Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Gž-979/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Dijane Hofer predsjednice vijeća, Ivane Čačić sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Tanje Novak- Premec članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŽH (nominativ: ĆH) Bulića iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], BH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i ČH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], svi zastupani po punomoćniku Filipu Brdaru, odvjetniku u Zadru, protiv tuženika MH iz [adresa] u [adresa], 583 [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], TH iz Williamstowna VIC 3016 u Australiji, 8 CH i IH iz [adresa] VIC 3016 u Australiji, 8 CH, svi zastupani po punomoćnici Ani Buljan, odvjetnici u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i predaje u posjed, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-2459/2024 od 9. srpnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 17. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Preinačuje se točka I. izreke presude Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P- 2459/2024 od 9. srpnja 2025., na način da se:

- utvrđuje ništetnost ugovora o darovanju zaključenog 24. kolovoza 1990. između darovatelja VH i KH i daroprimaca MH, TH i IH

- nalaže tuženicima da u roku od 15 dana čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u naravi zgrada i dvorište površine 103 m[2] , predaju u posjed tužiteljima slobodnu od osoba i stvari i

- nalaže tuženicima u roku od 15 dana naknaditi tužiteljima troškove postupka od 3.767,87 EUR.

II. Preinačuje se točka II. izreke presude Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P- 2459/2024 od 9. srpnja 2025. na način da se odbijaju tuženici sa zahtjevom za naknadu troškova parničnog postupka.

III. Nalaže se tuženicima u roku od 15 dana naknaditi tužiteljima troškove sastava žalbe od 250,00 EUR.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom su presudom u točci I. izreke odbijeni tužbeni zahtjev kojim su tužitelji zahtijevali utvrđenje ništetnosti ugovora o darovanju nekretnine zaključenog 24. kolovoza 1990. između pokojnih VH i KH kao darovatelja i tuženika kao daroprimaca, tužbeni zahtjev za predaju u posjed nekretnine čest. zgr. [katastarska čestica], zgrada i dvorište od 103 m[2] k. o. [katastarska općina] tužiteljima i zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka. Točkom II. izreke naloženo je tužiteljima naknaditi tuženicima troškove parničnog postupka od 3.500,00 EUR.

2. Navedenu presudu pravodobno izjavljenom žalbom u cijelosti pobijaju tužitelji iz svih žalbenih razloga propisanih člankom 353. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013. i 89/2014., dalje:

ZPP koji se na ovaj postupak primjenjuje u skladu s člankom 117. stavkom 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku, “Narodne novine” br. 70/2019. s izuzecima iz članka 117. stavaka 2. i 3. tog Zakona i u skladu s člankom 107. stavkom 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku, „Narodne novine“ br. 80/2022. s izuzecima iz članka 107. stavaka 2., 3. i 4. toga Zakona). U žalbi tvrde da za utvrđenu činjenicu da je do prave predaje stvari u posjed obdarenicima došlo istovremeno sa sklapanjem ugovora o darovanju nisu dani dostatni i razumljivi razlozi, da je sud prvog stupnja pogrešno utvrdio činjenicu da je darovana nekretnina istovremeno sa sklapanjem ugovora o darovanju stvarno predana daroprimcima pa da je stoga pogrešno primijenjeno materijalno pravo kada je ocijenjeno da je taj ugovor koji nije sklopljen u kvalificiranom pisanom obliku (u formi sudskog zapisnika) valjan. Predlažu da se prvostupanjska presuda preinači i tužbeni zahtjevi usvoje uz naknadu troškova postupka tužiteljima, podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Traže i naknadu troškova sastava žalbe od 250,00 EUR.

3. Tuženici nisu odgovorili na žalbu.

4. Žalba je osnovana.

5. Predmet spora u žalbenoj fazi ovog ponovljenog postupka je valjanost ugovora o darovanju nekretnine zaključenog 24. kolovoza 1990. zbog nedostatka oblika. Taj se zahtjev temelji na nespornoj činjenici da taj ugovor nije sklopljen u obliku sudskog zapisnika, a tužitelji tvrde da nije (bila) riječ o realnom darovanju jer nekretnina nije stvarno predana u posjed daroprimcima. Predmet spora je i s time povezan vlasnički zahtjev na predaju nekretnine u posjed tužiteljima.

6. Na temelju činjenica koje je utvrdio pregledavanjem isprava koje su u spisu i u priloženim spisima prvostupanjskog suda poslovni broj P-3063/2003, P-2303/2005, P- 2466/2007 i P-610/2012 te saslušanjem svjedoka i prvotužitelja ŽH, sud prvog stupnja je utvrdio da je do predaje darovane stvari došlo „gotovo odmah po sklopljenom ugovoru o darovanju, zasigurno 1997., 1998., što uz period Domovinskog rata 1991.-1995. se ukazuje nedugo po sklopljenom darovnom ugovoru 1990. i to kao prava vlasnička predaja stvari“. Isto tako, sud prvog stupnja utvrđuje da je stupanjem u posjed predmetne nekretnine 1997. ili 1998. predmetni ugovor o darovanju u cijelosti izvršen.

7. Na temelju tog utvrđenja sud prvog stupnja je ocijenio da je riječ o realnom darovanju za čiju je valjanost dovoljan samo pisani oblik.

8. Drugostupanjski je sud na temelju članka 365. stavka 2. ZPP-a ispitao pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

9. Ispitujući na takav način pobijanu presudu, ocjena je ovog suda da je u njezinom donošenju nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti. Nije počinjena bitna povreda iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a na koju se sadržajno tužitelji pozivanju u žalbi i na koju sud u skladu s člankom 117. stavkom 1. Zakona o izmjenama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 70/2019.) pazi po službenoj dužnosti. Suprotno žalbenim navodima, pobijana presuda u točkama 9. do 13. obrazloženja sadrži razloge zbog kojih je sud prvog stupnja zaključio da je predmetni ugovor o darovanju zaključen uz istovremenu stvarnu predaju darovane stvari daroprimcima. Činjenica da žalitelji ocjenom dokaza odlučnim za odluku nisu zadovoljni nema značaj bitne povrede iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a. Navodi kojima žalitelji osporavaju ili problematiziraju utvrđenja na kojima prvostupanjski sud temelji osporenu presudu u biti su prigovori činjenične naravi kojima se osporava pravilnost činjenica koje je utvrdio prvostupanjski sud. Zbog toga će biti ocijenjeni prilikom ocjenjivanja postojanja žalbene osnove pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Istovremeno, riječ je i o prigovorima o načinu odlučivanja o tužbenim zahtjevima pa će biti ocijenjeni prilikom ispitivanja pravilne primjene materijalnog prava.

10. Predmetni ugovor o darovanju zaključen je 24. kolovoza 1990. pa se prosuđuje u skladu s pravnim propisima koji se kao pravna pravila u Republici Hrvatskoj primjenjuju na temelju Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. („Narodne novine“ br. 73/1991.). S time u vezi su u primjeni pravna pravila Općeg građanskog zakonika (dalje: OGZ) i pravna pravila Zakona o javnim bilježnicima od 11. rujna 1930. Osim toga, primjenjuju se odredbe Zakona o prometu zemljišta i zgrada („Narodne novine“ br. 52/1973) te opće odredbe tada važećeg Zakona o obveznim odnosima ("Službeni list SFRJ" br. 29/1978., 39/1985., 46/1985. i 57/1989.) koje imaju opći karakter za sve ugovore.

10.1. Prema tim propisima, darovanje nekretnine s predajom (realno darovanje) nastaje zaključenjem pisanog ugovora o darovanju uz istovremenu stvarnu predaju darovane stvari daroprimcu. Pritom je pisani oblik ugovora o darovanju propisan člankom 9. Zakona o prometu zemljišta i zgrada („Narodne novine“ br. 52/1973). Za darovni ugovor kojem nije istovremeno uslijedila predaja darovane stvari (akt zaključenja je vremenski odvojen od akta ispunjenja ugovora) tražila se u skladu s paragrafom 943. OGZ-a pismena isprava s time da je propisom paragrafa 52. Zakona o javnim bilježnicima od 11. rujna 1930. određeno da je za valjanost ugovora o darivanju bez prave predaje potreban javnobilježnički akt. Kako su odlukom AVNOJ-a o ukidanju javnih bilježnika i javnobilježničkih komora od 17. rujna 1944. poslovi koje su do tada vodili javni bilježnici prešli u nadležnost narodnih sudova, sudska je praksa zauzela stajalište da je za valjanost ugovora o darovanju bez prave predaje potrebna forma sudskog zapisnika. Drugim riječima, iako darovni ugovor sadrži klauzulu intabulandi i utvrđenje da daroprimac danom potpisivanja ugovora stupa u posjed darovane nekretnine, takav ugovor nije valjan ako nije i stvarno izvršena predaja nekretnine ili ako takav ugovor nije sačinjen u formi sudskog zapisnika (pravno pravilo iz točke 4. paragrafa 52. Zakona o javnim bilježnicima od 11. rujna 1930.). Takvo je i ustaljeno pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo, primjerice, u presudi Rev-301/2024-3 od 23. listopada 2024. i tamo citiranoj sudskoj praksi. Pritom je teret dokaza da je došlo do prave predaje stvari na tuženim daroprimcima.

10.2. Iz navedenog slijedi da kada ugovor o darovanju nije sačinjen u formi sudskog zapisnika, pretpostavka za njegovu valjanost je istovremena stvarna (prava) predaja darovane nekretnine daroprimcima. U ovom postupku nije sporno da predmetni ugovor nije sklopljen u obliku sudskog zapisnika, sporno je je li izvršena realna predaja vlasništva.

11. Prava predaja podrazumijeva faktičku promjenu posjedovnog stanja istovremeno sa sklapanjem ugovora o darovanju. Zbog toga je na temelju činjenice da je tuženik MH stupio u posjed darovanih nekretnina 1997. ili 1998., sud prvog stupnja pogrešno utvrdio da je istovremeno sa sklapanjem ugovora o darovanju 24. kolovoza 1990. izvršena stvarna (prava) predaja darovane nekretnine tom daroprimcu ili ostalim daroprimcima. Pritom su neprihvatljivi razlozi suda prvog stupnja o tome da je stupanje daroprimca MH u posjed darovane nekretnine 1998. bilo, u kontekstu trajanja Domovinskog rata, „gotovo odmah po sklopljenom ugovoru“ s obzirom na to da iz iskaza svjedoka LH, odvjetnika koji je sastavio predmetni ugovor, proizlazi da je taj daroprimac bio osobno prisutan sklapanju predmetnog ugovora u ljeto 1990. Da je ostalim daroprimcima (TH i IH) nekretnina predana u posjed istovremeno sa sklapanjem ugovora o darovanju ti tuženici ne tvrde niti ne dokazuju.

12. Imajući na umu da je sud prvog stupnja na temelju činjenica koje je utvrdio (da je daroprimac MH stupio u posjed darovanih nekretnina najmanje sedam godina po sklapanju ugovora o darovanju) izveo pogrešan zaključak o postojanju činjenice da je istovremeno sa sklapanjem ugovora o darovanju 24. kolovoza 1990. izvršena prava predaja stvari daroprimicima te je na toj činjenici utemeljio odluku o neosnovanosti tužbenog zahtjeva, na temelju članka 373. točke 2. ZPP-a preinačena je točka I. izreke prvostupanjske presude na način da je utvrđen ništetnim ugovor o darovanju nekretnine koji nije sačinjen u formi javnobilježničkog akta jer istovremeno sa sklapanjem ugovora nije i stvarno izvršena predaja u posjed nekretnine daroprimcima.

13. Neodlučna su utvrđenja prvostupanjskog suda o tome da je riječ o ugovoru koji je predstavljao pravu volju ugovaratelja i koji je 1997. ili 1998. kada je tuženik MH stupio u posjed predmetne nekretnine u cijelosti izvršen. To stoga što ugovor kojem nedostaje strogo propisani oblik određen prisilnim propisima koji ne trpe nikakve iznimke ne može konvalidirati niti ako je (naknadno) u cijelosti izvršen, odnosno ako daroprimci, kao u ovom predmetu, naknadno stupe u posjed predmetne nekretnine. To stoga što konvalidirati mogu samo ugovori za čije se sklapanje zahtijeva (običan) pisani oblik, pod pretpostavom da je u cijelosti (ili u pretežitom dijelu) ispunjen. Naprotiv, ugovori za koje se, kao kod ugovora o darovanju bez prave predaje, zahtijeva strogi (kvalificirani) oblik (sudskog zapisnika) ne mogu konvalidirati niti kada su u cijelosti ispunjeni. Vrhovni je sud Republike Hrvatske još u odlukama Rev 2302/1993 od 21. prosinca 1994. i Rev-898/1994 od 21. listopada 1998. izrazio pravno shvaćanje o nemogućnosti konvalidacije ugovora zbog nedostatka strogog (kvalificiranog) oblika.

14. Imajući na umu da je (su)vlasništvo tužitelja RH i sada pokojnog VH na ravne dijelove na predmetnoj nekretnini utvrđeno izvatkom iz zemljišne knjige koji je dostavljen uz tužbu te da nije bila sporna činjenica da su ½ dijela predmetne nekretnine iza smrti VH, koji je umro tijekom postupka, naslijedili tužitelji RH, ĆH i BH na ravne dijelove (svaki 1/6 dijela), ovlaštenje tužitelja na predaju u posjed tuženika koji je drže bez pravne osnove, s obzirom na to da je ugovor o darovanju od 24. kolovoza 1990. ništetan, temelji se na članku 161. i 162. u vezi s člankom 46. stavkom 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/1996., 68/1998., 137/1999., 22/2000., 73/2000., 114/2001., 79/2006., 141/2006., 146/2008., 38/2009., 153/2009., 90/2010., 143/2012., 152/2014., dalje: ZV). Zbog toga je uz primjenu članka 370. točke 3. ZPP- a preinačena prvostupanjska presuda u dijelu pod točkom I. izreke kojim je odbijen zahtjev tužitelja za predaju te nekretnine u posjed na način da je naloženo tuženicima predati u posjed, slobodnu od osoba i stvari, nekretninu čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u naravi zgrada i dvorište, ukupne površine 103 m[2] .

15. U odnosu na prigovor presuđene stvari koji je tijekom postupka isticao tuženik ZH za odgovoriti je sljedeće. Najprije, u postupku koji se pred sudom prvog stupnja vodio pod poslovnim brojem P-2303/2005 predmet spora nije bilo utvrđenje ništetnosti ugovora o darovanju od 24. kolovoza 1990. Presudom prvostupanjskog suda poslovni broj P-2303/2005 od 30. studenog 2005. koja je postala pravomoćna 9. studenog 2006., utvrđeno je pravo vlasništva tuženika IH u 1/3 dijela predmetne nekretnine inter partes, (samo) u odnosu na tamo tuženika ČH pa ta presuda nije imala pravne učinke u odnosu na tadašnje vlasnike nekretnine VH i ŠH jer njihovo suvlasništvo (svakog u jednoj polovini dijela) djelovalo erga omnes. Naposljetku, ta se pravomoćna presuda temeljila na ocjeni da je ZH stekao to vlasništvo na temelju ugovora o darovanju za koji je u ovom postupku, kao o glavnoj stvari, odlučeno da je ništetan. S obzirom na opisane subjektivne i objektivne granice pravomoćnosti presude P-2303/2005 od 30. studenog 2005., ocjena je ovog suda da spor o kojem se odlučuje u ovom predmetu nema identiteta u odnosu sa spor o kojem se odlučilo presudom P-2303/2005 od 30. studenog 2005. Zbog toga je prigovor presuđene stvari neosnovan.

16. Odluka o troškovima cijelog postupka (članak 166. stavak 2. ZPP-a) temelji se na članku 154. stavku 1. ZPP-a imajući na umu da su tuženici u cijelosti izgubili parnicu. Zbog toga je uz primjenu članka 380. točke 3. ZPP-a preinačena odluka o troškovima postupka iz točke II. izreke prvostupanjske presude na način da je odbijen zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka kao i odluka o troškovima postupka iz točke I. izreke prvostupanjske presude u dijelu kojim je odbijen tužiteljev zahtjev za naknadu troškova postupka na način da je naloženo tuženicima naknaditi tužiteljima te troškove. Tužiteljima je uz primjenu članka155. ZPP-a i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 138/2023., dalje: OT) dosuđena naknada troškova zastupanja i to za:

- sastavljanje tužbe od 14.11.2012. (Tbr. 7. stavak 1. i 54. OT-a) od zatraženih 149,31

EUR

- zastupanje na ročištu 21.8.2015. (Tbr. 9. stavak 1. i 54. OT-a) od zatraženih 149,31

EUR

- zastupanje na ročištu 16.10.2015. (Tbr. 9. stavak 1. i 54. OT-a) od zatraženih 149,31

EUR

- zastupanje na ročištu 4.12.2015. (Tbr. 9. stavak 2. i 54. OT-a) od 100,00 EUR

- zastupanje na ročištu 6.4.2017. (Tbr. 9. stavak 1. i 54. OT-a) od zatraženih 149,31

EUR

- zastupanje na ročištu 9.5.2017. (Tbr. 9. stavak 1. i 54. OT-a) od zatraženih 149,31

EUR

- zastupanje na ročištu 4.7.2017. (Tbr. 9. stavak 1. i 54. OT-a) od zatraženih 149,31

EUR

- zastupanje na ročištu 4.10.2017. (Tbr. 9. stavak 1. i 54. OT-a) od zatraženih 149,31

EUR

- zastupanje na ročištu 8.6.2020. (Tbr. 9. stavak 2. i 54. OT-a) od 100,00 EUR

- pristup na ročište 5.10.2020. (Tbr. 9. stavak 5. i 54. OT-a) od 50,00 EUR

- sastavljanje podneska od 5.9.2022. (Tbr. 8. stavak 4. i 54. OT-a) od zatraženih 37,33 EUR

- sastavljanje podneska od 27.12.2022. (Tbr. 8. stavak 4. i 54. OT-a) od zatraženih 37,33 EUR

- zastupanje na ročištu 24.1.2023. (Tbr. 9. stavak 2. i 54. OT-a) od 100,00 EUR

- sastavljanje podneska od 22.4.2023. (Tbr. 8. stavak 4. i 54. OT-a) od 50,00 EUR

- zastupanje na ročištu 23.11.2023. (Tbr. 9. stavak 2. i 54. OT-a) od 100,00 EUR

- zastupanje na ročištu 6.5.2014. (Tbr. 9. stavak 1. i 54. OT-a) od zatraženih 149,31

EUR

- sastavljanje žalbe od 8.6.2025. (Tbr. 10. stavak 1. i 54. OT-a) od 250,00 EUR

- zastupanje na ročištu 17.12.2024. (Tbr. 9. stavak 2. i 54. OT-a) od 100,00 EUR

- zastupanje na ročištu 7.2.2025. (Tbr. 9. stavak 2. i 54. OT-a) od 100,00 EUR

- zastupanje na ročištu 4.4.2025. (Tbr. 9. stavak 1. i 54. OT-a) od 200,00 EUR

- zastupanje na ročištu 26.5.2025. (Tbr. 9. stavak 1. i 54. OT-a) od 200,00 EUR

- zastupanje na ročištu 17.6.2025. (Tbr. 9. stavak 1. i 54. OT-a) od 200,00 EUR što ukupno i uvećano za 20% uz primjenu Tbr. 40. stavka 1. OT-a iznosi 3.382,97 EUR. Tome treba dodati troškove plaćene sudske pristojbe na presudu u iznosu od 53,09 EUR i predujmljene troškove grafološkog vještačenja od 331,81 EUR pa je ukupno dosuđena tužiteljima naknada troškova od 3.767,87 EUR.

17. Tužiteljima je uz primjenu članka 166. stavka 1. u vezi s člankom 154. stavkom 1. ZPP-a dosuđena i zatražena naknada troškova sastava žalbe od 250,00 EUR (Tbr. 10. stavak 1. i 54. OT-a).

U Varaždinu 17. rujna 2025.

Predsjednica vijeća

Dijana Hofer