REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-3097/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Pajalića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja GC pok. ABC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Anti Tonću Mandacu, odvjetniku u Sinju, protiv tuženih 1. MC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Tihani Kušeti Šerić, odvjetnici u Splitu i 2. TC, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Jakši Tomiću, odvjetniku iz Knina, radi uspostave prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja i isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-172/2025-3 od 19. veljače 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Sinju poslovni broj P-2/11 od 10. svibnja 2013., na sjednici održanoj 17. rujna 2025.,

r i j e š i o  j e:

I. Prijedlog tuženika TC za dopuštenje revizije u odnosu na postavljeno pravno pitanje se odbija.

II. U odnosu na povredu temeljnih prava, prijedlog tuženika TC za dopuštenje revizije se odbacuje.

Obrazloženje

1. Tuženik NC (dalje: tuženik) je predložio da Vrhovni sud Republike Hrvatske dopusti reviziju protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-172/2025-3 od 19. veljače 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Sinju poslovni broj P-2/11 od 10. svibnja 2013. postavljajući slijedeće pravno pitanje:

„1) Da li da li sudska odluka na temelju koje je pravomoćno odbijena točka I tužbenog zahtjeva, za sobom povlači i automatski odbijanje točke II, (pri tom na bilo koji način ne ulazeći u pitanje prava vlasništva nad poslovnim prostorom)“ sadržajno se pozivajući na razloge iz čl. 385.a st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 76/10, 85/10, 5/14, dalje: ZPP) te čl. 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine

– Međunarodni ugovori" broj: 18/1997, 6/1999, 14/2002, 13/2003, 9/2005, 1/2006, 2/2010, i 13/2017.; dalje: Konvencija).

2. Na prijedlog nije odgovoreno.

3. Polazeći od čl. 385.a ZPP revizijski sud je ocijenio da pravno pitanje naznačeno u prijedlogu za dopuštenje revizije nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni niti za razvoj prava kroz sudsku praksu.

3.1. Tuženik postavljenim pravnim pitanjem polazi od pogrešne pravne ocjene ukidnog rješenja (prethodne ukidne odluke revizijskog suda Rev 2690/2019 od 28. kolovoza 2024.) koja nema učinak pravomoćne presude, već je citiranom odlukom revizijski sud iznio pravno shvaćanje prema kojem je prilikom donošenja odluke koja je bila predmetom ispitivanja povodom revizije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP i da je izreka presude proturječna razlozima iznijetim u obrazloženju.

3.2. U prijedlogu za dopuštenje revizije tuženik ne postavlja pravna pitanja kojima bi osporavao ocjenu suda drugog stupnja u pogledu pravne ocjene osnovanosti zahtjeva za uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja i učinak zabilježbe spora na dobru vjeru tuženika u trenutku sklapanja kupoprodajnog ugovora, niti se u prijedlogu za dopuštenje revizije u smislu čl. 387. st. 3. ZPP poziva na odluke koje bi u pogledu pravnog shvaćanja na kojem se temelji pobijana odluka bile suprotne u činjenično i pravno podudarnim okolnostima, već samo na uputu iz prethodne ukidne citirane odluke u kojoj je izraženo pravno shvaćanje u odnosu na počinjenu bitnu povredu.

4. Slijedom navedenog, temeljem čl. 389.b st. 1. ZPP prijedlog tuženika za dopuštenje revizije u odnosu na postavljeno pravno pitanje je odbijen, te je odlučeno je kao pod točkom I. izreke.

5. Na temelju čl. 385.a st. 2. ZPP Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju i ako stranka učini vjerojatnim da joj je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom i Konvencijom i da se stranka na te povrede, ako je to bilo moguće, već pozivala u nižestupanjskom postupku.

5.1. Tuženik se u prijedlogu za dopuštenje revizije sadržajno poziva na zaštitu prava na pošteno suđenje i pristup sudu i obrazloženu sudsku odluku, što bi upućivalo na razloge iz čl. 385.a st. 2. ZPP.

5.2. U odnosu na navode tuženika da je do došlo povrede prava na pravično suđenje, valja odgovoriti da ove odredbe sadrže samo određena procesna jamstva. Do povrede tog prava u pravilu niti ne može doći zbog pogrešne primjene materijalnog prava, osim u slučaju da je pobijana presuda arbitrarna ili očito nerazumna, što ovdje nije slučaj.

5.3. U svojim odlukama nižestupanjski sudovi su odgovorili na sve odlučujuće navode tuženika. Njihove odluke su detaljno obrazložene te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Slijedom navedenog ne postoje okolnosti koje bi upućivale na zaključak da tuženik nije imao pravično suđenje.

6. Stoga je u odnosu na povredu temeljnih prava temeljem čl. 389.a st. 4. ZPP prijedlog za dopuštenje revizije tuženika odbačen te je odlučeno kao pod točkom II. izreke.

Zagreb, 17. rujna 2025.

Predsjednica vijeća:

Renata Šantek