Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-1391/2025
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Tomislava Tomašića kao predsjednika vijeća te Maria Soljačića i Mladena Genca kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika - specijalista Željka Kudrića kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okr. LN, zbog prekršaja iz članka 43. stavka 1., 2. i 3. u vezi članka 293. stavka 1. i iz članka 176. stavka 3. i 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22. i 114/22.), odlučujući o prigovoru okr. LN, podnesenom protiv prekršajnog naloga Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Postaje prometne policije Split od 26. listopada 2024., klasa: 211-07/24-3/14177, urbroj: 511-12-36-24-1, u sjednici vijeća održanoj 17. rujna 2024.,
p r e s u d i o j e
I Prigovor okrivljenika LN se prihvaća osnovanim te se preinačava pobijani prekršajni nalog u odluci o izrečenoj novčanoj kazni i zaštitnoj mjeri na način da se okrivljeniku, na temelju odredbe članka 33. stavka 11. Prekršajnog zakona, određuje obročna otplata izrečene ukupne novčane kazne od 650,00 eura (šestopedeseteura), u 3 (tri) jednaka mjesečna obroka u iznosu od po 216,66 eura (dvjestošesnaesteura i šezdesetšestcenti), s tim da prvi obrok dospijeva u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka ove presude, a ostala 2 (dva) obroka u razmacima od po 30 (trideset) dana, pa ukoliko okrivljenik na taj način uplati dvije trećine iznosa novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna plaćena u cijelosti, te se, na temelju čl. 58. Prekršajnog zakona, okrivljeniku LN izriče zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od 1 (jednog) mjeseca.
II. Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona, okrivljenik LN obvezan je naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 25,00 eura (dvadesetpeteura) u roku od 15 (petnaest) dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Pobijanim prekršajnim nalogom proglašen je krivim okrivljenik LN i kažnjen ukupnom novčanom kaznom u iznosu od 650,00 eura, zbog prekršaja iz članka 43. stavka 1., 2. i 3. u vezi članka 293. stavka 1. (utvrđena novčana kazna od 260,00 eura) i iz članka 176. stavka 3. i 5. (utvrđena novčana kazna od 390,00 eura) Zakona o sigurnosti prometa na cestama, činjenično opisanih u točkama 1. i 2. izreke prekršajnog naloga.
Istim prekršajnim nalogom, na temelju čl. 58. Prekršajnog zakona, okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od 6 (šest) mjeseci.
Okrivljenik je obvezan i na naknadu troškova prekršajnog postupka u iznosu od 66,36 eura.
2. Protiv navedenog prekršajnog naloga okrivljenik je pravodobno podnio prigovor zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji, kako to proizlazi iz sadržaja istog, ističući u bitnome da priznaje prekršaj, svjestan je počinjenog prekršaja i izražava žaljenje zbog počinjenog djela, no dodaje da se radilo o izazivanju manje materijalne štete i da dosada nije evidentiran kao počinitelj prekršaja, te da se on i supruga izdržavaju od malih mirovina i da oboje imaju dodatne izdatke za medicinska pomagala i lijekove i da ga izricanje zaštitne mjere dovodi u ozbiljan problem, pa moli za ublažavanje ili ukidanje zaštitne mjere, kao i za smanjenje novčane kazne ili primjenu opomene. Uz prigovor, okrivljenik je dostavio obavijest o mirovinskim primanjima i Rješenje HZMO od 18. rujna 2003., a iz kojih proizlazi da je svota za isplatu mirovine okrivljeniku za siječanj 2025. godine iznosila 869,49 eura, te da kod okrivljenika postoji tjelesno oštećenje od 30%.
Predlaže da se, iz razloga navedenih u prigovoru, isti prihvati.
3. S obzirom da je prigovor podnesen iz osnove članka 237. stavka 1. točke 2. Prekršajnog zakona (Narodne novine, broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18), Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, sukladno odredbi članku 238. stavku 11. Prekršajnog zakona, o prigovoru je odlučivao odgovarajućom primjenom odredaba Prekršajnog zakona o žalbenom postupku.
4. Prigovor je osnovan.
5. Ispitujući pobijani prekršajni nalog, po službenoj dužnosti, u smislu članka 238. stavka 11. u vezi sa člankom 202. stavkom 1. Prekršajnog zakona, ovaj Sud je utvrdio da na štetu okrivljenika nisu povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava, da u postupku nije nastupila zastara prekršajnog progona, kao i da nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točki 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.
6. Dakle, razmatrajući odluku o izrečenoj novčanoj kazni u odnosu na prekršaje iz izreke prekršajnog naloga utvrđeno je da je navedena odluka pravilna i zakonita i da novčana kazna nije prestroga. Naime, imajući na umu jačinu ugrožavanja zaštićenog dobra, kao i to da su vrlo izraženi i zahtjevi generalno preventivnog djelovanja, ovaj sud smatra da su visine utvrđenih pojedinačnih novčanih kazni za predmetne prekršaje primjerene svim okolnostima konkretnog događaja, stupnju krivnje okrivljenika i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona. Dakle, prvostupanjsko tijelo je za prekršaj iz članka 176. stavka 3. i 5. navedenog Zakona utvrdilo novčanu kazna u iznosu najniže zakonom propisane kazne za predmetni prekršaj, dok je za prekršaj iz članka 43. stavka 1., 2. i 3. u vezi članka 293. stavka 1. navedenog Zakona okrivljeniku utvrđena novčana kazna u visini zakonom propisanog (fiksnog) iznosa. K tome, uzimajući u obzir i djelomično dokumentirane žalbene navode o materijalnim i obiteljskim prilikama okrivljenika, vijeće ovog suda ne nalazi osnovanim primjenu instituta ublažavanja kazne, a ne nalazi osnovanim niti primjenu opomene.
7. Međutim, cijeneći navode prigovora, ovaj sud nalazi, da u konkretnom slučaju ima opravdanja za primjenu čl. 33. st. 11. Prekršajnog zakona, koji propisuje da u opravdanim slučajevima (ovisno o visini novčane kazne i imovinskim prilikama okrivljenika) sud može odrediti obročnu otplatu novčanu kazne u vremenu do 6 mjeseci, te je preinačio prvostupanjsku presudu i odredio obročnu otplatu novčane kazne, na način i u roku navedenom u izreci ove presude, smatrajući da u predmetnom slučaju visina izrečene ukupne novčane kazne, kao i imovinske prilike okrivljenika, odnosno relativno manja mirovina, opravdavaju takvu odluku, a ako okrivljenik na taj način uplati dvije trećine izrečene ukupne novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna plaćena u cijelosti ( članak 152. stavak 3. Prekršajnog zakona).
8. Nadalje, razmatrajući odluku o izrečenoj zaštitnoj mjeri, ovaj Sud je utvrdio da je prestroga odluka prvostupanjskog prekršajnog tijela o izricanju zaštitne mjere zabrane okrivljeniku upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od šest mjeseci.
Naime, navedeno ponašanje okrivljenika predstavlja teži oblik kršenja prometnih propisa i takvo ugrožavanje ostalih sudionika u prometu upućuje na opasnost da će okrivljenik upravljajući motornim vozilom ponovno počiniti takav prekršaj. Stoga je pobijanim prekršajnim nalogom osnovano i u skladu sa zakonom prema okrivljeniku izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije, budući je primjena iste u konkretnom slučaju nužna zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje predmetnog prekršaja i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenika.
Međutim, po ocjeni ovog Suda, a imajući na umu sve okolnosti počinjenog prekršaja i ličnosti okrivljenika i uvažavajući navode iz prigovora, posebno da priznaje prekršaj, svjestan je počinjenog prekršaja i izražava žaljenje zbog počinjenog djela, zatim da je u inkriminiranoj prometnoj nesreći, prema stanju spisa, nastala relativno manja materijalna šteta na vozilima, te da u spisu nema podataka da bi okrivljenik bio prekršajno osuđivana, pa se isti smatra primarnim počiniteljem, zaštitna mjera je izrečena u predugom trajanju i stajalište je ovog suda da će se svrha zaštitne mjere ostvariti i njezinim izricanjem u kraćem trajanju.
Stoga je ovaj sud, uvažavajući sve navedeno, izrekao zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od 1 (jednog) mjeseca, smatrajući da će se i u naznačenoj duljini trajanja ove zaštitne mjere postići svrha kažnjavanja i da će dostatno preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenika.
9. Prema uvjerenju ovog Suda izvršenjem izrečene novčane kazne i navedene zaštitne mjere ostvariti će se svrha prekršajnog postupka pa tako i svrha specijalne i generalne prevencije.
10. Kako je odredbom članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona propisano da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi okrivljenika, to je na temelju članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona, obvezana okrivljenica na naknadu paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka u iznosu od 25,00 eura, uzimajući u obzir složenost i duljinu postupka.
11. Slijedom navedenog, na temelju čl. 238. st. 11. u vezi sa čl. 207. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 17. rujna 2025.
Zapisničar:
Predsjednik vijeća:
Željko Kudrić, v.r.
Tomislav Tomašić, v.r.
Presuda se dostavlja Policijskoj upravi splitsko-dalmatinskoj, Postaji prometne policije Split u 3 otpravka: za spis i okrivljenika.
