Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
Poslovni broj Gž-1407/2025-3
51000 Rijeka
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Tajane Polić, predsjednice vijeća, Brankice Malnar, sutkinje izvjestiteljice i Alena Perhata, člana vijeća, u jednostavnom postupku stečaja nad imovinom potrošača IŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], odlučujući o žalbi vjerovnika, trgovačkog društva Croatia osiguranje d.d. Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB:26187994862, zastupanog po punomoćniku odvjetniku Dori Hanžeković iz odvjetničkog društva Hanžeković i partneri iz Zagreba, protiv rješenja Općinskog suda u Čakovcu, poslovni broj Sp-308/2025-13 od 21. kolovoza 2025., 17. rujna 2025.
r i j e š i o j e
Odbija se žalba vjerovnika trgovačkog društva Croatia osiguranje d.d. kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Čakovcu, poslovni broj Sp-308/2025-13 od 21. kolovoza 2025.
Obrazloženje
1. Rješenjem suda prvog stupnja otvoren je i zaključen jednostavni postupak stečaja nad imovinom potrošača i potrošač je oslobođen od obveza iz osnove za plaćanje ovdje žalitelja kao vjerovnika.
2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio vjerovnik, trgovačko društvo Croatia osiguranje d.d. zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14. i 70/19, 80/22 i 155/23- dalje ZPP) u vezi s člankom 381. ZPP-a koji se primjenjuje na temelju članka 10. Stečajnog zakona („Narodne novine“ broj: 75/15., 104/17i 36/22: dalje-ST) u vezi s odredbom članka 23. i 79. o Zakona o stečaju potrošača („Narodne novine“ broj: 100/15., 67/18 i 36/22: dalje ZSP).
3. U žalbi tvrdi da je pobijano rješenje nerazumljivo i proturječno i da ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama. Sud da nije naveo na koji način je izvršio provjeru imovine ovršenika i kako je utvrdio vrijednost potrošačeve imovine. Tvrdi i da je propustio izvršiti provjeru imovine ovršenika te raspolaganje tom imovinom čime da je povrijedio odredbu čl. 79 f st 2. Zakona o stečaju potrošača.
4. Predlaže uvaženje žalbe.
5. Žalba nije osnovana.
6. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 365. stavak 2. u vezi s člankom 381. ZPP-a, uz daljnju primjenu odredbe članka 10. SZ-a te članka 23. ZSP-a, ovaj je sud utvrdio da ne postoje te bitne povrede postupka.
7. Rješenje nije proturječno, sadrži razloge o odlučnim činjenicama i može se ispitati. Sud je u pobijanom rješenju određeno naveo kako je izvršio provjeru imovine potrošača i na čemu temelji utvrđenje da potrošač nije raspolagao imovinom u posljednje tri godine prije otvaranja postupka.
8. Pravilno je prvostupanjski sud na temelju podataka iz Očevidnika redoslijeda osnove za plaćanje utvrdio da su za otvaranje i zaključenje predmetnog jednostavnog postupka stečaja potrošača bile ispunjene pretpostavke propisane odredbama ZSP-a jer je na dan otvaranja ovog postupka bilo evidentirano više neizvršenih osnova za plaćanje radi prisilnog ostvarenja tražbina u iznosu do 20.000,00 kn s osnova glavnice, osim toga razdoblje u kojem je potrošač imao tako evidentirane neizvršene osnove za plaćanje neprekinuto je trajalo duže od tri godine, (članak 79. a stavak 1. i 2. ZSP-a).
9. Pravilno je utvrdio da je uvjet za provođenje jednostavnog postupka stečaja potrošača ispunjen ako potrošač ima evidentiranu bilo koju, jednu ili više neizvršenih osnova za plaćanje u neprekidnom trajanju od tri godine, što znači da se taj rok odnosi i na sada brisane osnove za plaćanje jer su i te osnove do brisanja bile evidentirane. Ispunjenost ove pretpostavke sud utvrđuje uvidom u podatke dostavljene po FINE.
10. Pravilno je utvrdio, primjenom odredbe članka 79. f. stavak 2. ZSP-a da potrošač nema imovine koja bi se mogla unovčiti kao stečajna masa. Osim toga ni žalitelj tijekom prvostupanjskog postupka nije dokazao (po pozivu suda osporio imovinu potrošača u smislu odredbe članka 79. f stavak 1. točka 3. ZSP-a i predložio da sud po službenoj dužnosti utvrdi imovinu potrošaća) da potrošač ima imovinu iz koje bi se namirila tražbina vjerovnika, odnosno da je raspolagao svojom imovinom u posljednje tri godine prije otvaranja jednostavnog postupka stečaja potrošača, a teret dokaza te tvrdnje bila bi na žalitelju (u konkretnoj situaciji kada iz provjere koju je pravilno izvršio sud prvog stupnja to ne proizlazi). Stoga nisu osnovane žalbene tvrdnje da sud prvog stupnja nije utvrđivao raspolaganje potrošača njegovom imovinom.
11. Iz navedenih razloga svi žalbeni navodi su neosnovani te je primjenom odredbe članka 380. stavak 1. točka 2. ZPP-a, u vezi s odredbama članka 10. SZ-a i članka 23. ZSP-a, valjalo odbiti njegovu žalbu i odlučiti kao u izreci.
U Rijeci 17. rujna 2025.
Predsjednica vijeća
Tajana Polić
