REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-3433/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr.sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Renate Šantek sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, Željka Pajalića člana vijeća, mr.sc. Igora Periše člana vijeća i Jadranke Anić- Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ŽČ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Branimir Zorica, odvjetnik u Zadru, protiv tuženika ZČ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica mr.sc. Vesna Čulinović-Weygand, odvjetnica u Zagrebu, radi utvrđenja prava vlasništva i uknjižbe, odlučujući povodom prijedloga tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Varaždinu broj Gž-1375/2023-3 od 6. veljače 2025. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru broj P-1748/2021-48 od 24. listopada 2023., u sjednici održanoj 17. rujna 2025.,
r i j e š i o j e :
I. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije odbija se u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.
II. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Varaždinu broj Gž-1375/2023-3 od 6. veljače 2025. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru broj P-1748/2021-48 od 24. listopada 2023., zbog pravnih pitanja koja smatra važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kao i zbog povrede temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
2. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
3. Postupajući sukladno odredbi čl. 387. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) i čl. 385.a st. 1. ZPP, vijeće je ocijenilo da pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za odluku u sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni niti za razvoj prava kroz sudsku praksu.
4. Prvo pravno pitanje postavljeno u prijedlogu za dopuštenje revizije je činjenične naravi i odnosi se na okolnosti konkretnog slučaja te svojim sadržajem ne udovoljava kriteriju univerzalnosti koji se, primjenom čl. 385.a ZPP, davanjem odgovora na pravno pitanje u smislu ujednačavanja sudske prakse ili razvoja prava u sudskoj praksi, treba ostvariti.
4.1. U odnosu na drugo pravno pitanje naznačeno u prijedlogu za dopuštenje revizije, kojim tuženik ukazuje na povredu prava na pravično suđenje, treba navesti da je ocjena dokaza pred nižestupanjskim sudovima utemeljena na odredbi čl. 8. ZPP, te da je prvostupanjskom sudu odredbom čl. 220. st. 2. ZPP, dana ovlast odlučiti o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja spornih činjenica. Stoga prvostupanjski sud nije obvezan izvesti sve dokaze koje su stranke predložile i o osnovanosti tužbenog zahtjeva može odlučiti i kad nije prethodno izveo sve dokaze koje su stranke predložile. U postupku pred nižestupanjskim sudovima, tuženiku je bilo omogućeno da se izjasni o zahtjevima i navodima tužitelja, iznosi činjenice i predlaže dokaze te na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. Ništa ne ukazuje da su u danim okolnostima nižestupanjski sudovi primijenili navedenu odredbu pretjerano formalistički ili na način koji bi bio nerazmjeran navedenom legitimnom cilju odnosno koji bi ugrozio pravo tuženika na jednakost oružja odnosno pravo na pravično suđenje i procesnu jednakost.
4.2. U trećem pravnom pitanju postavljenom u prijedlogu za dopuštenje revizije tuženik polazi od pogrešne pretpostavke da sudovi nisu utvrdili kad je izvršena prava predaja predmetne nekretnine u posjed tužiteljici. Međutim pitanje u kojem se polazi od pogrešne pretpostavke nije pitanje o kojem bi ovisila odluka u sporu pa isto nije važno pravno pitanje u smislu čl. 385.a ZPP. Odluke na koje se tuženik poziva u prijedlogu za dopuštenje revizije, donesene su u činjeničnim i pravnim okolnostima drugačijim od onih u ovom predmetu, pa stoga nisu odgovarajući razlozi za postavljeno pravno pitanje.
5. Budući da u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene zakonske pretpostavke za postupanje revizijskog suda u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije to je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP odlučeno kao u točki I. izreke ovog rješenja.
6. Tuženik u prijedlogu za dopuštenje revizije navodi da su u parničnom postupku u kojemu je donesena pobijana presuda nižestupanjski sudovi počinili određene osobito teške povrede odredaba parničnog postupka te da su pogrešno primijenili materijalno pravo čime su ujedno povrijedili njegovo pravo na pravično suđenje zajamčeno čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 76/10, 85/10, 5/14 i 69/17 - dalje: Ustav RH) i čl. 6. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori", broj 18/97, 6/99, 14/02 i 13/03 - dalje: Konvencija).
7. U odnosu na tuženikove navode da je do povrede prava na pravično suđenje došlo uslijed pogrešne primjene materijalnog prava, treba istaći da čl. 6. st. 1. EKLJP i čl. 29. st. 1. Ustava RH sadrže samo određena procesna jamstva. Stoga do povrede tog prava u pravilu niti ne može doći zbog pogrešne primjene materijalnog prava, osim u slučaju da je pobijana presuda arbitrarna ili očito nerazumna, što ovdje nije slučaj. Ovaj sud smatra da je u postupku pred nižim sudovima tuženiku bilo omogućeno da se izjasni o zahtjevima i navodima tužitelja, iznosi činjenice i predlaže dokaze te na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. U svojim presudama niži sudovi su odgovorili na sve odlučujuće navode tuženika. Njihove presude su detaljno obrazložene te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tuženik nije imao pravično suđenje.
8. Slijedom navedenog, prijedlog za dopuštenje revizije je na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP odbačen i u dijelu u kojem je podnesen na temelju odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP, te je odlučeno kao u točki II. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 17. rujna 2025.
Predsjednik vijeća:
mr.sc. Dražen Jakovina
