Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Rijeka, Žrtava fašizma 7

Poslovni broj: P-476/2024-13

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, po sucu Andreji Žigante u pravnoj stvari tužitelja- protutuženika ĐR, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Poldan i dr. iz Rijeke, protiv tuženika – protutužitelja 1. DR, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], i 2. RR, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], oboje zastupani po punomoćniku Sanjinu Jurmiću, odvjetniku iz Rijeke, radi isplate, nakon održane glavne rasprave zaključene 15. svibnja 2025. u prisutnosti tužitelja-protutuženika, punomoćnice tužitelja i zamjenika punomoćnika 1. tuženika-protutužitelja i 2. tuženika-protutužitelja, dana 17. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

I.Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"I. Nalaže se 1. tuženiku i 2. tuženoj da tužitelju isplate iznos od 86.269,82 eur/ 650.000,00 kn zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 21.5.2018. do isplate po stopi koja se do 31.12.2022. određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.1.2023. do isplate u visini kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužitelju-protutuženiku da tuženima-protutužiteljima kao solidarnim vjerovnicima isplati iznos od 45.000,00 EUR-a sa zateznom kamatom koja teče od 11.4.2017. do isplate po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, a koja se do 31.12.2022. određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.1.2023. do isplate u visini kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tužitelju da 1. tuženiku i 2. tuženoj nadoknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 19.659,38 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuju za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Rješenjem Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-4387/2023-2 od 20. veljače 2024. ukinuta je presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-339/2020-20 od 28. srpnja 2023. i predmet vraćen sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, dok se odluka o troškovima postupka povodom žalbe ostavlja za konačnu odluku.

Iz rješidbe višeg suda proizlazi da je prvostupanjski sud primjenio odredbu čl. 336. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne Novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje ZOO) prema kojemu ugovor stvara prava i obveze za ugovorne strane kao i čl. 342 st. 1. i 2. ZOO-a o tome da je dužnik dužan ispuniti obvezu savjesno u svemu kako ona glasi, jer inače vjerovnik ima pravo zahtijevati i popravljanje štete koju je zbog toga pretrpio. Konačno sud primjenjuje i odredbu čl. 346 st. 1. ZOO o naknadi obične štete i izmakle koristi te pravičnoj naknadu neimovinske štete, koje je dužnik u vrijeme sklapanja ugovora morao predvidjeti kao moguće posljedice povrede ugovora, a s obzirom na činjenice koje su mu tada bile poznate ili morale biti poznate. Nadalje, da sud prvog stupnja zaključuje kako su tuženici nanijeli štetu tužitelju i to u visini vrijednosti građevinske nekretnine ukupne površine 634 m2 u visini dogovorene vrijednosti po m2 nekretnine u vrijeme zaključenja predugovora odnosno ugovora jer su stranke postigle dogovor o iznosu od 250 eur/m2 iz predugovora (a u ugovoru da je manji iznos vrijednosti nekretnine koju su tuženici dobili u zamjenu radi nižih poreznih davanja) te utvrđuje kako iznos naknade svega 158.500 eur (634 m2 x 250 eur), a u granicama postavljenog zahtjeva prihvaća zatraženi iznos od 86.269,82 eur a protutužbeni zahtjev na ime kapare sud odbije jer tvrdi da isti nije predan na ime kapare radi sklapanja budućeg ugovora o zamjeni jer je isti istovremeno zaključen već da je isti razlika vrijednosti nekretnine tužitelja dane u zamjenu tuženicima za stan u novoizgrađenoj zgradi uz nadoplatu od 45.000,00 eur, kako da je to utvrđeno u čl. 4 st. 1. Predugovora.

Viši sud navodi da sud prvog stupnja gubi iz vida i odredbu čl. 282. ZOO prema kojoj, kada strane vjeruju da su suglasne, a u stvari među njima postoji nesporazum o pravnoj naravi ugovora ili o kojem bitnom sastojku ugovora, ugovor niti ne nastaje. Ujedno, sud prvog stupnja, da tvrdeći kako su tuženici svojim postupanjem i prisvajanjem te otuđenjem površine veće od one koja im pripada povrijedili ugovor stranaka, ne navodi izričito o povredi kojih se ugovornih obveza tuženika radi, ne utvrđujući točno niti koje su to točno ugovorne obveze tuženici preuzeli, pa onda niti koje od njih nisu ispunili i što je točno od ispunjenja izostalo. Ovo stoga što čl. 346. st. 2. ZOO propisuje kako samo u slučaju prijevare ili namjernog neispunjenja te neispunjenja zbog krajnje nepažnje vjerovnik ima pravo zahtijevati od dužnika naknadu cjelokupne štete koja je nastala zbog povrede ugovora, bez obzira na to što dužnik nije znao za posebne okolnosti zbog kojih su one nastale.

2. U ponovljenom postupku sud je rješenjem odredio provođenje dokaza dopunskim saslušanjem stranaka te svjedoka JR.

Tuženici – protutužitelji odrekli su se tog prava smatrajući da su sva svoja saznanja o predmetu postupka iznijeli u parnici koja se vodila pod poslovnim brojem P-339/2020.

Tužitelj – protutuženik odustao je od dopunskog saslušanja svjedoka JR ističući da je ista sve detaljno iskazivala u prethodnoj parnici.

Dopunski saslušan tužitelj – protutuženik u cijelosti je ustrajao kod svog već danog iskaza te nadodaje da je isti dan potpisan i Predugovor i Ugovor o zamjeni nekretnina i taj ugovor da je sastavila odvjetnica 1 i 2 tuženika te da ga je on pročitao. Navodi da se iznos od 45.000,00 EUR koji je primio odnosi isključivo na razliku u cijeni budući je vrijednost zemljišta bila veća od vrijednosti stana. On da je bio svjestan da njegov suvlasnički dio se odnosi na 1.200 m2, a tuženicima se ugovorom o zamjeni prenosi samo 580 m2. 1. tuženik da je bez njegovog znanja u isto vrijeme pregovarao sa Zagreb gradnjom, a kasnije Zagreb gradnja da je na treće osobe prenijela i njegov suvlasnički dio. Njega da je prethodno Zagreb gradnja prije 1.tuženika pitala da li će prodati svojih 1.200 m2 budući im je to trebalo za pristupne putove do njihove parcele. On da je trebao dati 580 m2 zemljišta i za te kvadrate primiti stan, te potvrđuje da je primio 45.000,00 EUR. Tuženici da od njega nikada nisu tražili nešto više od tih 580 m2 i da to nije bilo sporno, a nisu tražili niti povrat iznosa od 45.000,00 EUR. Nakon što je izvršena provedba u zemljišnim knjigama, 1. tuženik da mu je rekao da je došlo do greške u gruntovnici, da ništa ne poduzima i da će se to vratit, a pod vraćanjem da je mislio da će se vratiti ostatak na njegovo ime.

Tužitelj – protutuženik iskazuje da je prilikom sklapanja ugovora između njega i tuženika bilo jasno da se radi samo o tih 580 m2 te da ne postoji mogućnost da su tuženici smatrali da se radi o nekoj većoj kvadraturi.

Ne zna koja cijena stana je bila ugovorena, zna da je stan bio površine 55 m2, i da je cijena zemljišta bila 250 EUR/m2.

Smatra da je cijena zemljišta odgovarala cijeni stana, a da je vrijednost stana bila cca 145.000,00 EUR. Iznos od 45.000,00 EUR da je primio zato što je vrijednost zemljišta bila veća od vrijednosti stana.

3. Ponovnom ocjenom svih provedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje: ZPP-a) ovaj sud smatra da je tužbeni zahtjev neosnovan, a protutužbeni osnovan.

4. U pogledu je li između stranaka postojao nesporazum o pravnoj naravi ugovora ili o kojem bitnom sastojku ugovora u kojem slučaju ugovor nije niti nastao, sam tužitelj – protutuženik potvrđuje da je između ugovornih strana bilo jasno da je predmet ugovora dio nekretnine površine 580 m[2] , te da ne postoji mogućnost da je u tom pogledu postojao nesporazum između stranaka. Osim toga, za čitavo vrijeme trajanja postupka niti jedna od stranaka ne ističe okolnost da bi između njih postojao bilo kakav nesporazum, pa stoga ovaj sud ne pronalazi postojanje razloga koji bi doveo do toga da ugovor nije niti nastao.

Uvidom u sadržaj Predugovora ugovoru o zamjeni nekretnina, Ugovora o zamjeni nekretnina i Dodatka ugovoru o zamjeni nekretnina, te uspoređujući isti sa ostalim utvrđenjima u predmetnom postupku, ovaj sud zaključuje kako su tuženici – protutužitelji ispunili sve svoje ugovorne obveze, tj. da nije ostala niti jedna ugovorna obveza koja bi sa strane tuženika – protutužitelja ostala neispunjena. Zbog navedenog, na strani tuženika – protutužitelja ne postoji ugovorna odgovornost za nastalu štetu.

Isto tako, na strani tuženika – protutužitelja ne postoji niti izvanugovorna odgovornost za štetu jer sud ne nalazi nikakvu protupravnu radnju tuženika – protutužitelja kao osnovnu pretpostavku izvanugovorne odgovornosti za štetu. Šteta koja je tužitelju – protutuženiku nastala, nastala je uslijed potpisa ugovora u čiji sadržaj je unesen tekst koji nije odgovarao stvarnom dogovoru između stranaka. Takav ugovor nastao je u trenutku potpisa istog od strane svih stranaka, dakle i od strane tužitelja – protutuženika. Dakle, ugovor je nastao radnjom samog tužitelja – protutuženika, pa se ne može govoriti o radnji tuženika – protutužitelja, a pogotovo ne o njihovoj protupravnoj radnji. Nadalje, tuženici – protutužitelji nisu izvršili uknjižbu u zemljišne knjige, već oni kao stranke samo predlažu uknjižbu prava vlasništva, koju provodi Zemljišnoknjižni sud.

U odnosu na protutužbu tuženika – protutužitelja, tuženici – protutužitelji su tužitelju – protutuženiku dana 11. travnja 2017. godine na ime kapare za sklapanje Ugovora o zamjeni nekretnina isplatili iznos od 45.000,00 EUR-a u protuvrijednosti u kunama, a što proizlazi iz članka 4. Predugovora ugovoru o zamjeni nekretnina. Ugovorom o zamjeni nekretnina od dana 11. travnja 2017. godine, te Dodatkom ugovora o zamjeni nekretnina sa zapisnikom o primopredaji ugovorena je cijena nekretnina u iznosu od 78.000,00 EUR-a, a taj iznos kupoprodajne cijene podmiren je predajom u vlasništvo stana tužitelja u vrijednosti od 78.000,00 EUR-a. Sam tužitelj – protutuženik u svom dopunskom iskazu potvrđuje da je cijena zemljišta odgovarala cijeni stana, što znači da su tuženici – protutužitelji cijenu zemljišta namirili predajom stana u vlasništvo tužitelju – protutuženiku, slijedom čega se ukazuje osnovanim protutužbeni zahtjev za vraćanjem primljene kapare.

Slijedom navedenog, odlučeno je kao u toč. I. i II. ove presude.

5. Odluka suda o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1., te je tuženicima- protutužiteljima dosuđen trošak zastupanja po punomoćniku u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i to za trošak sastva odgovora na tužbu u iznosu od 1.300,00 EUR, sastav podneska od 27. rujna 2021. u iznosu od 1.300,00 EUR, sastav žalbe u iznosu od 1.625,00 EUR te zastupanje na ročištima 4. listopada 2021., 24. studenoga 2021., 28. studenoga 2022., 8. ožujka 2023., 31. svibnja 2023., 28. siječnja 2025., 15. svibnja 2025. svaki u iznosu 1.300,00 EUR, povišenje stavki 10% za zastupanje dvije osobe u iznosu od 1.202,50 EUR sve uz pripadajući PDV od 25 % u iznosu od 3.306,88 EUR, sudske pristojbe u visini od 1.500,00 EUR tj. ukupan parnični trošak u iznosu 19.659,38 EUR.

U Rijeci, 17. rujna 2025.

Sudac

Andreja Žigante

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa istog.

Žalba se podnosi putem ovog suda u tri primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.

DNA:

- pun. tužitelja – protutuženika

- pun. tuženika – protutužitelja