zaštite kolektivnih prava i interesa odlučivali o zaštiti potrošača po pitanju dviju ugovornih odredaba o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, a to su one o promjenjivoj kamatnoj stopi te one o valutnoj klauzuli vezanoj uz švicarski franak, a koje su banke, među kojima i tužena, sklapale s potrošačima, što je i tužiteljica, u određenim, konkretnim vremenskim razdobljima.
9. Riječ je o presudi Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/12 od 4. srpnja 2013. koja je, u odnosu na odredbe ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi, postala pravomoćnom odlukom Visokog trgovačkog suda br. Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014., a bila je predmetom ispitivanja po izvanrednom pravnom lijeku pred Vrhovnim sudom Republike Hrvatske u predmetu pod br. Revt-249/14, u kojem je odluka donesena 9. travnja 2015., dok je u odnosu na pitanje valutne klauzule u švicarcima odluka postala pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda RH br. Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., a također je bila predmetom preispitivanja Vrhovnog suda RH u predmetu Rev-2221/18.
9.1. Navedenim presudama pravomoćno je utvrđeno je da je više banaka, među kojima i tuženik, u određenim razdobljima, u koje spada i vrijeme sklapanja ugovora, povrijedili kolektivne interese i prava potrošača zaključujući ugovore o potrošačkim kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o redovnoj kamatnoj stopi koja je tijekom trajanja ugovora promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim odlukama banke bez da je s potrošačem pojedinačno pregovarao i ugovorom utvrdio egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koje utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamatne stope. Nadalje je pravomoćno utvrđeno da je više banaka, među kojima i tuženik, u određenim razdobljima, u koje spada i vrijeme sklapanja ugovora, povrijedili kolektivne interese i prava potrošača zaključujući ugovore o potrošačkim kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o švicarskom franku kao valuti uz koji je vezana glavnica, a da nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka čime su banke postupile suprotno člancima 81., 82. i 90. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ 96/03, dalje: ZZP 03) te kasnije protivno člancima 96. i 97. Zakona o zaštitit potrošača („Narodne novine“ 79/07, 125/07,75/07, 79/09, 89/09 i 133/09 dalje ZZP 07).
9.2. Pozivanje na utvrđenja iz navedenih presuda sud je utemeljio na članku 502.c. ZPP kojom je propisana vezanost suda za pravna utvrđenja iz presuda donesenih povodim tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava u postupcima koje fizičke i pravne osobe vode radi naknade štete i isplate, te članku 138.a ZZP 07 kojom je propisano da odluka donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.
10. Tuženikov prigovor zastare prvostupanjski je sud odbio navodeći da je zastara prekinuta podnošenjem kolektivne tužbe Udruge Franak 4. travnja 2012., a ponovno je počela teći tek pravomoćnošću presuda donesenih u spomenutom predmetu po kolektivnoj tužbi (13. lipnja 2014., po pitanju ništetnosti ugovornih odredbi o promjenjivim kamatnim stopama, te 14. lipnja 2018., po pitanju valutne klauzule vezane uz CHF), budući je predmetna tužba, koja je podnesena 30. travnja 2019., podnesena unutar petogodišnjeg zastarnog roka.
11. Prvostupanjski sud je na temelju prednjih utvrđenja prihvatio zahtjev tužiteljice pozivajući se pri tom na članak 247., 269., 323., 1111. i članak 1115. Zakona o obveznim odnosima ( "Narodne novine" 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23- dalje u tekstu: ZOO/05).
12. Ocjenjujući važnije žalbene razloge treba istaknuti sljedeće (članak 375. stavak 1. ZPP).
13. Protivno žalbenim tvrdnjama tuženika prvostupanjski je sud osnovano svoja utvrđenja o ništetnosti relevantnih ugovornih odredbi temeljio na pravnim utvrđenjima iz presuda na koje se pozvao, a stoga jer se na njih pozivala i tužiteljica, a sve to u skladu s odredbom članka 502 c. ZPP-a. Navodi žalitelja da ni činjenično stanje nije utvrđeno, odnosno da je sud automatizmom primijenio zaključak iz postupka kolektivne zaštite zanemarivši pri tom da se radi o apstraktnim i preventivnim odlukama donesenim na generalnoj razini, nisu osnovani, jer je nepoštenost a time i ništetnost odredbi o valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF i promjenjivoj kamatnoj stopi već raspravljena u odlukama povodom kolektivne tužbe za zaštitu potrošača.
13.1. Tuženik je u ovom postupku mogao dokazivati da je informirao tužiteljicu o svim rizicima fluktuacije tečaja švicarskog franka odnosno vezivanja glavnice kredita za valutu CHF kao i o činjenici da je informirao tužiteljicu o svim parametrima i metodama koji utječu na odluku tuženika o promjeni kamatne stope pa zaključak prvostupanjskog suda o ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli vezano za švicarske franke i kamatne stope koji se temelji na presudama donesenim u kolektivnim sporovima nije doveden u pitanje navodima žalbe. S obzirom na pravna utvrđenja iz presuda donesenih u postupku kolektivne zaštite prava potrošača, za koje je sud u pojedinačnim postupcima vezan, ne može postojati utvrđena ništetnost i nepoštenost pojedinih odredbi potrošačkog ugovora u kolektivnom sporu, a da istodobno ne postoji ništetnost i nepoštenost takvih odredbi u pojedinačnom sporu u odnosu na istovrsni ugovor (tako i Rev-3142/2018-2). Tuženik nije tvrdio niti dokazao postojanje okolnosti zbog kojih bi predmetni ugovorni odnos bio različit od onih kojima se bavio sud u postupku po kolektivnoj tužbi.
13.2. Pravna mogućnost ugovaranja valutne klauzule i promjenjive kamatne stope postoji, međutim to ne znači da u konkretnom ugovoru ta odredba ne može biti ništetna, o čemu je raspravljano i odlučeno u parnicama povodom kolektivne tužbe za zaštitu prava i interesa. U konkretnom slučaju sporne odredbe su nepoštene pa time i ništetne kako je to propisano posebnim zakonom, a to je Zakon o zaštiti potrošača koji je u odnosu na ovu materiju lex specialis i to člancima 81., 82. i 90. ZZP 03 te kasnije člancima 96. i 97. ZZP 07.
14. Protivno navodima žalitelja pravilno je prvostupanjski sud odbio prigovor zastare kao neosnovan. Po stajalištu ovog suda zastara u slučaju restitucijskih zahtjeva (povrat pretplaćenih iznosa), kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u postupku kolektivne zaštite potrošača ("švicarac") počinje teći danom pravomoćnosti presuda kojima je utvrđena ništetnost. U konkretnom slučaju zastara za povrat pretplaćenih iznosa s osnova kamatne stope je počela teći 13. lipnja 2014., a s osnova valutne klauzule 14. lipnja 2018., tako da do podnošenja tužbe u ovom predmetu (30. travnja 2019.) nije protekao petogodišnji zastarni rok iz članka 225 ZOO.
15. Nisu osnovane žalbene tvrdnje tuženika da se učinci iz presuda donesenih u postupku kolektivne zaštite ne mogu odnositi na predmetni ugovor jer je isti u cijelosti izvršen, s obzirom da činjenica da je neki ugovor izvršen nije zapreka da se naknadno utvrdi njegova ništetnost ili ništetnost pojedinih njegovih odredbi, a koje pravno shvaćanje je izrazio i Vrhovni sud Republike Hrvatske u rješenju poslovni broj Rev-18/2018-2 od 26. svibnja 2020.
16. Kod vraćanja stečenog bez osnove zatezne kamate trebaju se platiti od dana stjecanja (članak 1115. ZOO-a) jer je tuženik nepošten stjecatelj budući njegovo nepoštenje proizlazi iz činjenice da je on sastavio Ugovor koji sadržava nepoštene a time i ništetne odredbe, a što predstavlja osnovu restitucijskog zahtjeva.
17. Žalbeni navodi koji se tiču nalaza vještaka i zadatka koji je vještaku dat, u kojima se tvrdi da je vještak trebao utvrditi kolika bi kamatna stopa bila obzirom na objektivne kriterije koji su utjecali na kretanje parametara uslijed kojih je došlo do povećanja kamatne stope u periodu otplate kredita, te tvrdnje da veća kamatna stopa u odnosu na početno ugovorenu nije bila viša od zakonom propisane, ukazuje na žalbeni razlog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, u vezi s pogrešnom primjenom materijalnog prava, ali bez uspjeha jer je ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi nepoštena u smislu odredbi koji reguliraju zaštitu potrošača zbog čega je i utvrđena ništetnom.
18. Nadalje, presuda Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-7129/2013 u slučaju Potrošač odnosi se na sve potrošačke kredite bilo da su stambeni krediti, nenamjenski krediti, auto krediti ili krediti za zatvaranje drugih kredita.
19. U odnosu na žalbene navode u dijelu u kojem se referiraju na stručne članke pravnih teoretičara, treba reći da je člankom 115. stavkom 3. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj: 56/90, 135/97, 08/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 05/14) propisano da sudovi sude na temelju ustava, zakona, međunarodnog prava i drugih važećih izvora prava. Stoga pravna teorija nije izvor prava, a niti ona obvezuje sudbenu vlast.
20. U granicama žalbenih navoda te ovlaštenja drugostupanjskog suda prilikom ispitivanja odluke o parničnim troškovima ovaj sud nalazi da je u odluci o troškovima parničnog postupka pogrešno primijenjeno materijalno pravo u dijelu kojim su tužiteljici na dosuđeni parnični trošak dosuđene zatezne kamate s obzirom da ih nije naveo te je pravilnom primjenom članka 29. ZOO koji je izmijenjen Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 114/22) i Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 155/23) u tom dijelu izmijenjena odluka o troškovima parničnog postupka na način da je ispravno, sukladno citiranim člancima, određena visina i tijek stope zateznih kamata na već dosuđene troškove postupka radi čega je odlučeno kao u točki I. b) izreke ove odluke.
21. Novčani iznosi dosuđeni u izreci preračunati su u euro po tečaju od 7,53450 kn temeljem Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" broj: 57/22 i 88/22).
22. Slijedom navedenog u pogledu glavne stvari valjalo je odlučiti kao pod točkom I.a) izreke ove drugostupanjske presude na temelju članka 368. stavak 1. ZPP-a jer je smatrao da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a ni razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti, a u pogledu troškova parničnog postupka kao pod I.b) na temelju članka 373. točka 3. ZPP-a jer je smatrao da je činjenično stanje pravilno utvrđeno, ali da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo.
23. Kako je tuženik sa žalbom uspio samo u pogledu odluke o sporednoj stvari (troškovima postupka) to je o njegovom zahtjevu za naknadom troškova žalbe odlučeno kao pod točkom II. izreke ove drugostupanjske odluke na temelju članka 166. stavak 1. u vezi članka 154. stavak 1. ZPP-a.
Dubrovnik, 17. rujna 2025.
Predsjednica vijeća:
Josita Begović
