Republika Hrvatska
Općinski sud u Metkoviću
Metković, Andrije Hebranga 9
Poslovni broj: Pp-1335/2024-15
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Metkoviću, po sucu Jakši Marušiću, uz sudjelovanje zapisničarke Spomenke Bukovac, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika TZ i ŽZ, u povodu optužnog prijedloga Policijske uprave dubrovačko-neretvanske, Policijske postaje Metković, klasa: 211-07/24-5/30403, ur.broj: 511-03-12-24-1 od 4. studenog 2024., zbog prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira (Narodne novine, broj: 47/90., 55/91., 29/94., 114/22., 47/23.), nakon održane javne glavne rasprave, 17. rujna 2025. objavio je i
p r e s u d i o j e
I. Na temelju članka 183. Prekršajnog zakona (Narodne novine, broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18., 114/22.), okrivljenici:
- ŽZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin T, rođen **.**.2004. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], SSS, elektromehaničar, zaposlen, neoženjen, nema djece, lošeg imovnog stanja, državljanin Republike Hrvatske
- TZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin T, rođen **.**.2003. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], SSS, profesionalni vozač, nezaposlen, neoženjen, nema djece, lošeg imovnog stanja, državljanin Republike Hrvatske,
krivi su
što su 25. listopada 2024. u 20:00, u Metkoviću, na javnom mjestu ulici Sportska u blizini kućnog broja 6 podbroja 2, zbog neriješenih imovinsko pravnih odnosa, odnosno novčanog dugovanja, narušavali javni red i mir na način da su se dovezli u osobnom automobilu marke Renault Clio, s kojim su se zaustavili na parkiralištu pored svjedoka PZ koji je stajao na parkiralištu, zatim su izišli iz osobnog automobila te su se povišem glasom ironično obratili svjedoku PZ: „Di je kumbo!, Di je kumbo! (misleći na svjedoka). Okrivljenik ŽZ nakon toga osobno se obratio svjedoku PZ vičući na svjedoka riječima: „Kad ćeš mi vratiti moj novac koji sam ti pozajmio!“. Obzirom da svjedok nije reagirao na njihovo inzistiranje okrivljenici su se zatim približili svjedoku, prilikom čega je okrivljenik TZ uz upotrebu tjelesne snage zamahnuo rukom u namjeri da udari šakom u glavu svjedoka PZ koji se uspio izmaknuti i tako izbjeći udarac, međutim okrivljenici su ustrajući u narušavanju javnog reda i mira uspjeli uhvatiti svjedoka PZ rukama za tijelo prilikom čega je nakratko nastalo međusobno naguravanje između oba okrivljenika s jedne strane i svjedoka s druge. Obzirom da su okrivljenici u naguravanju sa svjedokom bili tjelesno snažniji, nadjačali su ga i bacili su ga na tlo te nastavili udarati rukama i nogama po tijelu dok se svjedok nalazio na tlu. Nakon što se svjedok PZ u jednom trenutku, dok su ga okrivljenici udarali, uspio pridignuti sa tla, okrivljenici su prestali sa tjelesnim napadom i narušavanjem javnog reda i mira, sjeli su u osobni automobil kojim su se dovezli i udaljili se sa mjesta događaja u pravcu zgrade srednje škole.
Opisanim ponašanjem okrivljenici ŽZ i TZ počinili su prekršaj iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.
II. Na temelju članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira,
- okrivljeniku ŽZ izriče se
novčana kazna u iznosu od 300,00 EUR (tristo eura)
- okrivljeniku TZ izriče se
novčana kazna u iznosu od 300,00 EUR (tristo eura).
III. Izrečene novčane kazne okrivljenici su dužni platiti u roku od 2 (dva) mjeseca od pravomoćnosti ove presude, s tim da će se, sukladno članku 152. stavku 3. Prekršajnog zakona, novčane kazne smatrati u cjelini plaćenima ako okrivljenici u ostavljenom roku plate dvije trećine izrečenih novčanih kazni.
IV. Na temelju članka 138. stavka 2. točke 1. i stavka 3. te članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona, okrivljenici su dužni, u roku od 2 (dva) mjeseca od pravomoćnosti ove presude, naknaditi trošak ovog sudskog postupka, i to svaki okrivljenik paušalni trošak u iznosu od 30,00 EUR (trideset eura).
Obrazloženje
1. Navedenim optužnim prijedlogom okrivljenike se tereti za prekršaj činjenično opisan i pravno označen kao u izreci ove presude te se predlaže proglasiti ih krivima i kazniti kaznama zatvora, svakog u trajanju od 30 dana.
2. Glavna rasprava održana je 26. veljače 2025., 24. travnja 2025. i 16. rujna 2025. na kojoj su ispitani okrivljenici i svjedok te je Sud izveo dokaze čitanjem sadržaja optužnog prijedloga, zapisnika o ispitivanju prisutnosti alkohola u organizmu te izvoda iz prekršajne evidencije.
3. Okrivljenik ŽZ u svojoj je obrani naveo da se ne smatra krivim za prekršaj koji mu se stavlja na teret. Predmetne večeri u caffe baru Urban u [adresa] bio je u društvu sa JZ, ovdje okrivljenikom, i PZ. Okrivljenik je PZ posudio 30,00 EUR na njegovu zamolbu kako bi mogao platiti piće. PZ je potom otišao u ugostiteljski objekt „Carpe diem“ u Sportskoj ulici, odakle je pozvao okrivljenika i JZ da dođu, da će se nešto dogovoriti, da će vratiti novac, da će platiti piće. Potom su se našli na parkingu iza „Carpe diema“ te je došlo do rasprave između njih trojice jer je PZ odbijao vratiti novac. Sve skupa trajalo je oko tri minute, nakon čega su se mirno razišli. Okrivljenik tvrdi da nije bilo nikakvog fizičkog napada te da on i JZ nisu, kako se to navodi u optužbi, bacili PZ na pod i udarali ga rukama i nogama po tijelu, već je između njih bilo samo međusobnog naguravanja i povišenih glasova. Okrivljenik je tek naknadno saznao o dolasku policije na mjesto događaja, a koju je također pozvao netko od prisutnih gostiju. Napominje da se s PZ poznaje cijeli život te se i inače povremeno druže.
4. Okrivljenik TZ u svojoj je obrani naveo da se ne smatra krivim za prekršaj koji mu se stavlja na teret. Uoči predmetnog događaja, ŽZ, ovdje okrivljenik posudio je PZ 30,00 EUR, a koje mu ovaj poslije nije htio vratiti. Potom su se našli na parkingu iza ugostiteljskog objekta „Carpe diem“ u Sportskoj ulici, gdje je PZ i dalje odbijao vratiti novac, a kako je bio pripit, došlo je do povišenih tonova i međusobnih naguravanja između sve trojice, što je očito privuklo pozornost ostalih gostiju i prolaznika budući da se radi o javnom mjestu. Naglašava kako se sa ŽZ i PZ poznaje otprije i u dobrim su odnosima. Kritične zgode nije bilo nikakvog pritiska prema PZ da mora vratiti novac, već se samo radilo o malo glasnijoj raspravi. Izričito tvrdi da nije bilo nikakvog fizičkog napada niti su on i ŽZ bacili PZ na pod i udarali ga rukama i nogama kako to tvrdi optužba. Sve skupa trajalo je možda tri minute te su se sva trojica mirno razišli i otišli svojim putem, a okrivljenik je tek naknadno saznao za dolazak policije.
5. Svjedok PZ u svom je iskazu pred Sudom naveo da je prije otprilike 5 do 6 mjeseci iza ugostiteljskog objekta „Carpe diem“ naišao na naguravanje između ŽZ i TZ, ovdje okrivljenika, i svjedokova bratića ČZ. Svjedok tvrdi kako je bio malo i pripit, međutim prišao im je da vidi o čemu se radi. Čim su ga ŽZ i TZ uočili, krenuli su prema njemu i napali ga. TZ je pokušao udariti ga šakom, ali se svjedok izmakao i tom prilikom je pao na pod, a dok je ležao na podu, zadobio je od nekoga udarac nogom u rebra. Nakon toga se ustao te se uspio obraniti od daljnjeg napada okrivljenika. Naime, nakon što su okrivljenici čuli od prisutnih osoba da je netko zvao policiju, razbježali su se. Svjedok navodi da su okrivljenici prilikom napada na njega spominjali nekakav dug od 30,00 EUR, a svjedoku nije poznato o čemu bi se radilo budući da on s njima nema nikakva posla niti je s njima u kakvom kontaktu. Svjedok navodi da su događaj promatrale i osobe okupljene na nekoj proslavi ispod obližnjeg šatora te je netko od njih pozvao policiju.
6. Na temelju izvedenih dokaza Sud je utvrdio da su okrivljenici počinili prekršajno djelo protiv javnog reda i mira za koje ih se teret optužnim aktom.
7. Naime, iz iskaza ispitanog svjedoka nedvojbeno proizlazi da su okrivljenici svojim ponašanjem inkriminirane prilike na javnom mjestu, kako se to navodi u činjeničnom opisu djela, ostvarili sva bitna obilježja prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.
8. Sud ne nalazi razlog zbog čega ne bi trebalo vjerovati iskazu svjedoka u kojem Sud nije našao nelogičnosti koje bi dovele u sumnju da se inkriminirani događaj doista i dogodio onako kako je svjedok iskazivao pred Sudom i kako je djelo činjenično opisano u optužnom aktu. Pritom je iskaz svjedoka pribavljen uz sva propisana upozorenja, dok okrivljenici, s druge strane, u svojoj obrani nisu dužni govoriti istinu. Naime, okrivljenici i svjedok suglasni su u svojim iskazima kada navode da je između njih inkriminirane prilike došlo do sukoba tijekom kojeg se spominjao dug svjedoka od 30,00 EUR te da je svjedok pritom bio u pripitom stanju. Međutim, dok okrivljenici tvrde da se radilo samo o malo glasnijoj raspravi i međusobnom naguravanju, nakon koje su se svi mirno razišli i otišli svojim putem, svjedok tvrdi da je došlo do fizičkog napada na njega od strane okrivljenika, što je privuklo pažnju ostalih osoba, a od kojih je netko naposljetku pozvao policiju. Pritom, iz obrana okrivljenika također proizlazi da je predmetni događaj privukao pažnju drugih osoba, od kojih je netko pozvao policiju. Sud stoga nije u potpunosti poklonio vjeru verziji događaja kakvu su okrivljenici iznijeli u svojoj obrani, odnosno Sud nije povjerovao njihovim obranama u dijelu kada tvrde da inkriminirane prilike nije došlo do fizičkog napada na svjedoka. Naime, nije logično, a niti životno, da bi netko od nezainteresiranih osoba, prisutnih predmetnom događaju, zvao policiju samo zbog malo glasnije rasprave i međusobnog naguravanja koje je kratko trajalo, možda tri minute, te je pritom završilo mirnim razlazom. Stoga Sud smatra da je obrana okrivljenika u konkretnom slučaju usmjerena isključivo izbjegavanju vlastite prekršajne odgovornosti.
9. Prema navedenom, Sud je okrivljenike proglasio krivima za prekršaj iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.
10. Prilikom odlučivanja o prekršajnopravnoj sankciji za okrivljenika ŽZ, Sud je otegotnim cijenio okolnost da je okrivljenik već kažnjavan zbog prekršaja protiv javnog reda i mira, što se vidi iz potvrde Odjela za prekršajne evidencije Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, klasa: 740-04/25-02/124051, ur.broj: 514-05-02-01-02-25-02, dok naročito olakotnih okolnosti Sud nije našao.
11. Stoga je Sud okrivljeniku ŽZ, na temelju članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, izrekao novčanu kaznu i visini najmanje posebne mjere propisane za takav prekršaj, u iznosu od 300,00 EUR. Sud nije prihvatio prijedlog ovlaštenog tužitelja za izricanje kazne zatvore ocijenivši da bi isto bilo nesvrsishodno s obzirom na težinu počinjenog prekršaja te izostanak većih štetnih posljedica. Sud smatra da je mjera novčane kazne koju je izrekao ovom presudom dovoljna da se na okrivljenika utječe da se ubuduće kloni činjenja prekršaja, a da se istovremeno izrazi društveni prijekor zbog počinjenog prekršaja.
12. Prilikom odlučivanja o prekršajnopravnoj sankciji za okrivljenika TZ, Sud je otegotnim cijenio okolnost da je okrivljenik već kažnjavan zbog prekršaja protiv javnog reda i mira, što se vidi iz potvrde Odjela za prekršajne evidencije Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, klasa: 740-04/25-02/124052, ur.broj: 514-05-02-01-02-25-02. Naročito olakotnih okolnosti Sud pritom nije našao.
13. Stoga je Sud okrivljeniku TZ, na temelju članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, izrekao novčanu kaznu i visini najmanje posebne mjere propisane za takav prekršaj, odnosno u iznosu od 300,00 EUR. Sud nije prihvatio prijedlog ovlaštenog tužitelja za izricanje kazne zatvore ocijenivši da bi isto bilo nesvrsishodno s obzirom na težinu počinjenog prekršaja te izostanak većih štetnih posljedica. Sud smatra da je mjera novčane kazne koju je izrekao ovom presudom dovoljna da se na okrivljenika utječe da se ubuduće kloni činjenja prekršaja, a da se istovremeno izrazi društveni prijekor zbog počinjenog prekršaja.
14. U skladu sa člankom 33. stavkom 11. Prekršajnog zakona, okrivljenicima je ostavljen rok od dva mjeseca od pravomoćnosti presude za plaćanje izrečenih novčanih kazni. Međutim, novčane će se kazne smatrati u cjelini plaćenima, na temelju članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona, ako u ostavljenom roku plate dvije trećine izrečenih novčanih kazni.
15. Sud nije uvažio prijedlog ovlaštenog tužitelja za izricanje okrivljenicima mjere zabrane približavanja i uspostavljanja ili održavanja veze sa svjedokom tijekom prekršajnog postupka budući da dokazi u spisu ne upućuju na opasnost da bi okrivljenici ponovili djelo na štetu svjedoka s obzirom da svjedok tvrdi da s okrivljenicima nije u kontaktu te da nije s njima u nikakvom kontaktu.
16. S obzirom na to da su proglašeni krivima, okrivljenici su obvezani, na temelju članka 138. stavka 3. i članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona, naknaditi troškove suda u paušalnom iznosu od 15,00 EUR svaki u roku od dva mjeseca od pravomoćnosti presude. Visina paušalnog troška određena je prema duljini i složenosti postupka, a u skladu s Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za trošak prekršajnog postupka (Narodne novine, broj 18/13.), kojim je paušalni iznos određen u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kn.
17. Prema navedenom, odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Metkoviću 17. rujna 2025.
Zapisničarka
Sudac
Spomenka Bukovac
Jakša Marušić
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 8 (osam) dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi ovom Sudu, a o njoj odlučuje Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske.
DNA:
1. Okrivljenicima, uz uplatnice.
2. Tužitelju.
3. U spis.
