1

 

Poslovni broj: 17 Gž-919/2021-3

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

Poslovni broj: 17 Gž-919/2021-3

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vesne Žulj, predsjednice vijeća, Roberta Jambora, člana vijeća i suca izvjestitelja i Mirele Mijoč Kramar, članice vijeća, u pravnoj stvari I. tužitelja D. V.1 iz L., OIB: …, II. tužiteljice S. V.1 iz L., OIB: …, III. tužitelja D. V.2 iz L., OIB: … i IV. tužitelja I. V. iz L., OIB: …, svi zastupani po punomoćniku dr. sc. K. Š., odvjetniku u Odvjetničkom društvu K. Š. & P. d.o.o., Z., protiv tuženika E. o. d.d., Z., OIB: …, zastupanog po punomoćniku K. F. Š., odvjetniku u G. & P., odvjetničko društvo d.o.o., Z., radi naknade štete, odlučujući o žalbi I., II., III. i IV. tužitelja i o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2455/2016-44 od 28. siječnja 2021., u sjednici vijeća održanoj dana 12. rujna 2023.

 

 

p r e s u d i o   j e

 

 

I. Odbija se žalba tuženika kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2455/2016-44 od 28. siječnja 2021.

 

a) u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke u dijelu u kojem je tuženiku naloženo da II. tužiteljici na ime naknade imovinske štete isplati iznos od 18.634,00 kuna / 2.473,16 eura[1] sa zateznim kamatama tekućim

 

- na iznos od 4.384,00 kune / 581,86 eura od 6. travnja 2016. do isplate,

- na iznos od 14.250,00 kuna / 1.891,30 eura od 28. siječnja 2021.do isplate,

b) u pobijanom dijelu pod točkom III. izreke u dijelu u kojem je tuženiku naloženo da na ime naknade neimovinske štete

 

              - I. tužitelju isplati iznos od 55.000,00 kuna / 7.299,75 eura,

 

              - II. tužiteljici isplati iznos od 55.000,00 kuna / 7.299,75 eura,

 

              - III. tužitelju isplati iznos od 18.750,00 kuna / 2.488,55 eura,

 

              - IV. tužitelju isplati iznos od 18.750,00 kuna / 2.488,55 eura,

 

              sve sa zateznim kamatama tekućim od 31. svibnja 2016. do isplate,

 

c) u pobijanom dijelu pod točkama V., VI., VII. i VIII. izreke.

 

d) u pobijanom dijelu pod točkom IX. izreke u dijelu u kojem je tuženiku naloženo da I., II., III. i IV. tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.000,00 kuna / 265,45 eura sa zateznim kamatama tekućim od 28. siječnja 2021. do isplate,

 

e) u pobijanom dijelu pod točkom X. izreke.

 

II. Preinačuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2455/2016-44 od 28. siječnja 2021.

 

a) u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke u dijelu u kojem je tuženiku naloženo da II. tužiteljici na ime naknade imovinske štete isplati iznos od 3.726,80 kuna / 494,63 eura s pripadajućim zateznim kamatama,

 

b) u pobijanom dijelu pod točkom III. izreke u dijelu u kojem je tuženiku naloženo da na ime naknade neimovinske štete

 

              - I. tužitelju isplati iznos od 33.000,00 kuna / 4.379,85 eura,

 

              - II. tužiteljici isplati iznos od 33.000,00 kuna / 4.379,85 eura,

 

              - III. tužitelju isplati iznos od 11.250,00 kuna / 1.493,13 eura,

 

              - IV. tužitelju isplati iznos od 11.250,00 kuna / 1.493,13 eura,

 

              sve sa zateznim kamatama tekućim od 31. svibnja 2016. do isplate,

 

c) u pobijanom dijelu pod točkom IX. izreke u dijelu u kojem je tuženiku naloženo da I., II., III. i IV. tužiteljima nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.756,73 kuna / 233,16 eura sa zateznim kamatama tekućim od 28. siječnja 2021. do isplate,

 

 

te se u tom dijelu tužbeni zahtjev I., II., III. i IV. tužitelja i zahtjev I., II., III.  i IV. tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka odbijaju.

 

III. Odbija se žalba I., II., III. i IV tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2455/2016-44 od 28. siječnja 2021.u pobijanom dijelu pod točkama II. i IV. izreke, te u pobijanom dijelu pod točkom IX. izreke u dijelu u kojem zahtjev I., II., III. i IV tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka nije prihvaćen.

 

IV. Nalaže se I., II., III. i IV. tužitelju da tuženiku u roku od 15 dana nadoknade troškove žalbenog postupka u iznosu od 443,20 eura / 3.339,33 kune.

 

V. Odbija se zahtjev I., II., III. i IV. tužitelja za naknadom troškova žalbenog postupka u iznosu od 829,52 eura / 6.250,00 kuna.

 

 

Obrazloženje

 

 

1.     Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

 

              "I/ Nalaže se tuženiku E. o. d.d. Zagreb isplatiti II-tužiteljici S. V.1 na ime naknade imovinske štete iznos od 22.360,80 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim:

 

              - na iznos od 5.260,80 kuna od dana 6. travnja 2016. pa do isplate,

              - na iznos od 17.000,00 kuna od dana 28. siječnja 2021. pa do isplate,

 

              sve po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

 

              II/ Odbija se kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva II-tužiteljice na ime naknade imovinske štete u iznosu od 14.907,20 kuna zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

 

              III/ Nalaže se tuženiku E. o. d.d. Z., na ime naknade neimovinske štete, isplatiti I-tužitelju D. V.1 iznos od 88.000,00 kuna, isplatiti II-tužiteljici S. V.1 iznos od 88.000,00 kuna, isplatiti III-tužitelju D. V.2 iznos od 30.000,00 kuna te isplatiti IV-tužitelju I. V. iznos od 30.000,00 kuna, sve zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 31. svibnja 2016. pa do isplate, sve po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

 

              IV/ Odbija se kao neosnovan, na ime naknade neimovinske štete, dio tužbenog zahtjeva I-tužitelja za isplatu iznosa 132.000,00 kuna, dio tužbenog zahtjeva II-tužiteljice za isplatu iznosa 132.000,00 kuna, dio tužbenog zahtjeva III-tužitelja za isplatu iznosa 45.000,00 kuna te dio tužbenog zahtjeva III-tužitelja za isplatu iznosa 45.000,00 kuna sve zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

 

              V/ Nalaže se tuženiku isplatiti I-tužitelju zakonske zatezne kamate na iznos od 55.000,00 kuna, za razdoblje od 31. svibnja 2016. pa do 19. studenoga 2018. te zakonske zatezne kamate na iznos od 55.000,00 kuna, za razdoblje 31. svibnja 2016. pa do 02. svibnja 2019., sve po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

 

              VI/ Nalaže se tuženiku isplatiti II-tužiteljici zakonske zatezne kamate na iznos od 55.000,00 kuna, za razdoblje od 31. svibnja 2016. pa do 19. studenoga 2018. te zakonske zatezne kamate na iznos od 55.000,00 kuna, za razdoblje 31. svibnja 2016. pa do 02. svibnja 2019., sve po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

 

              VII/ Nalaže se tuženiku isplatiti III-tužitelju zakonske zatezne kamate na iznos od 18.750,00 kuna, za razdoblje od 31. svibnja 2016. pa do 19. studenoga 2018. te zakonske zatezne kamate na iznos od 18.750,00 kuna, za razdoblje 31. svibnja 2016. pa do 02. svibnja 2019., sve po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

 

              VIII/ Nalaže se tuženiku isplatiti IV-tužitelju zakonske zatezne kamate na iznos od 18.750,00 kuna, za razdoblje od 31. svibnja 2016. pa do 19. studenoga 2018. te zakonske zatezne kamate na iznos od 18.750,00 kuna, za razdoblje 31. svibnja 2016. pa do 02. svibnja 2019., sve po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

 

              IX/ Nalaže se tuženiku naknaditi I-tužitelju, II-tužiteljici,III-tužitelju i IV-tužitelju parnični trošak u iznosu od 3.756,73 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 28. siječnja 2021. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

 

              X/ Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška".

 

2.     Protiv dosuđujućeg dijela presude žalbu je podnio tuženik iz svih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 - dalje: ZPP), te predlaže presudu u pobijanom dijelu preinačiti i tužbeni zahtjev u tom dijelu odbiti, odnosno podredno, istu u pobijanom dijelu ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

3.     Žalbu protiv odbijajućeg dijela presude podnijeli su i I., II., III. i IV. tužitelj (dalje u tekstu presude: tužitelji) zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se presuda u pobijanom dijelu ukine i predmet u tom dijelu vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

4.     Tuženik je podnio odgovor na žalbu u kojem predlaže da se žalba tužitelja odbije kao neosnovana, dok tužitelji u odgovoru na žalbu predlažu da sud odbije žalbu tuženika i potvrdi prvostupanjsku presudu u dosuđujućem dijelu.

 

5.     Žalba I., II., III. i IV. tužitelja je neosnovana, dok je žalba tuženika djelomično osnovana.

 

6.     Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadom imovinske i neimovinske štete zbog smrti bliske osobe.

 

7.     Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP. Suprotno žalbenim navodima tuženika, pobijana presuda nije proturječna, već o odlučnim činjenicama sadrži jasne i neproturječne razloge, te nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Stoga nije ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP koji u žalbi ističe tuženik.

 

8.     Nadalje, sud prvog stupnja ispitao je sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke, te je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.

 

9.     Sud prvog stupnja je tako u prvostupanjskom postupku u bitnome utvrdio:

              - da je I. tužitelj otac, II. tužiteljica majka, III. tužitelj brat i IV. tužitelj djed pok. S. V.2,

              - da se dana 14. travnja 2016. dogodila prometna nesreća u kojoj su sudjelovali pok. S. V.2 koji je upravljao motociklom marke Honda i I. M. koji je upravljao osobnim vozilom marke Peugeot u kojoj prometnoj nesreći je smrtno stradao vozač motocikla S. V.2,

              - da je vozilo marke Peugeot kojim je upravljao I. M. u vrijeme štetnog događaja bilo osigurano kod tuženika,

              - da se prometna nesreća dogodila na način da je I. M. upravljajući osobnim vozilom marke Peugeot započeo pretjecanje vozila ispred sebe uslijed čega je započeo radnju bočnog izmicanja u lijevo (promjenu prometne trake) u trenutku  kada se pok. S. V.2 koji je upravljao motociklom marke Honda nalazio u fazi pretjecanja na lijevoj prometnoj traci,

              - da je uslijed naglog kočenja i nekontroliranog zanošenja motocikla došlo do pada S. V.2 na kolnik i njegovog smrtnog stradavanja,

              - da bi vozač I. M., u slučaju da je izvršio pravilnu prometno-tehničku provjeru položaja, smjera i brzine drugih sudionika u prometu neposredno prije početka radnje bočnog izmicanja, uočio da radnju ne može izvršiti na siguran način,

              - da je vozač I. M. reagirao kočenjem tek u trenutku kontakta sa klizećim motociklom,

              - da je brzina osobnog vozila kojim je upravljao I. M. iznosila 63 km/h,

              - da je pok. S. V.2 vršio radnju pretjecanja osobnog vozila brzinom od 125 km/h na dijelu ceste na kojem maksimalna dozvoljena brzina iznosi 70 km/h,

              - da bi pok. S. V.2, u slučaju da je upravljao motociklom najvećom dopuštenom brzinom, kočenjem, uz održavanje stabilnosti, zaustavio motocikl prije kontakta sa osobnim vozilom.

              - da je II. tužiteljica pretrpjela imovinsku štetu s osnove pogrebnih troškova i usluga u ukupnom iznosu od 8.768,00 kuna, s osnova troškova karmina u iznosu od 5.000,00 kuna, s osnove troškove izrade i postavljanja nadgrobnog spomenika u iznosu od 20.000,00 kuna, s osnove troškova nabave crnine u iznosu od 2.000,00 kuna te s osnove troškova nabave cvijeća i vijenaca u iznosu od 1.500,00 kuna,

              - da je između pok. S. V.2 te III. i IV. tužitelja u vrijeme stradavanja pok. S. V.2 u štetnom događaju postojala trajnija zajednica života,

              - da su svi tužitelji pretrpjeli neimovinsku štetu zbog smrti bliske osobe,

              - da je tuženik nakon pokretanja parničnog postupka isplatama koje je izvršio dana 9. studenog 2018. i 2. svibnja 2019. tužiteljima s osnove naknade neimovinske štete koja im nastala zbog smrti pok. S. V.2 isplatio i to I. tužitelju iznos od ukupno 110.000,00 kn, II. tužiteljici iznos od ukupno 110.000,00 kn, III. tužitelju iznos od ukupno 37.500,00 kn, te IV. tužitelju iznos ukupno od 37.500,00 kuna.

 

10. U žalbenom stadiju postupka prije svega sporan je stupanj (razmjer) krivnje sudionika sporne prometne nesreće. Sud prvog stupnja je u tom dijelu utvrdio da postoji obostrana krivnja sudionika prometne nesreće u smislu odredbe čl. 1072. st. 2. ZOO, te da je osiguranik tuženika kriv za nastanak štetnog događaja u omjeru od 60 %, dok je pok. prednik tužitelja kriv za nastanak štetnog događaja u omjeru od 40 %.

 

11. Tužitelji osporavaju navedeno utvrđenje suda prvog stupnja ističući u žalbi da nema uzročne veze između nastanka štetnog događaja i kretanja motocikla prednika tužitelja, te da stoga ne postoji podijeljena odgovornost u omjeru od 40 % na strani prednika tužitelja, već isključiva odgovornost osiguranika tuženika za štetu koja je nastala tužiteljima. Međutim, takvi žalbeni navodi tužitelja su neosnovani.

 

12. Naime, u konkretnom slučaju utvrđeno je da do nesreće ne bi došlo da je osiguranik tuženika provjerio da radnju pretjecanja može učiniti bez opasnosti za druge sudionike u prometu i da je svoju namjeru pretjecanja označio pokazivačem svjetla. Međutim, jednako tako utvrđeno je i da bi nesreća bila izbjegnuta da je pok. prednik tužitelja, koji je motociklom upravljao brzinom od 125 km/h, istim upravljao najvećom dopuštenom brzinom od 70 km/h. Dakle, nikako se ne mogu prihvatiti žalbeni navodi tužitelja da postoji isključiva odgovornost za štetu osiguranika tuženika i da je stupanj krivnje prednika tužitelja manji od suda prvog stupnja utvrđenih 40 %. Upravo suprotno, imajući u vidu naprijed navedene činjenice, posebice da je tužitelj upravljao motociklom brzinom od 125 km/h u naseljenom mjestu gdje je brzina bila ograničena na 70 km/h i da bi nesreća bila izbjegnuta da je prednik tužitelj upravljao i najvećom dopuštenom brzinom od 70 km/h, ovaj sud smatra da je krivnja prednika tužitelja veća od omjera 40 %, koliko je u prvostupanjskom postupku utvrdio sud prvog stupnja. I. u vidu naprijed navedeno, ovaj sud smatra da je stupanj krivnje prednika tužitelja za nastanak štetnog događaja veći i da isti iznosi 50 %, koliko iznosi i stupanj krivnje osiguranika tuženika. Dakle, prednik tužitelja i osiguranik tuženika podjednako su, i to u omjeru od 50 % svaki, krivi za nastanak štetnog događaja, tako da je u tom dijelu sud prvog stupnja djelomično pogrešno primijenio materijalno pravo iz čl. 1072. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 - dalje: ZOO) na što osnovano u žalbi ukazuje tuženik.

 

13. Tuženik u žalbi ističe i da je doprinos prednika tužitelja veći jer je upravljao motociklom bez položenog vozačkog ispita. Međutim, u tom dijelu sud prvog stupnja je pravilno utvrdio da u postupku nije utvrđeno da je ta okolnost bila u uzročnoj vezi s nastankom štetnog događaja, tako da su ti žalbeni navodi tuženika neosnovani.

 

14. Također, nisu osnovani niti žalbeni navodi tuženika da je sud prvog stupnja dopuštanjem preinake tužbe i donošenjem raspravnog rješenja od 1. prosinca 2020. počinio relativno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 191. ZPP. Naime, tužitelji su nakon zaključenja prethodnog postupka preinačili tužbu na način da su povećali tužbeni zahtjev iz razloga što su na sjednici građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske Su Iv-47/2020 održanoj 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. izmijenjeni Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete. Sud prvog stupnja dopustio je predmetnu preinaku smatrajući da se radi o novoj okolnosti koja je nastala nakon podnošenja tužbe i o kojoj tužitelji prije zaključenja prethodnog postupka nisu mogli mati saznanja, te je preinaku tužbe dopustio. Takvo pravno shvaćanje suda prvog stupnja je pravilno. Naime, izmjene Orijentacijskih kriterija iznosa za utvrđivanje visine pravične novčane naknade neimovinske štete primjenjuju se na obvezne odnose nastale nakon 1. siječnja 2006. te na sve postupke koji su u tijeku nakon te izmjene, što podrazumijeva i na odlučivanje u drugom stupnju kao i u revizijskoj fazi postupka (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev-660/2021 od 14. rujna 2021.). To znači da donošenje izmjena Orijentacijskih kriterija tijekom parničnog postupka koji je u tijeku, suprotno stavu tuženika, predstavlja novu okolnost zbog koje tužitelji tužbu nisu mogli preinačiti prije zaključenja prethodnog postupka, tako da je sud prvog stupnja pravilno postupio kada je preinaku tužbe dopustio. Stoga su žalbeni navodi tuženika kojima u tom dijelu osporava odluku suda prvog stupnja neosnovani.

 

15. Pravilna je i odluka suda prvog stupnja o tijeku zateznih kamata, koju također u žalbi osporava tuženik, koja je donijeta pravilnom primjenom odredbe čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine", br. 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 - dalje: ZOOP), a koja odredba propisuje da oštećenik na iznos naknade štete ima pravo na kamate i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. U konkretnom slučaju, odlučujući o tijeku zateznih kamata, sud prvog stupnja je utvrdio da su tužitelji tuženiku 31. svibnja 2016. podnijeli odštetni zahtjev koji su po pozivu tuženika i dopunili pri čemu je tuženik sam pribavio kaznenu prijavu, službene zabilješke, skicu nezgode, analizu krvi i urina te fotografije. Nakon toga tuženik je dopisom od 2. kolovoza 2016. otklonio isplatu štete iz razloga što je smatrao da je prednik tužitelja odgovoran za nastanak štetnog događaja.

 

16. Dakle, u postupku je utvrđeno da je tuženik postupajući po potpunom odštetnom zahtjevu tužitelja istima odbio isplatiti naknadu štete. U takvim okolnostima konkretnog slučaja, pravilna je ocjena suda prvog stupnja da tužiteljima, sukladno odredbi čl. 12. st. 4. ZOOP, zatezne kamate pripadaju od dana podnošenja izvornog odštetnog zahtjeva, tj. od 31. svibnja 2016. Naime, u konkretnom slučaju osiguratelj je prilikom odlučivanja imao svu dokumentaciju koja je bila potrebna da se o odštetnom zahtjevu odluči, ali je usprkos toga u cijelosti otklonio isplatu štete, te nije tužiteljima isplatio niti nesporni dio štete. Tuženik, dakle, nije izvršio svoju obvezu isplate naknade štete, a niti je isplatio nesporni dio štete, što je učinio tek dvije godine kasnije tijekom parničnog postupka, pa u takvim okolnostima tužitelji, sukladno čl. 12. st. 4. ZOOP, imaju pravo zahtijevati isplatu zateznih kamata od dana podnošenja izvornog odštetnog zahtjeva, a koju obvezu tuženik ne može s uspjehom osporavati tvrdeći da izvorno podnijeti odštetni zahtjev nije bio potpun.

 

17. Sud prvog stupnja pravilno je utvrdio i da su tužitelji pretrpjeli neimovinsku štetu zbog smrti bliske osobe, te da je II. tužiteljica, uz neimovinsku štetu, pretrpjela i imovinsku štetu s osnove pogrebnih troškova, troškova karmina, troškova nadgrobnog spomenika, troškova nabave crnine te troškova nabave cvijeća i vijenaca. Također, pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da, temeljem odredbe čl. 1101. st. 1. i 2. ZOO, pravičnu novčanu naknadu I. tužitelju i II. tužitelju, kao roditeljima pok. S. V.2, predstavlja iznos od 330.000,00 kn za svakog od tih tužitelja, te da pravičnu novčanu naknadu III. i IV. tužitelja kao brata i djeda pok. S. V.2 predstavlja iznos od 112.500,00 kn. Pravilno je sud prvog stupnja utvrdio i visinu imovinske štete II. tužiteljice koja iznosi ukupno 37.268,00 kn.

 

18. Kada se iznosi pretrpljene štete umanje za omjer suodgovornosti pok. S. V.2 za nastanak štetnog događaja i posljedično toga štete koju su pretrpjeli tužitelji kao i za iznose nesporno izvršenih isplata naknade neimovinske štete, proizlazi da je tužbeni zahtjev I. tužitelja i II. tužiteljice za naknadom neimovinske štete osnovan za iznos od 55.000,00 kn za svakog od tih tužitelja (330.000,00 kn umanjeno za iznos od 165.000,00 kn s osnove suodgovornosti i umanjeno za isplaćenih 110.000,00 kn), dok je tužbeni zahtjev II. i IV. tužitelja za svakog od tih tužitelja osnovan za iznos od 18.750,00 kn (112.500,00 kn umanjeno za 56.250,00 kn s osnove suodgovornosti i umanjeno za isplaćenih 37.500,00 kn). U odnosu na pretrpljenu imovinsku štetu kada se utvrđeni iznos štete od 37.268,00 kn umanji za iznos od 18.634,00 kn s osnove suodgovornosti, proizlazi da je tužbeni zahtjev II. tužiteljice za isplatom imovinske štete osnovan za iznos od 18.634,00 kn.

 

19. To nadalje znači da je, temeljem čl. 368. st. 1. ZPP, valjalo žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i potvrditi presudu suda prvog stupnja u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke u dijelu u kojem je tuženiku naloženo da II. tužiteljici na ime naknade neimovinske štete isplati iznos od 18.634,00 kuna / 2.473,16 eura, te u pobijanom dijelu pod točkom III. izreke u dijelu u kojem je tuženiku naloženo da na ime naknade neimovinske štete I. tužitelju i II. tužiteljici isplati iznos od po 55.000,00 kn / 7.299,75 eura, a III. i IV. tužitelju iznos od po 18.750,00 kuna / 2.488,55 eura.

 

20. S druge strane, tužbeni zahtjev tužitelja, osim za iznose koji su navedeni u točkama II. i IV. izreke prvostupanjske presude, neosnovan je i u dijelu u kojem je II. tužiteljica zahtijevala naknadu imovinske štete 3.726,80 kuna / 494,63 eura (preko dosuđenog iznosa od 18.634,00 kuna / 2.473,16 eura) i naknadu neimovinske štete od 33.000,00 kn / 4.379,85 eura (preko dosuđenog iznosa od 55.000,00 kuna / 7.299,75 eura), a za taj iznos neimovinske štete neosnovan je i tužbeni zahtjev I. tužitelja. Tužbeni zahtjev III. i IV. tužitelja nije osnovan još i za dodatni iznos od 11.250,00 kn / 1.493,13 eura (preko dosuđenog iznosa od 18.750,00 kuna / 2.488,55 eura). Stoga je u tom dijelu, povodom žalbe tuženika, temeljem čl. 373. toč. 3. ZPP, valjalo pobijanu presudu preinačiti i tužbeni zahtjev tužitelja u tom dijelu odbiti.

 

21. U odnosu na glavnu stvar, žalba tužitelja je neosnovana, pa je žalbu tužitelja temeljem čl. 368. st. 1. ZPP u odnosu na glavnu stvar valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi presudu prvog stupnja u pobijanom dijelu pod točkama II. i IV. izreke.

 

22. Pravilna je odluka suda prvog stupnja i u dijelu u kojem su tužiteljima na isplaćene iznose naknade štete dosuđene zatezne kamate tekuće od dana podnošenja odštetnog zahtjeva pa do dana kada je tuženik izvršio pojedine isplate, koja je donijeta pravilnom primjenom odredbe čl. 29. st. 1. ZOO i čl. 12. st. 4. ZOOP. Stoga je u tom pobijanom dijelu pod točkama V., VI., VII. i VIII. izreke, temeljem čl. 368. st. 1. ZPP, valjalo žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i u tom dijelu potvrditi presudu suda prvog stupnja.

 

23. S obzirom na izmijenjeni uspjeh stranaka u parnici preinačena je i odluka o troškovima parničnog postupka koja o njemu ovisi. U konkretnom slučaju, tužitelji su u odnosu na osnovu svoga zahtjeva uspjeli u omjeru od 50 %, a u istom tom omjeru su uspjeli i u odnosu na visinu zahtjeva. Imajući u vidu da su stranke, i u odnosu na osnovu, i u odnosu na visinu, uspjele u jednakim dijelovima, ispunjene su pretpostavke za primjenu odredbe čl. 154. st. 4. ZPP u odnosu na troškove koji se odnose na troškove zastupanja i sudskih pristojbi. U odnosu na troškove vještačenja koji iznose 2.000,00 kuna / 265,45 eura pravilno je sud prvog stupnja tužiteljima dosudio navedene troškove postupka. Naime, kod djelomičnog uspjeha u parnici, kada je tuženik osporavao osnovu zahtjeva (kod naknade štete svoju odgovornost), trošak vještačenja koji je predujmio tužitelj dosuđuje se tužitelju u cijelosti obzirom da je bio potreban bez obzira na uspjeh u parnici (identično pravno shvaćanje izraženo je primjerice i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-994/2021 od 14. rujna 2021.)

 

24. Dakle, odluka suda o troškovima postupka pravilna je u dijelu u kojem je tuženiku naloženo da tužiteljima nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.000,00 kuna / 265,45 eura. Stoga je u tom dijelu, te u pobijanom dijelu pod točkom X. izreke, temeljem čl. 368. st. 1. ZPP, valjalo odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i pobijanu presudu u tom dijelu odluke o troškovima potvrditi. Također, neosnovana je i žalba tužitelja u dijelu u kojem njihov zahtjev za naknadom troškova parničnog postupka nije prihvaćen, pa je u tom dijelu odluke o troškovima parničnog postupka, temeljem čl. 368. st. 1. ZPP, valjalo žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu.

 

25. S druge strane, temeljem čl. 373. toč. 3. ZPP, valjalo je preinačiti presudu u pobijanom dijelu pod točkom IX. izreke u dijelu u kojem je tuženiku naloženo da tužiteljima nadoknadi troškove postupka u iznosu od 1.756,73 kuna / 233,16 eura, te zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka u tom iznosu odbiti.

 

26. S obzirom na to da je tuženik djelomično uspio sa žalbom, tuženiku su, sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 - dalje: OT) i Tarife sudskih pristojbi ("Narodne novine", br. 53/19 – dalje: TSP) priznati i troškovi žalbenog postupka s osnove troška sastava žalbe u iznosu od 6.250,00 kn (Tbr. 10.1. OT) uz 25 % poreza na dodanu vrijednost koji iznosi 1.562,50 kn, te trošak sudske pristojbe na žalbu (tbr. 3.1. TSP) u iznosu od 3.450,00 kn, što sveukupno iznosi 11.262,50 kn.

 

27. Kako je tuženik u omjeru od 29,65 % uspio sa žalbom (žalbom prihvaćenih 92.226,80 kn u odnosu na žalbom osporavanih 311.000,00 kn), valjalo mu je temeljem čl. 166. st. 2. u svezi s čl. 154. st. 2. ZPP dosuditi troškove žalbenog postupka u iznosu od 443,20 eura / 3.339,33 kune (29,65 % od 11.262,50 kn).

 

28. Tužiteljima nisu dosuđeni troškovi nastali izjavljivanjem pravnog lijeka jer žalba nije bila osnovana (čl. 154. st. 1. ZPP u svezi s čl. 166. st. 1. ZPP). Tužiteljima i tuženiku nisu dosuđeni troškovi sastava odgovora na žalbu jer navedeni troškovi u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP nisu bili potrebni za vođenje postupka.

 

29. Izreka ove presude u dijelu u kojem se ista odnosi na dvojno iskazivanje vrijednosti novčanih obveza temelji se na odredbi čl. 48. st. 1. i 2. u svezi s čl. 43. st. 1. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine", br. 57/22, 88/22) i fiksnom tečaju konverzije prema kojem 1 euro iznosi 7,53450 kune.

 

30. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

 

 

U Zagrebu 12. rujna 2023.

 

              Predsjednica vijeća:

                          Vesna Žulj, v.r.