Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž-361/2022-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Brankice Malnar, predsjednice vijeća, Alena Perhata člana vijeća i suca izvjestitelja i Tajane Polić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja 1. HB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. UB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 3. HBB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], svih kao nasljednika pokojnog tužitelja MB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Grada Zadra, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude i rješenja Općinskog suda u Zadru poslovni broj 17 P-1204/18-5 od 04. prosinca 2018. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 17. rujna 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj 17 P-1204/18-5 od 04. prosinca 2018. godine.

II Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Zadru poslovni broj 17 P-1204/18-5 od 04. prosinca 2018. godine.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda utvrđeno je da je sada pokojni tužitelj MB (u nastavku teksta: tužitelj) stekao pravo vlasništva nekretnina kat. oznake čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] u površini od 2545 m[2] i čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] u površini od 1702 m[2] , obje za cijelo, što je tuženik dužan priznati i trpjeti da tužitelj to pravo vlasništva temeljem ove presude po njezinoj pravomoćnosti u zemljišnim knjigama upiše na svoje ime, uz istovremeni upis brisanja toga prava sa imena tuženika, a sve u roku od 15 dana.

2. Rješenjem suda naloženo je tuženiku da isplati tužitelju parnični trošak u iznosu od 33.556,25 kuna, u roku od 15 dana.

3. Protiv te presude i rješenja pravovremenu žalbu podnosi tuženik, iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku («Narodne novine» br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, u nastavku teksta: ZPP), te predlaže da se pobijana presuda preinači, ili da se ta odluka ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, a uz žalbu prilaže presudu Županijskog suda u Zadru poslovni broj 13 Gž-394/16-2 od 17. svibnja 2016. godine, te podnosi zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba nije osnovana.

6. Sud prvog stupnja na temelju sadržaja priložene dokumentacije, uviđaja na licu mjesta, iskaza zemljišnoknjižnog referenta tog suda PB i svjedoka ŠB i FB, kao i iskaza tužitelja, u bitnome utvrđuje da je predmet ovog postupka zahtjev tužitelja radi utvrđenja prava vlasništva na nekretninama označenima kao čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] u površini od 2545 m[2] i čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] u površini od 1702 m[2] , sve pobliže naznačeno u izreci pobijane presude.

7. U vezi toga utvrđuje kako iz povijesti posjedovanja za predmetne nekretnine proizlazi da su iste ranije bile upisane u k. o. [katastarska općina], te da su od 1945. godine evidentirane kao posjed CB pok. H, koja osoba je evidentirana kao posjednik prijepornih nekretnina i od 1955. godine kada je bila revizija za k. o. [katastarska općina], a da je takav upis prenesen u k. o. [katastarska općina] i da do danas nema izmjena.

8. Nadalje utvrđuje da su se predmetne nekretnine na dan 24. srpnja 1991. godine nalazile unutar građevinskog područja, te da je na istima upisano društveno vlasništvo s pravom korištenja Grada Zadra za 1/4 dijela.

9. Prvostupanjski sud utvrđuje da je na spornim nekretninama bilo upisano kmetsko pravo u korist ĆB pok. U, te da je isto 1916. godine prešlo na ĐB, a 1919. godine sa ĐB u korist BB od M za 1/2 dijela, te ĐB od P za 1/2 dijela, te da je navedeno kmetsko pravo od 1943. sa BB preneseno u korist NB, Š, F, C, Ć i mlt. Đ i B, svakog za 1/4 dijela, a da su kmetska prava na predmetnim nekretninama brisana temeljem rješenja suda poslovni broj Z-424/58 od 14. veljače 1958. godine, na osnovu odredaba članaka 1. i 2. Zakona o ukidanju agrarnih odnosa feudalnog karaktera na području Dalmacije i Hrvatskog Primorja („Narodne novine“ br. 138/46, u nastavku teksta: Zakon o ukidanju).

10. Nastavno utvrđuje da utužene nekretnine u naravi predstavljaju maslinik, vrt i oranicu, te da se nalaze u dugogodišnjem nesmetanom posjedu od strane obitelji CB (djeda tužitelja), koji je te nekretnine stekao u vlasništvo zamjenom sa ĆB, pri čemu utvrđuje da je potonja osoba te nekretnine prethodno stekla temeljem agrara, jer da je isti imao upisano kmetsko pravo na prijeporu.

11. Sud prvog stupnja utvrđuje da je naznačene nekretnine tužitelju darovao njegov otac, pa pozivom na odredbu članka 365. stavak 4. i 5. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima («Narodne novine» br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17, u nastavku teksta: ZV) odlučuje kao u izreci pobijane presude.

12. Odluku o parničnim troškovima temelji na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a.

13. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 365. stavak 2. ZPP-a, utvrđeno je da u provedenom postupku i prilikom donošenja pobijane presude i rješenja nije počinjena neka od tih povreda, pa tako niti ona propisana odredbom članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, jer navedene odluke nemaju postupovnih nedostataka na koje ukazuje tuženik, te se u svemu mogu valjano ispitati.

14. Nije ostvarena niti bitna postupovna povreda iz članka 354. stavak 1. ZPP-a, u vezi s odredbom članka 40. stavak 3. ZPP-a, na koju sadržajem žalbe ukazuje tuženik, jer okolnost da sud prvog stupnja nije u povodu njegovog prigovora iz odgovora na tužbu o previsoko naznačenoj vrijednosti predmeta spora donio odgovarajuću odluku, što je u skladu s potonjom odredbom ZPP-a bio ovlašten učiniti najkasnije na pripremnom ročištu, ne znači da bi već iz tog razloga pobijana presuda i rješenje bili nezakoniti, jer se u takvoj situaciji kao vrijednost predmeta spora ima smatrati onaj iznos koji je naznačen u tužbi, tj. iznos od 200.001,00 kuna (sada iznos od 26.544,69 eura).

15. Neosnovano tuženik žalbom (indirektno) ukazuje i na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP-a, u vezi s odredbom članka 188. stavak 2. tog Zakona, a to stoga jer je prvostupanjski sud pobijanom presudom usvojio osnovni tužbeni zahtjev, zbog čega nije bio ovlašten odlučivati o eventualno kumulativnom tužbenom zahtjevu.

16. Pravilno je sud prvog stupnja postupio kada je odlučio kao u izreci pobijane presude, i to iz slijedećih razloga.

17. Naime, iz povijesnog zemljišnoknjižnog upisa za predmetne nekretnine, o čemu je na ročištu od 28. lipnja 2017. godine kazivala zemljišnoknjižni referent suda PB, proizlazi da je TB kao osoba od koje je prema tvrdnjama tužitelja njegov djed CB zamjenom stekao predmetne nekretnine, imao na tim nekretninama upisano kmetsko pravo u 1/2 dijela, dakle da je isti bio jedan od obrađivača utuženih nekretnina, pa je isti u skladu s odredbom članka 1. Zakona o ukidanju stupanjem tog propisa na snagu dana 22. studenoga 1946. godine postao u tom trenutku po sili zakona (ex lege) vlasnik prijepora, ali samo u 1/2 dijela, pa slijedom toga isti nije mogao djedu tužitelja CB valjanim pravnim poslom prenijeti u vlasništvo predmetne nekretnine u dijelu koji prelazi njegov suvlasnički omjer, jer nitko ne može na drugoga prenijeti više prava nego što sam ima.

18. Međutim, kada se ima u vidu činjenica da je djed tužitelja CB pok. H prema pravilnom utvrđenju suda u katastru zemljišta evidentiran kao posjednik utuženih nekretnina još od 1945. godine, te da su kao što pravilno utvrđuje sud taj posjed nakon njegove smrti nesmetano nastavili članovi njegove obitelji (otac tužitelja N, a potom i tužitelj), dakle da je taj posjed do podnošenja predmetne tužbe dana 10. lipnja 2015. godine neprekidno trajao duže od 40 godina, što ukazuje na poštenje tužitelja i njegovih prednika u posjedu prijepora, to je za zaključiti da je tužitelj osobno i putem navedenih prednika dosjelošću stekao pravo vlasništva utuženih nekretnina, u skladu s odredbom članka 159. stavak 4. ZV-a, jer se radi o nekretninama u odnosu na koje zbog činjenice da su iste temeljem odredbe članka 1. Zakona o ukidanju postale (su)vlasništvo dotadašnjih obrađivača ne vrijedi predmnijeva da je tuženik nositelj prava korištenja neizgrađenog građevinskog zemljišta, odnosno da prijeporne nekretnine predstavljaju društveno vlasništvo (članak 362. stavak 2. ZV-a).

19. Pri tome na navode tuženika da tužitelj nije dokazao da su ĆB ili njegovi sljednici podnijeli zahtjev za ukidanje agrarnih odnosa u roku iz odredbe članka 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o provođenju agrarne reforme i kolonizacije na području NRH od 26. lipnja 1958. godine, valja odgovoriti da prema stajalištu sudske prakse propuštanje tog roka ne sprječava sud u prosuđivanju jesu li u određenom slučaju nastupile pravne posljedice po Zakonu o ukidanju, tj. je li obrađivač zemljišta stekao vlasništvo nekretnine temeljem odredbe članka 1. Zakona o ukidanju.

20. S obzirom na navedeno, za odluku o žalbi nisu od značaja preostali žalbeni navodi tuženika, kao niti sadržaj uz žalbu priložene presude Županijskog suda u Zadru.

21. Pravilna i zakonita je i odluka o parničnim troškovima, jer se temelji na pravilnoj primjeni odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a, pri čemu okolnost da je o troškovima postupka umjesto presudom (članak 325. stavak 1. ZPP-a) pogrešno odlučeno rješenjem nije bila od utjecaja na pravilnost odluke o parničnim troškovima.

22. Stoga je žalbu tuženika valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu, u skladu s odredbom članka 368. stavak 2. ZPP-a, a pozivom na odredbu članka 380. točka 2. ZPP-a na jednaki način odlučiti i o njegovoj žalbi protiv pobijanog rješenja.

23. Budući da tuženik nije uspio sa žalbom, to je primjenom odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a odbijen njegov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka.

U Rijeci, 17. rujna 2025. godine.

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Brankica Malnar