REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-2911/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, mr. sc. Neri Radas članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse, Goranke Barać-Ručević i Mirjane Magud članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja PZ, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Mladen Klaić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Klaić & Klaić j.t.d., Kutina, Kolodvorska 24, protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstvo obrane, Zagreb, Trg kralja Petra Krešimira IV br. 1, OIB 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Karlovcu, Građansko-upravni odjel, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-513/2024-2 od 10. prosinca 2024., ispravljene rješenjem istoga suda poslovni broj Gž R-513/2024-5 od 8. siječnja 2025., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pr-841/2016- 41 od 22. srpnja 2021., na sjednici vijeća održanoj 17. rujna 2025.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog tuženice za dopuštenje revizije se odbija.
Obrazloženje
1. Tuženica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-513/2024-2 od 10. prosinca 2024., ispravljene rješenjem istoga suda poslovni broj Gž R-513/2024-5 od 8. siječnja 2025., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pr-841/2016-41 od 22. srpnja 2021. postavljajući sljedeće pravno pitanje:
„Mogu li personalni dokazi poput iskaza tužitelja imati prednost i veću vjerodostojnost pred materijalnim dokazima, dostavljenim evidencijama o radu?“.
2. U odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije, tužitelj osporava navode prijedloga i predlaže da se isti odbije.
3. Prijedlog za dopuštenje revizije nije osnovan.
4. Postupajući u skladu sa odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) ovaj sud je ocijenio da postavljeno pitanje nije važno, u smislu odredbu čl. 385.a st. 1. ZPP-a za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
5. Naime, u odnosu na postavljena pitanja navodi se da je u odluci ovoga suda poslovni broj Rev-927/22-3 od 7. veljače 2023. odgovoreno na postavljeno pitanje, na način da je navedeno da pitanje mogu li personalni dokazi poput iskaza tužitelja imati prednost i veću vjerodostojnost pred materijalnim dokazima, dostavljenim evidencijama o radu, potpisanim od strane tužitelja zavisi od svih okolnosti pojedinog slučaja, a kada na temelju međusobno proturječnih tvrdnji stranaka nije moguće utvrditi je li postojeća evidencija radnog vremena uredno vođena, sudovi su ovlašteni odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva primjenom pravila o teretu dokazivanja, pri čemu je nužno imati u vidu jesu li ne samo tužitelju nego i svjedocima kojima se dokazuje (ne)istinitost evidencije, davane na uvid tako vođene evidencije radnog vremena, koji su isti jednim dijelom potpisali, a drugim dijelom nisu potpisivali, a posebno od kakvog je utjecaja na kvalitetu iskaza svjedoka o kvaliteti i potpunosti evidencije o radnom vremenu činjenica jesu li na tu evidenciju bilo tužitelj bilo svjedok do pokretanja sudskih postupaka iznosili primjedbe i jesu li nakon prijama obračuna plaće kroz utuženo razdoblje imali primjedbi na (ne)obračunate prekovremene sate rada te je li tužitelj eventualno u upravnom postupku prije podnošenja tužbe osporavao evidenciju o svom radu na terenu podnoseći pisani prigovor neovisno o tome što se to pitanje može rješavati kao prethodno pitanje i u ovoj parnici, a sve to posebno imajući u vidu protek vremena nakon kojeg se osporava točnost predmetne evidencije radnog vremena.
6. Stoga, kako je o postavljenom pitanju već zauzeto shvaćanje, a pobijana odluka donesena je u skladu sa navedenim shvaćanjem ovog revizijskog suda, ne radi se o pitanju koje bi omogućilo ovome sudu da pozivom na odredbu čl. 385.a ZPP-a dopusti reviziju i izrazi pravno shvaćanje o njemu.
7. S obzirom na navedeno, u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene zakonske pretpostavke za intervencijom ovoga suda u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a, pa je ovaj sud na temelju odredbe st. 1. i 2. čl. 389.b ZPP-a riješio kao u izreci ovoga rješenja.
Zagreb, 17. rujna 2025.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
