Poslovni broj 43 Gž-2526/2022-4

 

 

  Republika Hrvatska

     Županijski sud u Zagrebu

   Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

Poslovni broj 43 Gž-2526/2022-4

 

 

 

U I M E  R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

             

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja Roberte Pandže kao predsjednice vijeća, Jadranke Travaš kao izvjestiteljice i članice vijeća te Gordane Držaić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja K. Š. iz O. O., OIB:…, kojeg zastupa punomoćnik D. P., odvjetnik u Odvjetničkom društvu P.&P. u Z., protiv tuženika ureda, Z., OIB:…, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: Pn-618/18-29 od 24. studenog 2021., u sjednici vijeća održanoj dana 12. rujna 2023.,

 

 

p r e s u d i o j e

 

I. Odbija se žalba tužitelja K. Š. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: Pn-618/18-29 od 24. studenog 2021. pod stavkom II. izreke, te u dijelu u kojem nije prihvaćen zahtjev tužitelja K. Š. za naknadu troška parničnog postupka u daljnjem iznosu od 8.305,60 kuna/1.102,34 EUR[1] zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

 

II. Odbija se zahtjev tužitelja K. Š. za naknadu troška sastava žalbe kao neosnovan.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: Pn-618/18-29 od 24. studenog 2021. pod stavkom I. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 9.080,00 kuna/1.205,12 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 2. rujna 2017. pa do isplate, te mu naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 9.594,40 kuna/1.273,40 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 24. studenog 2021. pa do isplate. Stavkom II. izreke odbijen je zahtjev tužitelja za isplatu preostalog zatraženog iznosa od 7.860,00 kuna/1.043,20 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom. Stavkom III. izreke odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka.

 

2. Protiv navedene presude pod stavkom II. izreke, te u dijelu u kojem nije prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka u daljnjem iznosu od 8.305,60 kuna/1.102,34 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14. i 70/19., dalje: ZPP). Predlaže presudu u pobijanim dijelovima preinačiti u smislu žalbenih navoda, uz naknadu troška sastava žalbe u iznosu od 1.562,50 kuna/207,38 EUR, a podredno ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

3. Žalba tužitelja je neosnovana.

 

4. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja, konačno postavljen na ročištu održanom 13. listopada 2021. (list 85-86 spisa), radi naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje te imovinske štete za tuđu pomoć i njegu u ukupnom iznosu od 16.940,00 kuna/2.248,32 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 2. rujna 2017. pa do isplate, pri čemu valja uzeti u obzir da je tužitelju u mirnom postupku isplaćen iznos naknade štete od 15.000,00 kuna/1.990,84 EUR. Tužitelj je štetu pretrpio kao motociklist u prometnoj nezgodi koja se 30. ožujka 2017. dogodila kod mjesta V. G., a koju prometnu nezgodu je skrivio vozač vozila slovenskih registarskih oznaka, slijedom čega postoji odgovornost tuženika za štetu.

 

5. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, presuda prvostupanjskog suda u pobijanim dijelovima može se ispitati, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi niti razlozima presude, razlozi o svim odlučnim činjenicama važnim za presuđenje u ovom predmetu jasni su i neproturječni te ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava, slijedom čega su neosnovani žalbeni navodi tužitelja u kojima on ističe da je prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijanih dijelova prvostupanjske presude počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.  

 

6. Prilikom ispitivanja pobijanih dijelova prvostupanjske presude i postupka koji je prethodio, utvrđeno je da nisu počinjene ni ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe iz čl. 365. st. 2. ZPP-a.

 

7. U predmetnom postupku prvostupanjski sud je na temelju izvedenih dokaza, a konkretno zapisnika o očevidu od 30. ožujka 2017. (list 5-9 spisa), medicinske dokumentacije tužitelja (list 10-22 spisa), potvrde i dopisa o podnošenju odštetnog zahtjeva od 1. rujna 2017. (list 23 spisa), potvrde o izvršenoj isplati dijela štete (list 28 spisa), saslušanja tužitelja kao stranke (list 43 spisa), nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka prof. dr. sc. D. O., dr. med., specijalista ortopedije od 11. siječnja 2019. (list 36-39 spisa), nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka dr. D. D., specijalista ortopedske kirurgije i traumatologije od 16. ožujka 2020. (list 58-59 spisa), te dopunskog očitovanja vještaka dr. O. i dr. D. danog na ročištu održanom 2. lipnja 2021. (list 73-75 spisa) utvrdio sljedeće:

 

- da je tužitelj u prometnoj nezgodi od 30. ožujka 2017. zadobio višeiverni prijelom baze 5. kosti zapešća lijeve šake, istegnuće vratne muskulature, natučenje područja ključne kosti i ramena lijevo, te natučenje desnog gornjeg nožnog zgloba,

- da je povreda temeljnog dijela 5. kosti zapešća liječena operacijskim namještanjem i učvršćenjem s dvije žice,

- da se kao izravna posljedica predmetne ozljede kod tužitelja razvila smanjena pokretljivost temeljenog zgloba 5. prsta šake lijevo,

- da je tužitelj trpio fizičke bolove koji su u trenutku ozljeđivanja bili akutni jakog intenziteta u trajanju od jednog sata, a da se kasnije tijekom liječenja razvila sekundarna fizička bol koja je bila jakog intenziteta dva dana, srednjeg intenziteta pet dana i slabog intenziteta četiri tjedna,

- da je primarni strah bio jak, paničan, u trajanju od 1,5 sati, a da je u daljnjem tijeku liječenja postojao tzv. sekundarni strah: jačeg intenziteta u trajanju od tri dana, srednjeg intenziteta sedam dana, te slabog intenziteta u trajanju pet tjedana,

- da su kod tužitelja zaostale trajne posljedice od 2 %,

- da je zaostalo naruženje lakog stupnja vezano za ekstenziju 5. prsta lijeve šake i postoperacijski ožiljak, koje naruženje je ponekad vidljivo trećim osobama,

- da je tužitelju tuđa pomoć i njega bila potrebna u trajanju od tri sata dnevno kroz 14 dana, i zatim u trajanju od jednog sata dnevno kroz razdoblje od mjesec dana,

- da iz svega navedenog proizlazi da je tužitelju povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, i da mu, vodeći računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha i cilju kojemu služi pravična novčana naknada, te cijeneći životnu dob tužitelja, pripada pravična novčana naknada u iznosu od 23.000,00 kuna/3.052,62 EUR,

- da tužitelj ima pravo na naknadu imovinske štete za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 1.080,00 kuna/143,34 EUR,

- da prema tome tužitelj ima pravo na naknadu štete u ukupnom iznosu od 24.080,00 kuna/3.195,97 EUR,

- da je tuženik isplatom iznosa od 15.000,00 kuna/1.990,84 EUR u mirnom postupku djelomično naknadio štetu,

- da je stoga konačno postavljeni tužbeni zahtjev osnovan za iznos od 9.080,00 kuna/1.205,12 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 2. rujna 2017. pa do isplate, dok je za daljnji zatraženi iznos od 7.860,00 kuna/1.043,20 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, tužbeni zahtjev neosnovan.

 

8. Neosnovani su žalbeni navodi tužitelja u kojima on ističe da je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da je konačno postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja osnovan samo do iznosa od 9.080,00 kuna/1.205,12 EUR.

 

9. Naime, uzimajući u obzir težinu tjelesnih ozljeda tužitelja, pretrpljene bolove i strah, činjenicu da kod tužitelja postoji naruženje lakog stupnja ponekad vidljivo trećim osobama, zatim trajne posljedice koje smanjuju opću životnu sposobnost tužitelja za 2%, dob tužitelja, kao i cilj kojem pravična novčana naknada služi i da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom, te imajući pritom u vidu i pravno shvaćanje zauzeto na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 15. lipnja 2020. prema kojem su iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade za neimovinsku štetu povećani za 50%, a koje se primjenjuje od dana njegovog prihvaćanja (15. lipnja 2020.) i koje obvezuje ovaj sud sukladno odredbi iz čl. 40. st. 2. Zakona o sudovima („Narodne novine“, broj: 28/13., 33/15., 82/15., 82/16., 67/18., 126/19. i 130/20), valja reći da je, suprotno žalbenim navodima tužitelja, prvostupanjski sud pravilno utvrdio da tužitelju na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti, konkretno prava na tjelesno i duševno zdravlje, pripada pravična novčana naknada upravo u iznosu od 23.000,00 kuna/3.052,62 EUR, kako je to utvrdio prvostupanjski sud, zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 2. rujna 2017. pa do isplate, sve sukladno odredbama iz čl. 19. st. 1. i 2., čl. 29. st. 1. i 2., čl. 1046., čl. 1100. st. 1. i 2. i čl. 1103. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18. i 126/21., dalje: ZOO).

 

10. Ovdje valja istaknuti da su neosnovani žalbeni navodi tužitelja u kojima on ističe da prvostupanjski sud nije obrazložio na temelju čega je odredio iznos pravične novčane naknade jer nije odmjerio naknadu prema kvalifikatornim okolnostima povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje. Naime, za povredu prava na zdravlje, kao dio prava osobnosti iz čl. 19. st. 2. ZOO-a, sud treba odmjeriti upravo jedan iznos pravične novčane naknade kako je to prvostupanjski sud i odredio, a ne pojedinačne iznose za strah, fizičke boli i smanjenje životne aktivnosti.

 

11. Valja dodati i da su neosnovani žalbeni navodi tužitelja u kojima on ističe da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio da je kod tužitelja zaostalo naruženje lakog stupnja. Tužitelj ističe da je navedeno u suprotnosti s provedenim vještačenjima te navodi da se u ovoj pravnoj stvari zasigurno radi o naruženju srednjeg stupnja, a kako je to utvrdio vještak dr. D. u svom mišljenju. Međutim, iako su u pogledu naruženja vještaci dr. O. i D. u svojim nalazima iznijeli različita mišljenja (dr. O. da se radi o naruženju slabog stupnja, a dr. D. da se radi o naruženju srednjeg stupnja), isti su se na zajedničkom saslušanju održanom na ročištu 2. lipnja 2021. (list 73-74 spisa) nakon konzultacija usuglasili da je u konkretnom slučaju riječ o naruženosti lakog stupnja, pa je prema tom, konačnom mišljenju vještaka, prilikom utvrđivanja iznosa pravične novčane naknade prvostupanjski sud pravilno uzeo u obzir zaostalo naruženje lakog stupnja, za koje je prvostupanjski sud neposrednim uvidom na ročištu održanom 13. listopada 2021. zaključio da je ponekad vidljivo trećim osobama, čemu tužitelj nije prigovorio (list 86 spisa), slijedom čega ovaj sud u smislu odredbe iz čl. 352. st. 1. ZPP-a nije razmatrao žalbene navode tužitelja u kojima on ističe da je zbog njegovog zanimanja prisutni ožiljak neprestano vidljiv trećima.

 

12. Nadalje, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio i da tužitelj ima pravo na naknadu imovinske štete za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 1.080,00 kuna/143,34 EUR, uzimajući u obzir da je tužitelju ista bila neophodna u trajanju od 72 sata, da su mu je pružali ukućani, te uzimajući pri tome iznos od 15,00 kuna/1,99 EUR kao cijenu jednog sata tuđe pomoći i njege, sve u smislu odredaba iz čl. 1095. st. 1. ZOO-a i čl. 223. ZPP-a, zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 2. rujna 2017. pa do isplate sukladno odredbama iz čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a i čl. 12. st. 4. u svezi čl. 12. st. 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („ Narodne novine, broj: 151/05., 36/09., 75/09., 76/13. i 152/14).

 

13. Imajući u vidu da tužitelj ima pravo na naknadu štete u ukupnom iznosu od 24.080,00 kuna/3.195,97 EUR, a da mu je tuženik u mirnom postupku na ime naknade štete isplatio ukupno 15.000,00 kuna/1.990,84 EUR, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da je konačno postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja osnovan za iznos od 9.080,00 kuna/1.205,12 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 2. rujna 2017. pa do isplate, dok je neosnovan za daljnji zatraženi iznos od 7.860,00 kuna/1.043,20 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

 

14. Odluka o trošku parničnog postupka pravilno je donesena sukladno odredbama iz Tbr. 7. toč. 1., Tbr. 8. toč. 1. i 3., Tbr. 9. toč. 1. i 5., Tbr. 28., Tbr. 42., Tbr. 48. i Tbr. 50. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15), čl. 38. st. 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost („Narodne novine“, broj: 73/13., 99/13., 148/13., 153/13., 143/14., 115/16., 106/18. i 121/19), Tar. br. 1. st. 1. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj: 74/95., 57/96., 137/02., 125/11., 112/12., 157/13. i 110/15), Tar. br. 2. st. 1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“, broj: 53/19), u svezi čl. 1. st. 1. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj: 118/18), čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj: 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17. i 131/20) i čl. 29. st. 2. ZOO-a, u svezi čl. 154. st. 2. i čl. 155. st. 1. i 2. ZPP-a.

 

15. Slijedom svega navedenog, primjenom odredbe iz čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno je kao pod stavkom I. izreke ove odluke.

 

16. Zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava žalbe je odbijen na temelju čl. 166. st. 1. u svezi čl. 154. st. 1. ZPP-a, slijedom čega je odlučeno kao pod stavkom II. izreke ove odluke.

 

 

U Zagrebu 12. rujna 2023.

 

 

      Predsjednica vijeća:                                                             

                                                                                                                                   Roberta Pandža, v.r.