REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-3136/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i suca izvjestitelja, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice AG (ranije UG), [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Sanja Bezbradica Jelavić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Jelavić i partneri j.t.d. iz Zagreba, protiv tuženika UG iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Maja Masnec, odvjetnica u Jastrebarskom, radi utvrđenja izvanbračne stečevine, odlučujući o prijedlog za dopuštenje revizije tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj Gž Ob-26/2023-3 od 9. travnja 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Jastrebarskom poslovni broj P Ob-612/2015-50 od 7. veljače 2023., u sjednici održanoj 17. rujna 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Odbija se prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na postavljena pravna pitanja.
II. Prijedlog za dopuštenje revizije odbacuje se u odnosu na zahtjev za dopuštenje revizije zbog povrede temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj Gž Ob-26/2023-3 od 9. travnja 2025.
2. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) revizijski sud je ocijenio da postavljena pravna pitanja u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. Naime, odgovor na postavljeno pravno pitanje sadržan je u odredbi čl. 3. ObZ/03, koja odredba je jasna te ne zahtjeva nikakvo tumačenje. Osim toga, odluka ovog suda koja je dostavljena kao razlog važnosti pravno pitanja odnosi se na pravni režim kakav je bio za vrijeme važenja Zakona o braku i porodičnim odnosima te je neprimjenjiva u konkretnoj situaciji.
3. Kada je u pitanju povreda temeljnih ljudskih prava u svojom prijedlogu tužiteljica se poziva na odredbu čl. 35. Ustava, čl. 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava, čl. 48. Ustava, čl. 1. Protokola br. 1. uz Konvenciju kojim se jamči pravo vlasništva, čl. 6. Konvencije, čl. 14. Ustava u svezi s čl. 35., čl. 38. i čl. 29. Ustava te članak Konvencije kojim se zabranjuje diskriminacija u vezi s čl. 8., čl. 6. i čl. 13. Konvencije te čl. 1. Protokola br. 1. uz Konvenciju. U prijedlogu je tužiteljica na šest strana detaljno navela po čemu smatra da su tužiteljici povrijeđena temeljna ljudska prava. Nasuprot tome u svojoj žalbi točka 26. tužiteljica navodi: Svi opisani propusti suda doveli su do povrede ljudskih prava tužiteljice zajamčene čl. 6. kao i čl. 1. Protokola br. 1. uz Europsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava jer je nepravomoćnom presudom došlo do povrede prava vlasništva a što je proizašlo iz prethodne povrede čl. 8. Europske konvencije sukladno kojoj partnerska zajednica stranaka s obzirom na sve svoje značajke proizvodi pravne učinke u korist tužiteljice. Dakle, svojim paušalnim navodima u žalbi nije učinila vjerojatnim da bi u postupku koji je prethodio revizijskom bila povrijeđena temeljena ljudska prava o kojima navodi tužiteljica. Je li došlo do takve povrede bilo bi moguće ocijeniti dovodeći u odnos odredbu čl. 3. ObZ/03 sa ostalim vrijednostima koje štiti Ustav Republike Hrvatske i Europska konvencija za ljudska prava, a što tužiteljica u svojoj žalbi nije problematizirala uslijed čega, niti ovaj sud ne može preuzeti ulogu Ustavnog suda Republike Hrvatske i ocjenjivati citiranu odredbu. Dakle, zaključno ovaj sud nije ocijenio vjerojatnim da bi u postupku koji je prethodio reviziji tužiteljici bilo povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.
4. Slijedom navedenog, valjalo je pozivom na odredbu čl. 389.b st. 1. ZPP kao i pozivom na odredbu čl. 389.a st. 4. ZPP riješiti kao u izreci.
Zagreb, 17. rujna 2025.
Predsjednica vijeća:
Renata Šantek
