Broj: Ppž-8364/2025

REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

ZAGREB

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca: predsjednice vijeća Kristine Gašparac Orlić, te članova vijeća Roberta Završkog i Goranke Ratković, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog HS, zbog prekršaja iz čl. 249. st. 8. Zakona o strancima („Narodne novine“, broj . 133/2020, 114/2022, 151/2022 i 40/2025.), odlučujući o žalbi ovlaštenog tužitelja Policijske uprave sisačko-moslavačke, Policijske postaje Glina, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Sisku od 17. srpnja 2025., broj: Pp-978/2022-6, na sjednici vijeća 17. rujna 2025.,

r i j e š i o j e:

Prihvaća se žalbe ovlaštenog tužitelja Policijske uprave sisačko-moslavačke, Policijske postaje Glina i ukida se pobijana presuda te se predmet dostavlja prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom okrivljeni HS oslobođen je optužbe da bi na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinio prekršaj iz čl. 249. st. 8. Zakona o strancima, obrazlažući u bitnom da je okrivljenik predmetne zgode prevozio četvoricu stranaca koji su njegovi rođaci pružajući im humanitarnu pomoć radi spašavanja života, pri čemu je uzeto u obzir i da je okrivljenik u kaznenom postupku pušten na slobodu, a ovlašteni tužitelj je naknadno i bez dovođenja okrivljenika podnio optužni prijedlog iako je okrivljenik stranac.

2. Protiv te presude tužitelj je pravodobno podnio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, navodeći u bitnom da je iz policijskih izvješća vidljivo da se prilikom pokušaja zaustavljanja okrivljenik vozilom dao u bijeg, da je okrivljenik prethodno otišao i u R. Srbiju i u R. BIH kao i da je iznajmio vozilo radi transporta ilegalnih migranata, što sve ukazuje da se ne radi o humanitarnom spašavanju. Okrivljenikov suvozač je zbog istog prekršaja proglašen krivim i kažnjen, dok se njega kao vozača oslobađa, zbog čega žalitelj predlaže se žalba prihvati i presuda ukine.

3. Žalba je osnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je na temelju odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona ispitivao pobijanu presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i to iz osnova i razloga koje žalitelj navodi, a po službenoj dužnosti je ispitao jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. navedenog Zakona, jesu li na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona, koje povrede nisu utvrđene. No, ocjenom navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je utvrdio da, iako je prvostupanjski sud za svoju odluku u odnosu na okrivljenika dao opširne razloge, po mišljenju vijeća ovog suda navedeni razlozi nisu logični niti prihvatljivi, a zaključak o tome da se radilo o humanitarnom postupanju je preuranjen.

5. Naime, prvostupanjski sud utvrdio je činjenično stanje na temelju ocjene dokumentacije u spisu. U postupku nije dokazano da su osobe koje je okrivljenik prevozio (četiri državljana Afganistana) s njime u srodstvu. Kada se analizira dokumentacija u spisu, vidljivo je da je okrivljenik turistički svojim vozilom došao u RH a da je predmetne zgode unajmljenim vozilom hrvatskih registarskih oznaka prevozio migrante, te da je pokušao vozilom pobjeći policijskim službenicima koji su ga zaustavljali uslijed čega je i sletio s ceste.

5.1. Krajnje je nelogično da bi okrivljenik postupajući humanitarno želio četvoricu migranata odvesti u prihvatilište za tražitelje međunarodne zaštite, dakle do službenih tijela državne vlasti, a da bi pritom na putu do tamo ipak izbjegavao kontakt sa službenim osobama do te mjere da pokuša riskantnom vožnjom pobjeći vozilom. Također, suspektna je koincidencija koja proizlazi iz tvrdnji obrane, da se okrivljenik u RH našao iz drugih razloga, te da su ga upravo tijekom njegova boravka kontaktirali navodni rođaci kojima je tada odlučio pomoći, koristeći pritom unajmljeno vozilo, a ne svoje vlastito.

6. Činjenica da je protiv okrivljenika obustavljena istraga zbog počinjenja kaznenog djela pomaganja osobama u nedozvoljenom kretanju u RH iz koristoljublja, ne upućuje na to da isti ne može počiniti predmetni prekršaj iz Zakona o strancima, s obzirom da je iz rješenja o obustavi istrage vidljivo da se radi o situaciji u kojoj nije bilo dokaza koji bi upućivali na nakanu ostvarenja koristi krijumčarenjem migranata, a koja okolnost predstavlja konstitutivni element kaznenog djela. Djelo prekršaja za koje se tereti u ovom postupku nije vezano uz ostvarenje koristi.

6.1. Nadalje, činjenica da okrivljenik kao stranac nije bio doveden prvostupanjskom sudu pred kojim je pokrenut prekršajni postupak, ne dovodi do nemogućnosti procesuiranja istog, a pogotovo nije razlog za donošenje oslobađajuće odluke. Naime, okrivljenik je osoba s prebivalištem i državljanstvom [adresa]. Njemačke, pa se u odnosu na osobe s prebivalištem na području Europske unije pravosudna suradnja između domaćih nadležnih pravosudnih tijela s nadležnim pravosudnim tijelima drugih država članica Europske unije ostvaruje primjenom Zakona o pravosudnoj suradnji u kaznenim stvarima s državama članicama Europske unije (Narodne novine br. 91/2010, 81/2013, 124/2013, 26/2015, 102/2017, 68/2018, 70/2019, 141/2020, 18/2024) i Zakona o međunarodnoj pravnoj pomoći u kaznenim stvarima (Narodne novine br. 178/2004). Također je nužno uzeti u obzir i odredbe Zakona o državljanima država članica Europskog gospodarskog prostora i članovima njihovih obitelji (Narodne novine br. 66/2019, 53/2020, 144/2020, 114/2022) koje uređuju pravni status državljanina države članice EGP-a u okviru odredbi Ugovora o funkcioniranju Europske unije, a koji propisi u ukupnosti omogućuju procesuiranje i sankcioniranje državljana neke od članica EGP-a koji počini prekršaj na području RH.

7. Uzimajući u obzir sve navedeno, nije bilo prepreke za procesuiranje okrivljenika u redovnom prekršajnom postupku u kojem je konkretno izostalo detaljno utvrđivanje činjenica bitnih za postojanje djela prekršaja. Stoga ovaj sud smatra da je oslobađajuća presuda donesena preuranjeno, te da je potrebno provođenje i ponovna preocjena dokaza.

8. S obzirom na sve navedeno, valjalo je prihvatiti žalbu tužitelja, ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, koji će u ponovnom postupku, cijeneći razloge ovog drugostupanjskog rješenja, pozvati i na sve okolnosti događaja ispitati okrivljenike, te provesti druge dokaze čije provođenje se ukaže potrebnim, a nakon toga ocjenom svih u postupku izvedenih dokaza i svih pravno relevantnih činjenica, donijeti novu, na zakonu osnovanu i valjano obrazloženu odluku

9. Imajući sve navedeno u vidu, na temelju čl. 206. st. 1. Prekršajnog zakona odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 17. rujna 2025.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Emina Bašić, v. r

Kristina Gašparac Orlić, v.r.

Rješenje se dostavlja Općinskom sudu u Sisku u 5 otpravaka: za spis, okrivljenika, braniteljicu i tužitelja.