Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž-1176/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Ive Smokvina Dadasović, predsjednika vijeća te Ksenije Dimec, člana vijeća i suca izvjestitelja i Kristine Vukelić Aničić, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja AA iz [adresa] (OIB: [osobni identifikacijski broj]), kojeg zastupa punomoćnik Joško Sprčić, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika Zagrebački električni tramvaj d.o.o. Zagreb, Ozaljska 105 (OIB: 82031999604), uz sudjelovanje Croatia osiguranja d.d. Zagreb, Vatroslava Jagića 33 (OIB: 26187994862) kao umješača na strani tuženika, radi naknade štete, rješavajući žalbu tužitelja izjavljenu protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, posl. br. Pn-1665/2022-26 od 8. travnja 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 17. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, posl. br. Pn-1665/2022-26 od 8. travnja 2025.

Obrazloženje

1.Citiranom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja.

2.Protiv citirane presude žalbu je podnio tužitelj iz svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku (NN; 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 2/07, 84/08, 123/08 i 57/11, u nastavku teksta: ZPP), predlažući da se presuda preinači prihvaćanjem tužbenog zahtjeva.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4.Žalba nije osnovana.

5.Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženik naknadi štetu iz štetnog događaja od 10.11.2020. u ukupnom iznosu od 1.533,50 eur.

6.1. Nakon provedenog dokaznog postupka prvostupanjski sud utvrđuje da tužitelj u tužbi i iskazu navodi da je utužene zgode pao u autobusu tuženika zbog naglog kočenja (tužba), odnosno prikočenja (iskaz), osporavajući da se nalazio pod utjecajem alkohola.

6.2. Iz izvješća vozača CA o prometnoj nesreći i šteti da proizlazi da je tužitelj pao na drugim vratima prilikom izlaska, a iz njegovog iskaza da proizlazi da je shvatio da je putnik pao jer je, dok je autobus stajao, primijetio da između vrata i rinzola "nešto sjedi".

6.3. Iz tužiteljeve medicinske dokumentacije (specijalističkih nalaza KBC Sestre milosrdnice) da proizlazi da je na dan štetnog događaja na Klinici za kirurgiju tužitelj dovezen kolima hitne pomoći i da je navodno pao dok je izlazio iz busa i udario lijevom stranom glave. U anamnezi da je navedeno da tužitelj svijest nije gubio, te da događaj rekonstruira u cijelosti i da je u vidno alkoholiziranom stanju, time da je pri svijesti, kontaktibilan i orijentiran. Istoga dana tužitelj da je upućen na ORL kliniku u čijem nalazu da stoji kako je tužitelj naveo da je toga dana oko 17-18 sati prilikom izlaska iz autobusa pao i lupio lijevom stranom glave.

6.4. Saslušani svjedoci UA, SA i ŠA da su potvrdili da je tužitelj toga popodneva s njima bio na sastanku HVIDRA-e i da nije konzumirao alkohol, no niti jedan od svjedoka da nije potvrdio tužiteljeve tvrdnje da su ga otpratili do autobusne stanice, već da su iskazali kako su se razišli ranije.

6.5. Analizirajući sve provedene dokaze prvostupanjski sud utvrđuje da ne prihvaća tvrdnju tužitelja da je do njegovog ozljeđivanja došlo zbog pada uzrokovanog kočenjem autobusa jer da je sam tužitelj, dajući anamnestičke podatke u klinici za kirurgiju i klinici za ORL neposredno nakon štetnog događaja, izjavio da je pao izlazeći iz autobusa, što da je u skladu s iskazom vozača autobusa CA, koji da je detaljno opisao položaj tužitelja nakon pada (između vrata autobusa i rinzola), pri čemu su mu noge bile ispod autobusa, što isključuje tvrdnju tužitelja da je pao u autobusu za vrijeme vožnje. S obzirom da tužitelj nije pao jer je autobus naglo zakočio, već da je pao izlazeći iz autobusa koji se zaustavio na stanici, da ne postoje razlozi za odgovornost tuženika za ozljeđivanje tužitelja pri utvrđenoj dinamici ozljeđivanja, pa je prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev.

7.Neosnovani su žalbeni navodi tužitelja o postojanju bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a jer donošenjem pobijane presude prvostupanjski sud nije počinio niti jednu bitnu povredu iz članka 354. stavka 2. ZPP-a u vezi s člankom 365. stavkom 2. ZPP-a, pa niti bitnu povredu iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a jer presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, nema proturječnosti i može se ispitati. Na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev. Stoga su neosnovani svi žalbeni navodi tužitelja.

8. Naime, tužitelj tužbu temelji na činjenici da je utužene zgode pao u autobusu u vlasništvu tuženika jer da je vozač naglo zakočio (poslije je iskazao da je vozač prikočio). Međutim, iz provedenih dokaza proizlazi da je utužene zgode tužitelj, u vidno alkoholiziranom stanju, pao izlazeći iz autobusa, pa je prvostupanjski sud pravilnog stava da ne postoji odgovornost tuženika za utuženi štetni događaj.

9.U odnosu na žalbeni navod tužitelja da nisu provedeni svi dokazi, konkretno sudsko-medicinsko vještačenje na okolnost je li tužitelj mogao zadobiti opisane ozljede na način kako je on to opisao (padom zbog naglog kočenja), valja reći da je tužitelj doista predložio provođenje navedenog dokaza, ali je na zadnjem ročištu za glavnu raspravu odustao od istog jer je u zapisniku s navedene rasprave navedeno da stranke nemaju daljnjih dokaznih prijedloga i da predlažu zaključiti glavnu raspravu.

10. U odnosu na žalbeni navod tužitelja da iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka dr. Miljenka Franića proizilazi postojanje uzročno-posljedične veze između štetnog događaja i zadobivenih ozljeda, valja reći slijedeće. Doista je navedeni vještak to tako i napisao, ali navedeni vještak je ortoped/traumatolog i nije bila njegova zadaća očitovati se o uzročno-posljedičnoj vezi jer o postojanju uzročno-posljedične veze može vještačiti samo vještak sudske medicine. Vještak dr. Franić nije se uopće bavio dinamikom nastanka ozljeda i ta njegova tvrdnja jedino znači da je tužitelj zadobio ozljede utužene zgode, što nije niti sporno.

11. U odnosu na žalbene navode tužitelja da je sud trebao povjerovati njegovim navodima da utužene zgode nije bio u alkoholiziranom stanju jer da je to dokazao saslušanjem svjedoka UA, SA i EA, valja reći slijedeće. Tužitelj je iskazao da je zajedno s navedenim svjedocima išao do autobusne stanice, da su dočekali zajedno autobus u koji je on ušao, a oni su otišli dalje. Međutim, sva trojica svjedoka su izričito izjavila da nisu išla s tužiteljem do autobusne stanice jer da su se razišli svatko svojim putem još u udruzi (Barbarić i Kuprec), odnosno na križanju (Starinec). Dakle, iz iskaza navedenih svjedoka proizlazi da tužitelj nije govorio istinu. O tužiteljevom alkoholiziranom stanju svjedočio je svjedok CA, a isto je konstatirano u nalazu liječnika sa hitnog prijema, gdje je također konstatirano da je tužitelj pao prilikom izlaska iz autobusa, a nije spomenuto nikakvo naglo kočenje.

12. Slijedom navedenog, suprotno žalbenim navodima tužitelja, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio činjenično stanje, odnosno da je tužitelj u vidno alkoholiziranom stanju pao prilikom izlaska iz autobusa, i pravilno je primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev jer je zaključio da ne postoji odgovornost tuženika za utuženi štetni događaj.

13. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci presude temeljem odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a.

U Rijeci 17. rujna 2025.

Predsjednik vijeća

Iva Smokvina Dadasović