Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Stalna služba u Koprivnici
Koprivnica, Hrvatske državnosti 5
Poslovni broj: Gž-848/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, po sucu Veljku Kučekoviću kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja VI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Grada Svetog Ivana Zeline, Trg Ante Starčevića 12, OIB: 49654336134, zastupanog po UI, pročelniku Upravnog odjela za poslove Gradskog vijeća i Gradonačelnika, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba Sveti Ivan Zelina poslovni broj P-54/2020-41 od 12. travnja 2024., 17. rujna 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba Sveti Ivan Zelina poslovni broj P-54/2020-41 od 12. travnja 2024.
Obrazloženje
1. Prvostupanjski sud donio je presudu čija izreka glasi:
"I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
"Tuženik je dužan tužitelju isplatiti iznos od 371,62 EUR sve u roku 8 dana, nadoknaditi troškove postupka, sve pod prijetnjom ovrhe."
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka kao neosnovan."
2. Protiv presude žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. (pročišćeni tekst), 25/13., 89/14., 70/19.; dalje: ZPP) i predlaže da se pobijana presuda preinači, a podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5. Suprotno žalbenim navodima, pobijana presuda je valjano obrazložena i neproturječna te se može ispitati pa nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a, a niti koja od drugih bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju članka 365. stavka 2. ZPP-a.
6. Tužitelj je protiv tuženika podnio tužbu u kojoj je naveo da je u razdoblju od 2015. do srpnja 2018. kosio i čistio dio javnog puta koji spaja [adresa] i [adresa] u [adresa], i to ne samo u tom razdoblju već od 1969. godine kada je sagrađena njegova kuća te je stoga zatražio da se tuženiku naloži da mu isplati iznos od 2.800,00 kuna/371,62 eura za košnju i čišćenje navedenog javnog puta.
7. Između stranaka je sporna i osnova kao i visina tužiteljeve tražbine.
7.1. Prvostupanjski sud je na temelju iskaza svjedoka II i CI utvrdio da tužitelj ima kuću kraj spornog javnog puta, da se radi o pješačkom putu i da je tužitelj kosio i čistio taj put koji predstavlja prečac kojim su prolazili pješaci između [adresa] i [adresa], a na temelju iskaza svjedoka II je utvrđeno da su taj put čistili i kosili i drugi okolni susjedi i to ne po nalogu Grada već da bi se tim putem moglo proći. Nadalje, primjenjujući odredbu članka 1121. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18.; dalje: ZOO) koja uređuje poslove poslovođe bez naloga, prvostupanjski sud zaključuje da je tužitelj bio dužan obavijestiti tuženika kako se predmetni put ne održava, a ne sam pristupiti čišćenju i održavanju tog puta. Također, prvostupanjski sud je utvrdio da tužitelj ničim nije dokazao visinu svog tužbenog zahtjeva te je slijedom tih utvrđenja pobijanom presudom odbijen tužiteljev tužbeni zahtjev.
7.2. Člankom 3. stavak 7. Zakona o komunalnom gospodarstvu (1995) ("Narodne novine" br. 36/95., 109/95., 21/96., 70/97., 128/99., 57/00., 129/00., 59/01., 26/03. - službeni pročišćeni tekst, 82/04., 110/04., 178/04., 38/09., 79/09., 153/09., 153/09., 49/11., 84/11., 90/11., 144/12., 56/13., 94/13., 153/13., 147/14., 36/15.; dalje: ZKG) je propisano da se pod održavanjem javnih površina naročito razumijeva održavanje javnih zelenih površina, pješačkih staza, pješačkih zona, otvorenih odvodnih kanala, trgova, parkova, dječjih igrališta i javnih prometnih površina te dijelovi javnih cesta koje prolaze kroz naselje, kad se ti dijelovi ne održavaju kao javne ceste prema posebnomu zakonu, a člankom 2. je propisano da se komunalne djelatnosti obavljaju kao javna služba koju obavljaju jedinice lokalne samouprave.
7.3. Člankom 20. stavak 1. ZOO-a je propisano da obveze nastaju na osnovi pravnih poslova, prouzročenjem štete, stjecanjem bez osnove, poslovodstvom bez naloga, javnim obećanjem nagrade i izdavanjem vrijednosnih papira. U predmetnom slučaju bi obveza tuženika mogla nastati poslovodstvom bez naloga ili stjecanjem bez osnove.
7.4. Člankom 1121. ZOO-a propisano je da se obavljanju tuđeg posla bez naloga ili ovlaštenja može pristupiti samo ako posao ne trpi odgađanje te predstoji šteta ili propuštanje očite koristi. U predmetnom slučaju se ne može smatrati da bi nemogućnošću korištenja predmetnog pješačkog prolaza - prečaca zbog njegove zaraštenosti u travu mogla nastati šteta ili propuštanje očite koriste jer se pješaci u tom slučaju mogu koristiti drugim putevima pa stoga nisu ispunjeni uvjeti iz citirane zakonske odredbe koji bi ovlastili tuženika da pristupi poslu košnje predmetnog pješačkog prolaza umjesto tuženika i prvostupanjski sud je pravilno zaključio da odredbe ZOO-a koje se odnose na poslovodstvo bez naloga ne mogu predstavljati pravnu osnovu za nastanak tužiteljeve tražbine prema tuženiku.
7.5. Što se tiče stjecanja bez osnove, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da tužitelj ničim nije dokazao visinu svoje, inače sporne, tražbine jer nije predložio izvođenje odgovarajućih dokaza kojima bi dokazao visinu te tražbine.
7.6. Stoga je po ocjeni ovog suda prvostupanjski sud na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo kada je pobijanom presudom odbio tužiteljev tužbeni zahtjev pa je zbog tog razloga tužiteljeva žalba primjenom članka 368. stavak 1. ZPP-a odbijena kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda.
Koprivnica, 17. rujna 2025.
Sudac
Veljko Kučeković