Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Kž-547/2025-5

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Igora Pavlica kao predsjednika vijeća te Tomislava Brđanovića i Darija Lokasa, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Štefulj, u kaznenom predmetu protiv optuženog VU zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 3. u vezi st. 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24., dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj: K-319/2025-21 od 9. rujna 2025., u sjednici održanoj 17. rujna 2025.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba optuženog VU kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem suda prvog stupnja po zakonskoj osnovi iz čl. 123. st. 1. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 36/24. i 72/25., dalje: ZKP/08), protiv optuženog VU produljen je istražni zatvor.

2. Protiv tog rješenja žali se optuženik po braniteljici Željki Pintarić, odvjetnici, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede zakona na štetu optuženika, s prijedlogom da se istražni zatvor protiv optuženika ukine, podredno odrede blaže mjere.

2.1. U smislu čl. 495. u svezi s čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje.

3. Žalba nije osnovana.

4. Pobijano rješenje ispitano je, u povodu žalbe, po službenoj dužnosti na temelju čl. 494. st. 4. ZKP/08, kakvim ispitivanjem nije utvrđeno postojanje povreda na koje ovo vijeće pazi po službenoj dužnosti iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08, odnosno da pobijano rješenje ne bi donijelo nadležno tijelo, kao i da na štetu optuženika nije povrijeđeno materijalno pravo.

5. Žalitelj osporava postojanje iteracijske opasnosti i tvrdi da se ista svrha kao istražnim zatvorom može postići i blažim mjerama, kod čega upire na provedeno psihijatrijsko vještačenje i zaključuje da isto ne podržava ocjenu o opasnosti od ponavljanja kaznenog djela optuženika. Konačno osporava se potreba daljnjeg trajanja istražnog zatvora s aspekta načela razmjernosti.

6. Ukratko izloženi žalbeni razlozi ne dovode u pitanje utvrđenje postojanja iteracijske opasnosti optuženika, koja je valjano utvrđena i obrazložena u pobijanom rješenju. Žalitelj samo djelomično citira nalaz i mišljenje psihijatrijskog vještaka ispuštajući dio mišljenja o potrebi izricanja optuženiku sigurnosne mjere obveznog psihosocijalnog tretmana iz čl. 70. KZ/11 jer je optuženik proglašen krivim za nasilno kazneno djelo počinjeno u stanju smanjene ubrojivosti koja je bila uzrokovana osobnim obilježjima i trenutnim osjećajem ljutnje i frustriranosti, a pretpostavka izricanja ove mjere je utvrđeno postojanje opasnosti od istog ili sličnog djela. Navedeno, uz raniju prekršajnu osuđivanost, ali i podatak o kršenju mjera opreza zbog čega su iste ukinute i protiv optuženika je određen istražni zatvor predstavlja ostvarene pretpostavke za zaključak o postojanju iteracijske opasnosti optuženika. Ova opasnost se dakako odnosi na počinjenje istovrsnog kaznenog djela, ne mora se nužno odnositi i na stvarno počinjenje kaznenog djela kojim je optuženik prijetio. Stoga je prvostupanjski sud ispravno zaključio i o nadalje postojećoj iteracijskoj opasnosti optuženika, ispravno dodajući kao razlog i fokusiranost optuženika na žrtvu.

7. Zbog svega navedenoga ne postoji mogućnost ukidanja istražnog zatvora i određivanja blažih mjera i to upravo zbog aktualnosti i akutnosti iteracijske opasnosti optuženika, ali i ranijeg kršenja mjera opreza, kako to opravdano zaključuje prvostupanjski sud. Zbog toga je daljnje trajanje istražnog zatvora protiv optuženika nužno i potrebno.

8. Nema govora o povredi načela razmjernosti u pogledu dosadašnjeg trajanja istražnog zatvora promatrano prema visini izrečene kazne, jer je optuženik u istražnom zatvoru proveo vrijeme koje je kraće od polovice izrečene kazne zatvora, a postoji i potreba daljnjeg trajanja istražnog zatvora protiv njega. Nije primjenjiva odredba čl. 133. st. 1. toč. 1. ZKP/08 na razmatranje maksimalne duljine trajanja istražnog zatvora protiv optuženika, već ona iz čl. 133. st. 1. toč. 3. i st. 3. ZKP/08 (6 mjeseci + 1/6 do pravomoćnosti presude).

9. Slijedom navedenoga odlučeno je kao u izreci na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08.

U Varaždinu 17. rujna 2025.

Predsjednik vijeća

Igor Pavlic