REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-3172/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Goranke Barać-Ručević članice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja OC iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Pavlu Škare, odvjetniku u Zagrebu, protiv I- tuženika Rudar društvo s ograničenom odgovornošću za unutrašnju i vanjsku trgovinu, proizvodnu i uslužnu djelatnost iz Zagreba, Smičiklasova 23, OIB 07479795034, zastupan po punomoćnici Marijani Tomić, odvjetnici u Zagrebu i II-tuženika Hrvatska poštanska banka d.d. iz Zagreba, Jurišićeva 4, OIB 87939104217, zastupan po punomoćniku po zaposlenju ZC, radi isplate, odlučujući o prijedloga za dopuštenje revizije I-tuženika protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-1166/2023-2 od 13. ožujka 2025., kojom je djelomično potvrđena i djelomično ukinuta presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-6639/2012- 86 od 13. ožujka 2023., u sjednici održanoj 17. rujna 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Odbija se prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu u kojem se odnosi na postavljena pravna pitanja.
II. Odbacuje se prijedlog za dopuštenje u dijelu u kojem se odnosi na povrede ustavnih i konvencijskih prava.
Obrazloženje
1. Presudom suda drugog stupnja potvrđena je presuda suda prvog stupnja u točki I i III izreke kojima je naloženo I-tuženiku isplatiti tužitelju 53.820,90 Eur-a s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom na pojedine mjesečne obroke, kao pod točkom I izreke, te je I-tuženiku naloženo isplatiti daljnjih 8.555,50 Eur-a s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom na pojedine mjesečne obroke, kao pod točkom III izreke.
2. Protiv presude suda drugog stupnja prijedlog za dopuštenje revizije podnosi I- tuženik zbog pitanja:
„3.1. Pripada li vlasniku pravo na naknadu iz čl. 165. st. 1. ZV u slučaju kad nije od posjednika stvari tražio predaju posjeda vlasniku, odnosno kada je odbio preuzeti posjed?
3.2. Smatra li se da poziv vlasnika prema posjedniku za sklapanjem ugovora o zakupu u sebi sadrži i poziv na predaju posjeda nekretnine?
3.3. Može li se vlasniku nekretninu dosuditi naknada iz čl. 165. st. 1. ZV-a ako predmetna nekretnina nije podobna za davanje u najam odnosno zakup?“,
koja ističe da udovoljavaju uvjetima dopuštenosti propisanim odredbom čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP).
3. Istovremeno podnosi i prijedlog u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP-a zbog povrede prava na pravično suđenje.
4. Na prijedlog nije odgovoreno.
5. Prijedlog djelomično nije osnovan, a djelomično nije dopušten.
6. Glede postavljenih pitanja, I-tuženik u biti osporava činjenična utvrđenja sudova nižeg stupnja, pa kako pitanja polaze od drugačije činjenične osnove nego što je to utvrđeno u postupku pred sudovima nižeg stupnja to se prema ocjeni ovog revizijskog suda pitanjima koja postavlja u prijedlogu tuženik zapravo problematizira utvrđeno činjenično stanje (prvo i drugo pitanje) te ocjenu žalbenih navoda od strane drugostupanjskog suda (treće pitanje) izražavajući time svoje nezadovoljstvo tako danom ocjenom. Takva pitanja nisu pitanja važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni a niti za razvoj prava kroz sudsku praksu jer se odnose na činjenice i pravnu ocjenu suda povodom žalbenih navoda. To tim prije što sudovi izražavaju pravno shvaćanje sukladno pravnom shvaćanju ovog suda izraženom na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV-127/13 od 14. studenog 2013. koje pravilno citira i primjenjuje sud prvog i drugog stupnja.
7. Stoga je sukladno odredbi čl. 389.b st. 1. ZPP-a odlučeno kao u točki I. izreke.
8.1. Postupajući po odredbi čl. 385.a ZPP-a, revizijski sud je ocijenio da u prijedlogu za dopuštenje revizije, kao i prilozima koje je I-tuženik dostavio uz prijedlog u smislu odredbe čl. 387. st. 3. ZPP-a, I-tuženik nije učinio vjerojatnim da bi mu bilo povrijeđeno temeljno ljudsko pravo u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ovog Zakona. Naime, ovaj sud ocjenjuje da je u postupku pred nižim sudovima I-tuženiku bilo omogućeno da se izjasni o zahtjevima i navodima tužitelja, iznosi činjenice i predlaže dokaze, te na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. U svojim presudama niži sudovi su odgovorili na sve odlučujuće navode I-tuženika.
8.2. Njihove presude su detaljno obrazložene, te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da I-tuženik nije imao pravično suđenje, čime tuženik nije učinio vjerojatnim da bi mu u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava bilo povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo u smislu postojanja pretpostavki iz odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP-a.
9. Stoga je glede ovog dijela prijedloga odlučeno kao pod točkom II. izreke primjenom odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP-a.
Zagreb, 17. rujna 2025.
Predsjednik vijeća:
dr.sc. Ante Perkušić
