REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-3352/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse člana vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja OŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Ivica Matas, odvjetnik u Šibeniku, protiv tuženika: 1. OŠS, OIB: [osobni identifikacijski broj], i 2. ZŠS, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Krešimir Lušić, odvjetnik u Šibeniku, radi naknade štete, odlučujući o tužiteljevom prijedlogu za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-759/2024-8 od 22. listopada 2024., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj Pn-25/2022 od 6. ožujka 2024., u sjednici održanoj 17. rujna 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na postavljena pitanja odbija se.
II. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda odbacuje se.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-759/2024-8 od 22. listopada 2024., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj Pn-25/2022 od 6. ožujka 2024.
2. U prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelj je naznačio pravna pitanja koja smatra važnim za odluku u sporu, te radi osiguranja jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a koja glase:
"1. Da li je pravo tuženika na slobodu izražavanja pretežnije od prava tužitelja na zaštitu časti, ugleda i dostojanstva?
2. Da li je drugostupanjski sud u takvom slučaju obvezan obrazložiti razloge zbog kojih smatra da je sloboda izražavanja tuženika pretežnija od prava tužitelja na zaštitu časti, ugleda i dostojanstva?
3. Da li tužitelj ima pravo potraživati naknadu neimovinske štete zbog povrede časti, ugleda i dostojanstva nastale informacijama koje se odnose na njega kao javnu osobu, odnosno političara?".
3. Nadalje, tužitelj još u prijedlogu za dopuštenje revizije navodi da ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti u koje spadaju čast i ugled (čl. 19. st. 1. i 2. ZOO-a), a što ujedno predstavlja i Ustavom zaštićeno pravo (odredba čl. 35. Ustava Republike Hrvatske - "Narodne novine" broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14 - dalje: Ustav), te pravo zaštićeno čl. 8. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 - dalje: Konvencija).
4. U odgovoru na tužiteljev prijedlog za dopuštenje revizije tuženici su predložili isti odbiti.
5. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a st. 1. i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23
– dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da nije riječ o pravnim pitanjima koje ima u vidu odredba čl. 385.a st. 1. ZPP, tj. o pravnim pitanjima važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, odnosno za razvoj prava kroz sudsku praksu. Naime, imajući na umu sadržaj prvog pitanja naznačenog u prijedlogu za dopuštenje revizije te obrazloženje drugostupanjske presude, za zaključiti je da drugostupanjski sud nije izrazio pravno shvaćanje da je pravo tuženika na slobodu izražavanja pretežnije od prava tužitelja na zaštitu časti, ugleda i dostojanstva, već da je riječ o pravima koja zaslužuju jednaku zaštitu te da je zadatak sudova postići pravičnu ravnotežu tih prava (toč. 17.6. obrazloženja drugostupanjske presude).
Prema tome, kroz prvo i drugo pitanje u stvari još jednom izražava nezadovoljstvo pobijanom presudom. U odnosu na treće pitanje, za odgovoriti je, da odgovor na isto ovisi o činjeničnim utvrđenjima i okolnostima svakog konkretnog slučaja.
6. K tomu, treba reći da odluke drugostupanjskih sudova na koje se tužitelj poziva u smislu razloga važnosti postavljenih pitanja u prijedlogu za dopuštenje revizije (čl. 387. st. 2. toč. 3. ZPP) ne predstavljaju odgovarajući razlog važnosti jer nije riječ o činjeničnoj, a slijedom toga niti pravno podudarnoj situaciji, kao u predmetnom sporu.
7. Slijedom navedenog, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP, riješeno je kao u toč. I. izreke.
8. U odnosu na prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu koji je utemeljen na odredbi čl. 385.a st. 2. ZPP, ovaj sud je stava da tužitelj nije učinio vjerojatnim da su mu u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđena temeljna ljudska prava zajamčena Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, a kako to tvrdi u prijedlogu.
9. Slijedom navedenog, na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP, riješeno je kao u toč. II. izreke.
Zagreb, 17. rujna 2025.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
