Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Gž R-107/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu u vijeću sastavljenom od sutkinja Dijane Hofer predsjednice vijeća, Tanje Novak-Premec sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Ivane Čačić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja MŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Ivan Vuković, odvjetnik u Križevcima, protiv tuženika HŽ CARGO d.o.o. Zagreb, Heinzelova 51, OIB: 08720210702, kojeg zastupa punomoćnik Dinko Rebrović, odvjetnik u Zagrebu, radi nedopuštenosti otkaza i sudskog raskida, povodom žalbe tuženika izjavljene protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu od 4. srpnja 2025. poslovni broj: Pr- 556/2023-22, u sjednici vijeća održanoj 17. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj: Pr-556/2023-22 od 4. srpnja 2025.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suđeno je:

"I Utvrđuje se da Odluka tuženika HŽ CARGO d.o.o. o otkazu Ugovora o radu broj 1038/16 sklopljenog 8. studenog 2016. zbog skrivljenog ponašanja radnika nije dopuštena te da radni odnos tužitelja MŠ kod tuženika HŽ CARGO d.o.o. nije prestao.

II Sudski se raskida Ugovor o radu broj 1038/16 sklopljen 8. studenog 2016. između tužitelja MŠ i tuženika HŽ CARGO d.o.o. s danom 31. siječnja 2025. III Nalaže se tuženiku HŽ CARGO d.o.o. naknaditi tužitelju MŠ trošak parničnog postupka u iznosu od 750,00 EUR (slovima: sedam stotina pedeset) zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 4. srpnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV Odbija se zahtjev tuženika HŽ CARGO d.o.o. za naknadu troška postupka u iznosu od 625,00 EUR.".

2. Navedenu presudu pravodobno podnesenom žalbom pobija tuženik zbog pogrešne primjene materijalnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i bitne povrede odredaba parničnog postupka, dakle iz svih žalbenih osnova propisanih člankom 353. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 - ispravak, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje u tekstu: ZPP), s prijedlogom županijskom sudu da usvoji žalbu, preinači pobijanu presudu na način da u cijelosti odbije tužbeni zahtjev tužitelja te ga obveže na plaćanje troškova postupka tuženiku prema troškovniku u spisu uvećanih za trošak sastava žalbe ili da pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Polazeći od predmeta postupka u kojem tužitelj zahtijeva utvrđenje da odluka tuženika o otkazu Ugovora o radu broj 1038/16 sklopljenog 8. studenog 2016. zbog skrivenog ponašanja nije dopuštena i zahtjev za sudski raskid Ugovora o radu s danom 31. siječnja 2025., kao i odredaba članka 115. stavka 1. točke 3. Zakona o radu ("Narodne novine" broj: 93/14, 127/17, 98/19 i 151/22 – dalje u tekstu: ZR), te činjeničnih navoda tužbe i odgovora na tužbu, prvostupanjski sud je na temelju činjenica koje među strankama nisu sporne kao i onih utvrđenih ocjenom provedenih dokaza i to pregledom i čitanjem pisanih isprava u spisu, saslušanjem svjedoka SŠ, TŠ, JŠ, BŠ i LŠ te saslušanjem tužitelja, utvrdio slijedeće činjenično stanje:

- da je tužitelj bio dugogodišnji radnik tuženika, prije otkazivanja ugovora na radu zaposlen na radnom mjestu nadzornika vuče I u Područnoj vuči Zagreb

- da je Odlukom o otkazu Ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja radnika od 10. ožujka 2023. tužitelju otkazan Ugovor o radu broj 1038/16 od 8. studenog 2016. zbog povreda obveza iz radnog odnosa

- da je u toj odluci određeno da tužitelj za vrijeme otkaznog roka koji traje dva mjeseca nije dužan dolaziti na rad ali da zadržava sva prava kao da je radio do isteka otkaznog roka i da otkazni rok počinje teći od dana dostave predmetne odluke, a Ugovor o radu prestaje istekom zadnjeg dana otkaznog roka, kao i da će tužitelj u otkaznom roku iskoristiti pravo na razmjerni dio godišnjeg odmora za 2023. te da tužitelj ne ostvaruje pravo na otpremninu

- da iz obrazloženja pobijane odluke o otkazu proizlazi da je postupak otkazivanja Ugovora o radu tužitelja pokrenut nakon privremenog udaljenja tužitelja 8. veljače 2023. kada je u provedenoj kontroli od strane zamjenika šefa RP Centar za vuču I na lokaciji Zagreb RK za smjenu od 7:00-19:00 utvrđeno niz nepravilnosti u radu (lokomotiva 2 062- 018 nije bila smještena na predviđeni kolosijek garažiranja L10, sukladno Poslovniku rada u Područnoj vuči, već se nalazila na kolosijeku L47 u uključenom položaju bez nadzora s otključanim rezervoarom goriva, da je predmetna lokomotiva bila neovlašteno pomicana tijekom smjene toga dana u 18:09 h u dužini od 40 metara te u 18:12 h u dužniku od 20 metara, da je tužitelj bio zadužen organizirati rad vučnog vozila i strojnog osoblja, a postupio je protivno Poslovniku rada u Područnoj vuči i izdanim pisanim naredbama voditelja Područne vuče od 9. veljače 2022. i 29. prosinca 2022. jer se predmetna lokomotiva nije smjela koristiti za radioničku manevru niti premještati na kolosijek L47 koji iznimno služi za garažiranje radioničke manevre, da je tužitelj bez opravdanog razloga prijevremeno iz smjene pustio strojovođu JŠ čime je prekršio planirani raspored i trajanje smjene strojnog osoblja), što sve predstavlja teže povrede radnih obveza zbog kojih nastavak radnog odnosa više nije moguć

- da se u obrazloženju pobijane odluke o otkazu navodi je tužitelj 27. veljače 2023. pozvan na iznošenje obrane koju je iznio pisanim putem 6. ožujka 2023. na način da je osporio svoju odgovornost za povrede radnih obveza, da se obrana tužitelja nije mogla prihvatiti jer je protivna utvrđenom činjeničnom stanju prilikom provedene kontrole rada i ne dovodi u sumnju počinjene povrede radnih obveza, da je tužitelj već imao neurednosti u radu na koje je bio upozoren pisanim Upozorenjem broj 2255/22 od 20. prosinca 2022, a zaključno je navedeno da zbog predmetnih povreda, nepoštivanja Poslovnika rada Područne vuče i naloga nadređenih radnika, tužitelj svojim opetovanim ponašanjem na radu narušava ugled tuženika, radnu etiku i atmosferu te postupa protivno pravilima Etičkog kodeksa tuženika uslijed čega je tuženik izgubio povjerenje u njega kao radnika pa nastavak radnog odnosa više nije moguć

- da je tuženik 6. ožujka 2023. prijedlog Odluke o otkazu Ugovora o radu dostavio na savjetovanje Radničkom vijeću, koje se očitovalo dopisom broj: 11/23 od 8. ožujka 2023.

- da je tužitelj podnio zahtjev za zaštitu prava radnika povodom odluke o otkazu koji je tuženik primio 21. ožujka 2023. i na isti se nije očitovao

- da je u svezi povreda stavljanih na teret tužitelju 8. veljače 2023. utvrđeno da je tužitelj radio u smjeni od 7:00-19:00 h, da je lokomotivu 2 062-018 ujutro kada je došao na posao zatekao na kolosijeku L47 jer je tu noć radila kao radionička i strojovođe JŠ i LŠ su po nalogu tužitelja izvlačili s njom vagone u kolodvoru; da je tužitelj oko 17:30 ili 18:00 h rekao strojovođi JŠ da može ići ranije kući jer nije bilo posla i on je bio putnik; da je bilo uobičajeno kod tuženika da se radnici puste kući prije službenog kraja radnog vremena ako nije bilo posla, da JŠ nije imao iskustva u samostalnom manevriranju lokomotivom jer je tek počeo raditi pa sam ne bi mogao pomaknuti lokomotivu i da je ostao raditi do kraja radnog vremena; da je u popodnevnim satima tužitelj dao nalog da se predmetna lokomotiva premjesti s kolosijeka L47 na L10; da je to trebalo biti napravljeno do kraja smjene u 19:00 h; da strojovođa LŠ nije mogao odmah po nalogu premjestiti predmetnu lokomotivu budući da je čekao da se završi prioritetniji posao (dvije električne lokomotive su morale biti premještene van iz depoa) pa je upalio lokomotivu i pomaknuo je do graničnog signala, ostavio je upaljenu, izašao iz lokomotive i zajedno se s BŠ pomaknuo nekih 10-15 metara od te lokomotive i da su nekih desetak minuta razgovarali i čekali da se stvore uvjeti za pomicanje predmetne lokomotive; da je oko 18:20 sati u kontrolu došao TŠ koji je baterijskom svjetiljkom osvjetljavao put i tada uočio kanistre koji su bili u žbunju kraj poljskog puta na kojem su stajala navedena dvojica radnika; da njima dvojici ti kanistri nisu bili vidljivi zbog toga što je okolni teren bio zapušten i bio je mrak; da im je TŠ rekao da ništa ne diraju i da će on pozvati policiju što je i učinio; da je tužitelj za to vrijeme bio u svom uredu i da su se LŠ i ŠŠ nakon toga uputili u ured tužitelja jer im je bilo hladno; da je tužitelj u 18:30 h došao provjeriti što se događa i očitati gorivo u lokomotivi, a što spada u opis njegovog posla i da je očitao gorivo samo na jednoj strani lokomotive jer mu je TŠ rekao da se ne približava drugoj strani; da nije utvrđeno da bi predmetnog dana u toj lokomotivi nedostajalo goriva; da LŠ i BŠ nisu primijetili da je rezervoar predmetne lokomotive otključan, da su se ključevi predmetne lokomotive i njenog rezervoara cijelo vrijeme nalazili u uredu nadzornika, a LŠ je imao ručicu smjera koja je bila potrebna za pokretanje lokomotive

- da tuženik tijekom postupka nije dostavio izdane pisane naredbe voditelja Područne vuče Zagreb koje navodi u odluci o otkazu protivno kojih bi tužitelj postupao niti je detaljnije obrazložio okolnosti zbog kojih je tužitelju izdano upozorenje o povredi obveza iz radnog odnosa i mogućnosti otkaza, a detalji potonjeg ne proizlazi niti iz obrazloženja odluke o otkazu zbog čega nije moguće utvrditi postojanje i ozbiljnost "ranijih neurednosti u radu tužitelja" koje se navode u odluci o otkazu,

te na temelju naprijed utvrđenih odlučnih činjenica zaključuje da tuženik nije dokazao postojanje razloga koji bi opravdali donošenje odluke o otkazu uvjetovanom skrivenim ponašanjem tužitelja i posljedično takvom utvrđenju na temelju članka 135. stavka 3. i članka 115. stavka 1. točke 3. ZR utvrđuje da odluka tuženika o otkazu ugovora o radu tužitelju nije dopuštena i na temelju članka 125. stavka 1. ZR, na zahtjev tužitelja, određuje sudski raskid ugovora o radu broj 1038/16 od 8. studenog 2016. s danom 31. siječnja 2025. kao danom koji prethodi danu kada je tužitelj ostvario uvjete za mirovinu.

5.1. Odluku o obvezi tuženika naknaditi tužitelju troškove postupka prvostupanjski sud temelji na odredbi članka 154. stavka 1. ZPP, a visinu troškova na relevantnim odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23).

6. Prvostupanjska presuda i postupak koji je prethodio donošenju iste ponajprije ispitani su s aspekta ostvarenja bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP te je utvrđeno da u prvostupanjskom postupku nije počinjena ni jedna od navedenih bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud u žalbenom postupku na temelju članka 365. stavka 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti.

7. Tuženik ističe da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP jer presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati jer nema razloge o odlučnim činjenicama te postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima i samih tih isprava i zapisnika, no protivno takvim žalbenim navodima pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati jer je prvostupanjski sud iznio jasne, razumljive i logične razloge o svim činjenicama odlučnim za ocjenu odluke o otkazu ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja tužitelja nedopuštenom, te nije utvrđena nikakva proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima i samih tih isprava i zapisnika.

8. Osporavajući ocjenu prvostupanjskog suda da nije dokazao postojanje razloga koji bi opravdali donošenje odluke o otkazu uvjetovanom skrivenim ponašanjem tužitelja tuženik ističe da tužitelj kao osoba koja u opisu poslova između ostalog ima zadaću da organizira rad vučnih vozila i strojnog osoblja nije imao nikakvih razloga da tek u popodnevnim satima izda nalog za pomicanje lokomotive 2026-018 na predviđeni kolosijek garažiranja na L 10 jer je ta lokomotiva prethodnog dana bila korištena za radioničku manevru te je sukladno naredni br.8/22 odmah čim je prestala biti radionička manevra morala biti garažirana na L 10 dok na L 47 može stajati samo radionička manevra. Pogrešnim ocjenjuje utvrđenje prvostupanjskog suda da je tužitelj sukladno svojim ovlastima i uobičajenoj praksi mogao strojovođu JŠ ranije otpustiti s posla, a koje navode opravdava iskazom tužitelja u kojem navodi da bi svejedno čekao strojovođu LŠ i da JŠ nije ranije otišao kući jer da JŠ nije znao upaliti lokomotivu, a iz kojeg iskaza zaključuje da je posla za JŠ još uvijek bilo te da imajući u vidu iskaz JŠ da nije tražio da ga se pusti ranije kući već da je to odlučio sam tužitelj, pa da stoga ne stoji ocjena suda da tužitelj tog dana nije prekršio planirani raspored i trajanje smjene strojnog osoblja. Iz iskaza tužitelja da su se ključevi lokomotive nalazili kod njega i da ih nikome nije dao smatra razvidnim da je tužitelj morao dati ključeve osobi koja je otvorila rezervoar predmetne lokomotive. Navodi da naredbe voditelja Područne vuče nije dostavio u spis jer ih je dostavio sam tužitelj i to naredbu br.8/22 koju je povrijedio jer nije dao nalog da se lokomotiva 2062-018 odmah preveze na kolosijek L 10 gdje joj je bilo mjesto. Ukazuje na navode iz obrazloženja prema kojem nije detaljnije obrazložio okolnosti zbog kojih je tužitelju izdao upozorenje o povredi obveza iz radnog odnosa uz mogućnost otkaza, a da je svjedok TŠ iskazao da je to upozorenje dano tužitelju zbog istog ovakvog slučaja "s kanistrima“ te da i tužitelj u iskazu potvrđuje da mu je uskraćena stimulacija jer da je utvrđeno da lokomotiva nije prebačena kako je trebala biti, pa da iz toga proizlazi da je tužitelj već bio opomenut radi sličnih radnji i zaključuje da u spisu postoji naredba koju je tužitelj svojim radnjama povrijedio te postoji obrazloženje okolnosti zbog kojih je prethodno izdano Upozorenje o povrede obveza iz radnog odnosa i mogućnost otkaza.

9. Iznesenim žalbenim navodima tuženik nije doveo u sumnju činjenično stanje utvrđeno po prvostupanjskom sudu budući je isto posljedica ocjene svakog dokaza zasebno, svih dokaza zajedno kao i rezultata cjelokupnog provedenog postupka i na način propisan člankom 8. ZPP te ga ovaj sud prihvaća pravilnim.

10. Prije svega tuženiku je otkazan ugovor o radu jer je utvrđeno da lokomotiva 1 026- 018 nije smještena na predviđeni kolosijek garažiranja L-10 sukladno Poslovniku rada u Područnoj vuči već se nalazila na kolosijeku L 47 u uključenom položaju bez nadzora s otključanim rezervoarom, a ne stoga što nije bilo razloga da tužitelj tek u popodnevnim satima izda nalog za premještaj te lokomotive na kolosijek L 10. Svjedok SŠ, protivno navodima žalbe, naveo je da je ta lokomotiva do kraja smjene trebala biti parkirana na L 10 kolosijeku, a druga lokomotiva koja je do tada bila na pregledu u radionici i na kojoj je posao završen u 15,30 ili 16,30 sati je trebala biti parkirana na kolosijeku L 47 te u tim okolnostima ovaj sud nalazi razloge zbog kojih je nalog za premještaj lokomotive 1 026 018 na Naredbom br.8/22 od 29. prosinca 2022. određeni kolosijek L 10 dan tek u poslijepodnevnim satima.

11. Tužitelju je u odluci o otkazu stavljeno na teret postupanje protivno Poslovniku rada u Područnoj vuči i izdanim naredbama voditelja Područne vuče broj 1/22 od 9. veljače 2022, 7/22 i 8/22 od 29. prosinca 2022., no u obrazloženju te odluke se ne navodi protivno kojim konkretnim odredbama Poslovnika rada u Područnoj vuči je tužitelj postupao. U obrazloženju se ne navodi niti kojim pravilima Etičkog kodeksa tuženika je tužitelj postupao protivno, niti je tuženik Etički kodeksa dostavio kao dokaz.

11.1. Točno je da tuženik u spis nije dostavi ni naredbe voditelja Područne vuče broj 1/22 od 9. veljače i broj 7/22 od 29. prosinca 2022. u svrhu utvrđenja postupanja tužitelja tog 8. veljače 2023. protivno tim naredbama, dok je naredbu broj 8/22 dostavio sam tužitelj. U toj naredbi navedeno je da službujući skretničar u suradnji s Nadzornikom lokomotiva i dežurnim strojovođom ispravne lokomotive garažira na X kolosijek a nikako ne bilo gdje drugdje, te o poredanosti lokomotiva izvještava Nadzornika lokomotiva i u svoj dnevnik rada to evidentira. Iz iskaza svjedoka SŠ koji je po položaju nadređen tužitelju, proizlazi da je lokomotiva 1 026-018 do kraja smjene trebala biti garažirana na kolosijeku L 10, dok nije sporno da je tužitelj naredbu za premještaj izdao u poslijepodnevnim satima nakon što je rad na drugoj lokomotivi koja je trebala biti premještena na kolosijek L 47 završen oko 15,30 ili 16,30 sati, odnosno u 17,00 sati kada je prema iskazu svjedoka TŠ bila odjavljena.

11.2. Stoga, a uz uvažavanje iskaza svjedoka LŠ i BŠ o razlozima zbog kojih se čekalo na premještaj, ovaj sud prihvaća utvrđenje prvostupanjskog suda da tuženik nije dokazao postojanje razloga koji bi opravdali donošenje odluke o otkazu uvjetovanom skrivenim ponašanjem tužitelja.

12. Iz upozorenja o povredi obveza iz radnog odnosa i mogućnosti otkaza od 20. prosinca 2022. nije razvidno koje su konkretne nepravilnosti u radu tužitelja na osnovu Izvješća o nadzoru osoblja i lokomotiva od 17. prosinca 2022. utvrđene i koje je radne obveze po Poslovniku rada povrijedio, a niti se to može zaključiti iz iskaza svjedoka TŠ na koji se poziva tuženik u žalbi. Naime, u iskazu taj svjedok navodi da su gdin. BŠ i tužitelju „bila izdana pismena upozorenja zbog istog ovakvog slučaju s kanistrima“ te im je bilo uskraćeno 80 eura iz plaće zbog utvrđenih nepravilnosti u radu. Iz takvog šturog iskaza ne proizlazi zaključak da bi upozorenje uopće bilo u svezi s uskraćenih 80,00 eura iz plaće budući tužitelj navodi da mu je prije otkaza ukinuta stimulacija od 400,00 kn zato što je pet mjeseci prije otkaza dispečer uzeo dežurnog strojovođu za vožnju vlaka Sisak-Caprag pa nije bilo nikoga tko bi mogao prebaciti lokomotivu i da je stimulacija od 400,00 kn ukinuta barem polovici iz raznih razloga. Kod takvog zaključka ovaj sud je imao na umu da tuženik prijepornom odlukom nije tužitelju otkazao ugovor o radu zbog slučaja s kanistrima te da je ostalo nejasno zbog kojih nepravilnosti u radu od 17. prosinca 2022. je tužitelju dano upozorenje koje je temeljeno na Izvješću o nadzoru osoblja i lokomotiva koje tuženik također nije dostavio u spis iako se u razlozima za otkaz ugovora o radu pozvao na to upozorenje od 20. prosinca.

13. Tužitelju se također kao teža povreda iz radnog odnosa stavlja na teret činjenica da je bez opravdanog razloga prijevremeno iz smjene pustio strojovođu JŠ, pa kako iz iskaza svjedoka proizlazi da je bilo uobičajeno kod tuženika da se radnici puste kući prije službenog kraja radnog vremena ako nije bilo posla te da zbog takvog postupanja nije došlo do poremećaja u radu smjene i da je za takvo postupanje tužitelj iznio razumne i logične razloge, to se i po ocjeni ovog suda ne radi o takvoj povredi obveza iz radnog odnosa koja bi opravdavala tuženikovu odluku o otkazu ugovora o radu.

14. Budući je sukladno članku 135. stavku 3. ZR u slučaju spora zbog otkaza ugovora o radu, teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu na poslodavcu ako je ugovor o radu otkazao poslodavac, a da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da tuženik nije dokazao postojanje opravdanog razlog za otkaz ugovora o radu tužitelju zbog skrivljenog ponašanja, odnosno da bi tužitelj počinio teže povrede radnih obveza zbog kojih nastavak radnog odnosa više nije moguć, to je i pravilnom primjenom materijalnog prava prvostupanjski sud utvrdio nedopuštenom odluku tuženika od 10. ožujka 2023. o otkazu ugovora o radu i na zahtjev tužitelja primjenom članka 125. ZR odredio dan prestanka radnog odnosa s danom 31. siječnja 2025.

15. Iz navedenih razloga žalba tuženika odbijena je kao neosnovana i na temelju članka 368. stavka 1. ZPP potvrđena pobija presuda uključujući i odluka o troškovima postupka u vezi koje tuženik ne iznosi konkretne razloga pobijanja, a da na temelju članka 365. stavka 2. ZPP ovaj sud u odluci o troškovima postupka ne pazi na pravilnu primjenu materijalnog prava po službenoj dužnosti.

16. Budući tuženik nije uspio sa žalbom to je odbijen i njego zahtjev za naknadu troškova za sastav žalbe i pristojbe na žalbu.

U Varaždinu 17. rujna 2025.

Predsjednica vijeća

Dijana Hofer