Broj: Ppž - 7963/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Kristine Gašparac Orlić, predsjednice vijeća te Roberta Završkog i Goranke Ratković, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. ĆK, zbog prekršaja iz članka 22. stavak 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“ broj 70/20., 126/2019., 8472021. i 114/2022.), odlučujući o žalbi okr. ĆK, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Zaboku od 12. lipnja 2024., broj: Pp - 1857/2023-7, u sjednici vijeća održanoj 17. rujna 2025.,

p r e s u d i o j e:

I. Djelomično se prihvaća žalba okr. ĆK, preinačuje se pobijana prvostupanjska presuda u odluci o novčanoj kazni na način da se za prekršaj iz članka 22. stavak 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koji je okrivljenica proglašena krivom u izreci pobijane prvostupanjske presude, na temelju tog zakonskog propisa, izriče novčana kazna 260,00 (dvjesto šezdeset) eura, koju je dužna platiti u roku od 15

dana od primitka ove presude, a ako okrivljenica u navedenom roku plati dvije trećine te novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna plaćena u cijelosti.

II. U ostalom dijelu odbija se žalba okr. ĆK kao neosnovana te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

III. Na temelju članka 138. stavak 2. točke 3.c Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/2007., 39/2013., 157/2013., 110/2015., 70/2017., 118/2018. i 114/2022.), okr. ĆK je dužna naknaditi trošak žalbenog postupka 50,00 (pedeset) eura, u roku od 15 (petnaest) dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Zaboku od 12. lipnja 2024., broj: Pp - 1857/2023-7, proglašena je krivom okr. ĆK da je, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinila prekršaj iz članka 22. stavak 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koji joj je, izrečena novčana kazna 920,00 eura, koju je dužna platiti u roku od 90 dana po pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja 2/3 izrečene novčane kazne te je obvezana na naknadu troškova prekršajnog postupka u ukupnom iznosu od 52,65 eura.

2. Protiv te presude, okr. ĆK pravodobno je putem branitelja Ilije Boića, odvjetnika u Zaboku, podnijela žalbu naznačujući da se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava i bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, s prijedlogom da se žalba prihvati.

3. Žalba je djelomično osnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju članka 202. stavak 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, a po službenoj dužnosti ispitao je jesu li presudom na štetu okrivljenice povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona.

5. Tako je ispitivanjem po službenoj dužnosti utvrđeno da je prvostupanjski sud, u odnosu na prekršaj činjenično opisan u izreci pobijane presude, u smislu odredbe članka 196. točke 5. Prekršajnog zakona, na štetu okrivljenice, povrijedio materijalno prekršajno pravo, time što je okrivljenici za prekršaj iz izreke pobijane presude (djelo je činjenično opisano kao prekršaj iz članka 22. stavak 3., a pravno je kvalificirano kao prekršaj iz članka 22. stavak 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji), izrekao novčanu kaznu iznad zakonom propisanog minimalnog iznosa od 260,00 eura, odnosno 920,00 eura, a koji iznos je zakonom propisani minimalni iznos za prekršaj iz članka 22. stavak 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, dok iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da je prvostupanjski sud okrivljenici izrekao zakonom propisani minimalni iznos novčane kazne.

5.1. Naime, prvostupanjski sud je okr. ĆK proglasio krivom da je, na način činjenično opisan u izreci počinila prekršaj iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, iako iz činjeničnog opisa izreke pobijane presude proizlazi da je okrivljenica počinila prekršaj iz članka 22. stavak 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji (a i optužbom je okrivljenici stavljen na teret prekršaj iz članka 22. stavak 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji).

5.2. Međutim, budući da je prvostupanjski sud djelo činjenično opisano u izreci pobijane presude pravno označio kao prekršaj iz članka 22. stavak 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, dakle pogriješio prilikom pisanja pravne oznake djela prekršaja za koji se okrivljenica proglašava krivom za koji je okrivljenici izrekao novčanu kaznu od 920,00 eura te obrazložio da je okrivljenici odmjerio najnižu novčanu kaznu, te je ovaj sud preinačio novčanu kaznu u najmanju kaznu za taj prekršaj iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji (260,00 eura) pazeći na pravilnu primjenu materijalnog prava po službenoj dužnosti.

5.3. Budući da je u tom pravcu izostala žalba ovlaštenog tužitelja odnosno protiv prvostupanjske presude podnesena je samo žalba u korist okrivljenice to ovaj sud nije imao mogućnosti sanirati pogrešku prvostupanjskog suda jer bi isto predstavljalo povredu načela zabrane preinačenja na teže, pa je ovaj drugostupanjski sud, po službenoj dužnosti, preinačio pobijanu prvostupanjsku presudu samo u odluci o novčanoj kazni te je okrivljenici izrekao novčanu kaznu u zakonom propisanom minimalnom iznosu za prekršaj iz članka 22. stavak 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, kako je to i navedeno u točki I. izreke ove drugostupanjske presude.

6. U žalbi zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka okrivljenica ističe bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavak 1. točke 11. Prekršajnog zakona, ističući da je prvostupanjski sud propustio savjesno i brižljivo cijeniti svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno, a što upućuje na zaključak o arbitrarnosti u postupovnom ili/i materijalnopravnom smislu a što vrijedi za obrazloženje sudske odluke koje ne sadrži ozbiljne, relevantne i dostatne razloge za ocjenu kakva je odlukom dana.

6.1. Suprotno takvim žalbenim navodima, prvostupanjski sud je, nakon vjernog iznošenja dokaznog materijala, vrlo decidirano, jasno i bez proturječja iznio koje odlučne činjenice i iz kojih razloga je uzeo dokazanima, pri čemu je dao ocjenu vjerodostojnosti dokaza na temelju kojih je došao do zaključka o počinjenju prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenika i to u 7., 8. i 9. odlomku obrazloženja pobijane presude, kao i kojim se razlozima rukovodio kod donošenja odluke o kazni, pa kako, dakle, presuda sadrži sve potrebne razloge o odlučnim činjenicama, a isti su jasni i nisu proturječni pa se suprotno žalbenim navodima okrivljenice ne radi o arbitrarnoj odluci prvostupanjskog suda.

6.2. Suština žalbe zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja svodi se na tvrdnju okrivljenice da je prvostupanjski sud pogrešno svoju odluku utemeljio na iskazima svjedokinje ŽK, svjedoka JK te u bitnim dijelovima iskazu svjedoka ĐK koje je prihvatio kao vjerodostojne dok obranu okrivljenice nije prihvatio uz zaključak da se radi o pukom poricanju djela i umanjenju vlastite odgovornosti.

6.3. Naime, pravilno je prvostupanjski sud iskaza svjedokinje žrtve ŽK ocijenio vjerodostojnim jer je iskazivala objektivno, detaljno u opisu tijeka događaja inkriminirane prilike te u njenom iskazu nije bilo kontradiktornosti niti nelogičnosti u odnosu na odlučne činjenice od kojih ovisi ostvarenje bitnih obilježja prekršaja koji joj se stavlja na teret nesporno proizlazi da je okrivljenica svojim ponašanjem ostvarila bitna obilježja prekršaja iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti o nasilja u obitelji. Na vjerodostojnost iskaza svjedokinje žrtve ŽK ukazuje i činjenica da je ista i nakon proteka gotovo 6 mjeseci od događaja detaljno iskazivala o svim odlučnim činjenicama događaja inkriminirane prilike, odnosno iskazivala je suglasno kao i na Zapisnik o ispitivanju svjedoka koji je sastavljen u Policijskoj postaji Zabok (list 10-11 spisa) neposredno nakon samog događaja. Osim toga, suglasno iskazu svjedokinje žrtve ŽK iskazivao je i svjedok JK, a u bitnim dijelovima i svjedok ĐK budući da je u svom iskazu naveo da je čuo na katu kuće „hajku“ odnosno galamu pri čemu je na poseban upit branitelja je li čuo da bi snaha povišenim tonom govorila njegovoj supruzi, iskazao da nije čuo. Imajući u vidu takve iskaze u postupku ispitanih svjedoka, koji su propisno upozoreni na dužnost govorenja istine, prvostupanjski sud je iste pravilno cijenio vjerodostojnijim u odnosu na obranu okrivljenicu koja se po pravilnom zaključku suda svodi na poricanje djela. Sve provedene dokaze, prvostupanjski je sud, sukladno odredbi članka 88. stavka 2. Prekršajnog zakona, slobodno cijenio, kao što je slobodno cijenio i postojanje svih relevantnih činjenica, pri čemu nije bio ograničen i vezan nikakvim dokaznim pravilima, te je na temelju tako provedenog dokaznog postupka izveo pravilan i nedvojben zaključak da je okrivljenik predmetne zgode počinio prekršaj za koji se tereti.

6.4. Stoga, pravilnost i točnost utvrđenog činjeničnog stanja od strane prvostupanjskog suda nije dovedena u pitanje žalbenim navodi okrivljenice ĆK.

7. Odluka o prekršajnopravnoj sankciji razmatrana je uslijed preinake u odluci o novčanoj kazni (budući da je sukladno tome promijenjen i temelj za izricanje kazne), kao i u povodu žalbe okrivljenice.

7.1. Naime, ovaj drugostupanjski sud je, prihvaćajući žalbu, pravilnom primjenom zakona, preinačio pobijanu prvostupanjsku presudu u odluci o kazni na način da je za prekršaj pravno označen kao prekršaj iz članka 22. stavak 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, izrekao novčanu kaznu u visini zakonom propisanog minimalnog iznosa, kako je to i navedeno u točki I. izreke ove odluke, te obrazloženo u t. 5. do 5.2.

7.2. Ocjenjujući sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz članka 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja te uzimajući u obzir da je u povodu podnesene žalbe izmijenjena pravna oznaka djela prekršaja i da je okrivljenica sada proglašena krivom za blaži prekršaj nego u pobijanoj presudi, ovaj drugostupanjski sud smatra da, imajući u vidu težinu počinjenog djela kao i imovno stanje okrivljenice, primjerena stupnju krivnje okr. ĆK, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona.

8. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavak 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s člankom 138. stavkom 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj 18/2013.), koja iznosi od 100,00 do 5.000,00 kuna (što je protuvrijednost 13,27 do 663,61 eura ) pa iznos od 50,00 eura, predstavlja iznos iznad minimalno mogućeg iznos paušalne svote, a time po ocjeni ovog suda, neće biti dovedeno u pitanje uzdržavanje okrivljenice kao ni osoba koje je ista eventualno dužna uzdržavati.

9. Slijedom navedenog, na temelju članka 207. (točka I.) i članka 205. (točka II.), Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 17. rujna 2025.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Emina Bašić,v.r.

Kristina Gašparac Orlić,v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Zlataru u 4 otpravka za spis, okrivljenicu, branitelja i tužitelja.